KOLUMNE

Tajland kroz objektiv Matee Martek

Drugi dio egzotične razglednice

Nakon prvog dijela uzbudljivog putopisa s Tajlanda u kojem naša Matea po prvi puta otkriva sve čari ovog egzotičnog odredišta, red je došao na završni dio putovanja koje će joj uvijek ostati u pamćenju....

 

...Na Koh Taou ostajemo sljedeća dva dana. Putovanje nas dalje vodi na Koh Samui, treći po veličini otok bogat bijelim pješčanim plažama, koraljnim grebenima i fascinantnoj prirodi. Još uvijek nismo naučili svoju lekciju, pa nas je jedan od taksista na pristaništu opet nagovorio na smještaj. Iskrcao nas je pred lijepim resortom, no ipak predaleko od glavne Chaweng plaže gdje je noćni život. Nakon prilično mirnog Koh Taoa, nije nam padalo na pamet biti u tišini i izolaciji. Tu noć smo prespavali, no sljedeći dan smo pronašli sobu u centru zbivanja.


Koh Samui je, kao i ostali otoci, propupao kroz zadnjih nekoliko godina, razvivši snažnu turističku infrastrukturu. Tako smo, na par minuta udaljenosti od sobe, imali stotine restorana, barova, klubova, dućana... Naravno, i neizbježne tattoo studije, salone za masažu i 7 Elevene. Najveće brige sljedećih nekoliko dana bile su nam gdje se smjestiti na plažu, od koje bake kupiti svjež ananas i što ručati. Stvorili smo neke nove rituale. Otok smo ponovo upijali dugim vožnjama motorom. Jedino što nije bilo prema očekivanjima je noćni život. Navečer ulice vrve ljudima, no velik broj klubova je prazan. Prvu večer smo ušli u klub sanjivog prizvuka - Dream girls. Ipak je seks-turizam sastavni dio turističke ponude Tajlanda, pa ovakvih klubova ima na svakom koraku. Preklimatizirani prazan prostor, nekoliko cura na podiju lijeno i nezainteresirano cupka oko štangi, pričajući međusobno  gledajući se u ogledalo. Ne znam je li do klubova u koje smo zalazili, ali tijekom putovanja se ispostavilo da je posvuda tako. Svuda nude opasan "show", ali spektakla nigdje.

Lagano se bližio 26. u mjesecu, dan Full Moon Partyja na Koh Phanganu. Ponovo smo spakirali torbe i uputili se na brod za sljedeći otok.

U uputama koje smo prije puta dobili od prijatelja koji zadnjih nekoliko godina provode zime na Tajlandu (a koji su ujedno bili i glavna inspiracija za našu avanturu), stajalo je upozorenje da na Koh Phangan trebamo stići minimalno 4 dana prije spomenutog partija, jer u suprotnom, smještaj je nemoguće naći i znatno je skuplji. Nije ni čudo, jer se na ovu legendarnu proslavu punog mjeseca (nastao od šačice turista koji su smatrali da je najljepši na Tajlandu), prekrasna Haad Rin plaža napuni s oko 10 - 30000 turista. Sve je nakićeno lampicama, neonskim crtežima, prodavači na štandovima s kanticama alkohola poredanim niz rub plaže rade sve kako bi vam privukli pozornost... Glazba trešti na svakom koraku i to od reggaea i trancea do house hitova. Osim ovog ogromnog, otok obiluje sličnim partijima malo manjeg razmjera - od onih skrivenih u džungli do svakodnevnih na Haad Rin plaži. Definitivno otok najboljih noćnih provoda.

                      

Na Koh Phanganu smo ostali više nego što smo planirali zbog tete na recepciji koja nam zbog Full Moon Partyja nije htjela dati sobu na manje od tjedan dana, tako da smo već jedva čekali ići dalje.

A dalje je značilo - Phi Phi. Otok koji se meni najviše zavukao pod kožu. Otok kojeg je 2000. proslavio film The Beach, a 2004. pogodio tsunami. Posljedice i jednog i drugog su još vidljive.

Pristavši na otok s morem ostalih turista, uhvatio nas je jedan domaćin i uputio u, nazovimo, posredničku agenciju za traženje smještaja. Vrlo praktična stvar, s obzirom na rijeke turista i manjak soba. Odlučili smo se za bambusove bungalove, što je bila velika greška. Dvadeset minuta strmog uspinjanja na milijun stupnjeva, da bi došli u bungalov veličine jednog i pol bračnog kreveta. Kućica za patuljke, rekli su momci. Izmoreni, ostali smo prve noći, ali sutradan smo našli bolji mještaj s klimom i TV-om.

Klima je postala must have u našoj vrućoj svakodnevici. Uslijedili su dani istraživanja i stapanja s otokom. Pošto je malen, nema motora i sve je na "walking distance", kako oni to kažu. Ulice su živopisne i krcate. Posebno navečer, kada su improvizirani restorani prepuni, svi šeću s nekim zalogajem u rukama, a na svakom uglu tattoo majstor(nadam se)   črčka po tijelu nekog turista. I ovdje smo našli svoj omiljeni restoran. Plastični stolovi, kao dekoracija neizbježne slike Kralja i jedna razbijena vitrina. Hrana fenomenalna. Glava obitelji radi po cijele dane, kao i njegova draga. Ostali članovi se izmjenjuju u poslu, a najmanji jurcaju uokolo i tu i tamo obave neki poslić koji im zadaju. Ovo je zapravo prava slika ove ruralne zemlje. Nama bi posebno bilo zabavno kada bi nam narudžbu uzimala žena koja je u jednoj ruci držala dijete (jednom čak i na dojci), a drugom naplaćivala. Nema tu nametnutih zapadnjačkih pravila i uštogljenosti.  Nekoga bi ovo možda izluđivalo, no nama je samo pridodalo čaru Tajlanda. Kada smo pitali vlasnika "našeg" restorana odmara li se ikada, nije nas razumio, ali sin je odgovorio jednostavno - nikad. Rade cijele godine po cijele dane, no velika su obitelj i trebaju se podmiriti. Ali rekao je da im to ne smeta i da su sretni.

Stekla sam dojam da bi mi tako odgovorila većina Tajlanđana.

S obzirom na to da je skupina Phi Phi otoka dio nacionalnog parka, obavezan je izlet oko njih. Bukirali smo ga u jednoj od agencija na preporuku dvojice turista iz Južnoafričke Republike, koje smo upoznali večerajući za istim stolom u našem restoranu. Sljedeće jutro taksi-brodom smo krenuli u obilazak. Redale su se bijele pješčane plaže, jedna ljepša od druge. Među njima bila je i Monkey Beach, malena plaža puna majmunčića koji se ne libe potrčati za vrećicom koju nosite. Raj za turiste i naše fotiće. Između plaža stajali smo kako bismo ronili i plivali u zaljevima tirkiznog mora okruženog divovskim stijenama. Zadnji u nizu bio je Maya Bay, poznati žal na kojem je Leonardo DiCaprio gledao zvijezde i savladavao morske pse. Uistinu jest prekrasna plaža, no moram priznati i ništa ljepša od ostalih koje smo vidjeli. Vjerojatno dojam umanjuje velik broj turista.

Naš boravak na otocima se bližio kraju. Teško nam je bilo ostaviti sve te plaže iz snova, ali vraćali smo se u Bangkok i našoj sreći nije bilo kraja.

Sad smo već bili iskusni turisti, totalno kul u Bangkoku. Znali smo kod koje bake jesti Pad Thai, gdje popiti jeftini Chang (domaće pivo) ili naručiti koktel bucket i nargilu, a da ne izvuku zadnji baht iz naših novčanika. Napokon smo mogli i šopingirati! U Bangkoku je shopping odličan. Jedan dan je bio rezerviran za legendarni MBK trgovački centar. Div na pet katova, a unutra prava tržnica. Kao i u svakom shopping centru u Bangkoku. Nigdje traga highstreet brandovima, ali zato se nađu maleni dućani s fejk Givenchyjem, Chloe ili neizbježnim Louboutinkama. Cjenkanje opet obavezno. Subota je značila odlazak na Chatuchak Weekend Market, jednu od najvećih tržnica na svijetu. Fenomenalno mjesto za vintage i second hand komade, ali i nove trendovske ulove. Cijene su jako niske, posebno ako se uzima na veliko. Osim odjeće prodaje se sve - od namještaja do kućnih ljubimaca i nemoguće se snaći i ne pogubiti. Odlična mall verzija ovog marketa je Platinum Fashion Mall, sa minijaturnim muškim odjelom i iskorištenim svakim milimetrom prostora.

Stvar koju nismo htjeli propustiti na Tajlandu, no nekako smo to uspjeli na otocima, jest Elephant Trekking, tj. jahanje na slonovima. Bukirali smo izlet koji je obuhvaćao posjet mostu na rijeci Kwai, kamp sa slonovima i Tiger Temple. Kao i svaki izlet do sada, i ovaj je protekao većinom u vožnji. Sve je strašno udaljeno i često imate osjećaj da ste na izletu kojem se veselite svega po tridesetak minuta. Tako je bilo i ovdje. Na slonovima smo jahali jedva desetak minuta, pa je uslijedilo brzinsko kajakarenje na rijeci, ručak te posjet Hramu tigrova. Divno iskustvo, no veoma instant-turističko. Budistički hram s tigrovima bio je posebno iskustvo. Službena priča kaže da su tijekom vremena redovnici sakupili pozamašan broj životinja, što slučajno, što namjerno, spašavajućih ih od krivolovaca. Na posjedu boravi nekoliko tigrova, koji se u strogo kontroliranim uvjetima i doslovno držeći za ruku jednog od zaposlenih, obilaze i tapšaju po guzi. Slijedi šetnja sa tigrom koji slobodno tapka uz redovnika, a vi molite Buddhu da mu ne dojadi horda turista koju radnici pokušavaju poredati u kolonu iza njega. Ovdje se može ući i u sȃm hram redovnika. Osim ako ste žena, u tom slučaju se možete samo približiti. Naravno, kao i u svim drugim hramovima u Bangkoku, obavezna je pristojna odjeća.

Dani su nam izmicali, a ostala je još jedna stvar koju smo prema uputama morali vidjeti. Ne možete proći Khaosan Roadom, a da vas desetak prodavača ne povuče za rukav nudeći ovu čuvenu predstavu. Legendarni "Ping-Pong Show". Kao što već spomenuh, spektaklu ni blizu. Nekolicina Tajlanđanki s ravnodušnim izrazom lica koje iz svoje "gospođe" izbacuju loptice, užad, crtaju po papiru... Čak su i muškarci bili zgroženi surovošću i komičnošću cijele ove preskupe predstave. Jedina stvar koju slobodno možete izbjeći ukoliko se zaputite u ove krajeve.

Kada me netko nakon ove duge avanture pita bih li se vratila, odgovaram instantno - bih. Odmah i na puno duži period. Posebno u glavni grad koji je dovoljno moderan i razvijen, a opet je zadržao svoju živahnost i neopterećenost. Nemali je broj backpackera koje smo sreli na putu koji su otkazivali svoje karte za povratak kući. Unatoč brojnim problemima, vječni optimizam ove zemlje je zarazan i osvaja instantno.

 

Matea Martek

Photo: Matea Martek

 

 

 

 

 

 

Objavljeno: 05.04.2013. u 12:37

Komentari

Trenutno nema komentara

*  

IZ RUBRIKE