BEAUTY

Skupocjeni beauty proizvodi za svega par dolara? Samo za hrabre!

Kako je svijet još jedanput izgubio razum?
Na Netflixu se pojavio još jedan fantastičan dokumentarni serijal, „Broken“, koji se bavi konzumerizmom i njegovim posljedicama. Vrlo zanimljivo kako je upravo prva epizoda rezervirana za fake-up, popularnu kovanicu za krivotvoreni makeup, što je doista rastući globalni fenomen – čak i uz sve što nam zdrav razum govori.

Industrija ljepote u procvatu je već nekoliko godina, no njen dinamički rast se čak ne približava niti stagnaciji; samo u 2018. zabilježen je rast od 6%, a tijekom sljedećih pet godina očekuje se porast od 7,14%. Ljepota je i jedina grana industrije koja je bilježila rast tijekom financijskih kriza, a SAD kao najveće beauty tržište približava se rekordnoj brojci prodaje od 90 milijardi američkih dolara do 2020. što je porast od 45% tijekom zadnje dekade. No kako hiperprodukcija novog makeupa, koji se danas može kupovati na češće od tjedne (!) baze, ne jenjava, bilježi se i nezapamćen razvitak crnog tržišta ljepote koje globalno vrijedi frapantnih pola bilijuna američkih dolara.



Krivotvorena roba svakako nije novina, posebice ne na Balkanu gdje doista možeš SVE nabaviti za nekoliko stotina kuna, no i najraniji posjeti kineskom dućanu završili bi najčešće samo s no-name lakom za nokte. Svi smo barem jednom uživali u posjedovanju kakvog lažnog statusnog simbola – poput mene koja je s 18 godina u Grčkoj nabavila Chanel naušnice, jer zašto ne? – a Zagrebom je u jedan period prešetavalo toliko žena s Louis Vuitton torbicama (zatim je na red došao i Michael Kors) da bi čovjek rekao kako je Louis Vuitton OSOBNO došao u našu malu metropolu, otvorio dućan i onda sve stavio na 80% popusta.

Međutim, dućani i preprodaje na štandu više nisu problem jer ih policija više-manje uspješno zatvara (barem, eto, u SAD-u), već brendovi poput Amazona i eBayja gdje se odvija sva moderna prodaja fake-upa koja pritom postaje i sve sofisticiranija. Iako su oba brenda obvezana boriti se protiv distribucije krivotvorenog makeupa, postaje sve teže odvojiti prosječnog kupca koji preprodaje proizvod koji ne želi od onoga koji prodaje krivotvorenu robu. Sve češće profili preprodavača fake-upa koriste službene fotografije brendova koje krivotvore, kao i slike celebrityja s Instagrama koji ih koriste. Nadoda li se pritom cijena od svega 5 američkih dolara niže od originala – na ovakvu je ponudu lako nasjesti. Najveću bitku globalno vode MAC Cosmetics, kao i grupacija Estée Lauder, koja ima i privatne detektivske timove zadužene za rušenje lanaca krivotvorene robe, čiji se epicentar nalazi u Kini.



No ovo nije samo stvar brendova i njihovih gubitaka, već je opće pitanje zdravlja i sigurnosti potrošača. Danas je sve teže razlikovati krivotvorenu robu od originala, iako se mogu provesti neke predostrožnosti; pakiranje će se razlikovati po tipfeleru, tonu boje, materijalu bočice, sam proizvod će biti drugačije nijanse, teksture ili mirisa, a prije svega neće se prodavati baš bilo gdje. Upravo zato najsigurnije je kozmetiku kupovati direkt na službenim prodajnim mjestima i kod licenciranih preprodavača što se u dva-tri klika da provjeriti online. S druge strane, sada mogu ispasti okrutna koliko god treba, ali dok misliš da preko Alibabe možeš kupiti originalan i siguran Anastasia Beverly Hills ruž za svega 3 dolara, rubno zaslužuješ da ti otpadnu usnice.

Sasvim je uvjerljivo reći kako se jedan poznati španjolski high street brend pretežito proizveden u Kini ili inim azijskim državama gdje iste ili slične tvornice kopiraju modele u istim ili sličnim tkaninama može kupiti za cijenu upola manju od one u dućanu. Iskreno, jednako je loše kupiti u dućanu koliko je i preko kakvog wholesale webshopa jer kvaliteta vidno postaje sve lošija, a uvjeti u kojima je roba izrađena su na najpristojniji mogući način rečeno – upitni. No tko me doista može uvjeriti u to da su primjerice ColourPop ili Kylie Cosmetics sjenila izrađena u Kini pa da su kopije doslovno identične kvalitete poput originala, iako je sve originalno dokumentirano kao proizvedeno isključivo na američkom tlu? Vrlo jasno, ni rođena mater.

Ako kakav jeftiniji drogerijski brend jednostavno nema resursa nabaviti finiju sirovinu pa već od njega možeš dobiti alergijsku reakciju, koja je vjerojatnost da će je u kvaliteti high end brenda nabaviti kakva kineska tvornica? Istraživanja su pokazala kako je većina krivotvorenog makeupa proizvedena u garažama i stanovima, a ini proizvodi sadrže najveće gadarije – ne kao parabene i SLS na koje sada svi kolektivno čupamo kosu, već izmet štakora, konjsku i ljudsku mokraću, kancerogene sastojke, bakterije, aluminij, živu, azbest, arsen, olovo... Sastojke koji mogu izazvati u najmanju ruku alergiju, psorijazu, dermatitis, akne, upale kože, očiju i sluznice. Djevojke su se budile s upaljenim kvrgama po licu nakon korištenja pudera u prahu dan prije, neke bi dobile i otekline odmah poslije skidanja proizvoda, a nekoliko ih je imalo i zalijepljene usnice – jer je ruž kao sastojak imao super ljepilo.



I zamisli da uz sve to što znaš, jer sve ove informacije te čekaju nekoliko klikova dalje na Googleu, ti i dalje sjedneš za eBay i naručiš James Charles x Morphe paletu?! Nažalost, i dalje se događa! Nedavno je o tom problemu na svom YouTube kanalu progovorila i Tati Westbrook, poznata jutjuberica i vlasnica brenda Tati Beauty čija se prva paleta sjenila rasprodala u svega nekoliko sati. Iako količine nisu bile limitirane, a nova tura paleta je upravo u proizvodnji, ljudi bez razmišljanja daju i triput veće svote za kupiti je putem online preprodavača. Baš kako je sama Tati naglasila, ovdje nije problem njenog profita, već činjenice da netko riskira svoje zdravlje, bilo da vjeruje kako je kupio original proizvod ili da svjesno kupuje lažnjak.

No kako smo se uopće pronašli u ovoj situaciji? Podjednako je za kriviti brendove, koliko i samoga kupca – jer brendovi su izmislili puštanje premalo artikala u prodaju kako bi se stvorila što veća pomama oko njihove kupnje, dok su kupci ti koji ionako diktiraju prodaju, jer bez prodaje nema ni potražnje. Živimo u „FOMO“ (fear of missing out) kulturi začinjenoj dobrom dozom hypea na društvenim mrežama, koja krajnjeg korisnika dovodi doslovno do ludila. Makeup više nije dio „opće higijene“, već je sredstvo za iskazivanje društvenog statusa u mjeri u kojoj je nekoć bila spomenuta LV torbica. Danas je flat lay s novom kolekcijom Chanelovog makeupa u rangu s brendiranom vrećicom koja sadrži kakav dizajnerski nakit, a kopljima dalje od high street brendova odjeće iako te marke (za razliku od apliciranog makeupa) baš svatko može vidjeti da nosimo. Makeup je nažalost najbliži korak luksuzu za široke mase kojega si svejedno svi ne mogu priuštiti – no nije li oduvijek bilo tako da ne možemo svi imati BAŠ SVE što želimo?

Zato je baš prokleto koliko smo daleko spremni ići da pokažemo da nešto imamo – ne jer to nužno želimo, već jer to ima i netko drugi. Nekima je to bogati dečko oko ruke, drugima karta za prekooceansko putovanje, trećima nešto tako banalno poput La Merovog skupocjenog pudera... Jednom će, sve mi se čini, na red morati doći i to da pokažemo da prije svega drugog, imamo nešto i u glavi.
Getty Images, Netflix
Objavljeno: 14.12.2019. u 14:59

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p