Music makes the people ...

Dragi moji čitatelji, obračam se Vama šarenom puku još jednom da Vas natjeram da malo promislite u kojoj državi živite i da se zapitate kakvo smo mi mediokritetsko društvo u našoj Kroejši postali kada danas svatko kod nas može biti zvijezda. No opet nemojmo se zavaraviti dragi moji jer kada kažem zvijezde mislim na naše wannabe zvjezdice koje se ugase prije nego što uopće stignu zasjati u svom punom sjaju. E sada se postavlja pitanje zašto oni tako lako zasjaje plamićkom nade, a zatim vrlo brzo se taj plamićak ugasi i te tzv. zvjezdice jednostavno padnu u tamu zaborava? Jedan razlog je svakako siguran: KVALITETA ili bolje rečeno NEKVALITETA! No krenimo redom, sigurno ste mnogo puta čuli, a pogotovo iz medija koji svakodnevno bruje o tome, kako se danas lako baviti glazbom, snimiti pjesmu, album i da ne nabrajam dalje što sve ne.

Možda, ako gledamo instant zvijezde/ice ili reality showove, ali ipak ne bi se s tom pretpostavkom složio, ako zarežemo ispod površine te malo dublje i kritičnije se osvrnemo na ovaj sada več gorući problem u Hrvata.

Najbolje ću vam to objasniti ako se poslužim kao primjerom samim sobom te pokažem sa čime se jedan glazbenik susreće, ako ima ili nema podršku, što je zapravo u suštini stvari zapravo nevažno, jer na kraju krajeva svi mi moramo proći neki svoj put te na što sve glazbenik mora misliti, umjesto da sjedi doma, piše pjesme i bude kreativan te tu svoju ljubav prenese na Vas , čitatelje, slušatelje i gledatelje, da uživate u toj glazbi koju stvara.

Glazbom sam se počeo baviti u svojoj 7 godini kad sam upisao muzičku školu i moj prvi doticaj sa glazbom bila je flauta, pa godinu dana poslije klarinet. Svakodnevno vježbanje, u početku sat vremena pa kasnije do 3-4 sata dnevno, slušanje, odlazak na koncerte, umjetničko usavršavanje, teorija glazbe, povijest glazbe, sve su to stvari koje sam ja morao proći da završim glazbenu akademiju i danas postanem profesionalni glazbenik. Upravo sam Vam dragi moji sve ovo naveo da na kraju podvućemo crtu i shvatimo srž problema današnje glazbene scene. Naime većina naših instant zvijezda/ica ovaj put nikada nije prošla, večina ih je samostalno počela svirati gitaru, osnovala bend, prijavila se na wannabe a star reality show koji ih je na godinu dana ( i to top 5 kandidata) lansirao u (kvazi)zvijezde i tu onda nastanu problemi.

No vratimo opet lopticu malo na mene jer mislim da je na vlastitom primjeru uvijek najbolje pokušati izvesti neki zaključak.

Ok, završio sam glazbenu akademiju, završio studije i što onda? Da li mi je netko pokazao što dalje? Da li me je netko usmjerio u pravom smjeru? Odlučno vam kažem da NIJE! Na faxu te uče kreativnosti, povijesti, ali i ne stvarnom , okrutnom, zavidnom svijetu, a pogotovo ne našoj KROEJŠI u kojoj su se u svim sferama od politike, gospodarstva, televizije, radija i opčenito showbiza stvari opako pobrkale te danas veza, nepotizam, spolni organi, nekvaliteta, dolaze ispred znanja, vizije i kvalitete. NAŽALOST!

Razlika između klasičnog obrazovanja ili showbiza skoro pa je ista; učimo, stvaramo i prenosimo dalje.

Osvrnimo se prvo na tzv showbiz;

Prije godinu i pol odlučio sam snimiti album i započeti karijeru pjevača. Mislio sam tada, ok it's easy, kao što večina ljudi misli.. snimiš pjesmu, snimiš spot i to je to! (sa jednom iznimkom, a to je „pokazivanje" spolnih organa bilo kakve vrste u medijima)

Varate se i Vi i ja :D (Možda upravo zato jer sam odlučio ne dati i ne pokazati bilo koji dio svojeg golog tijela J )

Ko će pjesmu snimiti, kojeg producenta uzeti i platiti , a da nije previše skup i ne nabija cijene zbog svoje popularnosti, u kojem studiju snimiti, sve su to pitanja na koje jedan glazbenik mora misliti u početku svoje karijere. Da li se poklapa senzibilitet glazbenika i producenta, da li se razumijete, što želite  dobiti od pjesme, koju atmoferu i osjećaj stvoriti itd..

Nakon što sam pronašao producenta, a vjerujte mi nije bilo lako, sada imam pjesmu koju moram naučiti, obraditi, doživjeti, poistovjetiti se sa njom te ju snimiti. Da li ju napisao sam ili netko drugi je potpuno nevažno, u studiju sam i meni je to osobno najdraži dio jer stvaram te bih mogao provesti cijele dane pjevajući i snimajući. Istina je da, da mogu biti falš i to se lako ispravi u auto tunningu, međutim kad tad ću morati to otpjevati live, pa prije toga predstoji i vježbanje fraza, dinamike, intonacije, slijedi kreativan dio producenta, koji me je morao pri tom shvatiti što točno želim od pjesme, kako da pjesma zvuči,u kojem smjeru idem, žanr pjesme i tako dalje i tako dalje.. Zatim slijedi mastering pjesme, u jednostavnom prijevodu to znači da jednako zvuči na svim uređajima, da ima širinu i da bude radio fonična.

Nakon što konačno imam gotovu pjesmu ( ALELUJA J ), krećem na snimanje video spota.

Eh da, video spot. Mislili ste da je to jednostavno? Još jednom ste se prevarili, kao i ja J !

Ideja spota, stilist, vizažist, frizer, snimatelj, režiser, fotograf, mjesto snimanja spota...to su sve stvari na koje moram misliti i te iste organizirati. Oh ne?! Oh da! J

Ok recimo da je snimanje jednostavno, par scena, i uspio sam to sve organizirati, da ne pričam o tome da je to sve do sada bilo skupo i košta ko jedan polovni auto, krećem na montažu spota,a najbitnija stvar je da to sve dobro izgleda, da spot ima ritam, da je napravljena kolor korekcija...

Ok, sada imam pjesmu, imam video spot, dao sam sve od sebe i izvrsna ekipa je radila na svemu tome ( ALELUJA :). Što dalje? Još nešto? Oh ne?! Oh da! :)

Zatim dragi moji slijedi distribucija... radio postaje, televizija, internet..

Ako pričamo o radio postajama, 99 posto radio postaja pušta glazbu od strane urednika koji su za to dobili naredbu od direktora te radio postaje i vrte se non stop jedni te isti izvođači.

Televizija u Hrvatskoj? HA HA HA HA i još jednom HA! Tko pušta spotove na telki? Lokalne televizije kojih ima cca 20 tak, pošaljete spot, međutim ako ne znate urednika emisije, zaboravite da će Vam spot ikad biti pušten ili eventualno samo jednom. Dakle, jedino što preostaje je internet te društvene mreže. Internet ipak i dalje nije toliko zastupljen u Hrvatskoj, malo smo tržište, koliko ima urbanih sredina, a koliko ruralnih?

Dakle, cca desetak gradova.

Ok izbacio sam video spot, želim premijeru spota? Nema problema, platim neki birc, pozovem medije i to je to...hm...it's not that easy J , ali sam i dalje ustrajan jer volim to što radim. ( and that's what matters! )

Kao što me pogodila recesija te sam u međuvremenu bankrotirao, tako me i recesija pogodila u mom sexualnom životu te sam zapustio potpuno svoj privatni život, al to je priča za neki drugi put.. ili možda želite o tome sada? He he.. Ostaviti cemo za drugu temu J ili? J

PR, kako ga naći i da li itko vjeruje u to što radim? Ne, nitko osim mene i to je jedino što imam. Međutim najbitnije je vjerovati u sebe bez obzira što drugi mislili o tome. Zar ne? Nekako se ipak nadam da je vjera u sebe i ono što radiš najbitnija te da će se moj trud kad tad isplatiti. Znate i sami kako kažu da nada umire zadnja? A čuo sam i da je nada kurva? Eh sada! :)

Danas novinar dobije barem 100 mailova dnevno, a ja naravno na početku nisam imao PRa koji bi se brinuo o tome te nisam poznavao puno showbiz novinara, pa Vam je jasno koliko uspjeha imate od slanja takvih mailova (ČITAJ: NEMATE uspjeha! )!

Al o tome ću pisati drugi put dragi moji. Ovo je samo uvod i početak razglabanja o kako sam već rekao gorućem problemu u nas Hrvata. Na koji način, kako te koliko živaca, love i truda treba da bi se snimila samo jedna pjesma, a kamoli album, a da ne pišem o izdavačima, gažama, bendu, live nastupima, eventima, promocijama, fanovima, ljudima koji će slušati tu istu glazbu i tako dalje i tako dalje...ali ono što je najbitnije je da na kraju dana znam da živim svoj san i koliko god bilo teško i naporno znam da je to proces za koji treba imati puno živaca, volje, truda i nije dovoljna samo ljubav prema glazbi il talent koji je u ovom slučaju samo 1 posto već je najbitniji rad, rad i samo rad. A za sve ostalo tu je kreditna kartica. Ma ja vjerujem dragi moji da vi kužite što je pisac htio reći zar ne? :) Vjerujem ja u Vas! Nadam se da i vi vjerujte u mene! Ali jedno znam, kad sam na stageu i kad se upale sva svjetla na pozornici samo mogu citirat Britney:

„I feel the adrenaline moving through my veins
Spotlight on me and I'm ready to break
I'm like a performer, the dancefloor is my stage
Better be ready, hope that you feel the same"

Hrvati najveći umjetnici

Lijepo molim kad ovo čitate da upalite ovaj youtube-ov prozorčić (☟ ) i da Vam se loada ovaj komad "Spiegel im Spiegel" kompozitora ozbiljne glazbe Arve Pärta, "ogledala u ogledalu" koji se odnosi na beskonačnost slike i možda dobijete feeling kakav imam trenutno ja.

Ok nisam u nikakvoj depresiji, niti ću se baciti sa balkona mojeg malog stana smještenog u samom kutu na vrhu pomalo ocvale zgrade (nije penthouse), niti sam frustriran na novo nastalu situaciju, niti se osjećam k'o kokoš u kokošjoj juhi, dapače, odlično sam, završavam album!

Kažu da je umjetnost bijeg od stvarnosti, po tome bi bogami zadnjih dana svi hrvati bili veliki umjetnici koliko smo postali pasivni u stvarnosti koja se događa oko nas i koliko bježimo od te iste stvarnosti.

Ovih dana zgrožen sam činjenicama  u Hrvatskoj, od seljaka koji se siroti bore i štrajkaju, novaca koji nam uzima Vlada RH da bi kakti spasili nam dragu državu od propasti do uznemiravanja prosvjednika od strane policije (Varšavska) , pretučenih klinaca itd...

Ne razumijemo više , ne čujemo , ne slušamo, ne borimo se, prvenstveno za sebe, a kamoli za druge. Postalo nam je svejedno i to je loše, živimo u strahu, a sami smo izabrali sve što imamo, negodujemo, a ništa ne poduzimamo.

Naime, povezat ću to i sa svojom promocijom, novim video spotom koji se prikazao prije nepunih tri tjedna u People's-u.

Sama ideja je nastala mojim posjetom u Izrael , prije dvije godine, točnije,  u Tel Aviv koji je najtolerantniji grad u kojem sam boravio unatoč ortodoxnim židovima  gdje sam upoznao vrhunskog glazbenika i producenta Tamira Hitmana s kojim sam trebao otpjevati ovu pjesmu Tikkun Olam, međutim zbog prevelike udaljenosti, naprosto bilo je nemoguće realizirati istoimenu stvar. Tikkun Olam ili popravak, usavršavanje svijeta snimljena je koncem godine u suradnji sa Genom Zeneli, slovenskim reperom i koreografom.

Najiskrenije, bojao sam se kako će Gena reagirati na moju ideju o spotu,s obzirom da je musliman po vjeroispovijesti, međutim nije bilo problema, pristao je odmah i vrlo brzo smo krenuli u studio na samo snimanje pjesme.

Kad se energije poslože među ljudima i jednostavno kad znate da je to to, nije bilo teško naći ekipu i za snimanje spota. Dario, snimatelj, najdivnije stvorenje koje sam imao priliku upoznati, najmirnija osoba ikad koji me smirivao u mojim najluđim ispadima, Saša, Marta, Sandra, Ana, Dajana, Slavko, Stjepan, Mijo, Mario, Ivana, Gena, Linda, savršena ekipa za snimanje!!!!!!  Kad Vam netko iz glave uzme i prenese to na ekran, predivno, i tu je još Nina koja sve to dobro umontira, MRAK!

Promocija spota, People's , 21 sat , plesači, stage, video wall, savršena publika,wow!!! :))

Bilo je zabavno,jako pozitivna energija  i nisam mogao vjerovati da su me došli bodriti i ljudi sa networka, svaka čast mojim twitterašima, predivni ljudi!

Znao sam da radim kontroverzni spot, znao sam da imam kontroverznu priču,

 i da ako umješam u sve to i crkvu i židove, muslimane i katolike , pa vjenčanje dviju djevojaka, muslimanke i židovke da će spot vjerojatno biti zabranjen, ali nisam bio spreman na to da od tog svog silnog straha ljudi, jednostavno, zbog respekta ne žele komentirati (citiram).

Ne mogu razumjeti da  ljudi kad vide ovakav spot se počnu sablažnjavati , a svaki ibogi dan čitamo u novinama o takvim realnim stvarima, o pedofiliji, o bratu Pape koji vodi crkveni zbor i dira sve te silne dječake, o Holokaustu, o Gazi i ubijanju palestinaca, o linčovanju žena , homoseksualaca u muslimanskim zemljama, i onda odjednom vidimo takav video spot i neeeee, ajmo ga zabraniti! Zapravo, ne, ajmo to prešutjeti i uopće ne komentirati, ZBOG RESPEKTA! Kojeg respekta?  Čijeg respekta?  Države?  Crkve?  Uzima mi fck 120 KN harača mjesečno a da me nisu ni pitali! Mogu se samo nadati da oni koji šute se zapravo slažu, jer šutnja je slaganje, odluka čovjeka na odobravanje, ali da li je ispravna?

I onda još k svemu tome pokažem u spotu ljubav između tri vjere i da, fala Bogu, odem u krajnost, u idealan svijet i prikažem vjenčanje između dvije djevojke, muslimanke i židovke i KRAJ! Na spot se ogluše i gej udruge :) jer je to zabranjeno!  Naime ako niste znali, muslimani i židovi se baš i ne vole, odnosno Izrael ne priznaju kao državu...

Zatim cijelo priopćenje pošaljemo u Sloveniju, i vidi vraga! Objave u javnost, nitko se ne buni, sve je u redu, sve je to normalno i nastupa  savršena tolerancija.

Od kad ljubav, osjećaji, jedino što imamo i  iskreno je naše, nam mora vjera braniti?!?  Zar nije to kontradiktorno, jer su oni največi propovjednici ljubavi?  Živimo u 21 stoljeću , gdje bi svi ljudi trebali biti jednaki i imati jednaka prava, u krajnjoj liniji i Ustavom nam to jamče, na snagu je nastupio i Zakon o zabrani diskriminacije...tko to primjenjuje?

Društvene skupine najčešće izložene diskriminaciji su žene, etničke i nacionalne manjine, invalidi, spolne i rodne manjine, mladi te osobe starije životne dobi.

Zar smo zaista toliko licemjeran i sebičan narod? Kad god bi trebali dići glas, ostajemo pokunjeni i šutimo, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče", osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere" koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati.

I gdje smo svi mi? .......... I dalje...... šutimo, potiho se bunimo, komentirajući između sebe, pa šutimo..... šutimo.... šutimo.

VIDEO SPOT TIKKUN OLAM feat. Gena Zeneli 

 ☪ ✞ ✡    Fan iz Australije o spotu

it's relevant,it's tragic,it's a beauty

www.tikkun-olam-music.com

xoxo 

Live your beliefs as best U can. WALK your talk. This means making sure what you think, say & do are all talking to one another (Yehuda Berg)

Gdje je nestala autentičnost?

Nedavno sam se upitao što riječ "autentičnost" znači u glazbi, umjetnosti općenito, s obzirom da večina umjetnika ima inspiraciju od nekog autora.

Od svih aspekata da pop glazba fatalno "mutira" posljednjih godina; kult autentičnosti bio bi možda najteži. Ono što po meni je autentično, bilo bi utjelovljenje iskrenosti i snažnih emocija.

80-te

Ako se vratimo u osamdesete, band pionir u elektroničkoj pop glazbi iz Dusseldorfa, Kraftwerk koji potpisom vlastite glazbe, ponavljanjem ritma i "catchy" melodije sa minimalističkim i isključivo elektroničkom instrumentacijom napravio je revoluciju u  glazbi osamdesetih.

90-te

Period koji je vidio komercijalni trijumf vjerodostojnosti subkulture kao što su "indie rock" i "hip-hop", a porast umjetnika poput Kurt Cobaina, koji se zapravo uništio, djelomično, prelazeći tako u komercijalnu prodaju.

Hip hop pionir Lauryn Hill koja je također nastojala promjeniti "mainstream" devedesetih, ali sa svojom ambivalentnošću se vrlo brzo i povukla.

I tako do kraja devedesetih, ta vrijednost blijedi pojavljivanjem boy bandova, lolita,princeza...

Pojavila se Beyonce, još uvijek u Destiny's Child koja ima plan  da promjeni R'N'B kao kombinaciju neke vrste hvalisanja i Broadway stila.

Najfascinantnije ličnosti nove ere na predstavljaju se kao "neoprano" ili iskreno "unplugged", već su ekstravagancija i multimedija postale najbitnije stavke.

Zvućni sjaj tako je postao primarna vrijednost u glazbenoj industriji, te "skidanje" single-ova umjesto albuma koji zapravo zaokružuju cijelu priču jednog umjetnika.

Tehnologija je također promjenila način na koji se danas stvara glazba (auto-tuning, nešto slično photoshopu), djeca se uče kako svirati sintisajzer ili editirati zvuk u nekom od popularnih programa prije nego se zamaraju sa gitarom u ruci.

Zbog toga, mogu samo reči, da slavim povratak glittera 80tih i „čudaka" u popu. . .

Otvara vrata svima onima koji zapravo jesu autentični i nadam se da će se ta autentičnost vrlo brzo vratiti!

Na kraju krajeva , svi smo naučili lekciju od disco proroka još tamo daleke nam '78: Can We feel Mighty real?

xoxo

P.S.

We LEARN alot about ourselves by viewing the junk in others as a REFLECTION of our own shadow.

Yehuda Berg

So, B NICE 2DAY :)

Što znače riječi?

Riječi,

postoje značajne i beznačajne riječi...

Tu su i riječi koje bole...

Trenutno se osjećam ko da sam obvezan napisati preko praznika domaći rad na temu "Kako si proveo zimske praznike" s obzirom da mi jos traje godisnji, vani je prehladno, a praznici za klince jos uvijek traju, te ovih dana svi pišu o novogodišnjim odlukama, što će učiniti i kako.

Neću se osvrtat na to jer kod mene ovih dana ništa novog, osim što sam se prežderao i očajnički tražim po internetu neku dijetu koja bi me od danas do sutra olakšala barem... dvije kile.

Nije da sam i neki pobožni , ali nisam ni ateist jer vjerujem u sebe i sve što se događa oko mene i meni, da se događa s nekim razlogom i da od svakog neuspjeha ponešto naučim.

Prošla godina upravo je bila takva. Naporna i teška, započela je savršeno. Realizacijom prvog single-a, prvog spota i odjednom...bum...puf...tras... sve se okrenulo naopačke.

Kažu da se trebaju dogoditi tri ružne stvari da bi opet bilo dobro, e pa dragi moji, samo se tješite, meni se dogodilo barem pet, a ostale sam usput zaboravio, bit će da nisu bile toliko odvratne.

Donedavno sam mislio kako sam jedan od sretnijih osoba koji imaju puno friendova oko/uz sebe koje volim i poštujem,međutim pokazalo se vrlo brzo da su većina uz mene iz nekog vlastitog interesa, što je ponekad, u redu.

Vjerojatno ste se našli u situaciji kad ti je loše i nemaš pojma kamo dalje i u kojem smjeru se okrenuti, počinješ se pitati tko ti je zaista prijatelj i tko ostaje uz tebe.

M A LO ! ! !

Takva je bila prošla godina,ako zaboravimo recesiju i trenutno stanje u dragoj nam državi, u znaku prijateljstva, međuljudskih odnosa, svađa..

Prijatelji - Zrcala koja ne mozeš izbjeći...zašto mi se čini da sam to više puta čuo?!?

...da nastavim...nađem se ja u jednoj od takvih situacija (bilo ih je mnogo)  i više ne znaš tko griješi i čiji je ego više povrijeđen, a znamo da je ego najveća bijeda jednog stvorenja... A zapravo rijetko vidimo drugu stranu i u kakvom je stanju i da li nas ta osoba uopće može razumjeti?

I kad je sve OK i kada prođe neko određeno vrijeme , samo se tome nasmijemo i krenemo dalje, da li smo zaboravili ili nam je postalo svejedno...

What's the point?

OPROST.  Što zapravo znači oprostiti? Prestati se ljutiti na nekoga tko nas je povrijedio? Oprostiti nekome tko nas je povrijeđene ostavio i nestao?  Hoću li ikada moći u potpunosti oprostiti, čak ne znam niti želim li?  A što znači oprostiti samome sebi? Zaboraviti što smo loše učinili, osobito ako smo se potrudili ispraviti pogrešku i ispričati se ukoliko je to bilo primjereno situaciji?

Često smo i sami svjesni da je lakše oprostiti nego tražiti oprost za pogrešku koju smo mi učinili, ako smo je uopće svjesni. Kada opraštamo, onda smo "suvereni", sebe smatramo "dobročiniteljima",a zapravo bi trebali biti - ponizni. Ponizni u opraštanju, koliko nam se god osveta činila "prirodnom": "on meni - ja njemu".

Pitanja koja su me mučila skoro cijelu godinu i neću Vam ništa pametno reći osim da znam,  kad legnem u svoj krevet da sam dao apsolutno sve od sebe taj dan, da budem pošten, iskren  što je zapravo i najteže za oprost.

I vjerujem,  kad oprostim, uzdižem se iznad onoga tko me vrijeđa, a bogami i osjećam se slobodnijim!

Xoxo

D.

P.S. Forgiveness. Think about some1 who hurt U, & C how they played a part in making U a better, stronger person <3 (Yehuda Berg)

Ako može Isus...

Ne znam da li ste k'o klinci uzeli češalj ili dezić u ruke glumeći da Vam je mikrofon i pjevali iz sveg glasa pred ogledalom pretvarajući se da ste poznati pjevač/ica, javno priznajem, JESAM!

Da li ste maštali o tome kako ćete postati netko i nešto, pri tom mislim na ostvarivanje svog sna i da li pokušavate? Well.... ja ,DA!

Sjećam se k'o klinac da sam  zabavljao tete u kvartu iz obližnjeg Ghetaldusa pjevajući im pjesme Eurosonga (btw na „Hold me now"  i danas umirem), Tereze Kesovije; Danijela Popovića i sličnih, koje su mi vječito zahvaljivale sa ondašnjih 200/300 dinara, pa smo se friendovi i ja mogli počastiti sladoledom! Recesija?! No fck way!

Tako je i sve počelo! Glazbena škola, moj prvi nastup, moj drugi nastup, moj treći nastup,  uskoro cijela bivša država, a onda i ... stalo!

Prije samo nepunih godinu dana , potaknut mojim najdivnijiim friendovima, shvatio sam: Gle Majci ne želiš cijeli život  predavati u školi klarinet, vrijeme je za nov početak! Ak je mogao Isus sa trideset promjeniti zanimanje i od stolara postati najvećom Ikonom ever, onda mogu i ja ostvariti svoj san, zar ne?

I evo me, moja prva pjesma, moj prvi video uradak  inspiriran Newtonovim fotografijama , a uskoro i prvi album (još samo dvije pjesme da mi je snimit...).

Tisuću novih pitanja, tisuću novih problema, al i prekrasnih trenutaka. O tome, kako, što i gdje, pisat ću Vam u sljedećim postovima.

Do tada

xoxo