GASTRO

Kako ljubav prema kvalitetnoj kavi pretvoriti u uspješan posao?

Razgovarali smo s vlasnicama neodoljivog zagrebačkog coffee shopa
Karibu Kaaawa
Došuljale su se na zagrebačku bogatu ugostiteljsku scenu sredinom prosinca 2017., no usprkos naizgled "tihom" dolasku, vrlo brzo su se udomaćile u srcima i svakodnevicama mnogih Zagrepčana koji s njima dijele jedno - ljubav prema vrhunskoj kavi.

No, osim dobrom kavom, Ana Buljan i Ivana Zec su prostor Karibu Kaaawe, svog neodoljivog coffee shopa u Ozaljskoj 34, ispunile i gomilom pozitive. Kako kažu, prijeko potrebne za uspjeh. Posljedica ove kombinacije kvalitete, ideje, pozitive i upornosti jest "dom izvan doma" za mnoge, topli dnevni boravak u kojem kvalitetna kava puni šalice, a mnoga znanja živote gostiju. Naime, Karibu Kaaawa je u kratkom vremenu postala "mali kulturni centar Trešnjevke", adresa na kojoj se uz kavu ili chai latte, u ugodnom ambijentu, mogu čuti mnoge inspirativne poduzetničke priče, može se poslušati predavanje o putovanju, pogledati izložba, sudjelovati u predstavljanju društveno odgovornog poduzeća... I sve to uz finu glazbenu podlogu, najčešće onu iz indie ili jazz žanrovske ladice. Anina i Ivanina Karibu Kaaawa je u četiri mjeseca postala mjesto pozitivne energije, kvalitetne kave, finih slastica, kao i mjesto dobrih priča, kreativnosti i multikulturalnosti.

A s obzirom na to da se na domaćem tlu više priča o nemogućnostima nego o mogućnostima, da se prepreke često koriste kao krinka lijenosti i poticaj za samosažalijevanje, a sjajne se poduzetničke ideje često gase skepsom i listom problema koje stvara država svojom politikom, s Anom i Ivanom smo odlučili preokrenuti ploču. Upitali smo ih, osim da nam ispričaju sve o svojem šarmantnom i dobrodošlom projektu, da nam otkriju i s kojim su se sve "nemogućim" izazovima suočile u procesu pokretanja vlastitog posla, koliko je zapravo takva odluka teška, što je najbolje kod solo poduzetničkih voda, ali i kako se diferencirati u moru konkurencije.

Ana Buljan i Ivana Zec

Ana Buljan i Ivana Zec

Ana, Ivana, dobro je već poznato kako je u slučaju Karibu Kaaawe sve počelo s putovanjem u Tanzaniju. Što se to dogodilo u ovoj egzotičnoj zemlji da ste odlučile potpuno preokrenuti život?

A: Uvijek sam slušala svoju intuiciju, tako je bilo i ovaj put. Putujući Tanzanijom, zatekle smo se na plantaži kave, u podnožju Kilimandžara. Fascinirana stablom kave, uzgojem i procesiranjem kave, i samim poslovanjem koje, obično, vodi jedna obitelj, imala sam stotinu pitanja za vodiče koji su provodili s nama dan na farmi. Isto se desilo i Ivani. Ivana?

I: Upravo tako. Do tada mi je mozak bio doslovno, kako se kaže, na paši. Na plantaži se opet vratio u svoju funkciju. Cijela ta priča od same proizvodnje pa do načina prodaje ove kave skroz me zaintrigirala. Probavši tu kavu pomislila sam: "Ova kava je fina, i to bez šećera i bez mlijeka! Nevjerojatno!". Dodatno, svakako je brzom razvoju ideje pridonijela i pomisao skorašnjeg vraćanja u našu dobru staru korporaciju, a obje smo znale da to nije posao kojim se više želimo baviti.

U ovom ste se momentu, pretpostavljam, i zainteresirale za specialty kavu?

A: Nakon istraživanja o uvozu zelene kave, o stanju tržišta kave u Europi i Hrvatskoj i potencijalnoj edukaciji o kavi, nailazila sam često na pojam specialty kave i cijeli koncept me je jako zainteresirao.

I: Nakon posjeta plantaži, istraživala sam dalje zašto je ta kava u potpunosti drugačija od ovih naših kava koje svakodnevno pijemo u većini ugostiteljskih objekata u Hrvatskoj. Posljedično je došlo pitanje prodaje li se možda već takva kava u Hrvatskoj. Tako smo i otkrile brend Cogito Coffee, iza kojeg stoje dečki koji su nas uvelike uveli u ovaj svijet.

Za one koji možda nisu upoznati s pojmom, što je to zapravo specialty kava i koje su najveće prednosti pred onom ustaljenom, koju većina nas ispija?

A: Kada govorimo o tom pojmu prvenstveno se misli na porijeklo svake pojedine zelene kave, tj. farmi s koje one dolaze. U lancu kupnje takve kave pokušava se smanjiti broj posrednika u prodaji i čim izravnije kupiti kavu od farmera. Nadalje, da bi se kava nazvala vrhunskom kavom (eng. specialty coffee), njezina zelena zrnca koja su svježe ubrana ne smiju imati više od 5 punih defekata u 300 grama kave. Uz to, zrna moraju biti točno određene veličine i trebaju imati točno karakterističan izgled, okus, aromu i kiselost. Ovdje govorimo isključivo o arabica kavama. Vrhunska kava uzgaja se na posebnim idealnim klimatskim uvjetima, uglavnom u Kolumbiji, Etiopiji, Keniji, Tanzaniji, Brazilu, itd. Izgled, okus i kiselost su svim zrnima karakteristični. Za razliku od komercijalnih kava, koje su mješavina arabice i robuste, i često prepržene, specialty kave su manje pržene, sadržavaju voćne note (često kažemo "kiselkaste") i upravo ta voćnost odražava kvalitetu kave.

karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
I tako je krenula vaša nova, solo avantura. Pokretanje vlastitog businessa je nešto o čemu mnogi maštaju, no malo tko zaista ima hrabrosti to učiniti. Kako ste se vi odlučile na ovaj korak u karijeri?

I: Uf! Ja moram priznati da mi je to bila jedna od težih odluka u životu. Trajao je taj cijeli proces od ideje do realizacije dosta dugo. Rekla bih na moju sreću, iako sam često nestrpljivo gunđala koliko to sve dugo traje. Bilo je dana kad su me misli poput "Ivana, tu imaš sigurna, relativno pristojna primanja; imaš rentu za stan koju moraš svaki mjesec platiti" i slično, totalno zaokupirale. Nesigurnosti je pridonijela i činjenica da baš nisam imala poduzetnike oko sebe u obitelji. Na sreću, ono nešto u meni, da želim i mogu napraviti nešto konkretno u svom životu, bilo je jače od svih mojih sumnji.

A: Oduvijek sam znala da želim imati neki svoj business, samo sam čekala dobru ideju. Ono čime sam se bavila do nedavno, savjetovanje za EU projekte, nisam htjela pretvoriti u svoje "core" poslovanje, ono može posredno biti dio onoga i što sada radimo. Potječem iz poduzetničke obitelji i uvijek sam nosila tu neku poduzetničku crtu u sebi, a poslovi koji sam radila do sada su zapravo samo bili put i sazrijevanje do vlastite ideje i biznisa.

Što vam je predstavljalo najveći problem kod ove odluke?

A: Za mene ta odluka nije bila teška. Gotovo svake 3 do 4 godine sam mijenjala posao i ovo je bila samo nova crtica u mom životu. Istina je da se pozicija, plaća i karijerni razvoj koji sam imala u prethodnoj kompaniji mogao smatrati privlačnim ali htjela sam živjeti život punim plućima i upravljati svojim vremenom, a tamo to nije bilo izvedivo.

Mnogi bi možda krenuli u solo business, no ne znaju od čega početi. Kako je izgledao vaš proces od ideje o Karibu Kaaawi do njene realizacije? Koji su najveći izazovi s kojima ste se susretale u ovom početnom periodu?

A: Nakon povratka iz Tanzanije znale smo samo da želimo svoj biznis - "nešto vezano uz kavu" i svaki dan smo ustrajno istraživale. Nakon istraživanja i odluke da se bavimo specialty kavom, pronašle smo Matiju i Matiju iz Cogito Coffee, kontaktirali ih i krenule na edukacije. Kroz edukacije smo došle do zaključka da je najbolje da cijelu priču o kavi i širim planovima o našem poslovanju započnemo kroz otvaranje coffee shopa. Zatim je krenula potraga za prostorom, izvorima financiranja, dodatnim edukacijama, opremanjem prostora (farbanje, šmirglanje, i još puno šmirglanja starog namještaja...), dobivanjem inih dozvola za otvaranje nečega što se na kraju krajeva u hrvatskim pravno-administrativnim okvirima naziva cafe-bar. Vremenski, od ideje do otvaranja coffee shopa, uz kontinuirani rad u kompaniji u kojoj smo radile, trebala nam je godina dana.

I: Izazovi? Mislim da ih se Ana već donekle i dotakla. Prije svega, paralelno sjediti na dvije stolice nije bilo jednostavno. Dok smo radile u korporaciji, razmišljale smo o specialty kavi. Potrebno je bilo puno rada, discipline i žrtve. Svo svoje slobodno vrijeme bile smo primorane posvetiti stvaranju nečeg novog i u potpunosti drugačijeg od onog što smo radile do tada. Bilo je tu kašnjenja na posao u korporaciju jer smo imale dogovorene sastanke po raznim institucijama vezano uz otvaranje coffee shopa, dizanja u zoru da bismo razgledale poslovne prostore, pisanja projekata za dobivanje kredita od HAMAG-BICROa. Nije bilo jednostavno ni kod pronalaženja dizajnera, vodoinstalatera, električara i sličnih majstora. U svemu tome, konstantno su iskakali neki neplanirani troškovi koje nismo ubacile u budžet. Kako bi smanjile druge troškove, morale smo se primiti šmirglanja, farbanja, fugiranja i sličnih poslova. Moram reći da smo svašta naučili u cijelom tom procesu.

karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
Zagreb je poznat kao meka kafića, no i dalje nam mnogo mjesta s ponudom poput vaše. Jeste li na počecima razmišljale o konkurenciji i načinu diferencijacije? Kako se uopće danas izdvojiti, posebno na ovom našem području i u vašoj domeni?

A: Imale smo svoju ideju i viziju realizacije. Nikada to nismo isključivo smatrale kafićem tako da ni o konkurenciji na taj način nismo puno razmišljale. O konkurenciji smo više morale razmisliti pri pisanju poslovnog plana koji smo predali kako bi dobile kredit. Mislim da se zapravo i nije tako teško izdvojiti u Zagrebu, iako je velik grad, jer upravo ujednačenost i nemaštovitost kafića vam daje mogućnost da s malo kreativnosti postanete drugačiji. Nedostaje coffee shopova, scena specialty kave je tek u laganom razvoju tako da prostora ima i za druge. Međutim, kreiranje i otvaranje prostora je samo dio posla. Puno se energije mora kasnije uložiti u svakodnevni život tog prostora.

Mnogi će reći kako je lokacija pola, ako ne i više, uspjeha. Što smatrate najbitnijim za uspjeh cafea, osobito na ovom našem području?

I: Lokacija je bitna, no ne smatram da je presudna za uspjeh. Prije svega ljudi prepoznaju kvalitetu ponude. Kod nas konkretno, osim što se trudimo naglasak staviti na kvalitetu, ljudi prepoznaju tu našu pozitivnu energiju. Kod nas u podrumskom prostoru s malim prozorom, prostorija je zapravo u mraku, uspijevaju i cvatu sve biljke (naime, imamo cijeli ozelenjeni zid). Nije li i to do pozitivne energije!?

Znači "lokaciju" možemo promijeniti u - pozitivu. Postoji li neka filozofija za kojom se vodite u poslovanju, nešto što vam pomaže zadržati optimizam na dnevnoj bazi, usprkos svim problemima, neočekivanim troškovima...?

A: Obje smo karakterno vesele, optimistične i jako jako uporne. Filozofija je imati plan ali živjeti dan po dan. Znamo da nas u svakom danu čekaju neki problemi koje moramo riješiti i tako to i prihvaćamo. Naučile smo se ne živcirati puno, i mogu ponosno reći da to i uspijevamo. Pokušavamo se zabaviti u svemu što radimo. Često se koristimo humorom (pretežito crnim) i to isključivo na vlastiti račun. I naravno lakše je jer smo dvije, a znate da je sve u lakše u dvoje. Naš poslovni brak za sada jako dobro funkcionira.

karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
Što je ono što vam nitko nije rekao o pokretanju vlastitog posla, a voljeli biste da jest?

I: Ono što nas zasigurno najviše frustrira je cijela ta državna administracija koja oduzima previše energije i vremena, vjerujem svim poduzetnicima, a ne samo nama. Kad bih rekla da bih voljela da nas je netko upozorio na to, ne znam bi li nas ta spoznaja možda poljuljala od realizacije naše ideje. Zato smatram da je bolje neke stvari ne znati unaprijed. U svim tim poteškoćama uvijek se nekako snađeš, potrebna je samo upornost i puno strpljenja.

A koja je najveća lekcija koju ste usvojile kao poduzetnice od početka vašeg projekta pa do sada?

A: Protiv nepoduzetničke klime u Hrvatskoj se ne može učiniti puno, za sad, i promjene u tom smislu se ne mogu očekivati preko noći, stoga treba biti uporan ali ne trošiti svoju energiju previše oko takvih stvari. Također, naučile smo da se upornost svakako isplati ali da je potrebna doza inovativnosti i kreativnosti u svakom danu kako bi se na taj način kretali ka razvoju u vašem poslovanju.

Vjerujem da vam je u procesu postavljanja vlastitog posla na noge koristilo i poslovno iskustvo koje nosite iz korporacija...

Svakako nam je pomoglo. Radeći u korporacijama naučile smo što je disciplina i rad. Stekle smo brojne vrijedne kontakte i štošta naučile o funkcioniranju poslovnog svijeta uopće.

karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
Kako izgleda jedan vaš radni dan?

A: Jedna od nas uvijek radi u coffee shopu od 8-14h, a druga od 14h-20h. Ona koja ima "slobodno jutro" se bavi administrativnim poslovima, bankama, carinama, plaćanjem računa, nabavkom od dobavljača, kupnjom sitnica koje nam još uvijek fale i oko podne se kuha ručak (ona koja je ujutro, skoro svaki dan, kuha ručak za obje) jer se hranimo zdravo i koristimo čari blizine Trešnjevačkog placa. Ona koja je "popodne slobodna" obično se bavi marketingom, osmišljavanjem novih ideja i 2 do 3 sata ostane nam i za privatne stvari. U svakom slučaju, za sad, radimo gotovo po cijeli dan, i ne vjerujem da će išta drugačije biti uskoro. Tijela nam svakodnevno šalju signale umora ali neki adrenalin nas svaki dan gura dalje. Zaboravila sam napomenuti da naš coffee shop radi i vikendom pa se nerijetko desi da obje, zbog gužve, radimo i u subotu i nedjelju.

I baš zato se, vjerujem, Karibu Kaaawa doima poput toplog dnevnog boravka. Kažete da ste ga djelomično same uređivale, pa možete mi malo ispričati o tome kako je teklo uređenje i kako ste u biti uspjele kreirati ugodan prostor za druženje i učenje?

Od početka smo mi u glavi otprilike imale sliku kako bi naš coffee shop trebao izgledati. No, u realizaciji toga trebala nam je pomoć stručnjaka. Zato smo i angažirale dizajnere, kreativnu platformu Organizam (UBU+Sintoment+Nefunkcionalni most+Babushke) koja je u suradnji s HOI (zagrebački brand za ručni vez) bila zadužena za dizajn interijera. Za neke detalje interijera korišteni su umjetnički radovi izabrani u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, za sada su to keramika i tapiserije. Dio namještaja rađen je po mjeri, dok je dio biran na second hand mjestima s namještajem u Zagrebu, a potom smo isti preuređivale. Kako će prostor na kraju stvarno i izgledati, nismo znale od samog kraja. Taj naš proces uređenja tekao je u koracima. Dosta smo i mi same bile uključene u cijeli proces, od prijedloga dizajna pa do same faze uređivanja. Kao što sam već napomenula, same smo šmirglale, farbale, fugirale. Ne smijem zaboraviti naše drage prijatelje i obitelj koji su nam puno pomogli u tim fizičkim aktivnostima. Sve u svemu vodile smo se idejom da taj prostor treba biti, prije svega, nama ugodan i da daje osjećaj doma.

karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
Osim specialty kave, u Karibu Kaaawi se mogu probati i chai latte ili pak posebna vrsta kakaa. Što biste još izdvojile iz ponude i na što pazite kad je riječ o istoj? Hoćete li ponudu mijenjati s dolaskom ljeta?

Svakako bi htjele izdvojiti topli napitak, indijski čaj s mlijekom (eng. chai latte). To je tradicionalni indijski napitak od crnog čaja, miksa začina, malo šećera i mlijeka. Chalo Chai Latte postoji u četiri okusa, a različitosti se pronalaze u začinima: kardamom, masala, limunska trava, vanilija. Naši pak fini čajevi i kakao su iz riječkog laboratorija čajeva, imenom Samovar. Ponuda će se ljeti svakako razlikovati pa ćemo nuditi više hladnih napitaka, uključujući ledne kave, cijeđene sokove, a pripremamo i jedno malo iznenađenje. Cjelokupan dojam ugodnog boravka ili kuhinje upotpunjavamo sa slasticama, tartovima šumskog voća ili jabuke i čokoladnim keksima, trešnjevačke slastičarnice Dulcia.

U Kaaawi se održavaju i brojne radionice, zbog čega je cijela priča još posebija. Kako birate predavače i suradnike te koja je uopće filozofija kad je riječ o ovom aspektu ponude?

Predavanja su zaista bila raznolika, od putopisa, radionica o prišivcima, zdravom životu, preko društvenog poduzetništva, odgoja djece, matematičkih tematika (broja Pi), pripovijedanja Indijanca, do radionica kušanja kave, priča o azilantima i akcije prikupljanja tekstila. Šaroliko, raznovrsno, edukativno, zabavno i jako smo ponosne što se pretvaramo u mini kulturni centar na Trešnjevci. Politika je ta da želimo da ljudi, uz dobru kavu, čaj ili neki drugi topli (a ljeti hladni) napitak, u mirnom i ugodnom ambijentu ispričaju svoju ili čuju tuđu poduzetničku priču ili priče iz kulture i umjetnosti. Želimo biti mjesto gdje se može čuti dobra jazz ili indie glazba, poslušati predavanje o putovanju, pogledati neka izložba, sudjelovati u predstavljanju društveno odgovornog poduzeća. Želimo biti mjesto za razmjenu ideja, pričanje priča/ideja i umrežavanje. Upravo iz te umreženosti, koju smo stekle privatno i poslovno, dešavaju se sadašnje suradnje i predavanja koja organiziramo. Neki ljudi dođu i slučajno i ponude da svoja iskustva prenesu u radionicu i priču. Na mjesečnoj bazi radimo rasporede predavanja/radionica. Ideja nam je da tematika bude raznolika, da širimo pozitivne i lijepe priče, potičemo poduzetništvo, kulturu, obrazovanje, kreativnost, raznovrsnost, multikulturalnost i otvorenost ka drugima i drugačijima.

karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
karibu kaaawa
Foto: Zvonimir Ferina, privatni album
Objavljeno: 24.04.2018. u 12:12

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p