KULTURA

Zašto je Goran Navojec miljenik hrvatske publike?

Popularni glumac u novom filmu Snježane Tribuson “Sve najbolje”

Goran Navojec
K
ad sam prijateljima rekla kako idem na intervju s glumcem Goranom Navojcem, od svih sam redom dobila samo iste pozitivne reakcije. “Ma daj, stvarno, on je prava legenda!”, “Obožavam njega!”, “Baš me zanima kakav je privatno!”, bio je to samo dio brojnih komentara koji nisu prestajali stizati. Kako je moguće da se tako različitim profilima ljudi, bez obzira na spol, godine i posao s kojim se bave, na njegovo ime razvuče veliki osmijeh na licu? Zašto je Goran Navojec miljenik hrvatske publike? Odgovor nisam morala dugo čekati, osmijeh se na mom licu razvukao čim sam ga ugledala. I u tom trenutku mi je postalo kristalno jasno - njega jednostavno moraš voljeti!

Poput velike većine umjetnika i Goran je iskoristio onu oprostivu akademsku četvrt. Koja se ipak malo razvukla u akademskih pola sata. Sjedeći u Dežman baru napeto sam gledala u svakog prolaznika, kako ga slučajno ne bih predvidjela. No, Gorana je teško ne uočiti. Unatoč hladnom danu i temperaturi, koja polagano pada ispod ništice, on je doletio na biciklu, mahnuvši mi s njega sa širokim osmijehom. Nakon što se parkirao, počeo mi je izvana nešto sugerirati. Tek tada sam shvatila da našu kavu želi popiti na otvorenom. ''Hajde, mlada si, što ti može hladnoća?'', smijao se dok sam prebacivala svoje stvari iz sigurne topline u neugodnu hladnoću. Goran nije skidao osmijeh s lica, simpatično zabundan u jaknu jarke plave boje, odmah je nudio toplu dekicu te je upalio plinski grijač. ‘Ako treba, popit’ ćemo i rakiju’, smiješka se.

Kao da smo dobri stari prijatelji, koji inače obožavaju hladne zagrebačke dane kratiti kavama, cigarama i dobrim šalama negdje na otvorenom, Goran odmah započinje priču o fenomenu Instagrama i njegovim plaćenim postovima, koji on, koji nema čak ni Facebook, nimalo ne razumije. Nikako ne shvaća kako to da neke njegove kolege dobivaju poklone, pa čak i novce, za objavljivanje nekih tamo fotografija snimanih mobitelom. A mnogi ga nagovaraju da ga otvori. ''Da, mogao bih primjerice biti model za donje rublje, pa slikati gaće na glavi, dok na nogama nosim Borosane, to ne bi bilo loše'', smije se Goran svojim zaraznim smijehom dok pali cigaru. Smijem se i ja. Da, ovo će biti sve samo ne klasičan intervju!

Zavodnik Ljubo u božićnom filmu Sve najbolje Snježane Tribuson


Goran je šaljivdžija i gdje god može, on će u razgovor ubaciti pokoju šalu, lijepo serviranu ironiju usmjerenu prvenstveno prema samom sebi. On nije cinik kojeg frustrira svijet koji ga okružuje, stoga je njegova ironija prvenstveno pozitivna. Povremeno će humor iskoristiti kako bi se zaštitio, ali prije svega kako bi zabavio svog sugovornika. On je osoba uz koju ćete zaboraviti gdje se nalazite i s kojim povodom ste se prvenstveno našli. Tih sat vremena što smo sjedili u Dežmanovom prolazu, zaboravila sam na hladnoću, na ljude oko sebe i osjećala sam se kao u nekoj dobroj komediji sa sretnim završetkom – Goran jednostavno ima tu moć da vas nasmijava svakom izgovorenom riječi, a svi znamo kako je humor najbolje oružje. Čak i protiv minusa!

Sve najbolje Snježana Tribuson
Upravo u jednoj dobroj good feel komediji trenutno možemo gledati Gorana u kinima diljem Hrvatske. U pitanju je novi film popularne redateljice Snježane Tribuson Sve najbolje koji se reklamira simpatičnom sloganom božićni film s trovanjem. U njemu Goran igra simpatičnog i slatkorječivog zavodnika soboslikara Ljubu, po vještini dorastao Don Giovanniju, koji pokušava zavesti usamljenu slastičarku Vericu koju tumači Ksenija Marinković. Ozren Grabarić, Renata Pokupić, Bogdan Diklić, Ksenija Pajić, Krešimir Mikić, Dora Fišter Toš, Jernej Šugman, Jasna Bilušić i Goran Bogdan ostatak su impresivne glumačke postave novog hrvatskog filma uz kojeg smo dočekali ovogodišnji Božić. A budemo i one koji tek slijede.

“Nemoguće je prebrojati sve suradnje sa Snježanom Tribuson koje sam do sada ostvario. Sve su prethodile jednom mom psihičkom sunovratu duše, a to je zato što je Snježana onaj tip redatelja, koji iz tebe izvuče ono najbolje, a tebi ostavi samo ono najgore. I sad se s tim nosi, do neke iduće suradnje. Čak su iz Udruge redatelja tražili da smanjimo našu suradnju jer drugi redatelji ne mogu doći do svega onog što ona uspijeva iz mene izvući”, šali se Goran na sebi svojstven način.

Ovaj redateljsko-glumački duo iz Bjelovara ostvario je u prošlosti brojne uspješne suradnje, poput serije Odmori se, zaslužio si i filmova Ne dao Bog većeg zla i Tri muškarca Melite Žganjer, a i nakon brojnih godina rado se vole uhvatiti u koštac s novim izazovima. Goran novi zajednički film opisuje kao urbanu priču s ruralnim protagonistom, pri tome misleći na svoju ulogu zavodnika Ljube, koji kad ne stoji na ljestvama i ispija bocu piva u jednom dahu, se vozi na opakom motoru.

Sve najbolje Snježana Tribuson
“Dio gdje ispijam cijelo pivo spada u kaskaderske scene, što bi trebalo svakako provjeriti i s društvom kaskadera. To su opasne radnje, a Snježana to dobro zna, ali me tjerala na to. Zna ona da nisam ja taj tip, pogotovo kad je alkohol u pitanju, tako da je to bila čista prisila. I eto, pristao sam na to jer mislim da je to hrvatskom filmu i općenito hrvatskoj kulturi bilo neophodno. Mali korak za pivopiju, a veliki korak za pivovaru”, smije se Goran prisjećaju se scene koja mi je u najavnim isječcima odmah privukla pozornost.

Pogotovo dio kada nakon dotične pive upućuje zavodljivi mig svojoj kolegici Kseniji Marinković. Je li mu lakše glumiti zavodnika ili pomalo izgubljenog frajera koji ne zna što bi sa ženama? (Uistinu ne znam zašto sam pomislila da će Goran na to pitanje odgovoriti ozbiljno. Mogu li ga zamisliti kako otpuhujući dim nove cigare se naslanja na visoki stol i svojim dubokim glasom filozofira o dubini i razlikama svojih uloga? Smijem se sama sebi!)

“Najlakše mi je glumiti zavodnika, vidi se da sam ja stvoren za takve uloge. To se posebno vidi na mojoj građi, pogotovo po mojem meteroseksualističkom odnosu prema samom sebi, po mojoj modnoj (ne)osviještenosti – jednostavno se vidi da mi likovi zavodnika strašno dobro leže. Ovim putem pozivam i druge redatelje da me u svojim filmovima uzimaju za uloge zavodnika. Tu sam ako treba nekog zavesti, pogotovo ako nekog treba navesti na krivi put, smije se Goran uz upućeni mig.

Goran Navojec

Velika modna napetost - Goranov najdraži film


Za Gorana definitivno možemo reći kako je jedan od najradišnijih i najpopularnijih glumaca ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj regiji. Gledali smo ga u mnogobrojnim televizijskim serijama, poput Počivali u miru, Horvatovi, Odmori se, zaslužio si, Montevideo, Bog te video! a brojni njegovi filmovi osvojili su nas na prvu. Prošle godine Božić smo dočekali uz film Život je truba redatelja Antonia Nuića (na što je Goran komentirao da očigledno počinje spadati u blagdanske glumce), a gledali smo ga i u filmovima Lazar, Atomski zdesna, Parada, Kotlovina… Teško je uopće se približiti okvirnoj brojci i navesti sve projekte ispred čije kamere je Goran glumio.

Najdraža mi je uloga Pere Lumbarde u filmu koji je režirao, producirao i čiji scenarij je napisao Filip Šovagović, a zove se ‘Visoka modna napetost’ za koji se toplo nadam da će jednog dana biti napravljen u obliku televizijske serije. Nažalost, iz neimaštine hrvatskog filma za reklamiranje, film se teško nametnuo u kinima. Teško je steći publiku kad si stavljen u koš s velikim stranim igračima, konkurencija u obliku holivudskih blockbustera je prejaka. Kad čovjek u kinu treba posegnuti u džep, onda često njegov odabir pada na superjunake u plaštevima, koji uokolo lete i pucaju, nego na nas, siromašnu hrvatsku ekipu. Jako je teško hrvatskom filmu u kinima za široke mase se natjecati s neusporedivo većom filmskom industrijom. Žao mi je što taj film nije pronašao svoje mjesto. No, vjerujem da bi to mjesto mogao naći na televiziji. To mi je definitivno najdraža filmska uloga do sada!”, ističe Goran.

U jednom trenutku razgovora, Goranu prilaze dva mladića i pomalo sramežljivo ga pitaju mogu li se slikati s njim. Dok on strpljivo pozira u njihovom društvu, razmišljam kako mi se u svom dosadašnjem poslu, u kojem redovito sjedim i pričam s brojnih hrvatskih zvijezdama, još nije dogodilo da je intervju prekinut jer su na sugovornika naletjeli obožavatelji. Da, Goran je lice koje se prepoznaje na cesti, bez obzira na spol i godine njegovih fanova. Kao si on to objašnjava?

Sve najbolje Snježana Tribuson
“U svojoj dosadašnjoj karijeri stalno na ulici naletavam na ljude koji me poznaju, a razlog tome su svi ti brojni projekti na kojima sam sudjelovao. Netko je ostao još u Dugoj mračnoj noći, netko me pamti kroz 'Lud, zbunjen, normalan', a mlađoj generaciji su zanimljivi reality showovi. Radio sam na raznolikim projektima, a te prilike nemaju svi glumci. Imao sam sreće što su mi bile ponuđene razne uloge i što sam na koncu imao hrabrosti okušati se u njima. Uspio sam preživjeti i sudar televizije i filma. Naime, prije nekoliko godina je postojalo pravilo da se izbjegavaju glumci s televizije u filmovima, i obrnuto. Ali to je sve više davno pravilo. Kao što vidimo vani, televizijske serije preuzimaju, nažalost ili na sreću, ovisno kako se gleda, primat nad filmovima, tako da u seriji možemo danas vidjeti i jednog Anthonyja Hopkinsa. To je prije 10-ak godina bilo nezamislivo!”, objašnjava Goran.

Strast prema glumi Goran je osjetio još u ranom djetinjstvu. Želju da se okuša kao glumac (mada si to tada nije mogao tako jasno definirati) probudili su u njemu na neki način Boris Dvornik sa svojim ulogama u serijama Naše malo misto i Kapelski kresovi, ali i Ivica Vidović, Fabijan Šovagović i Špiro Guberina.

“Kad god bih vidio njihove nastupe, u meni je uvijek nešto strašno zaigralo, nešto što si tada kao dijete nisam znao objasniti. Oni su u meni u najranijoj mladosti probudili želju za glumom. Jako me zanimala i glazba, završio sam i srednju muzičku školu, a tijekom cijelog života mi je glazba bila važna. Ni danas si ne znam objasniti zbog čega sam se nakon srednje škole odlučio baš za glumu. Jednostavno je u pitanju bila strast. Glazbom sam se u mladosti kroz školu, nastupe, ispite i vlastite bendove, kojih je bilo da im više ni imena ne pamtim, bavio češće, a glumačke nastupe sam imao rjeđe. Nekako je sve to umanjilo moju strast prema glazbi, a ljubav prema komediji i tragediji je rasla – i eto, odvukla me na tu stranu. Prvo sam studirao 4 godine, a onda sam bio apstinent 10 godina. Dok su svi postajali asistenti, ja sam postao apstinent. I onda sam u jednom momentu shvatio da će mi taj papir kad tada trebati, zagrijao sam stolac i položio ispite.”


U početku svoje karijere puno je radio u kazalištu, no danas ga rijetko viđamo na kazališnim daskama. Trenutno ima jednu aktivnu predstavu, a to je Hamlet u selu Mrduša Donja u satiričnom kazalištu Kerempuh. Prijelomni trenutak u kojem se Goran počeo fokusirati više na film se dogodio kad je radio u Belgiji predstavu s čuvenim redateljem i koreografom Janom Fabreom. Tada je shvatio da kao slobodni umjetnik, uz brojna televizijska i filmska snimanja, jednostavno ne može više izdržati do četiri kazališne premijere godišnje.

“A i nemam jako puno uloga koje bih želio igrati u kazalištu, ostalo je njih par svega, pri tome mislim da određene klasične komade koje sam uvijek volio igrati. Do sada sam nekako odigrao većinu uloga koje jednom studentu glume iz Bjelovara nešto u životu znače. Mislim da je za kazalište potrebna jedna velika strast, pogotovo u ovo vrijeme u kojem je kazalište financijski potplaćeno. Imam nekako dojam da se između mene i kazališta puno toga dogodilo, tako da trenutno ne razmišljam o nekom većem povratku”, objašnjava Goran.

Goran Navojec
Film i serije obožava jer sa svim svojim oružjima može napasti materijal i koncentrirati se samo na taj jedan dan snimanja, koji se nikad više neće dogoditi, ali će se snimiti za vječnost. U poslu voli što sa svakom novom ulogom prolazi novo istraživanje, koje se prvenstveno odnosi na istraživanje samog sebe, a onda i ljudi koji ga okružuju.

Volim drame u kojima ima nešto komično, i komedije u kojima ima nešto tužno, to je dobar put. Kad tumačim negativan lik, uvijek u njemu tražim neke crte zbog kojih si ga mogu pravdati, a kod dobrom uvijek tražim njegove manje. Svaki lik ima više slojeva. Sva bi gluma trebala biti istinita, mi se glumci borimo u tim nekim trenucima dosegnuti njenu istinu, a onda ona spada pod umjetnost. U svojoj karijeri i životu imao sam mnogo padova, no onaj 'up' mi je dril koji me uvijek gura naprijed. Želim toga što više. Kad sjednem za stol i pročitam novi scenarij, uvijek je to neko novo iskustvo, uvijek se osjećam kao da to radim po prvi put. Vjerujem da kad jednom izgubim taj osjećaj, ću potražiti novi posao”, zaključuje Goran.

Nakon razgovora, Goran uzima račun u svoje ruke. Smije se i naglašava kako je ipak kasnio na naš dogovor, pa barem može platiti cugu. Dok se spuštam do Frankopanske, Goran uz srdačan pozdrav se još jednom javlja s bicikla dok prolazi pored mene. Ja se još neko vrijeme nastavljam smješkati. Da, Goran je osoba koju jednostavno moraš voljeti. Ne zato što me je više puta na ekranu nasmijao, rastužio i natjerao na razmišljanje. Nego zato što se pokazao kao skromna, šaljiva i veoma srdačna osoba, koja me je barem na jedan sat uvukla u neki posve drugi svijet. Tu sposobnost imaju samo veliki ljudi, zar ne?

Mija Dropuljić
Foto: Dario Dunaj, PR

Katica Topčić otkriva kako napraviti fake šiške?

VEZANE VIJESTI

Komentari

Trenutno nema komentara

*  

IZ RUBRIKE