CELEB STYLE

"Ne volim nositi staru robu i stare frajere"

Intervju: Severina

 

U Hrvatskoj postoje poznate pjevačice, glumice, manekenke i postoji Severina. Sevku ili volite ili ne volite, sredine nema, i doista, teško je naći osobu koja o njoj nema ama baš nikakvo mišljenje. Bila ona Djevojka sa sela, Marilyn Monroe, slatka curica u Pradinim bananama ili koketa u senzualnim haljinama Dalibora Bettija, teško je razlučiti što joj bolje pristaje, jer Seve svaku odjevnu kombinaciju iznese kao ulogu u koju se uživi do kraja. Koliko modu voli, što čuva u tom svom veeelikom ormaru, gdje kupuje, što kupuje, otkrila nam je u ovotjednom intervjuu.

 

Surađivala si sa Lineom, Severom, Elfsima, Daliborom Bettijem, Zigmanom. Kako biraš ljude/brendove s kojima ćeš surađivati? Što je presudilo u  slučaju navedenih dizajnera?

Birala sam ih po instinktu, a presudan je bio njihov talent i želja da budu nešto više, da modu stave u službu glazbe. Dalibor Betti i ja ipak imamo najduži staž. On je tvorac male zelene haljine i crne kožne jakne za spot iz 1992, „Tvoja prva djevojka". Htjela sam da spot izgleda kao „Vatrene ulice". Od tada počinje naše prijateljstvo. Za album „Dalmatinka" iz 93'e, sama sam odabrala stilizirane nošnje kao i za album „trava zelena" iz 1995. Tada sam na pazaru kupila dvije haljine koje su zajedno koštale 120 kn i vezala špigetu (vezicu) od postola oko glave.

Na albumu „Moja stvar" iz 1996. počinjem suradnju i sa proslavljenim europskim kostimografom s kojim sam kasnije, 2002. surađivala na predstavi „Karolina Riječka". 1998. za album „Djevojka sa sela", u Rimu sam kupila najveće štikle koje sam do tada obula. Bordo, Sergio Rossi, 14 cm bez platforme! Šminkerica, koja me je tada šminkala htjela ih je probati ali, kada ih je obukla, nije mogla uopće hodati, nego se pridržavala za zid. Ja sam u njima plesala, sa malim čarapicama na nogama. Tada su me gledali kao da sam uboga, jer čarapice na štiklu u modu su došle tek koju godinu nakon. Sad znate od kada datira ludilo ove posljednje kombinacije s Pradinim bananama. Krajem 1999. godine, Dalibor je počeo kreirati za Lineu i tako sam upoznala Danijelu Car koja je krasna osoba i sa kojom sam imala uspješnu suradnju. Kao i sa Severom s kojim sam surađivala na albumu „Severgreen". Elfsi su mi napravili brdo kombinezona u svim bojama, a sa Zigmanom sam tek počela surađivati, i što bi rekao Humphrey Bogart u Casablanci, „I think, this is the beginning of a beautiful friendship".

Smatraš li da su Hrvati previše opterećeni modom i trendovima?

Hrvati su nažalost opterećeni neplaćenim računima, kreditima, krpanjem kraja s krajem. Opterećeni su jer imaju male plaće i penzije, opterećeni su svojom budućnošću. U tom moru stvarnih opterećenja, normalno je da žele izgledati lijepo. Moda ne bi trebala biti opterećenje, nego igra i radost. U modi žene uživaju, svaka onoliko koliko joj materijalna sredstva dozvoljavaju.

Veliki broj stranih zvijezda dizajnira svoje odjevne kolekcije. Bi li se ikada upustila u nešto slično? Kakva bi to kolekcija bila?

Tijekom godina sam neposredno, sugestijama, dizajnirala za sebe haljine i haljine. Sudjelujem u osmišljavanju kostima za scenu, i to je uvijek zajednički proces s kreatorima, jer pretežno sama osmišljavam i scenarij za velike koncerte. Kada bih kreirala vlastitu liniju to bi bila kombinacija cocktail i večernjih haljina, sa blesavim pomakom. Vrlo ženstveno, vrlo ja, privatno.

U posljednje vrijeme sve više koketiraš sa stranim brendovima. Nasuprot sigurnog Herve Legera, oduševila nas je proljetna kombinacija Prada. Kupuješ li namjenski ili stihijski? Gledaš li na cijenu kada ti se nešto sviđa?

Prije će biti da vi kao portal postojite tek odnedavno pa niste mogli pratiti moje koketiranje. Odavno koketiram sa stranim brendovima ali mi nije važno da ih ističem, kao što mi je važno da promoviram domaća imena koja su isto tako kvalitetna. Osim toga, naši kreatori su mi blizu, a meni je važno da su kostimi za turneje rađeni prema mojoj želji. Da zajedno radimo glazbenu bajku u kojoj je kostim ili moda u službi glazbe. Dalibor, koji sada radi za Estare Culto, dizajnirao je za gotovo sve moje turneje, a za posljednju turneju „Zdravo Marijo", pomogao mu je i Leo Kulaš. Imala sam sreću što sam prije 13 godina otkrila Yamamota i Miyakea, oni i danas zauzimaju posebno mjesto u mom ormaru i rado ih nosim privatno, jer su bezvremenski. Kao i neke stare Givenchy ilil Valentino dnevne kombinacije. Imam X odjeće koju kupim i koja čeka neke bolje dane, kao što je i ta Herve Leger haljina koju spominjete. Nju sam kupila odavno, imam ih nekoliko, ali ih nosim samo privatno. I mene je oduševila Prada ove godine. Bananama nisam mogla odoljeti, tako je sve slatko. U istom momentu starinski, a s druge strane opet neka nova ženstvenost s ludim pomakom. To volim, ili točnije rečeno, i to volim.  

         

Kupujem i namjenski i stihijski, po svim gradovima i selima. Ja gurnem nos i u kiosk da omirišem ima li tamo neki skriveni komad. Kad na nečemu piše moje ime, ne gledam na cijenu iako...prije mjesec dana u Zurichu šetam ti ja, šetam, i nabasam na sako na kojem je pisalo jelte moje ime...dakle kroj, dakle boja, dakle moj osmijeh uz njega...srce sakoasto je koštalo 25 'iljada eura. Gledala sam u cijenu pet minuta misleći da je štamparska greška. Nije bila, a već je bio na meni. Skinula sam ga sa sebe brzinom kao da ima velike boginje i bacila mu ljutiti pogled u stilu: zbogom dragi Švicarac. Rastanak od njega sam teško preboljela kupivši onako tužna bijelu Alaia haljinu i nekoliko haljina Alexandera Wanga. Bog ih blagoslovio, malko su jeftiniji.

Jesi li ikada kupovala u second hand shopu? Neki ljudi ne vole nositi „korištenu" odjeću jer vjeruju da nosi energiju prijašnjih vlasnika. Kakav je tvoj stav prema tome?

Imam dvije starinske torbice iz second hand shopa i to je to. Ne volim nositi staru robu i stare frajere...sve je to stara energija, sva se ospem. Ne volim nositi ni tuđu robu, čak ni da je nova, kao što ne volim posuđivati svoju. Radije poklonim...

Omiljene destinacije za shopping? Kupuješ li u high street dućanima poput Zare ili H&M-a?

Kad se dobro uništim u „Opasnim dućanima" onda mi Zara i H&M legnu kao budali šamar. Blagoslivljam njihove cijene i majke njihovih copy - paste kreatora... i sve se čudim kako je jeftino.

Koristiš li usluge stilista za svako javno pojavljivanje?

Gledajte, kako bih vam rekla, moj ormar je nepresušan izvor radosti. U toj Ali Babinoj pećini -kako ju je od milja nazvao moj Tomica- svaki put pronađem nešto novo i zanimljivo...kao prvi poljubac, davno zaboravljeno. Za koncerte, za javna pojavljivanja, i privatno, odijevam se zavisno od raspoloženja. Za sva moguća snimanja, editorijala i reklama tu je moj dragi suradnik Petar Trbović, koji sa mnom putuje i na velike koncerte. On se brine da sve štima. I dosta puta mi pomaže ako ne stignem kupiti neke cipele „koje baš nemam", a strašno mi fale. Ili torbicu. I njegovoj mami zahvaljujem također.

Izdvoji nam 5 najdražih stvari iz tvog ormara?

Crna Cartier torbica iz 2001. s ručkom od bijelog, crvenog i žutog zlata. Bila je na najviše vjenčanja i sprovoda, jer sam ju za tu prigodu posuđivala tisuću puta. Bijele kožne rukavice koje čuvam u original drvenoj kutiji s pripadajućim štapićem od slonove kosti, koji služi da rastegne kožu rukavica u predjelu prstiju. Korištene su za potrebe snimanja filma „Smrt u Veneciji". Onda, Escadina haljina iz 2000 godine, sva optočena Swarovski kristalima. Velika torba od krokodilske kože iz 1970-e, neznanog autora, palog vjerojatno od pomenute beštije, dar jedne drage gospođe. I za kraj, crne Pradine čizme koje se vežu ispod koljena, najisplativiji komad odjeće u ormaru.

Možeš li uopće odrediti svoj stil?  Koketiraš sa svim trendovima, ali postoji li neka stilska nota/odrednica koja je vezana isključivo za tebe? Nešto što ćeš uvijek nositi bez obzira na trendove?

Stil poistovjećujem s osobnošću. Ne mogu sama sebe opisivati, to je vrlo teško, ali ono što čitam o sebi, kako me drugi doživljavaju, ustvari me uopće ne zanima. Ukoliko ipak moram  izdvojiti nešto, onda je to haljina do koljena, V izreza koja se veže u struku. A na sceni koketiram sa svime.

Naši čitatelji su te u zajedničkoj anketi s Net.Hr-om proglasili najbolje odjevenom Hrvaticom. Znače li ti te titule?

A fala im lipa e..Općenito, ne patim od titula, samo udovoljavam sebi na razne načine, pa tako i garderobom.

Tko je po tvom mišljenju najbolje odjevena Hrvatica?

Moja tetka Maca. Pošto je krojačica, ona uvijek ima finog buklea, finog štofa i vune od Angore.. Kod moje tetke Mace svake fele. Ona mi je sašila i plavu suknjicu za primanje u pionire.

Imaš tijelo na kojem ti mnoge žene zavide. Koliko je odricanja potrebno da bi se izgledalo kao Severina? Djeluješ nam kao hedonist, pa nas zanima padaju li ti teško eventualne restrikicije u prehrani. Paziš li što jedeš?

Tijelu je potrebno da što ranije krene s vježbanjem, jer kasnije godinama, neće imati toliko problema u podizanju tonusa mišića. Vježbati sam počela s 20 godina i to je sastavni dio mog dnevnog rasporeda. Posljednjih 6 godina vježbam isključivo sa svojim privatnim trenerom, a posljednja dva mjeseca otkrila sam jogu Ashtangu. Svima je od srca preporučam. Jedem sve osim kruha i čokolade, tri puta dnevno, s razmakom od 3-4 sata između obroka. Ne jedem poslije 19 sati, osim kad zaista mislim da ću umrijeti od gladi. Onda i čokoladu na kruh mažem, skupa s paštetom i  krastavcima. A kad sam u pms-u; švargle, pečenice, kulenove seke - tanko narezane, krvavice s malo krvi, tičijeg mlika...uh kad se samo sjetim...al se nekad dobro jelo...pa teleća jetrica, tripice, grah prebranac, janjetinu s kapulicom, fiš paprikaš, čobanac...pa onda šnenokle iliti paradižot, orahnjaču, makovnjaču...a tek mramorni kolač...I tako, nakon ovog maštanja praznog stomaka, idem se namazati anticelulitnom kremom Skeyndor, jer kakvo je vrijeme došlo i sama pomisao na hranu nam stvara kilažu i celulit. Pa se ti rodi kao žensko.

Nedavno se pisalo kako je Jelena Rozga u suzama napustila Porin jer su određeni "kolege" bili nezadovoljni njezinim osvajanjem nagrade. Jesi li ti ikada primjetila određeni animozitet na takovim događanjima? S obzirom da pjevaš zabavnu glazbu?

Nikad nisam osjetila animozitet kolega, samo bezrezervnu podršku i hvalospjeve. Kada bi nekada, eventualno, ne daj Bože osjetila zrnce ljubomore na svojoj koži, tada bih znala da mi taj netko zasigurno nije kolega, nego nesigurni pokušaj od čovjeka i glazbenika. Ali toga, hvala Bogu, nema na našoj estradi. A gledala sam malo Porina, ali mi se činilo sve pre-mračno (ne mislim na kolege, naravno), kao da imaju premalo svjetla u dvorani, pa sam okrenula program na "Hrvatska traži zvijezdu" di sve blišti. Šta su stranci, ma nema tu govora, znaju bolje i svijetlo napravit. Što bi rekao moj tetak: Mercedes je Mercedes. Baš mi je žao što je ispala ona mala smišna Ineska. A zabavnu glazbu sam pjevala kad sam bila mala, pa mi je malo dosadila, pa sam se okrenula jazzu, ali nikad nisam objavila jazz album. Pjevam ga iznutra, u duši. To je nešto kao pitanje o vanjskoj i unutarnjoj ljepoti.

Pripremaš novi album. Koliko će se razlikovati od prethodnog? Nastavljaš sa istim senzibilitetom ili pripremaš neki zaokret?

Moj novi album jako se razlikuje od prethodnog. Doduše, ne znam koliko jako, jer ga još nisam ni snimila. Ali postoje natruhe i indicije da će se razlikovati. Na albumu „Zdravo Marijo" Brega je u svojoj genijalnoj produkciji koristio tamburice i trube. Na ovom albumu neće biti tamburica i truba, ali opet imam odličnih pjesama koje mi pašu i po senzibilitetu i po godinama, i po tome što su glazba i tekstovi dobri. Ja ću biti producent i album bi trebao izaći na jesen. Voljela bih snimiti i još jedan album s Bregom.

Pišeš li sama tekstove ili će isti biti djelo Marine Tucaković? Možeš li nam otkriti imena nekih suradnika?

Ne još.

Kada pogledaš na svoj život i karijeru, možeš li reći da si potpuno zadovoljna i sretna? Bi li mijenjala neke stvari da možeš?

E da sam znala ne bi se ja u ovo nikad petljala. A čujte, živi se, dobro je...

Koliko je teško biti najpoznatija osoba u ovako maloj državi?

Tko? Mi mali? Nismo nešto u odnosu na Kanadu, Sudan, Brazil ali u usporedbi s Vatikanom, Slovenijom, Luxemburgom, Crnom Gorom, npr. još i San Marino, mi smo po veličini gigant od zemlje, turistički biser. Znate li vi da Hrvatska ima 56 tisuća km2, i to bez mora? Mi mali? A di je more još? A čujte, jel mi teško? A teško je, radi se...

 

Ana Pavić

photo: Pixsell, Seve fan club


Objavljeno: 06.06.2011. u 11:36

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p