DORIS OSTREŠ

Kako su nas muškarci natjerali na depiliranje?

Biste li se odrekli depilacije zbog svog zdravlja?

Dugo sam razmišljala kako da započnem pisati ovaj tekst, na čijem samom kraju ću ispasti poprilično licemjerna, no smatram da je sama tema vrlo interesantna, kako svakoj ženi, tako i meni. Riječ je o jednom sasvim običnom i toliko opće prihvaćenom beauty tretmanu, koji mnogima graniči s osobnom higijenom, poput pranja zuba ili redovitog tuširanja, a cijeli val mojih misli usmjerila je jedna rutinska vožnja tramvajem....

Zima je kao godišnje doba poznato po mnogočemu, a osim niskih temperatura, pokojeg iznenadnog snijega i toplog odijevanja, poznata je i po tome da se neko vrijeme jednostavno pozdravimo sa svojom britvicom. Ova mala javna tajna nešto je što žene već godinama uspješno kriju od suprotnog spola, a često i jedna od druge jer o dlačicama kao sastavnom dijelu našeg tijela se jednostavno ne govori. Tako je zima postala jedino godišnje doba kada si pružimo taj gušt biti totalno opuštene po pitanju našeg izgleda te jednostavno uklanjanje dlačica stavljamo na nešto dužu pauzu, a sve zahvaljujući dugim hlačama, debelim majicama i kaputima s kojima je naša 'tajna' na sigurnome. No, što su nam to dlačice napravile toliko nažao da ih se silno želimo riješiti? Mislim da je najpoštenije da analizu ovog pitanja započnem od sebe same.

Naime, u jednoj vožnji tramvajem na putu do posla, zaokupljena vlastitim mislima, primijetila sam ženu kako sjedi preko puta mene i gleda u moje noge. Možda je promatrala moje gležnjače i razmišljala ima li ih još u Zari, a možda je gledala 'kroz' mene i razmišljala što će danas ručati, no ja sam u tom trenu bila uvjerena da gleda u moje noge koje i nisu baš najmekanije i najglađe na svijetu. Zima je, a i dugo godina sam u zdravoj vezi, tako da nisam baš pod velikim pritiskom da ih se panično rješavam, no sama pomisao da ova žena koju zapravo uopće ne poznajem i koju vjerojatno više nikada neću sresti u životu, zna moju malu tajnu u meni je izazvao val ogromne sramote. Jednostavno sam se osjećala neuredno i loše u svojoj koži.

Inače nisam tip koji ima nekih velikih problema s dlačicama, pogotovo zato što sam svijetle puti i eventualno ih trebam jednom tjedno depilirati da bi bile 'normalne', no u meni je toliko duboko ukorijenjena misao da je to nešto u potpunosti neprihvatljivo za jednu ženu, da sam spremna svakodnevno izlagati se riziku po pitanju vlastitog zdravlja.



Tako sam prije nekoliko godina opipala malene kvržice ispod pazuha, koje nisu prolazile, već su se samo gomilale. Ponekad su bile toliko bolne da nisam mogla dići cijelu ruku, no niti ta bol me nije spriječila da  ljeto provedem sa glatkim pazusima kao "prava žena". S vremenom je ovaj problem postajao sve gori, a mojoj panici su uvelike doprinosila i brojna googlanja po čijoj prognozi sam već trebala biti odavno pokojna. Tako sam se naručila na pregled, odnosno snimanje pazuha koje se ne razlikuje previše od snimanja dojki, a koji je na kraju pokazalo da mi probleme stvaraju upaljeni limfni čvorići, iziritirani depilacijom.

Moje prvo pitanje doktoru bilo je s čime se onda mogu depilirati jer sam zaista probala sve; od britvice, preko krema za depilaciju, pa sve do izrazito bolnog voska, no očito ovo moje osjetljivo područje iz nekog razloga odbija surađivati s bilo kojom depilacijskom metodom. Umjesto odgovora na svoje pitanje, doktor me samo pogledao i pitao: "a zašto bi se uopće trebala depilirati?", pritom mi objašnjavajući kako je naše tijelo napravljeno toliko skladno da sve na njemu ima svoju svrhu i funkciju, pa i te dlačice, koje zapravo služe da bi sprječavale odlazak nečistoća i znoja direktno u limfne čvoriće, što je najčešći razlog svih upalnih procesa.

U tom trenutku mi je zabrana depiliranja bila toliko šokantna jer zaista sam bila već spremna na svakakve dijagnoze, pa čak i one najcrnije koje mi je doktor Google pripisao, no ne i na ovakvu kaznu zbog koje bi vjerojatno mogla završiti kao javna sprdnja. Ako mi ne vjerujete, pokušajte sa žbunjem ispod pazuha podići ruku u tramvaju...

O tome koliko nam je važno biti socijalno prihvaćen i uklopljen u zahtjeve društva te ne biti 'čudak' koji prkosi njegovim pravilima, učestalo depiliranje itekako dokazuje da smo bića koja su u svojoj suštini čisti konformisti. Bio kakav oblik ne prilagođavanja ovim nametnutim normama o nama može kreirati mišljenje koje vrlo vjerojatno nije točno, primjerice da smo neuredni ili nemarni oko vlastite higijene. S druge strane, depilacija nije nešto što smo izmislili u modernom društvu, već smo ju primili objeručke u nasljeđe iz nekih davnih vremena, a u kojima su se dvojica muškaraca, na osnovu posramljivanja ženskih dlačica, debelo obogatila...

Ono što je zapravo prethodilo cijelom trendu depiliranja, bila je knjiga Charlesa Darwina iz 1871. godine, Podrijetlo čovjeka, a u kojoj su glavnu ulogu imale upravo dlake na tijelu kao temelj nove teorije evolucije, odnosno prirodne selekcije. Naime, homo sapiens je prema ovoj teoriji imao znatno manje dlaka na tijelu od njegovih prethodnika te je kao takav bio seksualno privlačniji, čime se doprinosilo održavanju vrste. Ovo je bio prvi zabilježen slučaj u povijesti u kojem se seksualnost povezivala s atraktivnošću, što je najviše došlo do izražaja 1900-te, godine u kojoj je izumljena prva britvica, a čime je postavljen i novi trend uljepšavanja - depiliranje. Tako je Gillette stvorio Milady Décolleté, prvu brtvicu namijenjenu ženama, a koju je pratila reklama u kojoj su se masovno pozivale žene da uklone 'neuredne' i 'nehigijenske' dlake s tijela.

Kronologija prve britvice (Smithsonian)

No, upravo je ovaj trend mnoge žene i usmrtio jer su za skidanje dlačica koristile i koremu, kremu čiji sastojci su sadržavali otrov koji je bio primarno namijenjen za ubijanje štakora te je osim uspješnog skidanja dlaka s tijela, izazivao sljepoću, atrofiju, a nerijetko i smrt. Čovjek bi rekao da smo puno napredovali od 1900-te godine, no izlaganje svog zdravlja očito je trend od kojeg teško odustajemo, barem kada su ljepota i fizički izgled u pitanju.

Milady Décolleté Gillette (Wikimedia)

Progresivne reklame koje su brzinom munje ispirale mozak tisućama žena, uvjeravajući ih kako će rješavanjem ovog neestetskog dijela svog tijela postati poželjne baš svakom muškarcu te paralelni rast modnih trendova u kojima su sve češće dominirale kratke suknje i haljine, bio je dovoljan da danas svaka od nas ima barem jednu britvicu u svojoj kupaonici. Primjerice, Harper's Bazaar bio je prvi ženski časopis koji je na naslovnici imao depiliranu ženu kao ogledni primjer prave ljepote te kao poticaj i drugim ženama da najnovije modne trendove, poput kratkih suknja i majica bez rukava, iznesu svojim obrijanim pazusima i nogama, dok je 1946. godine časopis Playboy predstavio u potpunost obrijanu ženu kao novi sex simbol...

Scena iz serije Sex i grad

Iako volimo često reći kako živimo u naprednom društvu koje pored tehnologije napreduje i u duhovnom smislu, pa tako prihvaćamo i poštujemo stvari koje je prije bilo nezamislivo i spomenuti u javnosti, dlačice kao estetska nesavršenost u cijelom tom procesu nisu pronašle svoje mjesto. Osjećati se manje ženom zbog nečeg prirodnog totalni je apsurd kojeg smo kreirali mi kao društvo, no iako se u posljednjih nekoliko godina sve više razgovara o ovoj tabu temi, ona i nije baš naišla na neko plodno područje i spremnost žena na promjenu. Dlačice su pravi dokaz kako mi kao društvo vrlo lako možemo kreirati što je pojam ljepote i kako ona izgleda, a sigurna sam da ga isto tako možemo i promijeniti.

Zamislite smo da se jednog dana kao gorući trend pojavi potpuno uklanjanje obrva, koje također imaju svoju svrhu; čuvaju naše oči od svih nečistoća koje se pojave na samom licu. I ne, nemojte misliti kako je to nemoguće jer sjetite se da smo jedno vrijeme (i to ne tako davno), gotovo svi imali obrve koje su nalikovale na dvije lastavice...

No, hoćemo li se svi zajedno prestati depilirati nakon što pročitamo ovaj tekst? Čisto sumnjam jer ga i friško obrijana pišem (i nadam se da neću dobiti bolnu upalu, ponovo...), no ono što možemo napraviti jest razgovarati o tome kako bi s vremenom zaista postigle onu ravnopravnost s muškarcima kojoj toliko težimo, pa makar te promjene zahtijevale od nas da izađemo iz svoje zone komfora. Da, živimo u vremenu kada je potrebna velika hrabrost prigrliti svoju prirodnost, no ona nam u posljednje vrijeme na sve načine pokazuje kako bez nje, a još više protiv nje, ne možemo!

Foto: Instagram, Unsplash, Youtube, Wikimedia, Smithsonian
Objavljeno: 25.01.2020. u 00:00

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p