ANA BACINGER

Prvi dio: Zašto volimo vintage i second hand shopping?

Popričali smo s tri cure čije Instagram profile, buvljake i modna okupljanja obožavaju brojne zaljubljenice u vintage

Vintage i second hand pokret posljednjih nekoliko godina živi i u Hrvatskoj, a osim popularnih buvljaka i omiljenih second hand dućana izrodio je i nekoliko jako cool ‘brendova’ koji su se specijalizirali za prodaju vintage odjeće putem društvenih mreža. Djevojke zasigurno znate jer ste ih imali prilike upoznati na našem portalu (Buried Clothes, m.o.t.h. vintage, Deee Vintage), no dugo nismo pričali s njima pa smo ih odlučili ugostiti u jednom velikom razgovoru u kojem je glavni fokus stavljen upravo na ono što ih čini sretnima - vintage blaga. I sami se sve češće okrećemo kupnji vintage i second hand komada, djelomično jer želimo nositi unikate i kvalitetnu odjeću/modne dodatke, djelomično jer nam je dosta gomilanja trendova i krpica koje nakon par nošenja gube formu, kvalitetu i ‘ono nešto’. Danas vam donosim razgovor sa Sonjom čija vintage blaga obožavam i skupljam u svom ormaru, Anom od koje prije sedam ili osam godina kupila najdražu pletenu torbu i Murinu haljinu s printom slonova i Divnu, osebujnu Talijanku koja trenutno živi u Hrvatskoj i uveseljava nas svojim unikatnim stilom i fantastično probranim vintage komadima. 


Velika si ljubiteljica vintage i second hand odjeće i modnih dodataka. Osim što prodaješ istu, i sama si većinu vremena u takvim kombinacijama. Kada se dogodila ta ljubav?

m.o.t.h vintage: Pa kao prvo bok Ana! Zahvaljujem ti se još jednom na pozivu i interesu za moj mali kutak internet svemira. Ljubav prema second handu i vintage odjeći i obući kod mene nije došla preko noći. I ja sam u ranim dvadesetima bila jako opterećena trendovima, top listama it komada za taj mjesec i pohodila tih par high street dućana u Zagrebu koji su nudili navedene komade. Problem se počeo ukazivati kada sam postala svjesna raznih limitirajućih faktora takvog shoppinga: izgledala sam kao 90 posto drugih djevojaka na ulici, počelo me smetati prebrzo mijenjanje trendova i nikako ih nisam mogla pohvatati, no najviše zamjerki sam imala na jako lošu kvalitetu većine robe koju bi kupovala. Ja sam tip osobe koji se veže uz stvari koje nosi, veže određene uspomene i privrženost svojim komadima, npr. super izlizanoj kožnoj jakni koju nosim u prohladnim proljetnim večerima, najdražim čizmama koje imam samo za one trenutke kad se želim osjećati sjajno, a ta dugotrajnost nažalost proizlazi iz kvalitete koju nisam baš više nalazila tamo gdje sam kupovala. Srećom, u meni se počela buditi svijest o vintage i second handu. Svi znamo koji je malograđanski stav Hrvata spram tih koncepata, i super mi je kako je većina ljudi kada sam počinjala sa skupljanjem vintagea imala omalovažavajući i podrugljiv stav spram cijele priče. Sad mi je drago da nikad nisam bila obeshrabrena uglavnom negativnim komentarima svoje okoline, i svjedočim rapidnoj promjeni stava i od jednom glorificiranju mog hobija kao etičnog, originalnog osvježavajućeg i održivog.

S godinama sam stekla dovoljno samopouzdanja da bez isprike nosim ono što stoji mojoj guzici, volim biti ne ista kao svi ostali na cesti, a tu distinkciju sam našla upravo u komadima koje sam stavila na sebe, a koje nije bilo tako lako kupiti, pronaći ili replicirati. To je ljubav za cijeli život, velim ti.


Buried Clothes: Ta ljubav je krenula još u višim razredima osnovne škole kada sam s Tenom, svojom vrtićkom prijateljicom i suosnivačicom modne inicijative Buried Clothes počela ulaziti u mamine i bakine ormare. Shvatile smo da su njihovi ormari riznice za upotpunjenje stila koji smo tad nekad krenule graditi. Ormar Tenine bake bio je neiscrpna riznica  otkačenog remenja, šljokičastih vesti šišmiš rukava, divnih svilenih haljina i kožnih torbi najrazličitijih boja i oblika. Ja sam se početkom srednje škole zaljubila u mamine kožne čizme do iznad koljena, njene šarene kombinezone iz Amerike ali i duge pletene veste koje je šivala moja baka. Za mene je moda uvijek bila svojevrsna igra, a kombiniranje blaga iz maminih i bakinih ormara način da tu igru malo začinim.

Deee Vintage: Ta velika ljubav je nastala na samom početku puberteta, u Modeni, kad sam imala 13 godina. Prije tog grada sam živjela u Veroni, gdje sam se i rodila. (da, iako se zovem Divna, Talijanka sam, i od toga dolazi #italiangirlinzagreb što sam na Instagramu koristila). Verona, predivan grad i zasigurno jedan od najromantičnijih, ako ga se gleda iz turističke perspektive, je dosta siv, konzervativan i bez mašte, ali je zato Modena sve što sam ikad željela! Mali bogati grad sjeverne Italije, super kulturan, luckasti, otvoren i pun buntovnika svakakvih godina! Pošto je tako specifičan grad, u njemu su i neke druge stvari bile posebne, poput second hand shopova i tjednih buvljaka. A, to isto važi za Bolognu, gdje sam kasnije studirala i živjela do prije nekoliko godina - prekrasan i ultra živahan studentski grad udaljen samo pola sata od Modene, gdje se još danas svakog vikenda održava ogroman buvljak Montagnola.

Skupila si vojsku ljubiteljica vintage/second hand robe na svojim društvenim mrežama što je zapravo odličan pokazatelj da se sve veći broj žena odlučuje za kupnju rabljene robe… Kako gledaš na tu svoju zajednicu i što ti ona znači?

moth vintage: Kada sam pokretala profil s vintage robom, mislila sam da će krug interesenata za cijelu stvar ostati na par mojih najbližih frendica i šačici entuzijasta koji se pale na individualnost, dobar stil ili jednostavno žele vidjeti novi način stiliziranja nekog kul komada robe ili obuće koji i same već imaju doma. U cijeloj priči mi je također bitna vizualna prezentacija mojih ideja i poruke koju želim prenijeti nekim komadom odjeće, volim sama fotografirati i stilizirati svoje ulove, te mi u tom smislu uopće zarada nije na prvom mjestu, već utaženje kreativne i estetske gladi koju ne mogu ispoljiti kroz trenutni day job. Očito se curkama sviđa, na čemu sam jako jako jako zahvalna, i iskreno malo me zateklo kako je iz zezancije proizašao lukrativni mali biznis. Ukratko, volim svoju zajednicu, volim curke koje prate moje morbidne i iskrene nefiltrirane priče, jer moj profil je puno više od puke prodaje vintage robe. Mislim da se ljudima sviđa kako je zapakirano. A, zapakirano je u moje ideje i želju za određenom estetikom.

Buried Clothes: Trend nošenja vintage odjeće posljednjih godina sve je prisutniji i kod nas. Tome u korist sigurno ide i činjenica  da su vintage komadi našli svoje mjesto u ormarima brojnih slavnih modnih ikona kao i to da se dizajnerske kolekcije referiraju  na vintage odjeću i tako oživljavaju trendove iz prošlosti. I dalje je kupnja, njegovanje i razvijena svijest o pozitivnim učincima održive mode, među kojima je i vintage odjeća, na našim prostorima tek u svojoj mladenačkoj fazi. Sve veća informiranost, medijsko skretanje pažnje na pozitivne utjecaje slow fashion-a, promoviranje važnosti reciklaže i ponovne uporabe starih predmeta, te činjenica da je tekstilna industrija drugi najveći zagađivač okoliša na svijetu dovode do toga da se ljudi sve više okreću ovom tipu ‘konzumacije mode’ i počinju razmišljati šire, van okvira doživljavanja mode kao isključivo estetsko konzumerističke kategorije. Moju publiku i kupce čine mladi, urbani, samosvjesni ljudi, majke, umjetnice, bake, glumice, muzičari i zanimljive osobe i uživam u tom raznolikom svijetu koji se skuplja oko Buried Clothes-a. Moj rad prate i podržavaju osobe koje njeguju svoj vlastiti modni izričaj i ne pate od boljke uniformiranosti,  a najdraže su mi starije gospođe koje se, susrećući se s mojom vintage selekcijom, na tren  vrate u neka prošla, njima draga vremena, prepoznaju dizajn i kvalitetu i cijene trud i ljubav skrivenu iza bavljenja ovom inicijativom. Ono što me u zadnje vrijeme posebno veseli je to da je sve je više modno osviještenih muškaraca koji se javljaju s upitima i posjećuju naše sajmove i svakako mi je u budućnosti želja poraditi i na njihovom dijelu ormara. Baveći se ovom inicijativom već 9 godina došla smo do brojnih vrijednih kontakata te na neki način pomažem graditi mrežu istomišljenika i zaljubljenika u sličnu stvar, a to je, smatram, bitna stavka. Tako ostajem motivirana i radim na popularizaciji ovog vida modnog djelovanja pa iako i na mikro razini. Nadam se da će u budućnosti stav u kojem je očuvanje okoliša bitna stavka postati jedan od neizbježnih modnih imperativa!


Deee Vintage:
Htjela bi samo specificirati da vintage i second hand nisu ista stvar, a to u Hrvatskoj, za razliku od Italije, velik broj ljudi ne kuži. ‘Vintage’ je riječ koja dolazi od dvije francuske riječi, 'vingt' (dvadeset) i 'vendage' (berba). To zbog dva razloga: vintage obuhvaća odjeću, obuću, asesoare itd. koji imaju barem dvadeset godina ‘života’. A, berba je isto važan koncept: što više se pusti stariti vino (naravno, u adekvatnim uvjetima), to je finije i bolje. Second hand može biti bilo što, od ‘korporacijskog’ komada Zare ili H&M-a, koji sebi svi mogu priuštiti (i zato tako često vidimo identično odjevene osobe po gradu, činjenica koja me uvijek nekako rastuži jer nekako skida karakter i jak, ‘iskreni’ identitet osobe, do (već rabljenog) vintage komada. Vintage može biti ‘second hand’, znači već rabljeni, ali može biti i nikad korišten, takozvani ‘new old stock’. U tom slučaju se radi o kolekcionarskim komadima koji bi mogli čak završiti u muzeju, a koji mogu imati i, naravno, vrlo opasne cijene, osobito ako su brendirani. Tako da i mit da je sav vintage ‘low cost’ je zbilja mit, a i predrasuda za puno njih, nažalost… Ali, osobito zahvaljujući vama medijima, u Zagrebu i po Hrvatskoj općenito, situacija se u zadnjim mjesecima jako promijenila i interes je sve veći i veći, tako da je zajednica što me prati sve veća i veća, i volim je i poštujem kao da je zajednica prijatelja!

 


Gdje kupuješ i kako biraš robu?

moth vintage: Uh, svi me to pitaju. Mislim da nema nekog čarobnog dućana u koji možeš doći i tamo ćeš naći savršene levisice ili super kaubojke. Nema tajne. Bjesomučno obilazim second hand i vintage dućane po Zagrebu i okolici, obožavam buvljake vikendom i na svako putovanje koje idem, prvo istražim vintage scenu i pronađem da li se u blizini može naći neka vintage škrinja sa skrivenim blagom. Robu biram po rigoroznim kriterijima da budem iskrena; ne bih nikad kupila ono što i sama ne bi nosila, pa ostavim dosta ocufane, oštećene i poderane robe. Investiram u kupnju komada kojeg moram naknadno kupovati samo ako je jako dobar investment piece tipa super očuvane bunde kojoj treba promijeniti podstavu, ili kaubojke od zmijske kože koje trebaju mali posjet postolaru.

Buried Clothes: Kupujem na sajmovima, online, ulazim u stare zaboravljene ormare, podrume i tavane, a svako moje putovanje  prilika je za otkrivanje vintage riznica tako da se punih kofera vraćam iz Beča. Berlina, Beograda, Beiruta i Brisela! Nenamjerno, ovih 5 gradova na ‘b’ istakli su se kao moje destinacije za ‘vintage hunt’.Prije  godinu i pol dana preselila sam se u Beograd i krenula se baviti kostimografijom tako da sam konstantno na relaciji bege-zege i jedna sam od najvjernijih posjetitelja beogradskih pijaca koje također skrivaju pregršt vintage dragocjenosti. Rad na filmu, serijama, reklamama i videospotovima otvorilo mi je uvid u jedan novi svijet a zahvaljujući slobodi i ‘otvorenim rukama’ koje sam imala na određenim projektima izborila sam se za to da neki od mojih najdražih vintage ulova  ožive na liku i na koncu ostanu u mom fundusu. Moram priznati da mi je upravo iz tog razloga bavljenje kostimografijom sve privlačnije.  Odjeću tada biram ne zato da bi bila lako prodana (kao što je recimo već neko vrijeme situacija s levisicama 501 koje svi žele i one su ‘best selling item’) već uz pomoć kostima gradim određeni lik i to zahtjeva drugačiju vrstu angažmana. Priprema koja podrazumijeva građenje lika putem osmišljavanja kostima  kreativan je proces koji me inspirira i veseli, a pomisao na to  da će neki od mojih najluđih ulova zablistati na ekranu i doživjeti svojih 5 minuta slave, konstantno me tjeraju u nove vintage pohode. 
Moram priznat da sam i dalje puno više  usredotočena na žensku odjeću, vjerojatno zato što biram komade koje bi i sama nosila, u glavi već smišljam kombinacije i često se desi da točno znam za koga sam ‘ubrala’ određeni vintage komad. Bio to filmski lik ili neka moja mušterija. 

 
Deee Vintage: Prava sam ‘hand-picker’: ne naručujem robu na kile, nego je svaki komad direktno i pažljivo selektiran po mom ukusu. Pošto sam Talijanka, imam puno odličnih kontakta u Italiji, osobito u Modeni, Bologni i Milanu, gdje naravno imam i svoja tajna mjesta - ‘profesionalna tajna’ - gdje uvijek ubodem hrpu vintage dragulja. Bas zbog potrage, često putujem, a najviše u moj obožavani Berlin, što se nadam da će jedan dan postati i grad gdje ću živjeti!

 



Kakvi su naši buvljaci kad je u pitanju vintage/second hand? Gdje se kriju najbolji ulovi?

moth vintage: Haha, gle, iskreno, nemam pojma. Znam da se dosta cura sad bavi s ovime, što iskreno pozdravljam i veseli me, jer pokazuje napredak po pitanju svijesti o održivosti, istupanju iz zadanih društvenih normi itd. I pokazuje da postoji potražnja za cijelom pričom. Znam da mi se moji kupci često žale na nedostatak kvalitete robe koja je u ponudi. Svi znamo o čemu pričam. Tako da vjerujem da ima super buvljaka i komada koje si priuštiš za relativno malu lovu, a nosit ćeš narednih 10 ili 15 godina.

Buried Clothes: Na sreću, naša sredina još uvijek obiluje sajmovima i buvljacima i na stotinjak kilometara od Zagreba gotovo se svaki dan u tjednu može ‘pazariti’. Formule i adrese za ‘najbolji ulov’ nema, i u tome i jest ljepota. Ta ljepota neizvjesnosti upravo je ono što me cijelo vrijeme tjera u nove vintage avanture. Posjet nekom sajmu ili privatnom ormaru može završiti punim koferima vrlo vrijedne odjeće dok s druge strane uvijek postoji mogućnost da ne pronađem apsolutno ništa vrijedno pažnje i kući se vratim praznih ruku. Tako da je pitanje ‘koliko je teško doći do kvalitetnih komada’ vrlo relativno. S vintage-om nikada ne znate što čete naći.

Deee Vintage: Da odgovorim na ovo pitanje, značilo bi da se ne bavim profesionalno ovim poslom: biti vintage hunter znači pretraživati bilo gdje, osobito tamo gdje bi malo ljudi samo zavirilo... Treba jako puno radoznalosti, strpljenja, tvrdoglavosti...I nema prostora za predrasude ikakvog tipa! A, to se ne nauči, nego mislim da se ipak ima u sebi i može se njegovati i vježbati s godinama iskustva. Tako da eto, mislim da su najbolji ulovi uvijek tamo gdje što manje njih njuška!

Koji bi savjet dala nekom tko još nikad nije kupio vintage/second hand? Zašto da se odluče za takvu kupnju?

m.o.t.h. vintage: Ne bi nikog nagovarala na ništa. Osoba koja ima svijest o sebi, stilu koji fura i kako se želi prezentirati svijetu će ionako sama prije ili kasnije staviti nešto na sebe da se istakne iz mase. Vrlo vjerojatno će nabasati i na neki statement vintage komad, pa će joj se probuditi glad i otvoriti horizonti o kupovanju super stvari. Smiješno mi je vidjeti zgodnu curu bez stila, ili još gore, kad automatski prepoznaješ gdje se obukla od glave do pete, ukrala je kombinaciju iz izloga omiljenog dućana, zato što nije imala mašte niti ideje tko je i kako se obući da istakneš svoju individualnost, karakter i ono što te čini posebnim i razlikuje od svih drugih na ovom svijetu. Ja se odlučujem na vintage i second hand kupovinu jer znam da ću taj komad u koji investiram ili jako dugo nositi, ili prodati nekoj jednako ludoj curki koja dijeli moje stavove spram ovog konzumerističkog kokošinjca kojim smo okruženi.

Buried Clothes: Kupnja vintage odjeće je na neki način svojevrsno ulaganje. Komadi koji su odoljeli ‘zubu vremena’ i preživjeli 20, 40, 60 i više godine sami su sebi najbolja reklama.  Svjesni činjenice da su ljudi prije 50 godina kupovali  i posjedovali  puno manje odjeće nego što je to slučaj danas kada se kupuje po principu ‘peri-deri’, dolazimo do zaključka da je nekoć prioritet bila kvaliteta, a ne kvantiteta. Moda se konstantno mijenja, a uz vintage komade koji se uz određene ‘stilističke igre’ prilagođavaju današnjem kontekstu na neki način odbijamo biti dio konzumerističkog lanca koji kao cilj ima konstantno u čovjeku buditi želju za novim. U skladu s tim, većina toga danas i je proizvedeno tako da zadovolji svoju funkciju par sezona, high street brendovi svoje nove kolekcije  izbacuju na tržište brzinom munje tako da se slijepo prateći trendove događa da je nešto kupljeno prije par mjeseci već pomalo ‘out’. Bavljenje ovom inicijativom podrazumijeva i edukativnu komponentu kojoj je cilj podizanje svijesti o važnosti recikliranja odjeće te njezinoj ponovnoj upotrebi. Kupnjom vintage i odjeće lokalnih podizvođača podržavate  sporu modu i potičete održivi razvoj. Uz to, noseći vintage, zaista su malene šanse da ćete sresti nekoga u istom kaputu ili haljini kao što je vaša. Ako sve ovo nisu dovoljni razlozi da bi zavirili u neki vintage ili second hand shop i poigrali se komadima iz prošlosti onda stvarno ne znam!



Deee Vintage: Od kad sam se ovdje preselila iz Italije, prije 4 godine, čini mi se da su se stvari dosta promijenile. Na početku me se dojmilo što većina cura prezire vintage, gledajući tu kategoriju kao da se radi o nekom ofucanom ‘second handu’, starim krpama koje su nekada nosile naše bake u njihovim ne baš najblistavijim i starijim godinama. Sad se počelo nekako o tome pisati i po medijima, tema je prisutna i na televizijskim programima. Sad se i ‘najšminkerskije’ blogerice znaju pohvaliti njihovim vintage styleom, iako su to često stvari kupljene u Zari & co. Ali barem se o tome počelo čitati, gledati, a i razmišljati, zašto ne. Vintage moda nije samo simbol jedinstvenosti, kvalitete krojeva i materijala: radi se o reciklaži odjeće, a u naše doba reciklaža je jedna od najplemenitijih stvari na koju treba paziti i poštovati ako nas je uopće briga za prirodu, zdravlje, etičnost... Malo njih razmišlja o tome koliko industrije danas zagađuju s bojama i proizvodnjom sintetičkih materijala. Ali sve će nam se vratiti s računom, tako da je bolje da već danas mislimo na sutra, jer budućnost je puno bliža nego što izgleda. A mi smo glavni dio toga s našim ponašanjem i svakodnevnim odlukama.

Objavljeno: 20.02.2020. u 11:12
Tagovi: second hand, vintage

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p