KULTURA

'U Hrvatskoj trebamo ponovno naviknuti ljude na čitanje stripa'

Intervju: Marko Dješka

Marko Dješka 
Na dokaze da naša malena zemlja sadrži mnogo talenta nailazimo gotovo svakog dana. Jedan od njih skriva se i u Osijeku, a uz njegovo ime vežu se opisi mlade nade strip scene, ilustratora, animatora kao i pregršt osvojenih nagrada na domaćim i međunarodnim festivalima.

On je Marko Dješka i nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu bacio se u vode freelance animacije. Nakon što se iznenada pojavio sa sjajno nacrtanim albumom Posljednji fan, svojevrsnim hommageom Večernjoj školi i devedesetima, zapazila ga je i stripovska scena. Nedavno je ovaj vrsni stripaš gostovao na tribini u Booksi, što nam je bio opravdan razlog da ga privedemo na razgovor. 
 
Marko Dješka   
Mlada nada strip scene, dečko koji obećava, animator, ilustrator... Sve su ovo opisi kojima te časte mediji, no nas zanima tko je Marko Dješka, svojim riječima? ̧

Radoholičar, audiofil, filmofil, aktivist, gamer... Ima dosta toga što me zanima i s čime se nastojim paralelno baviti!

Odakle ljubav prema stripu? Postoji li trenutak u kojem si znao da je strip ono što te najviše privlači?

Može se reći da sam počeo crtati stripove još u predškolskoj dobi, potrebom da ideje i priče prenesem među korice bilježnica za crtanje. Tada sam bio inspiriran animiranim serijama s televizije i VHS-a. U suštini, kao mali klinac sam jako puno vremena provodio sjedeći i crtajući omiljene likove u raznim situacijama. U to vrijeme nisam čitao druge stripove, zapravo, nisam siguran jesam li ih ikad do tada aktivno čitao.
 
Marko Dješka
Kako je biti stripaš u Hrvatskoj?

Hm... to ovisi o tome što se očekuje. Mislim da najbolje prolaze oni koji se bave stripom iz strasti i ljubavi, a ne zbog zarade. Danas je forma kiosk stripa, nekoć bio svima dostupan, u dobrom dijelu prebačen u oblik strip - albuma. Tome su pogodovali novi oblici zabave, nove tehnologije, internet, video igre, koje su ljudima promijenile navike provođenja slobodnog vremena. Možda je previše grubo reći da je pao interes za strip i da strip više nikoga ne zanima, ali se može reći da su se ljudi odvikli od takve forme. Po meni, ono što stripaši u Hrvatskoj trebaju pokušati jest ponovno naviknuti ljude na čitanje stripa. Za takvu situaciju iznimke su zemlje poput Francuske gdje ništa nije uspjelo poremetiti tu naviku čitanja i knjiga i stripa, dapače, to je tamo dio najšire kulture. Kod nas, paralelno sa situacijom u državi koja je sve lošija, ima sve više mladih lica na sceni stripa, čime se obogaćuje i taj dio naše tradicije koja je zapravo prisutna cijelo vrijeme. Stoga, strip autora i autorica ne nedostaje, kao niti kvalitetnih izdavača. Ako mladi ljudi koji se bave stripom nastave entuzijastično prema naprijed, budućnost stripa u Hrvatskoj bi mogla biti sve bolja.

Animacija je tvoja struka i od toga živiš. Moramo li uopće pitati koje te područje više inspirira, animacija ili strip?

Animacija mi je pomogla da steknem disciplinu i upornost u svom radu. Jer, da bi se ovladalo animatorskim vještinama, kombinacija te dvije stvari je prijeko potrebna. Bez toga je teško biti animator, barem ne uspješan u vidu da radiš u kontinuitetu i da si često angažiran za rad na filmovima ili nekim drugim freelance poslovima. Kada trebam promisliti o tome što me više inspirira, animacija ili strip, zapravo me najviše inspirira pričanje priča i komunikacija s ljudima, a to je ono što jedan i drugi medij pružaju. Stoga, mislim da to koji me medij više privlači ovisi o tome u kojoj sam životnoj fazi...
 
Marko DješkaŠto smatraš svojim najvećim uspjehom u dosadašnjoj karijeri?

Mogu reći da mi je od svega najdraži moj prvi studentski film Kolinje s kojim sam i osvojio prvu nagradu (nagrada publike, Festival hrvatskog animiranog filma 2010 u Zagrebu). Prije njega nisam previše razmišljao o natječajima, festivalima i angažmanu oko svog rada jer sam bio zaokupljen zadacima na fakultetu. Kada su se ljudi u publici, na prvoj projekciji Kolinja, počeli smijati na scene, a zatim ga i nagradili kao najboljeg u programu, to mi je poslužilo kao čvrst poticaj da pokušam ponovno i sljedećim, diplomskim filmom, a nedugo nakon toga i sa stripom.

Koja je najčešća tematika tvojih stripova i smatraš li nekoga svojim uzorom?

Tematike kojima se bavim su najčešće stvari i situacije koje me okružuju, ticale se one mene osobno ili događaja u svijetu. Prije svega se trudim satiričnim pristupom integrirati nekakav društveni angažman ili kritiku. Glede uzora, uvijek preferiram navoditi domaće autore i autorice jer mislim da bi se javnost trebala više fokusirati na hrvatska, domaća imena nego na strane autore koji već ionako ispunjavaju većinu polica u svim knjižarama. Stoga, među uzorima, u smislu mladih ljudi koji me svojim radom i angažmanom motiviraju na produktivnost su autorice Sonja Gašparov i Irena Jukić Pranjić. Primjerice, kad god zapadnem u neku kreativnu krizu, dovoljno mi je samo da provjerim neke od njihovih profila na internetu, koje svakodnevno ispunjavaju novim projektima, crtežima ili tablama stripa, i već sam motiviran. Među autorima koji me stilski najviše nadahnjuju je isto tako mladi autor Ivan Maksim Šimić koji je, svojim manevriranjem perom, kistom i tušem, premašio (po meni) dobar dio puno starijih kolega (bez uvrede kolegama).
 
Marko Dješka
Laici kakvi jesmo, zanima nas kako teče stvaranje jednog stripa?

Za stvaranje stripa je najvažnija ideja za priču. Što je priča kraća tim bolje iz razloga jer ju je lakše izdat, prije će ju ljudi pročitati i kratka forma je sama po sebi zahtjevnija zbog potrebe za vještinom da se ukratko sroči sve što se ima na umu. Istu ideju valja pretočiti u scenarij, po mogućnosti da bude napisan što više na pravi 'školski' način kako bi se stekla praksa i navika da se sve to radi kako treba za ubuduće. Potom se kreće u skicu, olovku koja definira oblike i kompoziciju. Nadalje sve ovisi o autorovom stilu, hoće li strip tuširati klasično ili ga skenirati, pa farbati digitalno.

Na što ciljaš kad je riječ o tvojim stripovima - imaš li neku posebnu želju, želiš li ih vidjeti na stranicama poznatih novina ili bi možda objavio još koji album, poput zamijećenog Posljednjeg fana?

Mogu reći da sam do sada jedan dio želja ostvario, no ima i onih koje su malo kompliciranije i za njihovu izvedbu treba jako puno truda i vremena. Jedna takva želja, koja me prati od djetinjstva jest da kreiram svoju vlastitu animiranu TV seriju, te uspijem nekoga u svijetu njome fascinirati kao što sam i ja nekoć bio fasciniran likovima iz serija koje sam pratio kao klinac. Unazad dvije godine upravo i radim na razvoju jednog ambicioznog projekta animirane TV serije, kojega istovremeno izrađujem kao strip, te je već i dobio nekoliko poticaja za razvoj. Projektu je ime Bul i Bal. Nadam se da će i istoimeni strip album, s pozamašnim brojem stranica, biti objavljen krajem ove ili početkom sljedeće godine.
 
Marko Dješka Kolinje
Što te trenutno zaokuplja?

Trenutnom dovršavam svoj novi film Grad duhova. Radi se o 15-minutnoj 2D animaciji. To je ujedno i moj prvi profesionalni film nakon dva studentska filma Kolinje i Sotonin sin. Grad duhova je atmosferična, ratna priča o čovjeku koji nastoji odrađivati svoje svakodnevne rituale, među kojima je i odlazak na posao, ali u ispraznom gradu pod okupacijom i stalnom zračnom uzbunom. Film bi trebao imati nacionalnu premijeru na nekom od sljedećih festivala kratkog animiranog filma u Zagrebu. Nakon što završim film, za mjesec dana, vraćam se Bulu i Balu te crtanju istoimenog strip albuma na umjetničkoj rezidenciji u Danskoj.
 
 
Matea Martek
Foto: Dragica Posavec
Objavljeno: 27.03.2015. u 14:59
Tagovi: intervju

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p