NA DASKAMA

Olja Lozica – umjetnica koja razumije patnje malog čovjeka

„Kazalište je čista fascinacija!“
Moja nuklearna ljubav
L
jubav čini čuda. Često su ta čuda nevjerojatna, iz nas izvlače samo ono najbolje i pretvaraju nam život u pravu bajku. No, nije rijetkost da ta ista bajka se pretvori u noćnu moru, a mi zaboravimo da uopće posjedujemo pozitivne strane. Ljubavna noćna mora iz koje se ne uspijevamo probuditi. Kad to napokon učinimo oblije nas hladan znoj, realnost lupi i postanemo svjesni da smo se pretvorili u manje ni više nego u – šupendaru!

Da, ljubav čini čuda. A jedno od tih čuda je gubitak zdravog razuma, opće sljepilo i sposobnost da trpimo neshvatljive stvari. No, jedno se toj moćnoj ljubavi mora priznati – ona je toliko jaka da u njoj nismo sami. Upravo zbog toga je tema 'Kad si jadna šupendara – priče iz prošlosti' iz rubrike 'Usamljena srca' na Forum.hr-u najposjećenija i najpopularnija tema. Da, ljubav čini čuda i u njenoj patnji nismo sami. A dokaz tome su preko tri milijuna čitanja ove popularne forumske teme.

Moja nuklearna ljubav
Iskrene ispovijedi forumskih šupendara često su smiješne, ironične, nevjerojatne, ali prije svega su tragične i ogledalo su svega onoga što smo spremni učiniti u ime ljubavi. Upravo te priče u režiji hvaljene i talentirane Olje Lozice u petak 28. listopada na pozornici Male dvorane Lisinski oživljavaju u predstavi pod nazivom Moja nuklearna ljubav. Predstava nastala u koprodukciji Teatra Rugatino, Kotar teatra i Akademije dramskih umjetnosti u suradnji s Muzejom prekinutih veza. Lada Bonacci, Petar Cvirn, Sanja Milardović i Filip Vidović utjelovit će ljubavne parove koji će na sceni biti i šupendare, ali i oni koji se iživljavaju nad svojim partnerima. O inovativnom projektu koji internet spaja s medijem kazališta, što ga čini prvim projektom takve vrste kod nas, popričali smo sa samom redateljicom.

Olja je onaj tip osobe kojoj se divite kao promatrač i veliki ljubitelj kazališta. O njoj ne morate ništa znati – njene predstave vas tako lako uvlače u njen svijet u kojem vlada borba za pravednost, empatija, tolerancija, ali i nenametljiva snaga koja u vama, na koncu, budi katarzu. Gledajući njene predstave posve je jasno kako su joj glumci na prvom mjestu, a njen ego, ako ga uopće i posjeduje, je stavka za kojom nimalo ne mari. Olja je takva i u razgovoru sa sugovornikom - toplina i iskrena zainteresiranosti i za vaše gledanje osvojit će vas na prvu. Nakon samo par rečenica posve vam je jasno zbog čega su njene predstave tako specifične, tako ljudske, tako emotivne, ali i snažne, bez obzira na težinu boli i jada koji se prožimaju kroz njih. Jer pravo takva je i sama Olja. Posve vam je jasno kako ispred vas sjedi snažna žena koja točno zna što želi. Ali i osoba koja zna za što je sposobna, kako i s kim može ostvariti svoje snove, koja mudro procjenjuje, ali nikad ne kalkulira. No, bez obzira što na prvu kod Olje osjećate tu snagu, ona je prije svega topla osoba koja će vas utješiti toplim zagrljajem, a tek onda udariti u rame i tražiti od vas da se trgnete.

Moja nuklearna ljubav
Na kazališnim daskama oživjeti već sad kultnu temu šupendare za Olju je bio izazov kojeg se s veseljem uhvatila. Ovo je prvi put da radi predstavu na temelju nečije životne priče, a pri tome ne znajući o kojim se točno stvarnim ljudima radi. Priznaje da nikad prije nije čitala ove tragikomične priče, a taj novi svijet ju je fascinirao na prvu.

„Tema je genijalna, ali i sama činjenica da taj dio foruma ljudima služi kao svojevrsna terapija. Zanimljivo je primijetiti kako veliki dio tih korisnika zauzima i šaljiv ton prilikom prepričavanja svog iskustva, što naravno stvara i komične trenutke. Meni je bilo interesantno čitati ispovijesti i razmišljati o porivu tih ljudi koji dijele svoja iskustva s nepoznatim ljudima. Zašto je ta tema i nakon toliko godina popularna? Razlog tome je leži u njenoj univerzalnosti. Tamo leži pravo bogatstvo, broj ljudi i priča na toj temi foruma je toliko šarolik, a to mi je bio najzanimljiviji dio. Susrećeš se čak i s različitim stilovima pisanja, pojedincu su nevjerojatno vješti u prepričavanju. To je stvarno materijal koji je izvrstan i u kojem možeš prepoznati literalnu vrijednost“, objašnjava Olja.

Na koncu su odabrane tri priče i to one od korisnika koji pišu pod pseudonimom krfnk, nisamtoja i pbeatz, a četvrta priča je nastala na temelju motiva koji se protežu kroz velik dio šupendarskih priča.

„Od tri izvorne priče u pitanju su one od dviju žena i jednog muškarca. Potpuno su tri različite priče, a upravo je to zanimljivo. Likove na sceni smo koncipirali na način da uvijek tumače ulogu šupendare, odnosno osobe koja je ponižena, a s druge strane igraju i onog koji manipulira. Jednim dijelom su me priče na forumu iznenadile, no na koncu imam i ja nekih godina i s njima i određenog ljubavnog iskustva, kao i prijatelji koji me okružuju. Tako da ne mogu reći da su mi te priče potpuno strane. No, do koje mjere postajemo šupendare u odnosu, to je ono što me iznenadilo“, ističe redateljica.

Moja nuklearna ljubav
U nastavku Olja objašnjava kako će u samom startu predstava ljudima u određenim segmentima biti smiješna jer je teško pristupiti toj temi, a ne tražiti ključ duhovitosti. Ali i dosta samih korisnika foruma svojim ljubavnim jadima pristupa humorom i autoironijom.

„Idemo za tim da u predstavi gledatelja dovedemo do svojevrsne katarze, koju uostalom korisnici foruma pišući svoje priče i doživljavaju!“

Olja je i poznata po svojim predstavama u kojima dominiraju iskrene ljudske patnje, vodeći društveni problemi današnjice, nepravednost, ugnjetavanje, poniženost, ali i borba za svoje malo mjesto u tom velikom okrutnom svijetu. Njoj je u fokusu prvenstveno mali čovjek čiji su problemi sve samo ne sitni. I u svom radu Olja na pijedestal diže upravo ljude s kojima radi.

„Teme nosiš u sebi, nešto o čemu razmišljaš, nekad više, nekad manje. Imam tu sreću kad me ljudi zovu za projekte da imam slobodne ruke odabrati temu s kojom se želim baviti. Apsolutno mi je bitno da svaki glumac dobije zasluženu pažnju i svoje vrijeme na sceni. Imam tu prednost što većinom radim autorske projekte te mi onda nitko ne diktira kako ću i s kim raditi. Ako imam slobodu, a srećom je imam, onda je posve na meni da razmislim o glumcima i kako ću ih iskoristiti na samoj sceni i dati im prostora. Što bih dobila od toga da na sceni imam samo jednu osobu koja je glavna uloga, a ostatak ansambla ulijeće tek tu i tamo? Nekako ne vjerujem u to“
, ističe Olja.

olja lozica
Da će se baviti kazalištem i u njemu toliko uživati Olja nije pak vjerovala od malih nogu. Kako joj je baka živjela u Beogradu za vrijeme svakih praznika odlazila je s Koručule, gdje je odrasla, k njoj i tamo je kao dijete išla kazalište. Nažalost, rat je određene stvari promijenio, a Olja se s kazalištem susrela tek na prijemnom ispitu. Premišljajući se između studija arhitekture ili pak DIF-a, Olja 2000. godine posve slučajno odlazi na primjeni ispit za dramaturgiju.

„Moram priznati da je djelomično za moj izbor zaslužna moja nekadašnja profesorica hrvatskog koja je mlada došla u našu školu i bila je puna elana. Između ostalog je postojala i novinarska sekcija i tu smo pisali. Svih je poticala na pisanje. Upad na Akademiju dramskih umjetnosti me malo zateklo i zbunilo. No, mislim da je to bila moja prednost jer sam došla na akademiju iz te neke nulte pozicije neznanja, meni je bilo sve fascinantno. Što se više igraš i maštaš, to je bolje – gdje ćeš idealnije? Brzo sam shvatila da mi se to doista sviđa!“

Samo godinu dana nakon upisa, počinje već raditi kao dramaturg, a režijom se počela baviti prije šest godina. Danas paralelno radi i jedno i drugo. Ako mora birati, draža joj je uloga redatelja jer ipak pruža puno više slobode.

„Kada radiš kao dramaturg ipak radiš za određenog redatelja i prilagođavaš se nečijoj viziji. Moram reći da sam ja u svom radu imala sreću što sam uvijek radila s fantastičnim ljudima koji su mi pružali slobodu. No, kad si sam redatelja, onda ti je široko polje! Bez obzira što sad imam više posla, ne doživljavam to kao teret jer volim ono što radim i svaki dan imam kreativne izazove koji me ispunjavaju.“

olja lozica
Prvi put kad sam ti vidjela lice
u Teatru &TD, Gozba u HNK Varaždinu, Divan dan u Gradskom kazalištu Marina Držića i Sada je, zapravo, sve dobro u ZKMe-u samo su neke od recentnih predstava, a Olja je za svoj rad u ulozi dramaturginje i redateljica osvojila brojne nagrade. Na pitanje koliko joj pohvale i nagrade znače u životu, Olja samo odmahuje glavnoj i smije se na svoj specifičan način.

„Naravno da je lijepo kad te netko hvali i pruža ti komplimente, mada ja samu sebe ne bih kitila titulama koje mi ljudi znaju davati. Ono što je meni najvažnije je da se ljudi s kojima trebam raditi vesele što će biti zajedno sa mnom na projektu, da se tijekom rada sprijateljimo, da nam rad svima bude užitak. Ovo sve ostalo, ovi svi dodaci koji dolaze s tim, su lijepi, ali meni nisu najvažniji. Meni pohvale i nagrade nisu poticaji, jer nisu one razlog zbog čega se bavim ovim poslom. Naravno da ti je drago čuti da netko prati i voli tvoj rad. Meni je najdraže kada se otvori novi projekt i kad krenem raditi s novom ekipom na njemu. To je ono što me čini sretnom“, ističe Olja.

Smatra da je najgore kada publika s predstave odlazi posve ravnodušna i već idući dan zaboravlja što je gledala. I pozitivne i negativne reakcije su dobrodošle jer pokazuju da je publika nešto osjetila. Pri tome se ne mora slagati s redateljem, ali treba o viđenom razmišljati. Na pitanje što onda čini dobru predstavu, Olja se toplo smije i naglašava da je za uspjeh zaslužan cjelokupni paket.

olja lozica
„Dobar odnos s glumcima je ključ, jer na koncu oni nose tvoju ideju. Možeš imati genijalne ideje, ali ako nemaš način na koji ćeš ih prenijeti glumcu, sve pada u vodu. Jednostavno osjetiš kad je nešto dobro, ne mogu to imenovati, jednostavno svatko tko je u ovom poslu, taj trenutak osjeti u sebi. Sitna nijansa koja čini razliku. Guštam onda kada uspostavim kontakt i kad svi zajedno počnemo pričati istim jezikom predstave. I kad su svi ušli u to, i kad prepoznaš to, onda znaš da to što radite može biti dobro. To je onaj trenutak kad ne moraš na dugo i naširoko nešto objašnjavati, nego u oku sugovornika vidiš da potpuno shvaća što misliš. Kazalište je čista fascinacija! Kad krenem razmišljati gdje započneš s određenim projektom, i gdje na kraju stigneš – fascinantno!“

Fascinantna je i sama Olja, bilo da je upoznajete kroz njene predstave ili uz inspirativnu kavu jednog kišnog popodnevna. Olja je uspjela pronaći onaj idealan balans. Na njenoj poslovnoj, a čini se i privatnoj vagi, podjednako vuče snažna šaka, koja će lupiti o stol, ali i topli zagrljaj koji u današnje vrijeme svima nedostaje.

Foto: Jure Perišić, PR
Objavljeno: 28.10.2016. u 10:17

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p