CELEB STYLE

Intervju: Marija Škaričić

"Moja prva i vječna ljubav je film"


 
Jedna je od naših najcjenjenijih glumica i mnogi uz njeno ime pridaju epitet 'misteriozna' jer se intervjui ove vrsne glumice mogu izbrojati na prste jedne ruke. Njen rad toliko je često nagrađivan da je za svaku glavnu ulogu dobila neku od nagrada. U kategoriju najvećih spadaju dva Srca Sarajeva, Zlatna Arena u Puli te cijenjeni 'Shooting stars'. Sa sjajnom Marijom Škaričić popričali smo ususret 12. ZFF-u na kojem ćemo imati prilike pogledati film 'Cure – Život druge' redateljice Andreje Štake u kojem glumi uz Leona Lučeva.  
 
Na skorom ZFF-u prikazuje se film u kojem glumite s Leonom Lučevom... Kako je bilo snimati 'Cure - Život druge'?

Ovo je bila druga suradnja s redateljicom Andreom Štakom, prije devet godina snimile smo njen prvi igrani film “Gospođica“. I nadam se da će ih biti još puno, jer ona i ja smo u istom svemiru, iako smo jako različite. S nekim se ljudima jednostavno razumijete bez puno priče. Za mene je Andrea jedna od tih ljudi. Raditi s njom meni je opuštajuće, istraživanje bez muke u kojem je sve moguće. Zaista priželjkujem sljedeći zajednički projekt.

Dva Srca Sarajeva, Zlatna Arena u Puli, uvrštavanje među deset najboljih mladih europskih glumica i glumaca – cijenjeni Shooting Stars... Doista ne postoji glavna uloga za koju niste bili hvaljeni. Znače li vam išta osvojene nagrade i je li vam neka posebno pomogla u karijeri?

Znače mi utoliko što se u trenucima kad sam jako loše volje i kad imam osjećaj da sam sve živo pogriješila i da mi nema spasa, sjetim da sam neke stvari u životu dosta dobro napravila. I da je gluma prostor u kojem se ja vrlo dobro osjećam. I to bi bilo to. Što se neke konkretne pomoći u karijeri tiče, nagrade mi ništa nisu donijele.

U jednom intervjuu ste izjavili kako je u našoj zemlji situacija još uvijek u redu, s obzirom na to kakva borba vlada vani među glumcima. Jeste li ikada razmišljali o odlasku iz Hrvatske i isprobavanju svoje sreće vani, na duže staze? Mislite li da biste se mogli boriti s ogromnom i žednom konkurencijom?

Kod nas je svakim danom sve teže i taj će se trend, čini mi se, nastaviti. Sve je više glumaca, a posla sve manje, tako da mislim da nećemo dugo čekati da se pridružimo okolnostima u “okrutnom“ inozemstvu. Nisam nikad ozbiljno razmišljala o odlasku, da jesam, spakirala bih se i otišla. Uvijek se nešto drugo zbivalo u mom životu ili sam bila preinertna, ne znam. A možda još uvijek nisam došla do toga što ja zaista želim, na raznim planovima, ne samo na profesionalnom. Zapravo, sigurna sam da je tako :)

Koja vam je uloga do sada najdraža?

Uloga Ane u spomenutoj “Gospođici“. Dosad mi je ništa nije nadmašilo.

Koji film je bilo posebno teško snimati, a koji biste mogli izdvojiti kao divno iskustvo?

Meni je film toliko drago područje da čak i neke stvari koje mi nisu bile naročito drage i važne, a odradila sam ih, ne pamtim kao težinu. Najteže mi je na svakom snimanju kad se smrzavam. Sve drugo prođe i zaboravim ili se tome smijem. Divno iskustvo bila je dakle “Gospođica“ i “Žuti mjesec“ Zvonimira Jurića. Još sam lijepih stvari radila, ali ova dva filma imaju specijalno mjesto u mom srcu.
 

Kakvu ulogu nikada ne biste prihvatili?

Ne znam. Vjerojatno neku meni glupu, nejasnu, u besmislenom projektu s redateljem koji mi po ničemu nije zanimljiv, a sve to bez dobrog honorara. O svakoj drugoj kombinaciji sam uvijek voljna razmisliti, bez obzira što sve stavke nisu svaki put jednako primamljive.

Vidite li se u budućnosti na filmu ili u kazalištu?

I jedno i drugo. Ali je moja prva i vječna ljubav film.

Postoji li neki poseban lik kojeg bi voljeli glumiti? Neki neostvaren san?

Nikad ne razmišljam o tome. Možda bih trebala, ali ne pada mi to uopće napamet. Kad nešto dođe, vidim je li za mene i sviđa li mi se i sretna sam kad se to dogodi. Jedino konkretno na što ponekad pomislim je Lady Macbeth, nemam pojma zašto, samo mi prođe kroz glavu. Ustvari mislim da znam, ali to bi sad zahtijevalo neku dugu kavu i razgovor.

Kako se pripremate za ulogu? Jesu li to složen proces i treba li vam za njega mnogo vremena?
Kako kad. Ponekad treba duže vremena da mi uloga ”sjedne“, ponekad ne sjedne nikad do kraja, a ponekad mi je sve jasno čim pročitam tekst. Proces je uvijek složen jer se tu naprosto puno toga treba složiti, ali nikad jako težak. Ne mučim se dok radim.

Doimate se kao vrlo pozitivna osoba koja svojim optimizmom prebrodi sve nedaće. Što vas pokreće, čini sretnom i daje inspiraciju svakog jutra iznova?

Hvala vam na komplimentu, ali vam moram priznati da nisam baš uvijek takva. Ponekad potonem i vrlo sam pesimistična. Ono što me ipak uvijek iznova potakne i gurne naprijed je jedan neobjašnjiv osjećaj, imam ga otkad znam za sebe, mogla bih ga čak nazvati instinktom: da život nije bezveze i da nitko od nas nije bezveze. Duboko u sebi, ja volim život. I sretna sam što sam ga dobila na dar.
  
 
Matea Martek

photos: Mare Milin

 
Objavljeno: 20.10.2014. u 10:45

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p