By Doris Ostreš, 31.1.2021.
Klimatske promjene i zagađenje okoliša pojmovi su s kojma sam se prvi put susrela u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole, kada smo kroz predmet priroda i društvo učili o recikliranju, ali i o svemu onome što kroz 20-ak godina možemo očekivati da će se našem planetu dogoditi zbog neodgovornog ponašanja čovjeka prema prirodi. Tada mi se to činilo pitanjem budućnosti, nečega što je toliko daleko ispred mene da nikada neće biti moja odgovornost, da bi danas bila u situaciji da niti jedan 'small talk' sa susjedima dok zajedno čekamo lift, ne može proći, a da ne prokomentiramo kako ovo nije samo južina, već pitanje globalnog zatopljenja, da proljeće i jesen kao godišnja doba više ne postoje i da tko zna što nas sve još čeka...
Da se naša svijest počela polako mijenjati te da sve više prihvaćamo kako smo stvorili sustav koji ne funkcionira, već stvara krizu globalnih razmjera, dokazuje i osjećaj nelagode i krivnje kada zaboravimo uzeti sa sobom u shopping platnenu vrećicu, pa moramo posegnuti za onom plastičnom. Također preuzimanje odgovornosti za doprinos plastičnom onečišćenju vidljiva je i u načinu razmišljanja koji se polako modelira što se više o ovoj temi raspravlja, pa tako sve češće primjećujemo suvišno korištenje plastike, posebice u pakiranjima proizvoda koji sadrže neizbrojiv broj omota, kao da ga nikada nećemo niti otvoriti. O ovoj temi više ne pričaju samo ekološki aktivisti i Greta Thunberg, već je riječ o temi koja se svima nama nametnula u prvi plan, a što je itekako vidljivo i u modnoj, a ponajviše beauty industriji. Koliko god voljeli beauty industriju i svakodnevne novitete koje nam ovaj svijet pruža, pored toga što nas čine da se osjećamo mrvicu bolje u svojoj koži i eventualno ljepšima, također nas čine sudionicima ekološkog onečišćenja jer se upravo industrija ljepote nalazi na ne tako lijepom mjestu svjetskih onečišćivača, odmah iza naftne industrije!
Veliki problem leži u samoj ambalaži proizvoda, koja čini 40% sveukupne plastike te kaskanju za rješenjima njihovog recikliranja. S druge strane, ovaj problem koji je sam po sebi poprilično izazovan još težim čine i pojedini trendovi njege, a sheet maske u tome definitivno prednjače. Popularnost ovih neobičnih maski za lice rasplamsala se poput požara za vrijeme karantene, zahvaljujući tome što smo imali nešto više vremena za skincare rutinu, no u periodu kada se sve više priča o održivosti i ekologiji, ima li zaista mjesta za njih na našoj kozmetičkoj polici? Sheet maske već godinama su sastavni dio njege žena Južne Koreje i Japana, koje su poznate po svom besprijekornom tenu, ali i poprilično impresivnom broju koraka skincare rutine, a od kojih je ključna upravo ova jednokratna maska za lice. Ono što je zapravo najviše doprinijelo njihovoj popularnosti jest neobičan izgled ovih maski jer nalikuju malenim plahtama utopljenim u aktivne i hranjive sastojke te su idealne ako želite pružiti svojoj koži dodatnu hidrataciju. Nadalje, koliko god da su ove maske sjajne za njegu naše kože, toliko su loše za samu planetu, a ako se uskoro ne pronađu načini za njihovu održivost, s njima ćemo se jednostavno morati pozdraviti.
Zašto je tome tako? Nakon što iskoristimo ovu masku za lice, jedino što s njom možemo napraviti jest baciti ju u smeće jer niti jedan njezin dio se ne može ponovno upotrijebiti. Također ove maske najčešće su izrađene od vlakana na bazi petroleja, pa je i sam način njihove proizvodnje štetan za okoliš. Pojedini beauty brendovi su pokušali doskočiti ovom problemu proizvodeći maske koje su biorazgradive, najčešće napravljene od pamuka ili bambusa, no tim rješenjem se nije ništa postiglo budući da su sheet maske umočene u poprilično veliku količinu seruma, esencija i hrpu drugih aktivnih sastojaka koji u sebi sadrže petrokemikalije, zbog čega se zapravo niti ne mogu odložiti u biootpad te su kao takve štetne za samu zemlju. Osim njihove neodrživosti, sheet maske dijele problematiku i svih drugih beauty proizvoda, a to je pakiranje koje je najčešće plastično. Kada uzmemo u obzir upozorenje Skupštine Ujedinjenih naroda za okoliš da će do 2030. godine dodatnih 104 milijuna tona plastičnog otpada zagaditi naše ekosustave ako ne promijenimo svoje dosadašnje navike, sasvim je jasno zašto su sve oči uperene u ovaj problem beauty industrije.
Iako je riječ o gorućem problemu, svega nekoliko brendova se s njim zapravo uhvatilo u koštac. Korejski brend Yuuka House prestao je s prodajom sheet maski, kao i drugih jednokratnih proizvoda, a njemu se pridružio i beauty brend Credo, koji će uz maske za lice, prestati i s proizvodnjom maramica za skidanje šminke, a čime će se od prilike smanjiti količina otpada za 1300 kilograma godišnje. Ovakvi potezi, osim za okoliš, vrlo su bitni i za samu reputaciju brenda, posebice kada se cijela marketing filozofija okrenula ka prirodi i clean oglašavanju, pa tako niti jedan proizvod ne može biti u potpunosti clean ako se ne razmatra njegova održivost, ma koliko zelena bila njegova ambalaža!
S druge strane, kako je za tango potrebno dvoje, odgovornost ne leži samo na proizvođačima kozmetike, već ju itekako jednako dijele i sami potrošači. Alternativa koje bi vrlo lako mogle zamijeniti sheet maske u beauty industriji ima na pretek, od seruma, boostera, pa sve do hranjivih gel krema koje koži možda mogu pružiti i bolje rezultate njege, a opet nisu u toj mjeri štetne za svijet oko nas. Također sve popularniji postaje trend izrade vlastitih sheet maski i to od organskog pamuka ili muslina, gdje izrežete tkaninu za oči, nos i usta te ju namočite u omiljeni serum ili esenciju. Nakon korištenja tkaninu je potrebno samo dobro oprati te ju slobodno možete ponovno koristiti.
Iz svega navedenog možemo zaključiti kako opcija itekako ima, ali se za njihovo ostvarivanje moramo malo dekomodirati, dobro informirati te preuzeti odgovornost koju svatko od nas kao potrošač ima te ne pretvarati svoje kupaonice u spremišta plastike. Jer na kraju krajeva, zašto težiti nekom besprijekornom izgledu ako njime svijet oko sebe činimo ružnijim i u konačnici mjestom u kojem je vlastiti život neodrživ?
Objavljeno: 31.01.2021. u 14:39