ANA BACINGER

Saznajte sve o terarijima za kojima luduje cijela Hrvatska

Intervju: Walden

Ako volite zelenilo u svom domu i slabi ste na njega, u terarije naziva Walden zaljubit ćete se na prvu. I sama sam ostala oduševljena izgledom i cijelom pričom koja se krije iza njih pa sam odlučila kontaktirati vlasnicu Danijelu Botu u želji da nam približi cijeli koncept terarija i upozna nas sa svojim brendom. Danijela je ovog vikenda odradila svoj prvi pop up u obožavanom Botaničaru na kojem je bila ogromna pomama za njezinim divnim terarijima, što je i više nego odličan pokazatelj da ima genijalan proizvod koji je publika prepoznala... Što mi je sve ispričala o ovoj zanimljivoj tematici saznajte u našem razgovoru!


Tko se krije iza Walden brenda i kako si došla na ideju da kreneš u izradu staklenih vrtova/terarija?

Iza brenda Walden stoji Danijela, agronomka i ljubiteljica bilja iz Zagreba. Ideja da krenem u izradu terarija se rodila slučajno, dok sam poprilično bezuspješno pokušavala sačuvati jednu mahovinu koji sam dobila na dar prošlog proljeća. U zatvorenom terariju vlada konstantna vlažna mikroklima koja je mahovini definitivno više godila od mojih neredovitih prskanja s vodom. Pritom mi se sam proces izrade malog šumskog vrta u staklenci toliko dopao da sam ih sve češće počela izrađivati, eksperimentirati s drugim biljkama, proučavati i dodatno se educirati na tu temu. Prve radove sam poklanjala obitelji i prijateljima pa me njihov pozitivan feedback potaknuo na razmišljanje da bi se time mogla i profesionalno baviti.

Naziv Walden sam preuzela iz istoimene knjige H.D. Thoreau-a, transcendentalista i pisca iz sredine 19. stoljeća, koju sam čitala prije 15-ak godina. Walden je naziv jezera gdje je Thoreau proveo nešto više od 2 godine u kolibi koju si je sam sagradio, u okruženju prirode. Iako nisam pobornik eskapizma, neke od glavnih premisa knjige su mi se dopale i urezale u pamćenje, a to su jednostavan život u okruženju i u skladu s prirodom, svjesnije opažanje vlastite okoline, osobni razvoj te oslanjanje na vlastite sposobnosti, odnosno samodostatnost. Upravo zbog toga što su zatvoreni terariji poprilično samodostatni ekosustavi, naziv mi je odmah nekako pao na pamet. Također, Walden me podsjeća na njemačku riječ Wald što znači šuma, a upravo je to ono što pokušavam rekreirati. I pritom unijeti mali dašak prirode u naše domove.



Koliko je ovo zahtjevan posao? Kako zapravo izgleda proces izrade jednog terarija?

Sam proces izrade terarija je najljepši dio, a traje različito, ovisno o veličini staklenke te efektu koji želim postići. Taj dio posla mi je zbilja zabavan, pošto je vrlo meditativan. Najviše vremena odlazi na pripremne radnje, nabavku, čišćenje i pripremu svih materijala za samu izradu terarija. A onda slijedi praćenje sustava, niveliranje vlage, održavanje i eventualni popravci.

Tvoji terariji su jako zanimljivi jer su miks šumskih i tropskih biljaka. Gdje nabavljaš biljke?

Biljke uglavnom kupujem u vrtnim centrima ili naručujem preko interneta, a dio i sama skupljam, uglavnom po šumi. Osobito volim eksperimentirati s mahovinama koje skupljam u svojoj šumi u Dalmatinskoj zagori. Pritom uvijek pazim da uzimam samo male komadiće i to tako da ne remetim njihova prirodna staništa. Ono što kupim ili skupim po prirodi prvo mora proći kroz proces čišćenja i karantenskih mjera.



A, kako ih biraš? Gdje si skupila znanje kako ih kombinirati? Kako zapravo znaš koje biljke se dobro slažu?

Ne pravim skice prije izrade, ne razmišljam zapravo unaprijed o tome kako će terarij koji namjeravam napraviti izgledati na kraju. Svaki komad nastaje nekako organski. Krećem od oblika staklenke, stavljam kamenje, zemlju…Promatram i biram prvu biljku i ona me vodi dalje u avanturu. Možda će to zvučati blesavo, ali imam dojam da u krajnji rezultat ulazi dio moje podsvijesti.

Ipak, o nekim stvarima prilikom izrade moram voditi računa. Kako ću aranžirati i kombinirati biljke u staklenci mi ovisi o nekoliko faktora. Prvo, tu je vizualni dojam koji želim postići. Onda moram razmišljati o budućnosti - kako bi sustav mogao izgledati kroz neko vrijeme prema habitusu i brzini rasta vrsta s kojima radim te njihovim potrebama za svjetlošću. Činjenica je da su biljke u terariju, jednako kao i u prirodi, u kompeticiji (za prostorom, svjetlošću, vodom i hranjivima) i u tom smislu, bitno je povremeno podrezivati biljke da ne bi s vremenom jedna preuzela kompletan prostor terarija i istisnula ostale. To je naravno opcija, ako se nekome dopada ta ideja. Prepustiti terarij svom prirodnom toku, zašto ne?

Biljke biram prije svega prema njihovim potrebama za vlagom. Tako su za zatvorene terarije pogodne vrste koje zahtijevaju ili se barem dobro snalaze s visokom vlažnosti zraka koja vlada u takvim ekosustavima. Uglavnom su to i vrste koje traže ili barem opraštaju uvjete nešto niže osvijetljenosti. No, to ne znači automatski da terarij možemo smjestiti u neki mračan kutak prostora. Dapače, kao i sve biljke, i terarijske trebaju čim više svjetlost. To im je glavni izvor hrane. Jedino što ih ne smijemo staviti baš na metu direktnog sunčevog zračenja ili radijatora u sezoni grijanja, jer bi se biljčice doslovce mogle skuhati u staklenci. U tom smislu, potrebno je dobro razmisliti o optimalnom smještaju terarija u prostoru. Najbolja je pozicija s puno indirektne ili filtrirane svjetlosti.

Znanje kako kombinirati biljke skupila sam iz raznih izvora - iz knjiga, s interneta, u dvije intenzivne radionice s iskusnijima od mene u Njemačkoj i Italiji, razmjenama iskustva s ljudima koji se duže od mene bave s izradom terarija i kroz puno eksperimentiranja. To je zapravo i najbitnije. Nekad pročitam da nešto funkcionira, a u praksi mi se nerijetko pokaže suprotno.

Kako znaš da će terarij opstati? Postoji li neka testna faza prije nego ga stavljaš u prodaju?

Testna faza postoji, naravno. Čak i prije nego što sadim biljke u terarij one prvo prolaze čišćenje, karantenu i moju inspekciju. Kamenje prokuhavam. Alate koje koristim redovito steriliziram. Naravno, ne mogu raditi 100 % sterilno, ipak radim sa živim materijalom. Zemlju primjerice ne želim sterilizirati jer bih s time ubila i sve potencijalno korisne mikroorganizme, no biram isključivo supstrate od profesionalnih proizvođača koje sam dobro testirala. Nakon izrade, terarij ostaje kod mene barem tri do četiri tjedna prije nego što ga predam novom vlasniku. To vrijeme mi je potrebno da se uvjerim da je terarij funkcionalan i zdrav, da su se biljke uspješno ‘primile’ i da je ciklus vode izniveliran.

Vjerujem da naše čitatelje zanima kako se oni odražavaju? Jesu li zahtjevni? Koje savjete daješ svojim kupcima?

Terariji su skoro su pa samoodrživi ekosustavi koji zbilja ne zahtijevaju velike intervencije. Osim vrlo rijetke potrebe za zalijevanjem (tek par puta godišnje), potrebno je biljke tu i tamo podrezati, odstraniti koji otpali listić i pobrisati prašinu sa staklenke. No, ono što mi se čini najbitnijim za dugoročno uživanje u malom staklenom vrtu (a i drugim biljkama) je da postoji interes, osobito u prvih mjesec-dva, dok se novi vlasnik ne sprijatelji u potpunosti sa svojim ekosustavom. Jednom kad se sprijatelje, mislim da nije problem ostaviti terarij i koji mjesec samog u kući. Jako mi je bitno da čitatelji Fashion.hr-a znaju da su si s terarijem donijeli nešto živo u prostor, a ne samo dekorativni predmet i da terarij nije statičan sustav. U njemu se svaki dan nešto dešava, biljke rastu, razvijaju se, on se mijenja kroz vrijeme. Meni osobno je to uzbudljivo i daje im baš nešto čarobno.



Prije nekoliko dana imala si pop up događanje u Botaničaru. Kakve su bile reakcije na tvoje terarije? Kako je sve prošlo?

Kao što im i samo ime sugerira, u Botaničaru vole biljke kao i ja, pa je to bilo savršeno mjesto za moj prvi pop-up. Inače se terariji mogu pogledati samo u mojoj radioni, a ovo je bila dobra prilika da ih predstavim malo široj publici. Bilo mi je jako zabavno provesti dan odgovarajući na pitanja i dajući savjete i jako sam iznenađena tako velikim interesom i pozitivnim reakcijama.

Gdje se mogu kupiti Walden terariji, u kojim sve dimenzijama dolaze i postoji li možda mogućnost personaliziranog terarija?

Terariji se za sada mogu naručiti preko Instagrama @walden_plants ili e-maila plants@walden.hr.

Terariji sami po sebi nisu standardni proizvodi, a ne bi ih ni željela standardizirati. Ne radim po šabloni tako da je svaki terarij koji napravim na svoj način unikatan. Imam određeni stil, no mislim da su mi terariji dovoljno raznoliki da se može naći nešto za svačiji ukus.



Koji je raspon cijena?

Raspon cijena je u ovom trenutku od 60 do 500 kuna. To prije svega ovisi o veličini i tipu staklenke.

Koji su planovi za brend za 2020.?

Prvi sljedeći korak će biti radionice izrade terarija. Mislim da s radionicama mogu pružiti puno više informacija o strukturi, funkcioniranju i održavanju terarija (a i općenito prenijeti neka svoja znanja o bilju). Dugo već primjećujem da su mi prijatelji željni zelenila (neki stvarno i imaju zelene oaze doma), ali ponekad nesigurni oko toga kako pravilno brinuti o svojim biljkama. Želim im prenijeti svoje znanje, tako da svi na kraju mogu imati taj mitski zeleni palac. Radionice su mi zanimljive jer mislim da sa stvarima koje sami napravite, stvarate jednu potpuno drugačiju vezu nego kad kupite gotovi predmet. Nisam psiholog, ali vjerujem da sve što stvaramo vlastitim rukama, bilo da štrikamo, radimo keramiku, crtamo ili slažemo biljke u staklenku, ima i vrlo blagodatan utjecaj na naše mentalno zdravlje. Htjela bih naravno i dalje eksperimentirati sa svojim terarijima, učiti, razvijati se, raditi još ljepše i zanimljivije komade. Imam mnoštvo ideja i stvari koje bih htjela isprobati.

photos: Sanja Bistričić, Janja Benić
Objavljeno: 14.02.2020. u 00:00

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p