SVE NOVOSTI

Gornjogradske coprnice - žene koje se ne prestaju igrati

Upoznajte autorice najoriginalnije zagrebačke turističke ture

gornjogradske coprnice 
Jeste li se ikada šetali Gornjim gradom, upijajući svaku od zagrebačkih nostalgičnih scena, kad ste odjednom, krajičkom oka, uhvatili kontesu Neru kako zamiče za ugao? Jeste li prolazili Mesničkom kad vam se na tren pričinilo da vas s prozora gleda sam Divljan, dok ste se koje subote ujutro na Dolcu okrznuli o košaru s travama vrckave Bare Cindričke?

Jeste li, barem ponekad, poželjeli naći se u nekoj od zagrebačkih legendi, gledati poznate kutke kojima je svakodnevica ukrala atraktivnost, nekim drugim, mističnim i zanesenim očima? Jeste li se ikad razočarali prenuvši se iz ovakvih maštanja potkovanih svim onim sparnim ljetnim popodnevima koje ste provodili gutajući retke Gričke vještice, Gordane, Kule Lotrščak? Dopustite da vam tada predstavimo žene koje su maštati nastavile na javi, točnije, na noćnim šetnjama Gornjim gradom.

Svaka je, kažu, specijalizirala svoju vrstu magije, pa se tako Martina Findrik bavi sastojcima, čarima i povijesnim činjenicama, od Daniele Bajić Kovačić nitko ne priča bolje priče, a Suzana Antonić tu je za sva moguća i nemoguća tehnička pitanja. Zajedno djeluju pod imenom Gornjogradske coprnice i posljednjih su nekoliko godina zaslužne za otkrivanje i pripovijedanje o magičnoj strani Zagreba.
 
gornjogradske coprnice  gornjogradske coprnice
 
''Ideja se rodila prije četiri godine. Smatrale smo kako ovako nešto u gradu ne postoji i golemi je potencijal bivao neiskorišten. K tome, odrastale smo uz Zagorkine romane. 2012. smo pisali projekt TZ Zagreb koja nas je podržala i cijela se priča zakotrljala. Tada su se obilasci Zagreba održali samo jedan mjesec nakon čega smo ponovno pisali projekt, a s obzirom na puls publike, on se dalje razvijao'', započela je o jednoj od najoriginalnijih turističkih tura metropole Suzana Antonić.

Nakon nekog vremena su tako Gornjogradske coprnice krenule u noćne obilaske Zagreba, što se pokazalo dotad najboljim potezom.Iako je suradnja s Muzejom grada Zagreba bila odlična, zbog njegovog radnog vremena, nije više bio dio programa. Nadodani su interaktivni momenti i cijela je priča prestala biti samo pješačenje Gornjim gradom, pretvorivši se u mjesečni igrokaz na atmosferičnim ulicama kroz oživljavanje starih legendi Zagreba.

Pridružite li se Suzani, Martini, Danieli i ostatku malog tima, istraživanje ćete započeti ispred Turističkog centra, odnosno simbolički kod Manduševca gdje su se prema povijesnim izvorima, nekoć doista sastajale coprnice. S amajlijama za zaštitu u džepu i žigom koji odaje vašu novu pripadnost ovoj odabranoj skupini, krenut ćete novootvorenom malom ulicom kod Europskog trga, gdje ćete zagrebati u intrigantan spoj žena, praznovjerja i vještičarenja. Potom ćete stići pred Katedralu gdje će priča dobiti teološki okvir, a malo dalje, na Kaptolu, saznat ćete sve o praznovjerju iz 14. stoljeća. Na Opatovini ćete posjetiti coprnički obrt Kate Cankovice, a na Kamenitim vratima čut ćete sve o famoznoj Barici Cendekovici. Slijedi Markov trg, rezerviran je za procese spaljivanja vještica, a u novom ćete društvu stići i do Klovićevih dvora te naposljetku, Kina Tuškanac.
 
gornjogradske coprnice 
gornjogradske coprnice 
Da cijeli ovaj obilazak s Gornjogradskim coprnicama dobije realističan moment i kojem senzibilnom posjetitelju naježi kožu barem na tren, pobrinula se povjesničarka Martina koja je priču utemeljila na povijesnim činjenicama.

''Ideja je bila da to ne budu samo puki povijesni slučajevi pa smo kombinirali predaje i legende o coprnicama te smo ubacili neke interaktivne momente koji će zrcaliti to praznovjerno iskustvo. Nismo se htjeli orijentirati samo na progon vještica i mučenja jer je to zastupljeno u većini ovakvih obilazaka. Fokus smo prebacili na efekt praznovjerja, što bi zapravo moglo stajati u pozadini optužbi za vještičarenje. Stvorili smo profile žena koje su mogle biti optužene da su vještice, pa tako postoje slučajevi na temelju kojih se može pretpostaviti da su se te žene bavile nekim oblikom magije. Primjerice, slučaj žene iz 15. stoljeća koja u ljekovitim travama kupa svoju rođakinju kako bi izvela ljubavnu magiju s ciljem da je suprug ponovno zavoli, zatim Kata Cankovica koja prodaje čarobne napitke na kojoj smo bazirali vješticu iz 17. st. na Opatovini. Bara Tunčić iz 17. st. bila je primalja i travarica i samim time što je znala liječiti ljude mogla je biti optužena za vještičarenje. Dobar primjer je i Barica Cendekovica iz Zagorkinih romana kao tip žene koja nema veze s travama ni vračanjem, a našla se na udaru optužbi za vrijeme progona vještica. U sve to smo ubacili još neka vjerovanja, dijalekt vještica, njihova mjesta sastanaka, izgled...''
 
gornjogradske coprnice 
Dok slušamo s kojom nam preciznošću i entuzijazmom Suzana i Martina pričaju o svom projektu, ne možemo ne osjetiti trunku ljubomore zbog činjenice da se ove mlade žene jako dobro zabavljaju na poslu. Ta, posla ipak imaju s magijom, kostimima i legendama, što njihov radni dan u startu itekako razlikuje od našega. Tehnikalije s kojima se susreću u svojim radnim zadacima većini je totalno nezamisliv. Gdje pronaći pravi kotao, kako ga prenijeti iz malog skladišta u Preradovićevoj do Gornjeg grada i koji napitak pripremiti radoznalim očima u nekoj mračnoj zagrebačkoj ulici slatke su glavobolje multifunkcionalne četveročlane ekipe zadužene za baš sve aspekte organiziranja turističke ture. No, ono što je ipak najbolje u cijeloj priči jest činjenica da ćete u razgovoru s ovim mladim damama barem na trenutak izaći iz besmislenog vrtloga svakodnevice i biti potpuno uvjereni kako je magija svuda oko nas, a igranje jedini način za bivanje. Hoćete li se poželjeti pridružiti nekom tajnom udruženju urbanih vještica, izoštriti svoje prirodne ženske instinkte? Definitivno.

''Ne vjerujem da su ove žene za sebe mislile da su vještice. Bile su to moćne žene, svaka u svojoj domeni. Sposobne žene koje su znale nešto raditi, bilo da su bile travarice, primalje... Primjerice, u dalmatinskim statutima ekvivalent za vješticu bila je travarica. Čini mi se da su to žene koje su bile nezaštićene, nisu mogle djelovati sudskim putem pa su se priklonile magiji i praznovjerju kako bi uspostavile kontrolu nad svojim životima. Tada su žene ipak bile u kući, uz ognjište, zadužene za liječenje ukućana, ali i prenošenje tradicija uz topla ognjišta'', odgovorila je na pitanje vjeruje li u ove legende Martina.
 
gornjogradske coprnice 
gornjogradske coprnice 
Što je pak pokreće ove inspirativne mlade žene da koračaju skliskim poslovnim teritorijem, da same šiju kostime, nose kotlove i pronalaze prave lubanje kojima će potkrijepiti jednu od legendi ispred tridesetak pari znatiželjnih očiju i isto toliko naćuljenih ušiju? Što ih tjera da ne odbace vještičje oprave, ne odustanu od igre i bace se, svaka u svoju branšu, sa željom za stabilnije sutra? Pitao bi se ovo svaki racionalno nastrojen pripadnih današnjeg društva, a reda radi, nimalo ne aludirajući na ispravno i neispravno, pitali smo ih i mi:

''Unijeti malo magičnosti u svakodnevicu. Propitati ljude i njihova ustaljena pravila i načine razmišljanja. Pokušati pomaknuti granicu. Želimo ugođaj iz knjige prenijeti na ljude i ulice. Ponekad nam se čini da se bolje zabavljamo od naših posjetitelja. Navikli smo i na čudne poglede kad u kostimima prolazimo zagrebačkom špicom. Veliko je zadovoljstvo prenijeti na grupu ljudi taj dječji zanos i drugačiji pogled na ulice grada, rekonstruirati im prijašnji svijet i posložiti novi.''
  
gornjogradske coprniceMartina Findrik i Suzana Antonić
  
 
Foto: Jure Perišić, PR
Objavljeno: 03.06.2016. u 12:39
Tagovi: Zagreb

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p