KULTURA

Blade Runner 2049: Pripada li ljudskost isključivo ljudima?

Recenzija iščekivanog nastavka kultnog filma iz osamdesetih

Blade Runner 2049

Postoje dvije vrste ljubitelja SF žanra. Jedni će vijest o početku snimanja nastavka jednog od najvažnijih znanstveno fantastičnih filmova svih vremena, spremno dočekati na nož. Prigovarat će da umjetničko djelo treba ostati očuvano u duhu vremena u kojem je nastalo, poštujući specifične i neponovljive utjecaje koji su ga oblikovali, kao i ljude koji su svojim radom projektu udahnuli život, ispreplićući, svatko u svojoj oblasti, fragmente u zaokruženu cjelinu; priču ispričanu jednom i nikad više. Bezbroj puta iznevjereni i razočarani mnogim nemaštovitim, predvidivim i šabloniziranim nastavcima ili remakeovima, ljubitelji SF-a pušu i na hladno.

Drugi dio fanova pak s oduševljenjem započinje odbrojavanje do trenutka kad će najavljivani film stići u kina. Tijekom čitavog procesa požudno prate fandom stranice upijajući vijesti i tračeve vezane uz razvoj projekta, željno iščekujući dan kad će dobiti još. Autorica ovih redaka pripada potonjoj ekipi, i pogledat će svaki prequel, sequel i remake koji ugledaju mrak kino dvorana. U slučaju Blade Runner 2049, nastavka kultnog filma Blade Runner snimljenog 1982., ono „još“ koje smo dobili bilo je vrijedno svih godina čekanja.

Podsjetimo, originalni Blade Runner (1982.) smješten je u 2019. godinu, budućnost čovječanstva koja je mračna, siva i derutna. Umjesto u zrakama sunca, okoliš se kupa u kiselim kišama; obavijen gustim dimom i prekriven naslagama prašine. Mnogi stanovnici Zemlje odavno su napustili negostoljubivo okruženje naselivši svemirske kolonije, a oni preostali nastanjuju neonske megalopolise poput Los Angelesa. Jedan od njih je isluženi detektiv Rick Deckard (Harrison Ford), pripadnik posebne jedinice losanđeleske policije zvane Blade Runners, kojeg nadređeni šalju u misiju pronalaska nekolicine pobunjenih Replikanata, androidnih robota potpuno nalik ljudima, koje je korporacija Tyrell proizvela da bi ljudima služili u svemirskim kolonijama. Navodno odsustvo empatije i osjećaja, jedino je što Replikante razlikuje od ljudi, zbog čega se pri razotkrivanju Replikanata primjenjuje posebna vrsta testa nalik poligrafu. Replikanti žele pronaći Eldon Tyrella, svog stvoritelja i čelnog čovjeka korporacije, kako bi ga natjerali da im produlji životni vijek, a Deckardov je zadatak uništiti ih prije nego u tome uspiju.

Blade Runner je nastao prema književnom predlošku romana „Sanjaju li androidi električne ovce?“ britanskog autora Phillip K. Dicka. Film redatelja Ridley Scotta, čovjeka koji nas je zadužio s toliko dobrih filmova (Alien, Black Hawk Dawn, Gladiator, Prometheus) da mu spremno opraštamo i failove poput Exodus: Gods and Kings ili The Counselor, kritičari su dočekali s podijeljenim mišljenjima. Filmu se predbacivalo presporo odvijanje radnje koja je, po nekima, poslužila kao povod za razmetanje mnoštvom specijalnih efekata; ostali su, pak, hvalili kompleksnost priče i tema u fokusu zbivanja i odnosa među likovima. Premda je Dick umro prije završetka snimanja, nakon što je posjetio set i pogledao neke od snimljenih kadrova izjavio je da je Scott u potpunosti prenio njegovu viziju svijeta u kojemu se odvija radnja Blade Runner. Film je odmah po izlasku očarao brojne gledatelje, stekavši vjerne fanove čiji se broj iz godine u godinu neprestano povećavao. Velik broj onih koji su kritizirali prvotnu verziju filma, revidirali su svoja stajališta kada je 1993. film doživio reizdanje u redateljskoj verziji, odnosno 2007. kad je napokon izašao Final Cut, za koji Ridley Scott tvrdi da je jedina verzija u kojoj je imao potpunu slobodu, oslobođenu očekivanja studija i producenata. Dotad je film već bio slavljen kao najbolji znanstveno fantastični film svih vremena u brojnim anketama, uključujući i onu britanskog časopisa The Guardian, u kojoj su sudjelovali neki od najeminentnijih svjetskih znanstvenika. Film je privukao pozornost i zanimanje znanstvene zajednice zbog svojeg propitivanja tema roda i identiteta, autentičnosti ljudskog iskustva, ekologije i vjerojatnosti ostvarenja distopijskih scenarija budućnosti. Blade Runner je s protokom vremena postao antologijski znanstveno fantastični film, za koji interes ne jenjava već desetljećima, a morala su proći gotovo četiri dok su se ostvarili uvjeti za konačno snimanje nastavka.

Čast režije Blade Runner 2049 pripala je Kanađaninu Denis Villeneuveu, afirmiranom redatelju koji iza sebe ima niz odličnih filmova poput Sicario, Prisoners i Enemy, te sjajan prošlogodišnji SF film Arrival s Amy Adams i Jeremy Rennerom u glavnim ulogama. Veliki Ridley Scott ovog se puta našao u ulozi izvršnog producenta filma, za izradu scenarija je, kao na prethodniku, angažiran Hampton Fencher, a umjesto legendarnog Vangelisa, zaslužnog za kultni fusion mračnih synth melodija i klasične glazbe na soundtracku originalnog Blade Runner, u Blade Runner 2049 glazbu potpisuju Benjamin Wallfisch i Hans Zimmer. K'o što nema hrvatskog filma bez Ive Gregurevića, očito nema ni holivudskog bez sveprisutnog Zimmera; neki se kritičari, uz dužno poštovanje neupitno sjajnom Zimmeru, ipak pitaju mora li on baš svakom blockbusteru biti poklopac, nagađajući zašto je s projekta otišao prvotno angažirani Jóhann Jóhannson ili zbog čega Vangelis, koji je i dalje živ, zdrav i produktivan, nije ponovio uspješan recept od prije trideset i pet godina te nam podario još jednu bezvremensku glazbenu poslasticu?

Glavna uloga u Blade Runner 2049, čija je radnja smještena u razdoblje trideset godina nakon događaja koji su se zbili u prvom filmu, pripala je Ryanu Goslingu, koji tumači lik mladog Blade Runnera zvanog K. On je Replikant u službi losanđeleske policije čija je misija pronaći i uništiti one Replikante prve generacije koji su uspjeli preživjeti skriveni među ljudima, a čiji je životni vijek jednako dug kao i ljudski. I dok je LAPD služba, K.-u je družba prekrasna hologramska djevojka Joi (Ana de Armas), utjelovljenje svega što bi muškarac mogao poželjeti; Joi K.-u pruža emocionalnu potporu, naklonost, savjete i bezuvjetnu ljubav. Premda svjestan da je njegova veza s Joi konstrukt tvorničkih postavki s njene, i usamljenosti s njegove strane, K.-u njihov odnos daje dozu smisla u sumornom okruženju u kojem živi.

Istražujući što se dogodilo s Replikantima starije generacije, K. dolazi do važnih otkrića o kojima izvještava poručnicu Joshi (Robin Wright), zabrinutu za očuvanje sigurnosti ljudi i poretka. Za tijek istrage zanima se i Niander Wallace (Jared Leto), bogataš koji je kupio ostatke Tyrell korporacije kako bi proizveo nove, usavršene i poslušne generacije Replikanata. Informacije koje je K. prikupio u svojoj istrazi od neprocjenjive su vrijednosti za Wallacea koji ih se pod svaku cijenu namjerava dokopati.
Blade Runner 2049 donosi dva sata i četrdeset minuta čistog užitka, prekinutog jedino bedastom odlukom distributera da usred napete radnje uvali petnaest minuta posve nepotrebne pauze. Umjeren tempo prve dvije trećine filma omogućuje postupno i podrobno odmatanje priče pred gledateljima, pridajući potrebnu pozornost razvoju likova. Vizualno, film odličnom fotografijom, odmjerenom upotrebom CGI tehnologije i poklanjanjem pozornosti detaljima u potpunosti uspijeva u stvaranju uvjerljive, uznemirujuće atmosfere distopijske budućnosti.

Ryan Gosling savršeno je odradio ulogu; svoj specifični stil minimalističke ekspresije kroz kontroliranu mimiku lica i bez pretjeranog pokazivanja emocija, dobro je utvrdio ulogama poput onih u filmovima Drive i Half Nelson. U svijetu u kojemu manjka emocija, optimizma i perspektive, K. se bori s usamljenošću i egzistencijalnim pitanjima, izazivajući kod gledatelja suosjećanje, razumijevanje i naklonost za Replikanta koji je čovječniji od mnogih ljudi. Harrison Ford je maestralan u ponovljenoj ulozi Deckarda, kojom je uspio dodatno produbiti svoj lik, i dalje vješto izbjegavajući pružiti odgovor na desetljećima staro pitanje - je li Deckard čovjek ili je i sam Replikant?

Blade Runner 2049 podrobnije razrađuje ideje koje predstavlja njegov prethodnik; filozofska i etička pitanja koja se bave umjetnom inteligencijom uslijed strelovitog, praktički eksponencijalnog razvoja tehnologije danas su aktualnija su no ikad. Pitanja koja su donedavno zanimala znanstvenike i vizionare, umjetnike i poklonike njihovog rada, razvojem i rasprostranjenom upotrebom umjetne inteligencije svakodnevnom životu ljudi neminovno će dospjeti u fokus šire javnosti. Mogu li se strojevi i računala ponašati inteligentno? Postoji li razlika između ljudske i umjetne inteligencije? Može li stroj imati um i svijest poput ljudskih? Jesu li sposobni osjećati? Blade Runner 2049 daje svoje odgovore na neka od ovih, ali i postavlja nova pitanja za gledatelje, koja će pod znakom upitnika ostati dugo nakon što se upale svjetla u kino dvorani. Ideja o Replikantima, kao poboljšanoj verziji nas samih, zvuči jednako primamljivo, koliko i zastrašujuće; primamljivo jer pruža mogućnost razvoja, zastrašujuće jer taj razvoj neminovno otpušta onaj dio ljudskosti koji je sposoban za stravično Zlo, ali i veličanstveno Dobro. Nesavršenost je inherentno ljudska, i njeno brisanje znači nastanak nove vrste; vrste koja će u kohabitaciji s ljudima pomoći našem prosperitetu, ili preuzeti potpunu dominaciju, označivši početak kraja našeg postojanja.

Foto: IMDB
Objavljeno: 09.10.2017. u 16:00
Tagovi: film, recenzije

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p