Sabotiramo li same sebe?

„Pitao me gdje ćemo za Novu godinu a ja sam mu rekla da mi ništa nije dužan niti da je išta obvezan". Gledam preko stola u svoju prijateljicu koja mi prepričava najnoviju situaciju iz svog odnosa.."Pa šta to nije super 'bem te munjenu? Čovjek ti je upravo reko da želi provesti s tobom Novu godinu. Kakve veze dug ili obveza ima sa tim?" - kažem ja, a ona će „sve ja to znam kad sam normalna samo sam tad hiperventilirala i zatvorila mu pristup"... I onda skužim, nacrta mi se samo od sebe: toliko je puta bila povrijeđena, da joj je čudno da netko uopće misli imati planove sa njom, tako rano. Iz straha da  se sve ne izjalovi i da se on ne predomisli a njoj se rodi nada, ona se sabotirala reakcijom: "nisi mi ništa dužan".

Danas pričamo upravo o sabotaži, onom trenutku kad same sebi ne damo ništa osim panike i straha koji nas zgrči i tutnji u glavi „sje*** ćeš se opet, sje*** ćeš se opet".  Svi ženski magazini o tome pišu nekako u rukavicama, kao da je povrijeđenost, tuga ,bol i bijes kojeg nosimo iz proteklih veza, nešto sramotno. Uvijek kažem da nema srama kad je srce u pitanju i ako imate frendice koje volite i sa kojima dijelite, sigurno im nećete reći: „moja razina samopuzdanja je nekako ispod normale", nego ćete ih nazvati i reć:" stara u ku*** sam i osjećam se ko dno dna. Strusila sam bocu vina i počela mu tipkat sms .."

Krenimo od početka....

Ako ste ikada bili u kontaktu sa suprotnim ili istim spolom -bili ste povrijeđeni. To je tako, zakon prirode, netko vas usreći, netko vas uništi, a isto to nekome napravite vi. Nakon prvog pravog sloma, kada ste u rupi i mislite da više nikada nećete naići na nekoga tko će vas voljeti , stvara se prva čahura inata (neću više nikom dat da me sje**) i druga čahura manjka vjere u sebe (nisam dovoljno dobra da bi me itko volio). Nakon nekoliko godina aktivnog boravka na dejt sceni i nekoliko negativnih iskustava , te čahure vas stišću i nakupi se miks emocija koji vas blokira. Ne date sebi da se pokažete jer, čemu se pokazivati kad će vas ionako opet povrijediti i spustiti natrag u rupu. Nadalje, cijela današnja kultura je bazirana na ne-iskazivanju emocija. Još malo i postat će nekulturno plakat na sprovodima jer eto nije groblje mjesto za emocije. Pali smo u takvu emotivnu blokadu da nam čokoladu prodaju pod sloganom „Usudi se pokazati nježnost"..usudi se?! Nemojte me krivo shvatiti, pojedem više čokolade nego itko a i nemam ništa protiv ljubičastih krava (znala sam ih i vidjeti na boljim afterima i tulumima), ali me strah da postajemo neemotivna stvorenja koju skupina marketinških stručnjaka -i jedna krava- trebaju podsjetiti da pokažu nježnost. Iz tog razloga mi je jasniji i strah moje drage prijateljice s početka priče. Pokazati nježnost je ekvivalent elementarne nepogode koja će vam odnijeti sve, a možda i život.

Moja druga frendica je nakon prekida dugogodišnje veze ,srela super  tipa. Fakat, dečko je bio drag, pristojan, trpio nas je, čak je izdržao na našim čik pauzama dok je jedna bijesno tipkala frajeru a druga bila u „Bare meets Grdović"  fazi te ispuštala samo samoglasnike. Povreda iz prijašnje veze je bila toliko jaka da se sabotirala na sve strane. Od situacija sad bi, sad ne bi, do one u kojoj gledaju film na kauču i samo ju  prebaci i počne si brijati kako on sigurno nije tu da ostane te kako je to sve samo neki seks i iskorištavanje koje će je dovesti do boli. Onda odjednom postane hladna i čudna i ne da mu da priđe blizu a na pitanje „Šta ti je? „ ide onaj naš najdraži odgovor popraćen facom patnice"Nije mi ništa". Sutradan bi joj uvijek bilo krivo jer kad prođe taj napadaj rana iz prošlosti, onda se dozove sebi i shvati da uništava dobru stvar koja joj je pred nosom, točnije na kauču i ne ide nigdje!

Ivana se izvlačila iz svakog odnosa već na trećem dejtu, bez obzira koliko joj se frajer sviđao. Apokaliptična misao koja ju je pratila iz prijašnje veze, uzrokovala je niz beznačajnih djetova, koji su beznačajni bili, samo iz razloga jer im nije dala šansu da joj priđu bliže od nevinog šlatanja.

Ukoliko ste ikada radili sve ove stvari i mislili kako to nije sabotaža veze, e onda ste se fino lagali. Sve te sitne stvari koje radimo -a kada je situacija stvarno u redu- samo su rezultat tog malog đubreta u glavi koje vam govori da sve ide u 3 krasne. Ja sam sabotirala nekoliko odnosa u životu, čak i ovaj u kojem jesam sad, samo jer sam u određenom trenutku navikla da se sve završi nepovoljno za mene.

Sve reakcije koje imamo, rezultat su prošlih iskustava. Činjenica jest da tijelo pamti ona bolna i da vas lako skrene na stari put pun sumnje, propitivanja i nevjere u samu sebe. Nakon toga kreće sabotaža  u kojoj si ne date ništa osim razmišljanja o prošlosti i time propuštate sve ono što je dobro u sadašnjosti. Ima još dobrih frajera na svijetu (evo jedan mi je na kauču) i ima još nježnosti, samo je dajte na van. Boli vas briga šta će ko reć i misliti i kako će se to kasnije odraziti na priču. Ako vam je bivši bio drkaroš ne znači da je i taj koji vam sjedi na kauču isto to. Nemojte propustiti priliku da saznate, jer majke mi, ljubičasta krava vas gura u naručje samo na teveju. Ovdje, u stvarnom životu, sve ovisi o vama.

Ljubim vas

Zašto mislimo da nismo dovoljno dobre?

Ovo mi je jednostavno preteško.   Želim vidjeti šta još ima.   Nisam spreman/spremna za vezu.  Treba mi prostora.  Nije do tebe, do mene je.   Ne želimo iste stvari.  Previše se trudiš.  Vraćam se bivšoj.  Ne volim te.  Sreo sam nekog.  Ja sam ustvari gay.

Koju ste čuli od ovih?

Ne znam jeste li skužili ali u posljednjih nekoliko mjeseci, gotovo svaki dan čujemo da je netko prekinuo. Em prekide gledamo na televiziji, em mi se čini da su sve veze oko mene na klimavim nogama. Ja i dalje odgovorno tvrdim da je kriv Uran u Ribama ali ionako sam etiketirana kao ona  koja uvijek brije na neke planetarne nepogode, te mi je lakše vjerovat da je Uran u kur**, nego da je netko nekog prevario ili prestao voljeti.. Da, prava romantičarka..

Teško je kada vas netko otfikari i kada vam se izmakne tlo pod nogama, da sve ono u što ste vjerovali nestane kao balon od sapunice. Međutim, danas ne pričamo o prekidima..Danas pričamo o odje*** koji se dogode prije nego što uopće uspostavite pravi odnos. Možda ste sa tipom bile na dejtu par puta i učinilo vam se kako se sve super razvija i onda bum, nekako je stalno zauzet, na sms vam odgovori nakon par sati ili za dva dana (e to mi je najdraže, majke mi), stalno je nešto boležljiv a nije ni sezona gripe..ono, samo što mu na glavi ne piše STOP, ODBIJ..

Ključna stvar kod ovakvih situacija jest ta, da žene gotovo uvijek krive sebe. Ako se on prestao javljati onda je sigurno nešto loše sa nama. Kada neku moju frendicu otkanta frajer, ona automatski misli da nešto nije u redu s njom. Znate ono, upoznate frajera na tulumu, ćaskate cijelu noć,  razmijenite brojeve, očarani ste jer eto konačno normalan lik u moru emocionalnih invalida. Sutradan nazovete sve svoje kokoške da im kažete kako ste upoznali njega i čekate i čekate..Prođe dan ništa, drugi dan, ništa. Onda slijedi crnjak i mali glas u glavi koji govori: sigurno sam bila preglasna, prepijana, prenapadna, preotvorena, pre-sve...Nikad nam ne padne na pamet da je frajer možda lik koji inače funkcionira na taj način ili da možda doma ima curu ili da je jebiga gay (jer danas očigledno svi to jesu)..Čini mi se kako uvijek mislimo kako nismo dovoljno lijepe, pametne, zabavne, nismo dovoljno ništa.

Prije nekoliko mjeseci, moja frendica je upoznala frajera sa kojim se spojila na prvu. Kemija je bila super, energija još bolja, a seks neponovljiv..Nakon par dana ushićenja, on je odigrao sistem „kornjača". U našem društvu, „Kornjača" označava situaciju u kojoj se frajer  prepadne pa se povuče u oklop i onda il kucnete par puta da vidite hoće li izviriti vani ili ga pustite da se kotrlja do sljedeće situacije. I kornjača  se tako usukala i ni traga ni glasa od njega..Strah bi bio normalna pojava da mu se ona npr. nakon nekoliko dana pojavila na pragu s kuferima i rekla da smatra kako je došlo vrijeme da ta veza prijeđe na sljedeći level, ali ona se ponašala skroz normalno, prirodno, bez ikakvog stresiranja subjekta, tj kornjače.

Dok smo skužili da je on ustvari toliko isprepadan od sebe, žena, i bilo kakvog emocionalnog kontakta, ona je već prošla grčku tragediju u kojoj smo je nastojale uvjeriti da nije stvar u njoj, i da je sve uredu i da je divna osoba iznutra i izvana i da on ima svojih problema koje treba riješiti. Tek na kraju cijele priče, njoj je postalo jasno da doista nije stvar u njezinom karakteru ili izgledu, već da se frajer fakat boji emotivne veze više nego što se ja bojim Tome Horvatinčića na otvorenom moru.

Ja sam nakon jednog odbijanca pala u ogavan bed, jer sam mislila da nisam dovoljno dobra za njega i da bi trebala biti drugačija. Toliko me uvaljalo da sam podsvjesno postajala tiša, manje sarkastična, manje se isticala, ustvari radila sam sve da budem manje „ja", jer sam mislila da je moje „ja" jednostavno previše.

Moja Lala je u strahu da nije dovoljno dobra za frajera sa kojim se ševi, jer on može imat koju god želi.  Marina je zabrijala da je veličina njezine guzice pravi razlog jer se ovaj nije javio kad je rekao. Sanja misli da je previše napadna jer ga je nazvala dva puta u jednom danu i onda se on nije javio sljedeća dva dana..primjeri su beskonačni. Nakon takvog iskustva obično nastupa ono razdoblje u kojem govorimo svima oko nas: „dosta mi je! Pun mi je k*** igrica i frajera koji ne znaju što žele. Jel ima ko normalan na ovom svijetu?"

Čak i dok ovo pišem, shvaćam koliko je nesigurnosti usađeno u nama i koliko smo prve na redu kada treba opizditi na sebe. Ne trebaju nas frajeri otkantat da bi se osjećale loše same sa sobom. Mi to jako dobro činimo i bez njihove intervencije.

Summa summarum je: ako vas netko nije nazvao ili se počeo udaljavati nakon tri dejta, nije uvijek zbog vas (osim ako mu niste skuhale zeca, poševile najboljeg frenda i zapalile auto). Nekad stvari jednostavno ne idu, jer je taj u glavi još uvijek nesređen, jer možda ima stvari koje nije riješio, jer je kreten, jer je shvatio da mu ne odgovarate kao karakter, jer jbga eto ne da mu se sad...Da ste ušli u odnos sa njim, možda biste vi bile te koje bi ga prekinule nakon kojih par mjeseci, jer biste uvidjele da to nije to.

Stvar je samo u tome, da u trenutku kada shvatimo da „od toga ništa", barem pokušamo biti ok i fer prema sebi, a da pritom nove dejtove ne doživljavamo kao možebitnu propast radi loših prijašnjih iskustava.

Odmorite mi se uz tu misao a ja odoh saznati jel ovaj moj stvarno ne vjeruje u brak ili me cima.

Ljubim vas

Kako postići prirodan make up?

Prirodna i gotovo neutralna make up izdanja već neko vrijeme dominiraju pistama, a trend će se izgleda nastaviti i na jesen, jer smo na brojnim revijama uz one full make up stilove imali priliku vidjeti prirodna i prozračna lica modela, na kojima je ipak suptilno naglašeno ono najbolje. Naša suradnica i make up artistica Ana Rajić savjetuje kako ćete i uz koje proizvode postići taj prirodan look.

Na temeljito očišćeno lice potrebno je staviti laganu hidratantnu kremu ili primer (Sisley - instant perfect gel), nepravilnosti na licu popraviti samo korektorima te izbjeći nanošenje tekućih pudera. Preporučljivo je, primjerice, gušći korektor (Illamasqua - concealer), koji je identične boje kao i ten, staviti na sve sitne nepravilnosti (prištići&company), a s laganijim i rjeđim korektorom (Illamasqua - under eye concealer) napraviti highlight lica, odnosno, laganim pokretima tapkajući staviti ga u kružnom smjeru oko očiju, korijena nosa, oko usana, odnosno osvijetliti one dijelove lica na koje želimo privući svjetlost.

U slučaju da je koža sklona pretjeranom sjaju, kako bi zadržali taj svjež i prirodan izgled lica, dovoljno je sa sobom nositi papiriće za upijanje suvišnog sjaja make up-a. Nakon podloge slijedi rumenilo - najprirodnije će djelovati ono u kremi (Illamasqua - Rude nijansa) - potrebno ga je centrirati visoko na jagodične kosti te prstima lagano razmazati. Da bi obrve dobile na punoći i definiciji, dovoljno je upotrijebiti za par nijansi svjetliju olovku za obrve (Chanel - Blonde Clair 10) i lagano kratkim potezima prema gore popuniti praznine. U oči će dovoljno biti staviti samo bijelu olovku koja ostavlja dojam otvorenog oka, maskara po želji, smeđa primjerice. Usta nije potrebno iscrtavati olovkama, samo natapkati prstom ruž u blago ružičastoj, breskvastoj ili crvenkastoj nijansi. Na kraju je preporučljivo cijelo lice pošpricati s termalnom vodom (Sisley - Eau Florale).

Proizvodi:

SISLEY PARIS Instant Perfect Gel
ILLAMASQUA Under-Eye Concealer i Concealer
ILLAMASQUA Cream Blusher (Rude ili Dixie)
CHANEL Crayon Sourcils (Blond Clair 10)
CHANEL Le Crayon Khol (bijela)
DIEGO DALLA PALMA Rossetto Classico (16)
SISLEY PARIS Eau Florale Floral Spray Mist

Djevica Marija u Lanvin-u!

Jahahu tri kralja - Vinko Filipić, Viktor Drago i za njima Suzi/Sarah (nikad ne znam koja je koja ....) Josipović s darovim u rukama, a vođeni zvijezdama «blinkušama»......ček, ček, mislim da nije dobro...vrijeđam kršćanske likove iz «Biblije», a drugim dajem još nezavrijeđene i u modernoj Europi fiktivne uloge aristokracije.

Aaaajmo ispočetka......

Božić je vrijeme ljubavi, darivanja, praštanja, darivanja, ponosa, prežderavanja, nade, svinjetine i francuske salate .....budimo iskreni - je li lažem? Zvuči pogrdno, ismijavajuće i podcjenjujuće, a iznosim samo činjenice koje, ako malo realnije pogledate, okružuju sve nas - no nisam siguran vidimo li ih svi? Želimo li ih priznati?

A što kažete na onu da je Djevica Marija bila odjevena po najnovijoj monturi, ravno iz Pariza - onakvo drapiranje ne bi ni Alber Elbaz za Lanvin uspio smotati? Ok, ok..... pretjerao sam jer diram u svete stvari 'rvatckog poštenog čovika i lako mi je provocirati na najosjetljivijoj temi.

Priznajem! No.....kad ste bili u crkvi, na ispovijedi, ako ne računamo ono obavezno što nas roditelji prisile da odemo za najveće blagdane?....Ja - ne pamtim! Od kad mi je don. Vinko Sanader u Solinu držao propovijed s najnovijim tračevima iz Storya i Glorije, dignuo sam ruke od tog «soljenja mozga», odmotnuo se kao sin razmetni pridruživši se sekularistima i.....otišao na kavu. Ipak su mi draže Tomićeve kolumne nego li pusto tračarsko blebetanje s oltara!

Ok, moj grijeh, moj preveliki grijeh....

Povrh svega, zanimljiva je ta religija - puna intriga, gluposti i mudrosti, zabrana i neshvatljivosti, a opet svi ju trebamo, svi zazivamo ime Blaženog u trenutku kad nam je teško, kada nam ne ide, kada mislimo da će se doista pojaviti neki Deux ex machina i riješiti naše probleme. (Ah, sad znam zašto nas smatra svojim stadom - doista smo glupi ko ovce!)I onda ćemo mi dugo i sretno živjeti u POSovu stanu otkupljenom uz povoljnu kamatnu stopu jerbo je naš stari bio tri tjedna na fronti te tako sretno živjeti do kraja života.

Bajke su zanimljive i lijepe, ali jedna jedina sitnica im nekako narušava taj image - nisu istinite! Nekako imam osjećaj da i mnoge stvari izrečene iz usta «Bogu milih ljudi» nisu istinite, realne, povezane sa svakodnevicom, ali čovjek oduvijek teži nečemu nedostižnom, nedohvatljivom pa vjeruje u sve i svašta.

Pitate se gdje je tu poveznica s modnim svijetom? Vrlo jednostavno - moda je jedna velika religija, religija koju si svatko ne može dopustiti i koja je namjenjena samo odabranima, ali hvala Bogu postoji jedna velika razlika - zbog mode ratovi nisu vođeni, radi religije jesu!

Religija nastala na ljudskoj taštini, egoizmu i potrebi da se pojedinac svojim stilom, svojim statusom, svojom osobnošću izdvoji iz jedne grupe ljudi i pridruži drugoj - boljoj, bogatijoj, modernijoj, u njegovoj glavi i superiornijoj te na taj način ubije istu tu želju za stvaranjem prepoznatljive osobnosti jer je, kvragu, prihvatio samo neka druga pravila igre koja su ga učinile dijelom neke druge mase. Kontradiktorno? Upravo tako. Moda je jedan veliki oksimoron - onog trenutka kad si predstavio novu kolekciju, novi stil stvorio si modu koja već od samog stvaranja počinje blijediti i «izlaziti iz trenda».

Biblija jest najčitanija i najprevođenija knjiga na svijetu, ali isto sam mnogo sigurniji da većina nas prije posjeduje koji primjerak modne biblije «Vogue» negoli doista Stari i Novi zavjet - na kraju krajeva živimo u vizualnom svijetu gdje nemamo vremena čitati razne priče o nekim kulama, Sodomi i Gomori - lakše je baciti pogled na kakav dobar editorijal takve tematike!?

Ne bi religija bila religija, pa tako ni modna, da nema svoje svete krave, anđele, apostole, mučenike, kurve i svetce. Možda je malo nezgodno sada svrstavati imena domaće modne scene pod određene grupe, ali reći da mučenici, kurve i svete krave željne rezanja tuđih, radom stečenih, krila imaju znatnu brojčanu  nadmoć nad svetcima, apostolima i anđelima mislim da ne bi trebalo izazvati burne reakcije i badanje iglama voodoo lutkice s mojim likom!

Ne govorim o direktnim, karakternim ili profesionalnim osobinama ljudi, niti o doslovnom značenju gore navedenih pojmova nego o pejorativnom i prenesenom značenju koje se odnosi na loš rad, dizajn, prenapuhavanje vlastite osobnosti i egocentričnost, gramzljivost i mnoge druge (ne)osobine.

Složit će se mnogo Vas da sam preiskren, realan, a na momente i brutalan prema sebi i svojoj okolini, ali jedino kritički osvrt na ljude, situacije nas tjera da to isto mjenjamo - po mogućnosti na bolje!

.....«I doista, reče prorok Ivan - zavladaše mir, ljubav i blagostanje tim krajem!»........

Ipak toliki optimisti, idealisti nismo - ne vjerujemo i ne očekujemo to, ali svaki mali pomak naprijed je razlog više da otvorite usta, rečete Amen i progutate onu bijelu niskokaloričnu hostiju.

O piscu!

Zgriješih bludno!

Ne mislim pritom na svoj prelazak s Cro-a-Portera na Fashion.hr, bogami ni na zadnju kolekciju, a još manje na neki sadržaj grijeha koji svoje korijenje pušta na seksualnom području...mislim na dugo, sušno razdoblje od kad nisam proizveo ni jednu dubokoumnu kolumnu, od kad Vi čeznete i ne spavate jer niste dobili svoju dozu - moju dozu modnog štiva, lektire. Ali svemu lijepome, pardon, ružnome dođe kraj!:)

Ne samo da je od pisanja zadnjeg bloga prošlo dosta vremena nego je i od pisanja gornjeg uvoda do nastavka teksta prošao popriličan broj radom natrpanih dana. Radne obaveze, trenutačna neinspirativnost i bolestan smisao za detalj, samokritičnost i perfekcionizam kojemu toliko težim - glavni su krivci mog «spistaljeskog» bolovanja. Ali ni plave kuverte trenutačno ne pomažu u produljenju bolovanja... inspekcije su stroge...Jadranka se bori svim snagam protiv korupcije i dalmatinskog zabušavanja, a Pavićka odavna zavapiše za mojih par rečenica!

Za Vas koji se ponadaste da ste me se riješili, da je zračna uzbuna prošla i da više nema opasnosti imam jedno (ne)ugodno iznenađenje - vratih se na posao, posjedoh se pred laptop i baš se veselim zimskom tipkanju....ok,ok... i pipkanju!

Dalmatinac jesam, al tipičan nisam! Blogerski bolovah, ali rekoše modno napredovah! Moja bi baka na to dodala - «svako zlo za neko dobro». Osim što su dobili sijede, moram priznati da starci često dobiju, steknu i mudrost (to je valjda utješna nagrada jer glavnu - bingo, loto, unatoč neprestanom igranju nikad ne dobiju)! Aoristom obavijeni dani, tjedni i mjeseci nisu uzalud bačeni - uloženo je vrijeme, trud, kreativnost, snaga, energija i pokoji dinar u stvaranje priče, projekta, nove kolekcije koja baš poput lego kocki polako slaže život, sreću, ispunjenost, karijeru i uspjeh jednog dizajnera. To su razdoblja u životu, u godini (dakle - minimalno dva puta na godinu) kada jednostavno niste normalni - radite po cijele dane, zaboravljate jesti, svađate se s idejama, a bogami ponekad i sa suradnicima, često se razbolite jer vam imunitet doživi kolaps kakvog ni hrvatska brodogradilišta još nisu vidjela, u krvnički neprijateljskom i robovlasničkom ste odnosu s bankovnim računima te njegovom rodbinom gospodinom Novčanikom i gospođicama Karticama, spavate u hodu - tek toliko da možete nastaviti dalje, farmaceuti trljaju ruke jer ste im pokupovali mjesečnu dostavu vitamina....i mogao bih tako nabrati u nedogled da Vam prikažem situciju iza zakulisja, situciju u kojoj nastaje nešto kreativno, a opet funkcionalno i komercijalno, situaciju u kojoj nastaje MODA.

A ako ste vraški dobre sreće, kao npr . JA, onda vas baš u tom periodu uhvati upala oka, grla i alergija i ne - nemate vremena za odmaranje, za ozdravljenje jer nitko vas ne pita koliko je teško raditi u takvom invalidskom stanju - bitan je kranji rezultat, revija. Iskreno - ni sam se nisam puno osvrćao na to - hvala bogu Zewa radi super maramice, a i kolega Sever zna preporučiti dobar lijek. (kad već doktorica ne zna!)

Stvarajući novu kolekciju, zajedno sa svojim nezamjenjivim suradnicima i pirajteljima, nastojao sam prikazati svoje viđenje modnog dizajna, moderne žene koja se ne libi biti svoja, biti drukčija pa makar i čudna u ovoj okolini - baš kao što i njen dizajner ponekad zna biti.

Ideje su bile najmanji problem - bile su u glavi zadnjih godinu dana, kuhale se i razvijale, a pri erupciji, izbijanju na površinu samo ih je trebalo dobro uobličiti, podvući majstorskim vještinama mojih krojačica ( a i mene samog), dizajnerice nakita i torbara te iz toga stvoriti nešto kreativno, novo i zanimljivo. Ja se nadam da smo to uspjeli!? Bili smo zadovoljni mi, a ni publika ni kritičari nas ne gađahu s rajčicama, konzerviranim rajčicama. Pomislih - valjda je to dobar znak, a onda u isti mah se javiše moje mazohistički - samokritičarske osobine i u pepelu i dimu nakon erupcije ugledah poruku - «Ivane, sljedeće sezone se od tebe očekuje više, pa još više, pa još više...»

I dobro je to - poticajno, istina ponekad i destrukitvno, ali to je ono što pokreće, razvija jer i sam od sebe očekujem mnogo više i bolje. Strah ne postoji - odavno ga ostavih iza sebe jer on i tako samo ubija inovativnost, kreativnost ...na kraju krajeva i samo stvaranje.

... nekoliko dana nakon revije na terasi jednog zagrebačkog birca (bolje bi ga bilo reći birtije - nikad tog «Gal»a nisam volio - to mi je kao za one koji se furaju da su dizajneri, a u biti su miljama od toga).................

• «Ma daj pusti, pa nisam ja čoviče neki genijalac koji bi mogao iz sezone u sezonu sam sebe nadmašiti, nema šanse. To je mogao McQueen i bogami nitko više!»

• «A dobro, kolega jesi ti svjestan da je on bio genije nad genijima. Najbolji. Legenda. Ali , kvragu ti to sve, pa pogledaj gdje je i kako završio!» dobaci Nikola.

• «Asti boga, imaš pravo. Ma radije ću ja koju kolekciju fušati pa ostat živ i toplokrvan!» pametno zaključi Ivan.

p.s.

Nisam htio blog na ovu temu pisati onako kako bi većina Vas očekivala - što me inspiriralo,gdje sam kupio materijale, koliko dugo sam radio itd itd..jednostavno mi je došlo da ovo napišem ovako, da Vam dočaram težinu i nadasve uzbudljivost, zanimljivost ovog posla jer poslije svega - MODA JE ČAROBNA.

p.s.2

Ovaj blog je posvećen mojoj Beati,Vesni, Terezi i Branki - ženama bez kojih ne bi uspio izrealizirati sve svoje zamisli. Puno vam hvala,voli vas Ivan.

p.s.3

puno, puno, puno...najpunije hvala mojim djevojkama, manekenkama, organizaciji Fashion.Hr-a, obitelji, prijateljima, suradnicima i svima koji su me podržali i to i dalje rade.

p.s.4

«Asti boga šta san dosadan s ovin piesovima!»

Kako sam preživjela tremu na Louis Vuittonu?

Budite mi pozdravljeni! Nadam se da je kod vas sve super kao i kod mene. Zadnjih nekoliko tjedana se svašta izgogađalo.

Kao što već znate odradila sam Paris Fashion Week. Pa da vas uputim kako je bilo u Parizu.

Čim sam stigla krenula sam sa koferom u ruci u napad na castinge. Bilo je jako zanimljivo trčat okolo po castinzima sa velikim teretom u rukama, ali isplatilo se.

Odradila sam reviju za Viviene Westwood - Gold label, gdje sam imala 2 izlaza, Ungaro revija koja je bila jako šareno cvjetna, te Louis Vuitton.

Pretpostavljam da vas zanima kako je prošao LV?

Dok sam radila lookove i testove za Marca Jacobsa nije bilo spavanja, doslovno se radilo cijelu noć. Što znači da sam se fakat naradila. Ali sam ponosna na sebe što sam to sve izdržala, ostala sam budna i ''svježa'' uz pomoć kofeina.

A sad kako je bilo na reviji:

Dan prije revije su me poslali u salon na bojanje, u backstagu su me malo podšišali, a poslije toga su me prepustili u ruke vrhunskim vizažistima. Malo prije probe su mi rekli da otvaram reviju što mi nije palo na pamet da ću raditi jer sam bila okružena sa supermodelima.

Kad sam to čula umalo sam pala u nesvjest. Ja...otvarati?... tko bi rekao...

Kad je došao red na reviju, kad smo se obukli i kad su završili sa svim detaljima, stali smo svi u red i čekali pocčetak. Mene je uhvatila velika nervoza, jer sam znala da će me gledati toliko važnih ljudi iz svijeta mode. I došao je rad na mene da im pokažem kako se to hoda u neudobnim štiklama. I u minuti je sve bilo gotovo! Nisam mogla vjerovati! Toliko pripreme, toliko neispavanih noći i već je gotovo. ZAKON!

Toliko sam bila ponosna na sebe što sam to odradila ko velika cura. Više sam bila uzbuđena nakon revije nego prije, jer sam znala da će se sa tom revijom otvoriti vrata za više poslova. Kad sam se vratila u London i ušla u agencija svi su mi došli čestitati, koliko sam mailova potpore i čestitki dobila da nisam mogla vjerovat koliko ljudi prati moju karijeru. Bila sam u šoku.

Par dana su me pustili da se odmorom što sam iskoristila da odem malo do Zagreba da posjetim sestre, pokupim odjeću i javim se svima na CAP-u. Čak sam i na CAP-u bila nervozna. Ali bilo je sve u svemu prekrasan vikend. Vidjeti sestre, ekipu... Vrhunski!!!

Sad je malo zatišje poslije Fashion Weekova, ali nađe se nekoliko castinga za odraditi. Barem sam uhvatila malo vremena da razgledam grad. Od ponedjeljka počinjemo ponovno aktivno raditi, pa ćemo vidjeti što me još čeka.

Držite mi se. Do čitanja! Pusa

Tko je novo lice Paul Smitha?

Veliki pozdrav svima!
Nadam se da ste dobro i da uživate u lijepim trenucima. ;)
Nisam dugo pisala jer sam bila jako zauzeta. Kao sto znate, u Londonu sam i radim punom parom. Odradila sam LFW ko velika cura. Pa da vam malo dočaram kako je bilo.

Kako sam promijenila boju kose, morala sam odraditi dosta snimanja da obnovim book. A nakon toga sam krenila na utrke za castinge. Svaki dan sam imala najmanje po 10 castinga što je jako naporno, posebno u gradu velikom kao London. Ali nije mi bilo teško s obzirom koliko volim ovaj posao. Ponekad bi dobila vozača, ali samo zato jer bi imala dosta castinga, a između njih bi morala odraditi i neki posao. 

         
Bilo je jako naporno trčati po cijelom Londonu, uhvatiti sve castinge, ali uspijela sam sve stići. Samo treba imat jaku volju i upregnut kao konj. Upoznala sam mnoštvo cura iz doslovno svih krajeva zemaljske kugle.Tako da mi nikad nije bilo dosadno. A kad soliraš po castinzima tu je uvijek moj super prijatelj iPhone koji mi pravi društvo i zabavlja me.
E sad najzanimljiviji dio.

Odradila sam jako dobre revije za jake dizajnere: Osman Yousafzada, Richard Nicolson, Vivienne Westwood i Paul Smith. U backstageu je kao uvijek bila dobra zabava i druženje pa sam i tu upoznala dosta dizajnera super vizažista i frizera te jako zanimljivih cura. Kad sam odradila hodanje po pistama, i fotkanje u backstageu bilo je vrijeme da odradim kampanju za Paul Smitha.

Odabrao me za zaštitno lice kolekcije proljeće/ljeto 2011. i bilo je fenomenalno. Jedva čekam da vidim fotke koje će još malo pričekati jer nam tek dolazi zima. Zanimljivo mi je bilo i snimanje za i-D magazine za koji sam odradila editorial za aktualni broj.

Uspijela sam dobiti tek par dana slobodno da sredim dojmove i već letila za Pariz. Sad je na redu Pariz Fashion Week! Još sam tu, a detalje ću vam otkriti kad sve završi.Zato se strpite do tada i uživajte mi. 

Do pisanja. :)
pussa

Kako sam postala brineta

Veliki pozdrav svima!

Nadam se da ste se odmorili i pripremili za nadolazeću sezonu...

Nakon odrađenog Milana ja sam otišla sam na zasluženi odmor u Makarsku, a potom i u Dubrovnik, gdje sam po prvi puta prošetala crvenim tepihom i upoznala neke predivne ljude. Baš mi je dobro došlo da malo stanem i pripremim se za London. Da, sad sam u Londonu!

Bliži se Fashion Week tako da sam sada u fazi priprema, ali i promjena. U Londonu surađujem s jednom od boljih agencija „Select". Upoznavanje je prošlo super, ali su me malo iznenadili kad su mi predložili da se obojam u smeđe. Tako da sam od petka brineta! E to mi je bio veliki šok, jer sam prirodna plavuša, a od kada su oni prirodno svijetli pramenovi nestali, u pomoć je pritekla boja iz bočice. Još sam u fazi privikavanja, ali promjene nisu nikome naškodile, osim što se više neću moći izvlačiti na boju kose kad ne skontam neku šalu:)

 Nova boja kose, novi grad, nova sezona, novi početak... A nadam se i novi poslovi! Krenulo je dobro, već sam obavila par castinga za neke poznate modne kuće. Koje? Otkrit ću vam kad odradim poslove.

Sad kad sam brineta morala sam odraditi test snimanja kako bi i te fotke dodala u book, a kako je za dva tjedna Fashion Week radim punom parom. Castinzi su od jutra do večeri. Srećom sam u središtu Londona pa mi je sve blizu.

A u London sam se zaljubila! Grad mi je sam po sebi fantastičan sa svojom arhitekturom koja spaja moderno i tradicionalno. Ljudi se čine pristupačni, svi se smješe i prihvaćaju te odakle god si došao. Divno je vidjeti toliko rasa i religija na jednom mjestu, bez predrasuda.

A tek moda! Ne priča se bezveze o londonskom street styleu. Ovdje doslovno možeš obući što god hoćeš bez da te netko čudno pogleda. Svaki dan vidiš toliko neobičnih kombinacija, što je odlična inspiracija i za moj look. Ne trebam posebno napominjati da je London raj za shopping. Može se naći stvarno svega i svačega.

Eto, toliko od mene za ovaj prvi post. Držite mi fige da Fashion Week dobro prođe, i naravno javim kako je bilo. Do čitanja! ;)

"BRIŠEM TE S FACEBOOKA?"

Prekidi su teška stvar. A još su teži u doba suvremene tehnologije. Ljutnja, tuga, muka i sve one divne emocije koje vas peru  u jednom danu, više nemaju svoj privatni outlet omeđen s 4 zida vašeg ili supatničkog (frendice & co.) stana. Danas su emotivna stanja tu, svima pod nosom, htjeli ili ne htjeli. 

Jedna izmjena statusa od "in a relationship" do "single" znači: 20 like-ova, upitnika, poruka i komentara na vašu „privatnu"dramu. Ukoliko vam se to dogodilo, vjerojatno ste prokleli dan kad ste uopće prikazali relationship status, i vjerojatno ste se psihički pripremali na uklanjanje tj. mijenjanje istoga na vašem profilu.

Hajka na emociju nažalost nije stvar znatiželjnih dušebrižnika koji žele saznati sve o vašem novom single „Da se opet tebi vratim"statusu, stvar je vas samih i rizika koji preuzimate s otkrivanjem privatnih infomacija na društvenim mrežama.

Frendica je prije nekog vremena okončala dugogodišnju vezu s dečkom i zamolila me da ga izbrišem s svoje friend liste, iz razloga jer ne želi da uopće imaju poveznicu niti u vidu zajedničkih frendova. Naravno da sam ga deletala bez pitanja, samo me prilikom ulaska u opciju „edit friends" zagolicalo pitanje: je li moguće ostvariti čist prekid veze u virtualnom svijetu?

BOLJE EX NA FACEU NEGO ...?

Imam nekoliko bivših na svojoj friend listi i nisam imala problema s tim, štoviše, sve su to dragi ljudi s kojima sam nekoć dijelila neko svoje vrijeme. Samo, onda kada smo mi prekinuli Facebooka nije bilo, nije bilo opcije gledanja profila ili nabijanja svog novog single života na nos putem fotografija, veselih  „La vita e bella", tragičnih „stavite citat od Sade po izboru...." ili anksiozno/histerično/nadr**** u stilu „Majke mi postajem lezba!" statusa.

Jedina opcija je bila tzv. "clean slate", maknemo se jedan od drugog, ne vidimo se više, pa svak nek liže svoje rane dok ne zacijele, a onda (o tom po tom) ćemo se srest u gradu na kavi ko neki civilizarni predstavnici ljudske rase.

Ukoliko ste u današnje vrijeme prekinuli vezu postavi se pitanje: Izbrisati ga ili ne?

E da, to je nama naša tehnologija dala. Raspitala sam se i saznala kako najveća ženska dvojba bazično jeste:

„Ako ga izbrišem ispast ću ljuta, nezrela, povrijeđena i plus neće moći vidjeti sve te moje nove akvizicije koje ću silom nastojati steći u što skorije vrijeme kako bi on vidio da mi je ustvari super".

„Ako ga ne izbrišem riskiram stalking momente pregledavanjem profila (laički rečeno: kao zub koji vas boli al ga svejedno gurate jezikom), i još veću patnju ako profil krca fotkama iz ludih noćnih provoda u kojima nisam ja, neg neka *$#*%".

Tako kažu cure, dečke pitala nisam.

Očito je, da kao što su nakon prekida neka mjesta ratna zona, tako i Facebook postaje vaša osobna „no ex allowed" zona. Ukoliko mislite da nije, 'ajmo ovako. Koliko vas koji imate recentnog bivšeg za frenda pregleda njegov profil povremeno? Škicnete samo malo da vidite kaj mu se događa u životu, ima li nešto novo? Iskreno molim..

MSN, CHATOVI &CO.

Jeste li znali da je danas moguće prekinuti vezu koja nije ni počela? Vezu koja se održava preko chata? Ok, pod rizikom da ispadnem totalni neznalica koji očito ne luta bespućima fatalnih veza koje se odvijaju u cyber svijetu, priča je sljedeća: Pričam neki dan s frendicom i kaže mi:

ONA: „Išao mi je na nerve pa smo prekinuli"..

JA: „A kad ste ono bili zajedno?"

ONA: Pa chatamo već nekoliko mjeseci

JA: Aha, a kakav je bio prekid?

ONA: Najlakši u životu, stavila sam ga na ignore!

Upitnik iznad glave mi je ostao do današnjeg dana , al ajde opet, meni je bilo nepojmljivo da kuća Bill Gatesa priča tj. kuži kaj joj se naredi, tako da...

Da se vratimo na početak naše Facebook priče. Sigurno se pitate, izbrisati ili ne?

Pa, razum kaže da ukoliko patite, nije dobro po vas imati bivšeg na Faceu jer em niste dovoljno jaki gledati to sve, em postoji to opterećenje da vam još uvijek „smrdi" po prostoru. Nezrelo, zrelo, kog briga? Dok god si vi stvarate dobru podlogu da budete ok, šta vas briga ispadate li nezreli ili još gore šta on misli?

Nemojmo biti politički korektni i Cosmo happy i tvrditi da je sve super pogotovo ako ste vi napucani. Nije. Bit će u dogledno vrijeme, ne brinite, a do tad option: edit friends, ukucajte ime i delete.

Kiss vam šaljem, ugodno ljeto, pazite na sebe i budite mi dobri...

Kruh naš svagdašnji.

Malo nas je, al nas ima ili još bolje rečeno - ...ote kol'ko nas ima!!!

Ne, nisam ponesen navijačkim ludilom povodom nogometnog prvenstva (iako ga odgledah), jer bez obzira što nas TOLIKO ima i što smo TOLIKO dobri nismo uspjeli svoje nogometno, navijačko - banditske sposobnosti pokazati na velikoj pozornici, a nije mi ni sunce na ljetovanju toliko udarilo u glavu da sam počeo koristiti vulgarizme i riječnik više prikladan ulici i krčmi nego sam se jednostavno prisjetio situacije u toliko eksponiranom području ljudskog djelovanja zvanom - moda.

Kad bih još umjesto riječi moda mogao upotrijebiti frazu modni biznis ili showbiznis bio bi to dobar znak, ali ne - kod nas vam je to uglavnom show s tragovima biznisa ili još češće šov bez biznis.

A zašto?

Uzmemo li u obzir da je hrvatska modna scena relativno mlada i da dizajneri kreću od totalne nule kao mali obrtnici koji postepeno moraju stvarati kapital i ulagati u posao, stjecati povjerenje kupaca, istaknuti se u tom mnoštvu dizajnera koji niču kao gljive poslije kiše ( možda bi bilo lijepo i prikladno na dodijeli diploma na TTFu da umjesto Gaudeamus igitur zapjevamo - h..ote koli'ko nas ima, h.....!?), pozicionirati svoje mjesto na modnoj sceni, razviti i razgranati mrežu proizvodnje i prodaje...dolazimo do zaključka da to i nije tako lagan posao koji se u narodu percipira kao - aha, to je onaj što se pokloni na kraju revije!

Zar doista sav rad na kolekcijama koji zna potrajati i nekoliko mjeseci mora stati na tom - izlasku i naklonu dizajnera?

Ne. Ne, ali stane vrlo često. Ne - u normalnom razvijenom i uređenom modnom svijetu i biznisu to je samo okidač za dobru zaradu i novi poduzetnički napredak, poduhvat. Ne, ali stane vrlo često jer hrvatski dizajner na brdovitom Balkanu krškog mentaliteta obraslog makijom često jednostavno nema mogućnost, financijsku ili neku drugu, da pokrene i razvije pravi posao, da zaposli nove djelatnike, da pridonese hrvatskom gospodarstvu.

I nije samo problem u dizajneru i njegovim (ne)mogućnostima i (ne)sposobnosti nego i u onima koji trebaju stati i poduprijeti taj razvoj domaćeg dizajna i tekstilne industrije, ali poznajući strujanja u lijepoj našoj i posao koji treba napraviti (od poboljšanja školovanja, do stvaranja cijelog niza potpora i poticaja za mlade dizajnere, poduzetnike kao što postoje u inozemstvu; npr. British Fashion Councile) odmah možemo odustati od takve utopističke ideje i usmjeriti se ka vlastitom, samostalnom razvoju.

Sljedeći, neizbježan i toliko potreban korak u stvaranju profitabilnog posla jest otvaranje vlastitog dućana, showrooma, ateliera ili što već. Nije bitno koliki je i gdje je, glavno da se upriliči jedno veliko otvaranje sa srednje skupim koktelima serviranim u čašama zapremnine o.5 dcl koju onda ispijate tokom cijelog otvaranje jer vas je sram tražiti repete da ne bi pomislil da imate problema s alkoholom i, naravno, rashlađenim jagodama. Skupi se modna svita ,novinari, pojave se članci i objave, prilozi u lifestyle emisijama, ali nažalost sljedećih dana ne pojave se kupci. Mislite da previše karikiram? OK, onda vam dajem savjet da prošetate centrom grada i tamo gdje vidite hrpu ljudi kako čeka u redu vjerovatno se radi o dućanu nekog od hrvatskih dizajnera!!!!!!!

Moram konstatirati da je stanje, unatoč pozitivnim izjavama nekih od dizajnera o potražnji i prodaji, LOŠE.

Situacija u hrvatskoj modi nikad nije bila bajna i dizajneri se dobro namuče da bi zaradili svoj kruh, a zahvaljujući trenutnoj situaciji recesije i nemiaštine moda kao luksuz prva dolazi na udar, odstrel iz kućnih budžeta.

I što onda - da li se isplati plaćati skupe najamnine poslovnog prostora? Da li je pametno ulagati u razvoj posla za vrijeme ove krize? Treba li sačekati bolja vremena, pozitivniju klimu? Treba li primijeniti posao?.........Tko zna, možda traže nekoga u državnoj upravi!

Ne, nije situacija tako crna jer ako niste informirani otvorio se je novi prodajni centar - Shopping megacity centar FEJS. Ako niste, u što čisto sumnjam, primjetili veliku ponudu nakita od fimo mase, raznih majica s prepre...kreativnim printevima, našivenim dugmima, resicama, mašnicama, «zanimljivo» skrojenih i doslovno spojenih tkanina, haljina u ovom novootvorenom prodajnom cyber prostoru obraćam vam pažnju na to.

Vrijedno je vidjeti jer ćete nakon toga cijeniti ne samo pravi i kvalitetan hrvatski dizajn i proizvod nego čak i - Terra Novu! Ali kao što su jedni od doajena te ideje rekli - almost gone!just one left!special price! - nikad se ne zna kad će netko od vas doista svoj idealan odjevni komad odjeće pronaći upravo u njihovoj ponudi, upravo u toj zadnjoj preostaloj majici iz limited edition kolekcije.

Dobro i tko sam ja da sudim ...pa ljudi samo nastoje zaraditi kruh svoj svagdašnji i to na legalan način što je, moramo priznati, za nas sasvim vidljiv napredak. Što napredak -

Evolucija, revolucija jer prije par godina smo se još vodili onom - tko jamio dobro jamio!