SMS - prokletstvo poslanih stavki

Već se par dana mislim o ženskoj fascinaciji sms-om i preklinjem frendice da mi kažu o najneugodnijim porukama koje znaju poslati ili su ih poslale. Čudno je to, jer o tome inače pričamo i nema teme koju zaobilazimo ali sms uvijek izazove crvenilo, pogled prema dolje, čisti nepatvoreni SRAM! Ja sam svoje sms-ove dala na uvid prva i vjerujte mi, nije bilo ugodno. Od viđenih, napisanih i  pročitanih na našim mobitelima došla sam do zaključka da se univerzumom vrti ista poruka, samo varira na temu. Stoga vam s ponosom predstavljam kombinaciju „sramotnih" poruka koje se često nađu na tapeti:

Jel se ti nešto ljutiš na mene...?

Da li je moja maskara/kutija za broševe/hrčak/vlas kose/ sestra/baka/ ostala kod tebe...? - ovdje su mogućnosti bezgranične.... očito

Ne voliš me više...?:( - kako bi rekao vrag u Mi nismo anđeli : „Jok, voli te, samo se pravi":)

Fališ mi...

Bezobrazne... e taj sadržaj ne smijem napisati, jer tu ima psovki kakvih bi se i BBB posramili tijekom navijanja

E za ovakve stvari treba osmisliti nešto kao „survival kit" koji bi očito sadržavao oštar nož i samoljepljivu traku i čekić da se opandrčite po glavi nakon slanja ako ste ipak žešći mazohist ili ste majstor tipkanja te koristite i nožni palac.

Onda nastaje fenomen koji sam od milja  nazvala: POLTEGREIST SINDROM , tj blejanje u ekran mobitela u maniri onog derišta iz filma koje bleji u TV.

U čemu je problem?

Da li smo zaista (mislim na žene) postale taoci komada plastike koji je sklepao neki Japanac pod pauzom za ručak? Odgovor je nažalost:"da" - u većini slučajeva.

Danas se u većini odnosa nečija pažnja mjeri po duljini sms-a, količini smileića, vremenskom roku odgovaranja na sms.  Imam frendicu kojoj je sam Bog namijenio posao profilera za FBI, ta, po stavljenom zarezu ocijeni psihičko stanje subjekta. Ne znam kako, ali ide joj.

Mislim, apsolutno preferiram komunikaciju: „oči u oči", kao i nadam se većina ljudi, i što više mislim o tome, kužim da je mobitel nama ženama postao jedan moćan oblik kontrole,  neka verzija „Big Brothera". Naravno da osoba može lagati o svojoj trenutnoj lokaciji i radnjama ali sam čin odgovora mentalno smiruje korisnike sms usluga. Kako to ide kod  nas? Pa.....

ŽENSKI INTERVAL

Hm, ok odgovorio je u 20 min onda smo ok.

Odgovorio je za sat vremena-  igra igrice.

Odgovorio je nakon nekoliko sati? Ako nije predsjednik ili ne radi na  nano tehnologiji, nema smisla da ne odgovara nekoliko sati, onda nastupa situacija:  Đubre jedno, ziher laže, vara.. ....

Nije odgovorio? Ok, situacija je : „Ljubinka sine ide tata u  rat" zovu se frendice, okuplja se bapski samit koji odlučuje o sudbini jadnička, a  ako netko od nazočnih ima zračnu pušku i dvogled: izvrsno!!!

Također me fascinira atletska disciplina raširena među ženskim rodom a zove se:  „BACANJE MOBITELA U DALJ", a karakterizira je odbacivanje aparata nakon slanja sms-a koji niste smjele poslati.

Neki dan mi frendica priča: „ok, uzmem mobitel i znam znam da ne smijem sad to poslati, onda natipkam poruku, pošaljem je i brzo brzo bacim mobitel na kauč kao da ga nema." Nije jedina koja to radi. Ja sam se doduše jednom precijenila pa sam ga hitnula u pod prejako i bye bye.

KAD PIJEŠ NE ZOVI!

Pobjednik svih kombinacija je istovremena uporaba alkohola & mobitela

Odavno tvrdim da ništa ne može uzrokovati suicid ega kao poslane stavke u nedjelju jutro, jer pretpostavljam da subotom idete vani, a alkohol ima jednu zaje... potrebu a ta je, da informacija koju imate na umu mora biti prenesena ODMAH!! I tu se naravno vraćamo na početak priče. 

Nedjeljno jutro, nakon kombinacije alkohola i mobitela, možemo podijeliti na tri stanja:

Poricanje ili zabluda (ma nisam ziher poslala, zabrijala sam ili?)

Rekonstrukcija događaja (sretno s tim, pogotovo ako su svi u društvu bili pijani ko vi)

Kajanje i samoproklinjanje poznatije kao  „glupačo, da bi li glupačo jedna "

Već dugo imam ideju o osnivanju službe za oduzimanje mobitela ženama vikendom iza ponoći jer na party-u uvijek skužite onu koja je u histeriji radi nečega.

Npr. 3h ujutro je, party je, svi skaču,  a ona tipka k'o stenograf u kutu, vidno nadr..... Nemojte me krivo shvatiti , ne postavljam se kao moralna vertikala ne daj Bože, ja sam prva u cijeloj svojoj ženskoj ekipi koja će zaj.... i poslati sms kad ne treba , već me sprdaju s tim! 

Poznajem samo jednu ženu koja ne voli poruke, štoviše mrzi ih! Udata je već tak da nije na tržištu na sveopće razočarenje muškog spola koji su se slučajno nakalemili  na ovaj tekst a i Blizanac je po horoskopu pa joj dođe prirodno nekako, po rođenju.

Za nas ostale samo podatak, da je u jednom istraživanju 76% žena izjavilo da je poslalo sms u posljednje dvije minute!!? Nadam se niti jedan od gore navedenih:)

P.G. 

Velika očekivanja

Posljednjih dana jedna je knjiga izazvala podosta kontroverze u svjetskim medijima. Engleska autorica Lori Goetlib napisala je djelo pod nazivom „Udaj se za njega!Slučaj skrašavanja sa gosp. Dovoljno Dobrim". Autorica progovara o nepostojanju princa na bijelom konju, i činjenici da žene dok čekaju gosp.Pravog vrlo vjerojatno propuštaju nekog ko bi im bio idealan partner. Izgleda da knjiga nameće dva pitanja:

1.  Skrasite se s onim ko vam je pri ruci, jer je eto tu, ili sljedeći neće doći?

2.  I, realno gledajući, koliko su irealna Vaša očekivanja u svezi  ljubavi?

S obzirom da se knjiga još nije pojavila na našem tržištu, te Vam ne mogu dati potpun uvid u napisano, niti se opredijeliti za ili protiv, mogu Vam samo reći svoje mišljenje o nastalim reakcijama. Gotlieb nije rekla ništa skandalozno, niti je otkrila toplu vodu, naprosto je rekla ISTINU. A istina je najgora stvar na svijetu, pogotovo kad je tema osjetljiva kao diranje u najdraži ženski mit: Princa na bijelom konju!

OBAVIJEST NJEŽNIJEM SPOLU

Psiholozi su potvrdili da princ na bijelom konju ustvari ne postoji. Komemoracija za naše snove održat će se na Valentinovo, ponesite cugu i kompilaciju Sade Adu.

Problem je što većina nas ustvari ne zna što želi od frajera, jer ako je dobar onda je predobar pa bi mi da nas malo zaje***, ako je loš onda je đubre u totalu pa patimo, al rijetko koja odustane jer se onda javlja cijeli niz drugih psiholoških aspekata, a mi smo motiviranije od bilo kog da ga promijenimo.

Ako je romantičan, u trenutku nam može postati 2 much jer živimo u svijetu u kojemu su izljevi romantike izjednačeni s poremećajima gastroenterološkog sustava, te bi Marlon Brando vjerojatno nakon drugog  uzvika „Stella", dobio saksijom u glavu od susjeda s drugog kata.

Ako frajer nije romantičan, e onda bi da bar nekad bude pa se durimo jer nam nije izjavio ljubav na romantičan način i stajao ispred vrata dva sata po hladnoći.

U poimanju idealnog partnera, javlja se jedan cijeli niz kontradiktornosti , sličan onome rezultatu istraživanja koje kaže kako bi frajeri ženu koja izgleda kao san, al ne troši na sebe...  aha, i onda je svizac zamotao čokoladu.

OBAVIJEST JAČEM SPOLU

Ukoliko tamo negdje ima frajera koji stvarno vjeruju u gore navedeni mit: reality check.  Ta žena postoji koliko i princ na bijelom konju, ali ok nek svaki spol ima svoju iluziju, ali vjerujte veća je vjerojatnost da će Don Kaćunko postat predsjednik, nego da ju pronađete.

Što očekujemo?

Sindrom velikih očekivanja je faktor koji se nipošto ne smije zanemariti u svim odnosima, a prvenstveno u odnosu koji imamo naspram sebe. Od sebe često očekujemo nerealne stvari, cijeli niz iscrpljujućih situacija koje si slažemo u glavi, analiza, ciljeva i obično frustracije kada ih ne ostvarimo, a pogotovo u vremenu koje smo si zadali. Slično je i u odnosima s drugim ljudima, očekujemo da nas netko voli koliko mi volimo tu osobu, očekujemo da give-receive bude apsolutno izjednačen, da budu uz nas, da nas uvijek razumiju bez pogovora, da osjete kad smo down, maltene da imamo telepatski odnos. Ako sam išta naučila u posljednje, a na način: "suočavanje sa samom sobom", jeste, da očekivanja trebaju biti minimalna, i da je važno pokušati zauzdati svoj um, ukoliko se ne želite prizemljiti na brz način, a bez padobrana.

Može biti jednostavno

Naslov gore spomenute knjige koji sugerira da si uzmete dovoljno dobrog samo iz straha da se ne pojavi savršeni, na prvu zvuči jako radikalno i maltene Vam stvara bunt, jer tko smije reći da ne zaslužujete samo najbolje? I zaslužujete!

Normalno da nećete ostati u vezi s narkićem, agresivcem, nekim koga ne volite, nekim tko vas ne poštuje ili slično, ali također nemojte odbiti poziv na kavu od strane nekoga tko se ne uklapa u Vašu savršenu pomno zacrtanu sliku u glavi, ne uzimajte ljude zdravo za gotovo  -jer Vas to uvijek ugrize za dupe (i to ne na dobar način), i zapamtite da očekivani princ, često nakon poljupca,  ustvari ispadne totalna žaba, i to krastača.

Kidanje veza

Kada prekinemo s nekim vrtimo ista pitanja u glavi: hoće li prestat boljeti? Hoće li nam se vratiti? Zašto je napravio/la ono što jeste? Ljudi prekinu, nije važno tko prvi povuče ručnu na situaciju. Automatski se javlja panika, pa il počnete jurnjavu, sms, telefoniranje, mailove..bilo što od navedenog. Jedan dio Vas će možda napraviti nešto slično, ovisno o situaciji i psiho-fazi veze. Ta Darth Vader faza na koju će Vam se okrenuti želudac kad Vas prođe, recimo da intenzivno traje cca 3-4 mjeseca (ovisno o trajanju odnosa i kvaliteti odnosa u zadnje prije prekida) je nešto što ćete ili dao Bog nećete nužno proći. Neki reagiraju sasvim suprotno, te odmah shvate poantu i jednostavno isključe osobu iz života. To je znatno teže, jer se ljudi ne pale i ne gase na gumbić emotion on/off, ali je vjerojatno i znatno lakši put do povratka k sebi.

FAZA: "ŽENE NA RUBU ŽIVČANOG SLOMA"

Nitko i nije mogao dati bolji opis od gore navedenog naslova filma Pedra Almodovara. Mi, žene često ili izgubimo na težini ili ju dobijemo -ovisno o tom jeste li emocionalni jedač- snervamo se utoliko da nam se ne da niti izaći nit srediti za izlazak, izluđujemo frendove i familiju, zaplačemo i na reklamu za toaletni papir u kojoj se mali labradori kotrljaju u rolicama papira. Ne možemo zamisliti da bi se naš život uopće mogao nastaviti bez te „specijalne osobe". Onda krenu filmovi: sve što je radio sa mnom sad radi s nekom drugom osobom, netko drugi je tamo gdje sam trebala biti ja, o zašto?

Zaboravljamo sve stvari koje su nas smetale kod te osobe i stavljamo je na neki pijedestal, u glavi postaje nadnaravno biće, koje skoro pa nema mane, a za sve što se dogodilo smo krivi mi? Žene često imaju potrebu preuzeti globalnu krivnju (da, još mislim da je moja pećnica nekako utjecala na globalno zatopljenje), pogotovo ako su one te koje su ostavljene. Uzmite u obzir bilo koju ženu i stavite je u situaciju da joj netko slomi srce..puca ko kokica. Emocije su nešto što će uništiti i spustiti do krajnjih granica.

Samokontrola je moć rekao je Gandhi, da, jeste kad trebate odlučiti hoćete li opaliti nuklearku po nekoj bliskoistočnoj zemlji, a ne hoćete li mu poslat sms, mail ili uputiti poziv. Oduvijek sam tvrdila da je lakše vodit državu nego ostat priseban u vezi koja šteka.

FAZA: "STUDENGORA"

Kao standardni nastavak na urođeni guilt trip nekako se uvjerimo da smo mi loseri koji su upropastili vezu s naaaajboljom osobom na svijetu. Sigurne smo da NITKO NIKADA neće biti tako dobar, da se nećete poševiti tako dobro, da na ovom svijetu nema nikoga tko je približno „divan" kao Vaš bivši. Faca vam je ko plakat filma „Studengora", sve miriše na beskonačno čekanje, eventualnu ševu i neminovnu smrt ako se ne dogodi.

Bivši il vas ne šljivi dva % il se već nakalemio na neku novu s kojom je kao sve po špagi i odjednom je pažljiv, brižan, komforan, ne guši ga ništa, ma nova osoba „ispod čekića" tako reći. Ukoliko ste frendovi, neminovno je da ćete čuti od neke zajedničke osobe sve o njegovom novom divnom životu i novoj akviziciji, o nuklearnoj familiji koju zasniva s nekom Marthom Stewart, koja usto citira sve svjetske filozofe, a po noći postaje Spice Platinum koka (naravno, žena je nekad grob i ne baš bistra, ali ne, Vaša nadrealna vizija je stavlja u poziciju Adriane Lime s diplomom FER-a i horizontalnim sposobnostima Tere Patrick) ključ je jednostavan, ona ima ono što mi nemamo a želimo - ili još mislimo da želimo.

FAZA: "ŽIVO MESO"

Ako ste u kontaktu s bivšim i pri tom još gore, ševite se s njim, onda vas strmoglavljenje Vašeg ega ili onog što ste nekad nazivali egom, ne treba čuditi. Najgora stvar koju možete napraviti je biti fuck buddy bivšem frajeru, jer nakon sexa se osjećate kao da ste spuzali sa štange u nekoj ukrajinskoj pokrajini i zapamtimo:  Seks ne znači nada ili povratak na staro, seks je ti imaš ja uzmem i ćao đaci...

Onda se prislite na „povratak u život", to što Vam vjerojatno dok se spremate za date u pozadini svira Alanis Morissette „You oughta know" je druga priča. Ali morate povratiti kontrolu nad svojom sudbinom jer nitko drugi Vam je neće i ne može vratiti.

Prvih par mjeseci se još nadate povratku na staro..ako ste u toj fazi trenutno, neću vam solit pamet jer je još emotivni pojas gaze, ali ne znam baš da je itko plivao prema Titaniku kada je tonuo.

Prvi put kad ste doista pustili bivšu osobu iz života je dan kada odlučite sami sa sobom da je ustvari nećete ili ne želite kontaktirati više, kada vam iluzije počnu pucati po glavi i kada se neke lošije slike počnu rapidno izmjenjivati s poboljšanim slikama Vašeg propalog odnosa.

Ukoliko ne kontaktirate bivšeg nakon prekida velike su šanse da će vas nazvati, što iz emotivne praznine, navike i najvažnije stavke svih ljudskih odnosa - ega! Jer kako pobogu možete tako dobro podnijeti da ste ostavljeni, kada je ta veličina išetala iz Vašeg života. Rijetke uspiju ne izmijenit riječ, psovku, rafal, nakon prekida, al opet sve ovisi. S obzirom da Vam drobim i pametujem dat ću vam primjer, nakon jednog prekida nisam nazvala dotičnog nakon toga, i javio se nakon kojeg mjeseca skrušeno i u pijanom stanju očito, dok sam jednom bome par mjeseci iskazivala sve čari ženske emocionalne bipolarnosti od volim te do nisi vrijedan ni 45 lipa sms-a... s jednim pijem kave i često se čujem, s drugim ne razgovaram. Pogodite s kojim? Svejedno je, ali u prvom slučaju se ipak osjećate bolje.

FAZA: VRAĆAM SE? DA, I TO SEBI!

E onda slijedi razdoblje zvano „veselje", jer nekako Vam se čini da su se svi DJ-i ovog svijeta urotili protiv Vas te je svaka treća pjesma na radiju neka uspomena, možda vam se i dogodi da se spontano rasplačete eto jer se nije upalilo zeleno na semaforu (naravno da Vas ustvari boli neka stvar za prometne znakove), ili da počnete susretati bivšeg po gradu češće nego je normalno.

I, šta ćete onda?

Nećete ništa, ama baš ništa. Oslonit ćete se na vrijeme i na povratak zdravog razuma koji je trenutno pomućen emocijama, i na činjenicu da će Vam se ego također oporaviti od udarca i da ukoliko poradite na sebi, povratite samopuzdanje potrebno da biste funkcionirali kao do prije nego ste upoznali tu osobu.

Jer, postojali ste i prije njega/nje, i zabavljali ste se i imali ste svoj život, svoje frendove, svoju muziku, svoje fore i nekoga kom ćete sve to prepričati ako Vas to šusne u 3 h ujutro. Sve što Vam stvarno treba je vrijeme, vrijeme da oprostite sebi, toj osobi, i da se ne opterećujete krivnjom. Bilo je kako je trebalo biti i uostalom da je vrijedilo, trajalo bi, šta ne?

Pusa Vam i samo pozitiva

Teror Novogodišnjih odluka

Stiže Nova Godina, dakle vrijeme je za nekoliko pametnih odluka. Ukoliko ste jedna od onih osoba koje vole praviti popise s ciljevima za narednu godinu, onda se razumijemo. No prije nego otvorite laptop i li uzmete kemijsku u ruke na old school način, da pogledate malo prošlogodišnju listu? Koliko ste si odluka zadali? Koliko ste ih ispunili? Svakako motivirajuće je pisati za i protiv, dobro dođe i kod frajera kad se ne možete odlučiti jel vam paše ili ne..ima lista za i protiv koliko hoćete. Moja sramotna lista od prošle godine ima tri stavke koje sam ispunila, ostale sam proživjela nanovo (kao i 2005, 2006 i svih ostalih godina kada sam ih stavila na popis).

Odluke koje donosimo variraju od onih stupidnih npr. Jedna od mojih prošlogodišnjih odluka je bila da greškom ne deinstaliram ponovno Outlook,...i nisam!! Ove godine, točnije jučer, sam deinstalirala cijeli Microsoft Office! Ne pitajte kako, i najjači programeri su se slomili nada mnom.

I nastavljaju se na serioznije odluke tipa: Naći ću posao (što baš i nije toliko u Vašim rukama nažalost al živimo tu gdje jesmo), završit ću fakultet, biti ću bolja, pristojnija, pametnija i svi ostali superlativi koji idu uz novu osobu koja planirate postati u nadolazećoj godini.

FUNKCIONIRA LI?

Psiholozi  svakako preporučaju sastavljanje tog popisa, čisto iz motivacijskih razloga, kao neki plan djelovanja u određenom vremenskom roku, točnije do sljedeće godine. Doduše rijetko tko se drži bilo čeg napisanog na tom papiru, pogotovo ako ste ga pisali pod cugom na staru godinu ili pod mamurlukom na 1.1.

Anketa provedena u Americi pokazala je da je čak 52% ispitanika uvjereno da će ustrajati u novogodišnjim odlukama. Konačan rezultat onih kojima to doista i uspije je poražavajućih12%. Pitate se zašto?

Zato jer smo ljudi ne roboti i jer si zadajemo često nerealne ciljeve, točnije zadajemo si ciljeve koji nas najviše frustriraju u trenutku sastavljanja liste i koje nismo u mogućnosti ispuniti u nekim normalnim uvjetima, pa se ufamo u novu godinu da nam da "push".

Većini amerikanaca je br 1. na listi: izgubiti na težini, da bi po tom uslijedilo „izvlačenje iz dugova" a 3. mjesto zauzima: „želja za boljom organiziranošću".  Naravno da su Ameri i od toga razvili cijeli biznis, tako da čak postoji i stranica koja Vam pomaže da ispunite sve svoje odluke. Samo se pitam gdje su bili kad sam ja sastavljala listu? Ok, moram biti fer sama prema sebi, i priznat da je moja lista blago reć stupidna, ali promijenila sam posao- a nije mi bilo na listi i to je plus. Nadalje: 

-          Nisam uspjela pročitat rujansko izdanje Voguea u kadi al recesija je ionako dotukla oglašivače tako da sad ima manje stranica pa i nije neki izazov

-           locirala sam teretanu al ne vježbam - al mogu Vam reć gdje se nalazi i čestitali su mi Božić, dakle znaju da postojim

-           shvatila sam da poni NIJE mali konj ali nisam na vrijeme uspjela detektirati Edipovce i konja koji mi je došao u ljudskom obliku.....dakle nešto sam i ispunila.

Sve je stvar kako gledate na situaciju, il je čaša polu-prazna ili polu-puna... Odlučila sam da je moja polu-puna i mirna Bosna!

A DA POKUŠAMO NEŠTO NOVO?

Ako razmislite, cijeli naš život je jedan skup dobrih i loših odluka, nekada one koje nam na prvu izgledaju loše, se ispostave k'o pun pogodak, a one u koje se kunemo padnu u vodu već na prvoj prepreci. Za kraj ove godine, Vam preporučam (nemam diplomu medicine, odmah da se ogradim molim lijepo), da sastavite i listu stvari koje ste postigli u protekloj godini i na kojima ste zahvalni, krenite od prijatelja, zdravlja, familije (ok znam da nisu uvijek baš bajni al Vaši su), ljudi koje volite i koji vas vole, dobrih situacija u životu. Svega što Vam je izmamilo osmijeh na lice i uveselilo Vas, a ono što treba doći, doći će, u sljedećoj godini ili onoj iza te. Ne kažem da ne tražite job, da se ne riješite nekih loših navika, samo da ne zahtijevate od sebe sto stvari odjednom, ako nešto jako želite ionako ćete jednom ostvariti s popisom ili bez.

Hvala Vam svima (a koje ne poznajem:) što ste tijekom godine odvojili neko svoje vrijeme da pročitate ovu kolumnu. Dobro se provedite, nemojte se napit da vas se familija odrekne preko novina, ne sms-ajte bivšem/bivšoj u pijanom stanju, ne pjevajte na karaokama, ne svađajte se s izbacivačima (niste junak, vjerojatno ste pijani i dobit će te po ...), i nemojte vozit u svakakvim stanjima.

Ljubim Vas i sretno!!!

Sve što želim za Božić je:

Prije no krenem o poanti nadolazećih nam blagdana, želim se podsjetiti što me - kao sve Vas- uvijek iznimno vezalo uz Božić.

Čar hercegovačkog Božića je u tome da nikad ne znate tko će od nazočnih dobit šećer od baklave, tko će izazvat podjelu familije kao između Capuletijevih i  Monttechijevih (familije iz Romea i Julije ukoliko ne znate), tko će objavit da ustvari ne ide na fakultet (ja), tko će se izjasnit kao vegeterijanac i time riskirat izopćenje i moguću terapiju kod susjeda -  jer vjerujte, susjed u Hercegovini je uvijek psihić, a ako je i ginekolog sasluša Vas jer nema izbora.

BOŽIĆ ILI FESTIVUS?

Oduvijek tvrdim da je moja familija ustvari iskonski začetnik Festivusa. Da objasnim onima koji ne gledaju seriju Seinfeld: Festivus je izmišljeni blagdan u kojemu se ne kiti bor nego motka i umjesto čestitke svima kažete koliko vas je tko razočarao u protekloj godini.

Ipak, voljela sam Božiće u mojoj familiji, jesu bili "edgy", ali čiji nisu? Prisjetite se samo. Bit Božića je na jedan način okupljanje svih bijelih i crnih ovaca familije, netko uvijek pretjera s alkoholom i kaže svima što ustvari misli o cjelokupnoj familijarnoj situaciji, u pećnici nešto uvijek zagori, domaćica je na rubu svih slomova...ali to Vam je familija, njih ne možete birati.

Ako Vam je situacija poznata, da Vam olakšam? Božići kojih se sjećam:

Rođak koji provaljuje u kuhinju gdje se nalazi objekt žudnje u narodu poznatiji ko sarma jer inače ima ekstremni višak kilograma, pa mu je majka zaključala kuhinju na Badnjak, kako se ne bi ogriješio i sve nas poslao u pakao.

Drugi rođak koji je toliko „stoniran" da ne zna ni što slavimo

Sljedovi jela i kolača, baklave od kojih su vam čak i suze slatke narednih mjesec dana

Rakija kojom se počinje dan jer ne možeš to trijezan sve preživit da ga kolješ...

Obvezna svađa o količinskog stanja jela u tanjuru (uzmite u obzir da se u mojoj familiji smatrate anoreksičnim ako imate oko 56kg, dobro me nisu prisilno na infuziju odveli jednom)

Meso za doručak naredni dan (svega mi!) Ništa kao prizor moje bake kako sjedi s cigaretom u ustima u 7 ujutro dok se šuljam u kuću s frendicom a ona pita „Đe'ste bile majke ti?" a sa strane se krčka teletina koja je kao za doručak.

Pregled čestitki kao na ulazu u CIA, k'o nije poslao a trebao je, izopćen je s „rahat lokum meetinga „ i predmet je sprdnje cijelog „komšiluka"

Pokloni nikada nisu bili važni, stvarno nisu. Važno je bilo da su svi tu, da je „iće i piće", da je smijeh i svađa čak, ali pregrmi se do sljedećeg dana (rakija pomaže, pretpostavljate). Ipak nekako vidim da se cijeli koncept blagdana promijenio. Ne vidim samo na primjeru svoje familije, već i na prijateljima. Danas je nekako logično da netko ne može stići na ručak jer ima previše posla, jer je deadline, jer je neka frka..i to je opravdanje?!Jesmo li svjesno i globalno zamijenili Božić za Festivus?

Nekako mi se čini da se iz godine u godinu prava poanta izostaje. Sve je postala neka histerija, konzumerizam, tko će koliko potrošiti i čiji će poklon izgledati poput onoga kao na reklami za Coca Colu, u kojoj je bor odvaljen s Velebita, svjećice se vide s Venere, džemperi su od angora vune s jelenima... Uostalom sam koncept darivanja, pogotovo natjecateljskog čemu smo kao ljudska rasa vični. Nije nama rođendan nego nekom drugom šta ne?

DEKORACIJE

Ono što sam oduvijek voljela kod Božića su dekoracije. Da je po meni bor bi imala cijelu godinu iako, ove godine sam odlučila malo downgradeati sve. Iako imam veliku želju (ko Vlatka Pokos za bundom od  polarne lisice), nisam baš vična ukrašavanju. Ili bor izgleda kao Blairwitch projekt il  ko pijana cajka, točnije  šljašti do Slovenije i naheren je, tako da  vam jedino izgleda dobro ako ste pijani, jer tek onda imate pravu perspektivu.

Sa vanjskim svjećicama nikada ne eksperimentiram jer učim na tuđim greškama. Naime, protekle godine  susjed se mrvu zaletio s svjećicama pa je kvart izgledao ko scenografija filma „Vrsta 3", maltene sam očekivala ekipu  „Na rubu znanosti" svaki trenutak da dođe i snimi reportažu godine.

Ipak ukoliko ste jedan od tih freakova koji mora dati do znanja i susjedima u Sloveniji da ima struje, predlažem bar jednobojne svjećice..Božić je, nije Grand Show.

Sve u svemu dragi moji, želim Vam sve najbolje i najvažnije od svega, želim Vam da vas ne poklopi depra radi recesije, ili nemogućnosti kupnje nekog ekstravagantnog poklona. Ono što je najvažnije je da imate dobre ljude oko sebe, da ste ok čovjek i da vjerujete u nešto, a prvenstveno u sebe.

Ljubim Vas

Fale Vam Tulumi?

Je li vam se ikada dogodilo da dođete na neki tulum (točnije padobranski uletite) i toliko vam je dosadno da napišete text u mobitel? Bilo ih je dobrih, bilo ih je gorih bilo ih je nepodnošljivih ali ajde mogu reć da sam vidjela kako dišu sve „kaste" ovoga grada i šire. Najdraže su mi situacije oko 3h ujutro kad se već popio i aceton, netko treba po još cuge al su svi drveni, otvaraju se duše, saznaje se ko je koga i zašto, čujete najnevjerojatnije upade na svijetu, netko obvezno povraća , ako je u pitanju žena ziher nije dobro jela taj dan pa joj je loše sjelo. Sorry al većina cura koje ja znam fakat mogu popit, tako nek ta priča o jednom bureku i votki ostane u 90-ima ili ću okupit ove koje znam za revival Guns n Rosesa.

Pitate se na kakve tulume ja to idem? Hoćemo se složit da su svi otprilike isti kad dođe 3h ujutro? Nema razlike, vrtio se Snoop Dogg, Rammstein ili house, pa padali il La Coste džemperići, kravate, vijetnamke ili leptirići s glave, modus operandi je sličan. Fascinatno mi je kako se standardno događa da ljudi otvaraju dušu totalnom strancu, osobi koju su vidjeli prvi put, ok alkohol pomaže, al...  

PRIČA 1.

VOLIM TE NA DALJINU?

Na kauč do mene sjedne nepoznati dečko, već je skoro 7ujutro, ne pleše mi se više, stomak me boli od smijanja, kosa mi je u petarda moodu, smokey eyes je faza Bero Rakun, a nit ne priča mi se više, tulum je bio super, al kontam ajde ok koja je tvoja priča. I krene on, kako je u vezi  s curom, koju je prevario i to joj je priznao ali ona je sad otišla iz zemlje i nije ziher šta se događa, tj. kako  će se to razvijati?

„To ti je gotovo" - ispalila sam ko iz topa. Pogledao me je ko da sam ga upucala u čelo.

„Ma gle, možda ipak ima neke nade, ako se fakat volite onda će ljubav pobijediti sve i oprostit će ti itd."- pokušavam izvuć situaciju koliko mogu al po lokaciji njegovih obrva koje su se već spustile do nosa mi se čini da sam zaj**** nepovratno.

Ok, a da krenem sa nekom svojom propalom pričom da mu olakšam? Kontam bolje ne, kod mene je komplicirano, a i neću sebe deprimirat i uništit sate plesanja i smijanja.  A šta da mu kažem? Jedina veza na daljinu koja je meni upalila je reiki tretman (to se radi na daljinu majke mi). Utješit ga ne mogu.

Ajde da propitam kakva je situacija s tom trebom: „I kaj je s ovom? Neki one night stand il?" Pogleda me blijedo k'o da sam odlijepila

E jeb***, twist koji nisam baš očekivala ujutro, i dr.Phil bi digo ruke sad. A šta ću?

„Ajde dečko da ja tebi ispričam moju situaciju, Dakle, prije koji mjesec............" i onda je eventualno svanulo.

PRIČA 2.

DRAKULA 

Dakle, ne snalazim se baš u previše šminkerskim okolnostima (pod tim mislim, neka ekipica, koji su si super s curama koje streljaju u čelo ukoliko im se miljenik otme kontroli ili se spotakne na hostesu u wc-u).. Ne da mi se cerekat i držat se ko da sam metlu progutala, a takva mjesta mi to rade - ispravljaju kralježnicu. Igrom slučaja, završila sam na jednom takvom događanju ili eventu. Ok svi su uštirkani, žene su u štiklama iako je blato do koljena?!, piju se kokteli, naravno svaki ima kišobrančić prigodne boje, štoviše cijelo ozračje je više gay nego što će Dečko iz prethodne priče ikada biti, ali nema veze, ignorance is blessed. Nakalemi se njih nekoliko sa svim svojim steroidima na šank i krene priča. Kontam sad će krenut nešto tipa tko će pobijedit na izboru za Miss Autoshowa, ko jedan od krucijalnih svjetskih misterija, kad ono :„Stari, jesi gled'o Sumrak?" (tinejdžerski film o vampirima za vas koji ne znate) Koja filmčina buraz." Šanku se približava jedna wannabe i po zamahu bokova i pućenju usana kužim da je netko od nazočnih težak koji millijun, jer ta se ne cereka za džabe, osim ako onaj kom je osmijeh upućen nema para za godišnju zalihu botoxa da „ispravi krivu Drinu".

Situacija je kao scena iz Animal planeta kad se gepard prikrada stadu gnuova. I kaže članica Mense: „Oduvijek sam htjela posjetiti TANZANIJU i Drakulin dvorac". WTF? Ok, gledam hoće li itko od fanova „Sumraka" iti trepnut na Tanzaniju?? Mislite da jesu? Do kraja večeri pretpostavljam da je scenarij takav da je  „Dracula" ustvari zgibo iz Tanzanije i našao privremeno utočište u Čavoglavama, jer svi eventualno dođu kod nas. Ja sam pobjegla, točnu priču ne znam al kažu da još uvijek netko skače po drveću na Šalati i zavija.

PRIČA 3.

BLACKOUT from the PAST

Znam da je bila Nova Godina, znam da je bio Dubrovnik, znam da je pala neka petarda, znam da smo cugali, gotovo sam sigurna da je u pitanju bila 2000-ta, znam da je počelo s rakijom i svjesna sam  da smo se nekim čudom sutradan probudili negdje u Cavtatu. Ako itko od nazočnih zna kako smo do njega došli i jesu li ono bile karaoke na kojima sam se derala, ja molim da mi se javi, čisto da znam, informativno...

Što žene (ne)žele od frajera?

Ne znam što želim ali znam što ne želim, pa ipak više puta u životu sam dobila ono što ne želim, možda zato jer ne znam što želim? Komplicirano? A kako mi je tek u glavi? Negacija, nekako ima jači prizvuk, odjek,  i ono NE obično zazvoni u ušima i zadrži se negdje u atmosferi, a po zakonu privlačnosti na koji je puklo većina ljudi iz mog okruženja: „Moraš misliti pozitivno i privući ćeš takve stvari u život"

Mislim ne želim bit nevjerni Toma (pobogu gdje sam izvukla ovaj izraz) ali vizualizirala sam Brad Pitta više puta i ne znam gdje se svemiru omaklo kad sam mu se ja obraćala, možda sam pričala u crnu rupu?

Ako sad idete sastaviti listu nekih općenitih stvari koje želite i koje neželite, što mislite koja će biti duža? Pretpostavljam ona koja počinje sa NE ŽELIM. Dublja analiza toga se već dira u područje psihologije pa ću pričekat da Martina završi sve što ima, pa nek mi pojasni kasnije. Međutim razmišljajući o tome svemu, odlučila sam zamoliti nekoliko frendica i poznanica da mi napišu što je za njih veliko NO NO kad su frajeri u pitanju, i pored standardnih stvari koje očekujemo i od svoje okoline poput: ljudskosti, intelekta, manira, održavanja higijene itd. svaka od njih je nadodala i po barem jednu stvar koju je od frajera doživjela tijekom života. Pa krenimo redom.

NE ŽELIM FRAJERA KOJI:

ALEX

- ima zmazanu kosu

-  me ne zna nasmijati kada mi je  najteže

-  ne zna kuhati

-  je homofob

-  nogometni fanatik

- je ribič - ne znam jel bila kakva trauma sa  šaranom al doznam svakako

BETTY

-  laže

-  je agresivan

-  je glup

-  koji nema ukusa

-  koji je hladan i ignorantan

-   koji je dosadan

-   koji nema smisla za humor

-   koji nema higijenu

JA:)

-   frajera koji dokazuje svoju intelektualnu premoć - točnije dokazuje nemoć pasivno agresivnim psihološkim metodama

-   frajera koji je loš u krevetu i pri tom nije svjestan toga, a seks identificira s „onim što zečevi rade"

-   frajera koji mi za večeru umjesto salvete posluži WC papir jer salvete ko sad nema (kasnije sam saznala da je to običaj u Kini al bogami ovaj kinez nije bio)

-   frajera koji je bahat bez pokrića

-   frajera koji je nabildan, ušminkan i na glavi ima dovoljno kemikalija za spontani protest Green Peacea ispred ulaznih vrata

-   frajera koji sluša narodnjake i koji doista misli kako su Steven Seagal, Dolf Lungren, Chuck Norris & ekipa, materijal za Oscara

-   frajera koji je u životu pročitao samo „Družbu Pere Kvržice" i to zato jer su mu starci zaprijetili oduzimanjem mladoga života

-  frajera koji je iznimno šutljiv ili kom se vokabular sastoji od ključnih izraza: K****, SISA, P****, DINAMO!

-  Frajera koji na tulumu pije gusti od marelice a nije iz zdravstvenih razloga

TIHANA

-  ne pere zube

-  piša/mokri u lavabo

-  obliže celofan od jogurta

- mi čita poruke na mobitelu

- malim prstom kopa uši

-  nakon što pročačka zube zaboravi da u ruci i dalje drži čačkalicu pa nastavi pričati kao da drži cigaretu

-  se posluži rukom da ispuše nos i onda sadržaj izbaci na pod

TONKA

-   ne voli sport

-   besposličari

-   nema sve zube na broju

-   je hipohondar

-   ima miris po ustajalosti, tj nema miris, ni naviku nanošenja parfema

-   brije na Popay look, teretana, lanci itd

-   nesposobnjaković - da zna zašarafit jeb*** žarulju ili zakucat čavao

-   bez manira - „obožavam" likove koji em nisu sposobni otvorit , nit pridržat nego se još i uguraju u red prije tebe.. bam šakom u glavu:)

-   koji misli da je tehnika važnija od veličine

MARTA

-  frajera kojemu je osobna higijena izazov, tu nema i ne može biti nikakvih rasprava IKAD

-   frajera koji se baš svaki dan konzultira sa svojom majkom u vezi svega. Velike su šanse da ga ona još i doji, ne hvala!

-  Frajer koji je toliko pedantan i uredan da su sve njegove kreme i pomade u kupaoni poredane u jednakim razmacima, blago pod kutom. Jedne sam isto pogurnula rukom, kako bi popadale ko domino kocke.

- Cmizdravi frajer promjenjivog raspoloženja koji me gleda kao spasiteljicu od svog zla ovoga svijeta. On je taj koji nema muda i ja njega moram podsjećati da sam ja ovdje ta s jajnicima. Ne volim frajere koji imaju pogled tužnog psa skitnice, to može biti slatko najdulje 3 minute, sve dulje od toga je patetično i ne ide pod naziv frajer

- Frajera koji ne voli plesati. Takav tip se ne zna kretati, možda je stvar u motorici, možda nema ritma, a možda je jednostavno dosadan. Niti jedan od ponuđenih razloga nije dobar i neće dovesti do veselog zgoditka u krevetu.

DUDA

-  frajera koji je bolesno posesivan 

-  ljubomoran

-  koji nema kulture ili bontona

-  koji je kompleksaš ili frustriran

-  koji je zakleti pesimist

-  koji je vječno dijete

I? Zvuči zahtjevno? Da ne biste slučajno pomislili da smo zločeste ili sl. sljedeći put ću priupitati i frajere što ne žele od žena, možda se i iznenadimo.

pusa vam

SINDROM: BIVŠI

„Uvijek postoji natjecanje između tebe i tvog bivšeg a zove se: tko će prvi odapet jadan" - Samantha Jones

Evo da za početak citiram glasnogovornicu ženskog neovisnog ševim-se-ko-frajer tipa.

Bivši su posebna sorta, uvijek jednim dijelom ostaju vaši,  ma prije koliko god vremena ste završili priču. Ako je završila normalno - iako su prekidi u 80% slučajeva traumatični bar za jednu stranu- onda vam je toplije oko srca kad ih vidite. Ako je završilo ko u pojasu Gaze, treba proći vremena da se zacijeli, ali uvijek ima taj neki crv: „Ti si me povrijedio/la". Svi imamo bivše, i naši bivši imaju bivše, a ako živite u Zagrebu (iako je metropola), velika je šansa da njih naletite, kad se najmanje nadate.

Žene se uvijek nadaju naletit na bivšeg kad izgledaju mrak, par kila mršavije, uglancane, po mogućnosti s nekim blizancem Johhnya Deppa pod rukom. Jest da se češće dogodi da naletite na njega u PMS-u, bez šminke, i s vrećicama iz dućana al ajde ok je maštati, od toga nitko nije umro.

Kao što i veza prolazi nekoliko faza, tako i razdoblje nakon prekida prolazi nekoliko faza. Prva je najburnija i uključuje suze, bijes, i psovke na svim svjetskim jezicima (sve smo poliglote kad smo bijesne), onda ide DENIAL, onda OK SAM, onda je ona najdraža KO SI TI ONO?

SRETNO LJUBAVI?

Prije koji dan, frend mi senda spot od Natalie Imbruglie „Want", ok pjesma, al poslušam tekst. Tipično : "Nadam se da si happy, da si dobio sve što želiš itd." Ironija žešća. To me nagnalo na pomisao da rečenica koju ljudi često koriste nakon prekida: „želim ti svu sreću ovog svijeta" je čisti bullshit. Ta rečenica je najčešća floskula pogotovo ako vas netko ostavi.  Ne znam koliko vas je to izgovorilo, ali sigurna sam da vas više od pola to nije mislilo. Po mom mišljenju: Ne možeš iskreno željeti sreću nekome ko te ostavio dok god ti nisi sretan, inače bi svi imali prefiks „sveti" ispred imena.

U trenutku kad vas frajer ili cura ostave i odu s nekim drugim, vi sjedite kući i sve što vam je na umu kako joj/mu želite sreću s tom novom osobom? Ma dajte molim vas. Trenutak kada mu/joj možete poželit sreću i to iskreno misliti je onaj, kad u vaš život uđe netko novi, ali tada vas već i nekako nije briga. Ok ne želite mu da ga opiz** tramvaj (ja nekad i jesam ako ćemo iskreno), ili da mu se nešto ružno dogodi, ali sad da trči zelenim livadama s novom odabranicom srca svoga i da budu happy ever after, mi ne drži vodu. Mišljenja sam, da smo kao ljudska rasa pre-egoistični da bi nas tako iskreno veselila sreća osobe koja nas je povrijedila. Generaliziram, k'o uvijek, ali ako Vas ima, točnije Vas koji ste to izrekli i doista to mislili u tom trenutku, skidam vam kapu i slobodno podijelite s nama.

SEX I EX?

Frend mi govori: Volim bivše, uvijek postoji mogućnost seksa bez emocije. Nema više one neugode koja vas je prije razdvajala".

Sexate se s bivšima?

I kako ide?

Bezopasan seks između bivših partnera može se dogoditi nakon duljeg vremena i kada ste sigurni da je ono što vas je namamilo na seks, poneki promil u krvi, nepodnošljiva lakoća postojanja i neki revival. Ukoliko je od prekida proteklo malo vremena,  a jedna strana je još uvijek emotivno zagrijana, seks je jednak ekološkoj katastrofi ili pjevanju Antonije Šole, u tom slučaju ću opet citirati Woody Allena i reći Vam: „Don't knock off mastrubation, it's  sex with someone I love". Nije humano ako znate da vam bivši/bivša još uvijek gaji osjećaje naspram Vas, radije pokupite nešto drugo ako je već „gori borovina" situacija, ili „do the Woody"

UKAZANJE

Ovo je onaj dio kad ga/ju sretnete. Jel vam se ikad dogodilo da i nakon dugo vremena ako vidite bivšeg s trebom, skužite da mu je treba lošiji komad od vas, bude vam nekako drago, niste doista happy, nego samozadovoljni, a ako je neka Adriana Lima, baci vas u bad na koji sat, pa se kontate: „Uh bome se uzdigao", jer kraj dobre trebe svaki frajer izgleda bolje. Ovo govorim iz ženskog aspekta: ako je kraj frajera zgodna žena, frajer će automatski izgledat poželjnije drugim ženama, jer žene obično prvo gledaju druge žene, pa tek onda frajera do nje. Uvijek se sjetim jedne smiješne situacije kad sam užicala mog frenda da mi glumi dečka (jeste jadno je, priznajem), za predstavu bivšem, do kojeg mi čak ni nije bilo stalo više, al frend mi je zgodan, iako mu ja nisam ciljana skupina po seksualnosti (ako znate na što mislim). Ispalo je toliko smotano da sam dreknula na njega da me grli ko da sam hrast a ne žena. Kasnije smo se skupno nacugali jer majke mi nije imalo smisla.  

PITAM JA VAS

Nekako uvijek svojatamo ljude s kojima smo bili, uvijek ostanu neki dio nas, što ustvari i nije loša stvar. Ali jedna me stvar oduvijek zanimala, znate kako nakon prekida ljudi postanu stranci a do tada ste s tom osobom dijelili sve? Pitate li se ikad gdje je nestala sva ta bliskost? Kad prođete kraj nekog svog ex na cesti i skužite da ta osoba zna kad cmizdrite, radi čega cmizdrite, i što vam je, i Vi isto o njoj. Ako netko zna neki smislen odgovor na pitanje, recite mi. Ja ga ne znam. To mi je oduvijek bio misterij - pored glumačke karijere Mariah Carey. Gdje to pospremimo? Je li itko ikad objasnio? Smijem završit tekst s upitnikom?

pusa

Vole li frajeri bespomoćne trebe?

„Jeb***, pa imam oči, primjećujem stvari, neću valjda sjedit ko gljiva i čekat da mi on kaže da je svanulo?? S druge strane, vjerujem da mu nije bilo lako slušat me stalno. jbga, ja bih se popela stubama do stana i ispričala mu 25 priča o kojima sam mislila ili koje sam primijetila u tu 1 minutu penjanja.
Oni nas jebeno žele zadiviti. točnije, zadivljavati. udivljavati. jel uopće postoji ta riječ?? 
Mislim da ih straši kada su oni zadivljeni. to im ne štima. Uz zadivljenost se javlja i ugroženost, osjećaju se ugroženo. i onda te ostave i idu tražit curu i vezu gdje ce opet oni biti baje. dominantni. nije im dovoljno sto time sto ih ti volis pokazujes da ti je on najdomnantnija osoba u tvom zivotu, oni se moraju osjecati velikima,  provajderima." - kaže moja K.

Mislim dakle jesam?

Cijeli život nas uče kako trebamo završiti fakultete, biti pametne, lijepe, uzorne a uspješne. To uzorna sam pročitala neki dan i nekako mi se usjeklo u kratkoročnu memoriju. Sve ostalo je jasno, završi fakultet jer kao obrazovana si, budi lijepa točnije njegovana- to dolazi po defaultu ako ste žena, al kako biti uzorna i uspješna u isto vrijeme? Nekako sam uvijek mislila kako se „uzorna" odnosi na to, nemoj se napit i pjevat karaoke u nekoj kafani bez mjuze u pozadini il ne dao Bog s harmonikom u pozadini, al što ako je to  „uzorna" ustvari bila zamka za „pokorna"? Mama mi je također rekla: „Misli svojom glavom", jeste da mi je to rekla jednom nakon rave-a (da, tad je još bio rave 97-e) dok mi se tikva još tresla u ritmu nekog polu albanskog tech zvuka al zapamtila sam to, a baka je rekla: „Znaš, muškarci ne vole prepametne žene". U tom trenutku me stiltalo i uzorna i uspješna i fakultet (koji nisam završila..al nemojte reć mojoj baki jer sam imala pakleni plan podvaliti joj diplomu od frenda koja doduše izgleda ko meni kineskog restorana, al je priznata u svim svjetskim „velesilama" od Albanije do Tadžihistana) i kontradiktornost svih savjeta datih od strane ženskog dijela moje familije. Od muške strane nikakve koristi po tom pitanju, Jedino savjet mojoj mami od mog tate dok sam još bila dijete: „Pazi s njom, prepametna je" na što mi je deda nadodao: „Bolje biti pijan nego star". Trebam li dalje?

KATEGORIJA 1. GLUPE I TUPE

Dosta mojih frendova je reklo da nikada ne bi mogli biti s „glupom" trebom, to je samo za po**** - po njihovim riječima- , ali dosta njih se stiltalo kada bi naišli na trebu koja je doista pametna i ne treba joj njihov blagoslov za sve. Pazite ,to su sve ljudi koji su inteligentni, načitani i imaju neku svijest o sebi ali ako je žena smart automatski je napeto i pali se crvena lampica jer „Buraz, ova bi me mogla prerano skužit" - kako je izjavio jedan od njih

S druge strane nikada nisam čula od nijedne žene iz moje šire okoline, da joj smeta ako ima pametnog ili prepametnog frajera (pitajte neko kojoj je tip na FER-u), štoviše, takvi su hot i to je „kadar" koji se traži.

Je li ovo znači da žene imaju više samopouzdanja ili da su frajeri totalni egomanijaci?

Ni mene osobno  fakat ne smeta kad je frajer jako pametan, ne plaši me to, štoviše obožavam inteligentne i načitane ljude od kojih mogu naučiti neke stvari koje ne znam.

S druge strane znalo mi se dogoditi da me frajer pita: „kaj ti govoriš engleski?" „ Ma kakvi, ovo je hercegovački dijalekt" - al to je već tema predrasuda o ženama (valjda zato što sam otkrila depiliranje u adolescenciji i ne vežem se lancima za sekvoju svaki tjedan, pa nađem vremena za našminkat se?)

Iskreno, i nekako mi je smiješno i iznenađujuće  da u današnje vrijeme uopće postoje cure koje ne znaju ništa osim mode i ko je koga j****, kad je svaka vijest dostupna samo jednim klikom?! Ok, ne morate znati o svakoj talačkoj krizi, političkim problemima (iskreno, ne gledam dnevnik već dulje vremena jer je ko žuti tisak), ali neke osnovne stvari tipa da je recesija il da je bitno tko je sljedeći predsjednik Amerike ili Rusije, su dio opće kulture.

Ipak, k'o svaka žena znam nekada zaglumit da nisam upućena u temu o kojoj se razglaba, pogotovo ako je u pitanju nogomet.. Interesantno je kako muški spol prezire bilo kakvo žensko pričanje o „sportu nad sportovima".. Mislim ne trebate baš biti članica Mense da skužite šta je zaleđe, dovoljno je pogledati dvije.-tri tekme i pravila su sasvim jasna, al svejedno dozvolimo nekad da nam se objasni, humanitarno je.

PRINCEZA i PROVIDER

Ok, znamo kakva je situacija danas. Svi vrište da ne žele sponzoruše, točnije one koje se zahvaljuju na objedu ili monogramu u horizontalnoj pozi. Ok, ali nemalo puta sam čula da se neki primjerci osjete ugroženi ako žena plaća račun i to više puta. Ne znam u čem je fora (al opet nisam muško), kad ja imam imam, kad ja nemam - imaš ti. Kako bi Samantha Jones rekla: „it's just money, you have, it you give it".

Mogu se nadovezati i s citatom mog omiljenog stand up komičara Kat Williamsa koji je izjavio kako je recesija ubila romantičnog frajera. Citiram:

ONA: Honey, can you come and pick me up?

ON:  Damn bitch, you pick yourself up and drag your ass here. Do you know what's the price of gas these days?

Da, znamo ali ne kužim u čem je frka. Ok, kužim da nije masaža ega da treba plaća baš svaki put ali podmiriti račun za večeru na koju se zove nije bad, ili barem ne bi trebao biti.

E tu dolazimo do najjednostavnijeg oblika providera. Dakako tema je puno dublja i može se rastegnuti do tog da se veliki broj veza i brakova prekida ako žena zarađuje više ili je frajer u badu s lovom jer je njima to teže podnijeti neg nama. Ali generalno, frajeri vole biti ti koji će štitii i brinuti se ili čak platiti taj ceh, to im je u genetskom kodu (uvjerila se na vlastite oči). I što sad?

Trebamo li glumiti da ne znamo ili ne zarađujemo?

Ak radimo po 10h dnevno i pretrgnemo se da zaradimo svoju lovu, trebamo li se osjećati krivima?

Po mom mišljenju ne!

Ali postoji jedna stvar,a to je obzirnost. Ako vam frajeru trenutno ne ide s lovom il s poslom, možete i preskočiti tu neku standardnu večeru iako vi imate novca da je podmirite, možete nekad zažmiriti na neku sitnicu i stvoriti nešto što  ću nazvati kulturom intelekta, točnije ako ste pametne ne morate biti svakom loncu poklopac. Pa, čak i ako znate zašto je curling sport.

Pusa vam

PROGRAM TVOG KOMPJUTERA

Je li vam se ikada dogodilo da ste u klubu i skužite nekog frajera i chekirate se al iz nekog razloga do konkretne konverzacije ne dođe. Ok, dođete kući, ili odete u krevet ili upalite kompjuter, odete na Facebook a kad tamo friend request od te osobe?

Ok, vidjeli smo se prije dva sata u klubu, u čemu je bio problem? Što ima za reći na community mreži a da nije mogao reći uživo. „Bok, jel se mi znamo od nekud?".. „Jel papa katolik? Ne ne znamo se"  Kaj da kažete?"

Frend mi je jednom prilikom rekao: „frajer koji ti se boji pristupiti nije frajer za tebe". Ok, nije za mene, ali u ovom slučaju nisam jedinka, te se sve češće pitam

Kastrira li  internet muški spol?

Sjedim s frendicom na kavi i zarola se priča o netu, „dečkima sa Facebooka" (jeste posebna sorta, posebno su mi mili oni sa statusom „it's complicated" - točnije imaju trebu ali ona ne zna da im je status kompliciran, i onda vise na chatu u nadi za Freudovskom analizom svoje persone), frajerima koje smo upoznale preko neta/communitya, svih silnih gadgeta koji nam sada samo služe kao maska hrabrosti i izgovor za izbjegavanje direktne komunikacije.

NOSTALGIJA

Prije je situacija bila takova da ak nekog vidiš, moraš mu pristupiti, nema mogućnosti da ga istražiš na netu, nema opcije da prijevremeno ocijeniš osobu po segmentu info, I like ili frendova koje je addao. Čak se sjećam situacija kad mobiteli nisu postojali ili su bili tek u začetku, jedina opcija je bila kućni telefon na koji se ja mogu i ne moram javit, može mi se javit mama ili buraz. Trebalo je imat muda i nazvat prvi put nakon što je uručen telefonski broj negdje u klubu ili kafiću i onda se fino predstaviti itd. Ljudi su se istraživali na najljepši mogući način, čistom konverzacijom. nije bilo svih silnih gadgeta koji nam sada samo služe kao maska hrabrosti i izgovor za sveopću hladnoću.

Prije smo razgovarali i otkrivali postepeno stvari jedni o drugima a danas se Googlamo!? What the fuck?

Nameće se strašan zaključak: Zašto bi netko riskirao pristup (iako su znakovi iznad glave follow me) ako si možeš otići na net googlati, i polsati friend request i uvaljat priču bez straha da si možda krivo skužio osmijeh, ili pogled.

Frajeri su prije trebali imati hrabrost i prići trebi koja im se sviđa i započeti razgovor ili obilaziti oko nje ili se nekako nametnuti..trebali su domišljatost, ideju, nakanu, gestu... Internet je linija manjeg otpora, „ako me skinuo/la preko face-a ili msn-a onda to i nije neki bad, nismo si rekli u facu, izbjegnuto je možebitno poniženje i suočavanje".Kao fol sve smo si bliži svi smo dostupni, znamo gdje je tko, što se radi,  a realno smo sve dalje jedni od drugih.

Ako nešto neugodno želite saopćiti dovoljan je sms ili mail, nema se potrebe čak niti nazvati a kamoli reći u lice jer zašto riskirati otvorenu raspravu ili neugodan izraz lica, iskaz emocije..ovako osobu ne morate niti pogledati i sav taj neugodni bullshit je lakši za prevaliti. I to ne samo u emocionalnim situacijama nego i u poslovnim.

Ja sam 80-to godište pa sam nekako i zadnji val u Internet eri a i ne bi baš grizla „mrežu koja me hrani", al ako odem na Face ili My Space pogledam profil wannabe materijala, vidim što voli, što ne voli, ocijenim po fotkama u kojem je moodu, i svjesno ili nesvjesno stvorim sliku o toj osobi i ako do ponovnog susreta dođe, već imam određeno mišljenje o toj osobi.

Hm netko mu je postao narodnjak na wall - užas ziher sluša narodnjake minus 1.

Većina frendica su mu žene s porn star fotkama - ok, skuplja trebe na netu, minus 2.

I eto ga, dovoljna su ova dva minorna minusa i mišljenje je već nametnuto a realno gledajući, frend mu se mogao zajebavati i staviti cajku na wall, trebe mogu biti dio neke više sprdancije i ništa ne mora biti onako kako se na prvu čini.

Može se reći da generaliziram (i drago mi je da jesam, jer to znači da ipak ima nade) ali budućnost romantizma je nekako stavljena pod ozbiljan upitnik.

ON THE PLUS SIDE?

S druge strane internet je super stvar, utoliko što mogu u 4 ujutro vrištati s frendicom koja je u Kini i imati on-line živčani jer me frajer nanervao ili skakati ispred kamere jer sam imala super dan, mogu joj birati odjeću za važan date, i biti prisutna u barem dijelom u bitnim situacijama..Al ona je u Kini a subjekti su u našem gradu.

Stoga me uhvati strah i tuga za buduće generacije, jer ako se ja ponekad osjetim izgubljeno u tim silnim community mrežama kako će funkcionirati oni? Što ako budem imala kćer, dateat će s hologramom, pratit će ga pomoću čipa ili satelita i ak nešto zaj***  poništit će ga?? Može vam se činiti da pretjerujem ali ako se sjetite prije samo nekoliko godina, mogućnost ove povezanosti ili čak video calla je bila znanstvena fantastika a danas se klinci u osnovnoj provlače na testovima s bubom u uhu.

Ok, i nisam tech freak utoliko što sam do prije par godina  mislila da me ljudi vide na netu kad sam online i da sam okrenula kameru na svom mobitelu i do dana današnjeg samu sebe oslijepim s flashom barem jednom tijekom večeri jer zaboravim da ne radi, i svim silama se borim za off line komunikaciju i normalan tijek zbivanja u odnosima iako mi sve upućuje na to da je Mission Impossible, ali ukoliko Vas još ima (u Matrici očito:), ima i nade.

Družite se, razgovarajte, priđite osobi koja Vam se sviđa, komunicirajte oči u oči, nazovite umjesto da pošaljete mail, nađite vremena za te stvari jer kako je jedan pametniji od mene davno rekao: "No man is an island"

pusa do sljedećeg tjedna

xoxo