CELEB STYLE

Svaki nastup mi je prilika da s publikom podijelim pozitivu

Intervju: Goran Vugrinec (Studio Smijeha)

Ako ste se ikada slučajno ili namjerno našli u zamračenoj dvorani kina Studio u Vlaškoj ulici u Zagrebu, vrlo vjerojatno ste dobro upoznali jednog stalnog člana postave domaćih stand-up komičara. On je Goran Vugrinec i osoba koju kolege najavljuju kao momka čija je energija ravna onoj sto ispijenih limenki Red Bulla. Po njegovom nastupu, tvrdnju ste im zasigurno uzeli kao vjerodostojnu, a što o sebi kaže predsjednik udruge Studio Smijeha i jedan od nekolicine zaslužnih za razvoj stand-up scene u Hrvatskoj, pročitajte u nastavku.

Za one koji te još ne znaju - tko je Goran Vugrinec?

Goran Vugrinec je dečko s kvarta, iz Maksimira, ponosni wannabe Purger. Kažem wannabe jer mi je mama iz Splita, a tata iz Daruvara. Uz to, ovisnik sam o adrenalinu pa osim na pozornici vrijeme volim provoditi jureći, skačući i padajući biciklom niz brdo. Nakon provedenog vremena radeći kao novinar i marketingaš, napokon sam se odlučio posvetiti samo stand up-u. Početkom ove godine postao sam predsjednik Udruge Studio Smijeha koja okuplja ponajbolje domaće stand-up komičare, koji nastupaju u prvom hrvatskom i regionalnom klubu stand-up komedije Studio Smijeha.

Kako si shvatio da je komedija ono što te zanima? Jesi li oduvijek bio onaj koji je nasmijavao čitavo društvo?

Oduvijek sam bio "razredna luda", zabavljač u ekipi, lik koji laprdanjem gluposti zabavlja ekipu. U početku se nisam zamišljao kao stand-up komičar, no nakon jednog bolnog prekida 2009. godine tražio sam nešto čime ću okupirati um. Vidio sam da postoje radionice stand up-a u sklopu festivala Park in Ribnjak, koje je vodila Marina Orsag, pa sam se odlučio prijaviti. Tada mi je to bilo više "ajmo probat, zašto ne" i ni na kraj pameti mi nije bilo da bih to mogao raditi ostatak života. Eto, više od četiri godine kasnije ne želim raditi ništa drugo, već samo nasmijavati publiku.

'Stand up comedy' scena u Hrvatskoj je dosta dobro zaživjela posljednjih godina, a čini se kao da je 'Studio smijeha' zaslužan za njeno buđenje. Kako je zapravo sve počelo i tko stoji iza toga?

Početak stand-upa u Hrvatskoj obilježili su komičari iz skupine Sve5 koja se okupila prije nekih devet godina. Nakon što je došlo do raspada Sve5, Marina Orsag je nastavila razvijati scenu preko večeri Otvorenog mikrofona u nekadašnjem Purgeraju te radionica u sklopu festivala Park in Ribnjak. Ubrzo se oko Marine okupilo više kvalitetnih komičara i nastao je Studio Smijeha koji je službeno otvoren 2011. godine na lokaciji bivšeg kina Studio u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Komičari su u Studiju nastupali i prije službenog otvorenja, a njime su Zagreb, Hrvatska i regija dobili mjesto gdje se na gotovo dnevnoj bazi ljudi mogu doći smijati. Dio te ekipe postao sam 2011. godine kao stalni član Kluba i od tada nas desetak neprestano radi na izgradnji hrvatske i regionalne stand-up comedy scene. I moram priznati za sada nam dosta dobro ide. Prošle smo se godine uspjeli probiti i na male ekrane TV showom "Klub smijeha" koji se emitirao na RTL televiziji. Trenutno u Studiju Smijeha nastupa osam stalnih komičara, no ta će se brojka povećati za dvojicu na rođendanskom partiju Kluba 1. travnja.

Baviš li se isključivo komedijom i nastupima ili ti je ona samo hobi? Može li se u Hrvatskoj uopće živjeti od komedije?

Do ožujka ove godine gurao sam istovremeno posao i stand-up, no povećanjem opsega rada u Klubu te sve češćim nastupima shvatio sam da se moram odlučiti za jedno. I odabrao sam stand-up. Do sada nisam naišao na posao koji me veseli kao što me veseli nasmijavanje ljudi. Vidim to kao neku svoju životnu misiju, širenje pozitivne vibre. Mogu biti uspješan u svome poslu na koliko god razina, no osjećaj koji imam nakon odlično odrađenog nastupa ne može se mjeriti ni s čime. Od stand-upa u Hrvatskoj se trenutno ne može živjeti koliko preživljavati, no stvari su se napokon pokrenule i vjerujem da ćemo kolege i ja ubrzo moći malo "otpustiti remen". Prednost stand-upa je ta da se zaista cijeni kreativnost pa nas redovito kontaktiraju sa svih strana za pomoć u "brainstormanju" reklamnih kampanja, vođenje evenata, osmišljavanje skečeva i slično. Kako bi se reklo, kuna po kuna i preživiš mjesec.

Zanima nas kako se pripremaš za svoj nastup. Koliko ti je potrebno vremena za stvaranje materijala, moraš li ga uvježbavati i kako to činiš, odakle inspiracija?

Svaki mjesec pišem novi materijal. U Studiju Smijeha imamo politiku da na mjesečnoj bazi pišemo novih 15-ak minuta novih fora. Tako nešto nećete naći nigdje u svijetu. Većina svjetskih komičara se s novim tekstom pojave tek nakon više stotina nastupa sa starim materijalom. Mi smo drugačiji. Pišemo sve što nam padne na pamet i razrađujemo to u fore. Upravo to nam omogućava da nam se publika u Studio Smijeha vraća redovito. Pisanje nove fore ne izgleda kao "sad ću ja sjesti i napisati foru", već je više "vozim se tramvajem i kroz glavu mi prođe neka sitnica koja bi mogla biti dobra premisa za foru". Od tog trenutka kreće razrada fore koja se u mojem slučaju događa svake sekunde budnog stanja. Volim reći da sam blagoslovljen mozgom koji neprestano radi pa ga često pustim da vidim gdje će me odvesti. Premisa koja je recimo bila žir se vrlo brzo sama razgrana u drvo, a ja samo odaberem grane za koje vjerujem da će pred publikom najbolje proći. Inspiracija dolazi stvarno od svukud. Ponekad je to čekanje u redu na pošti, a ponekad tijekom padanja s bicikla. Komičarski mozak nikada ne izlazi iz "comedy moda". Tekst rijetko kada uvježbavam jer nastup nije recitiranje fore. Imam par "pančeva" koji su mi okosnica fore, sve ostalo volim improvizirati. Tako sam najopušteniji na pozornici i tada mozak sam stvara fore.

Kakav je osjećaj biti na pozornici s tolikim očima uprtim u tebe, očekujući da ih nasmiješ? Što ti prolazi glavom u tim trenucima?

Idemo se zabaviti, to mi prolazi kroz glavu. Da, naravno da osjećam tremu prije penjanja na pozornicu, ipak je tu odgovornost prema ljudima koji su platili upad da me vide. No, ne bih ovo radio da zaista ne volim to. Sva trema nestane nakon prve fore i smijeha. Nastupe ne doživljavam kao "moraš" već "ajmo". I van pozornice sam lik koji priča gluposti i nasmijava ekipu oko sebe pa dodatak reflektora, mikrofona i publike nije ništa strašno. Nekim je ljudima pričanje pred okupljenom masom jedan od najvećih strahova. Ja ih zaista ne razumijem. Meni je svaki nastup prilika da s publikom podijelim pozitivu koju imam u sebi i nema boljeg osjećaja nego kad nekome uljepšaš dan smijehom.

Je li bilo kakvih neugodnih situacija na nastupima ili možda koja anegdota koju bi podijelio s nama?

Naravno da ima, no gledam ih više kao "iznimke koje potvrđuju pravilo". Ponekad znaš naletjeti na kretena u publici koji će ti dobacivati tijekom nastupa, no to se vrlo lako riješi s dva tri kontra argumenta na njegov račun i onda ga publika sama "pojede". Zapravo, volim kad mi netko iz publike dobaci nešto. Ako je "hekler", kako ih zovemo, dovoljno razuman nakon dvije tri rečenice skužit će da te ne može pobijediti, ipak, ti imaš mikrofon, reflektori su upereni na pozornicu i ekipa je došla tebe gledati. Za sve ostale treba biti malo grublji. Jedan od najgorih nastupa koji sam imao je bio u Hrastovskom kraj Ludbrega. Kolega Vlatko Štampar i ja smo imali dogovorenu gažu u tamošnjem društvenom domu, no kada smo došli vidjeli smo da je u dvorani više "pijana svadba" nego "stand-up" atmosfera. Organizator je svako malo pomicao početak našeg nastupa te smo napokon počeli s dva sata zakašnjenja. No, profesionalnost prije svega. Popeo sam se na pozornicu i pokušao odraditi predstavu. Prvo su se pijani gosti derali da se vrati glazba, potom su me klinci gađali kovanicama, a na kraju se na pozornicu popeo "seoski legenda", naravno mrtav pijan, koji me zagrlio, uzeo mi mikrofon i rekao: Nezanimljiv si. Vratite mužiku! Stvar zapravo i ne bi bila tako loša da se organizator nije ponio kao najprimitivniji oblik ljudskog roda. Prvo se nije ni ispričao što je gaža propala, a kada smo ga zamolili za honorar i putne troškove u pratnji svojih razbijača nam je zaprijetio tučnjavom te nas potjerao. Sve u svemu odlično iskustvo i nije da mu zamjeram jer sam imao pet iz biologije i u potpunosti razumijem na kojem principu funkcioniraju amebe i ostali jednostanični organizmi.

Imaš li neke svjetske ili možda domaće uzore?

Kako je hrvatska stand-up scena još uvijek u povojima svoje uzore tražim na svjetskoj sceni. Poštujem legende stand-upa poput Jerryja Seinfelda, Eddie Izzarda, Georgea Carlina, no dvojica meni najjačih su Greer Barnes i Bill Burr. Obožavam način na njihov mozak funkcionira, način na koji prezentiraju fore i vrlo se lako mogu naći s njima na "istoj valnoj duljini".

Odnedavno imaš i svoj vlastiti show - je li bolje nastupati sam ili u društvu?

To su dva posebna iskustva. Nedavno sam baš održao treću izvedbu svog one man showa "eGOCentrik" pred prepunom dvoranom Studija i zaista sam uživao. Nastupati solo je odlično, ovisiš o sebi, ti si taj koji kreira tok večeri i možeš ga modulirati kako želiš. Da, super je kad se ljudi smiju svih sat i pol samo tebi. No, poput vožnje bicikla ponekad dosadi voziti se solo i poželiš ekipu. Osoba sam od društva i moram priznati da mi je puno veći gušt kad s ekipom napravim odličan show jer širenje pozitivne energije ne prestaje ni kad se ugase reflektori. Komičari međusobno prepričavaju kako im je bilo, dajemo si pohvale i kritike i - napredujemo. Baš poput lava u horoskopu, više sam za čopor.

Da možeš birati jedno mjesto na kojem bi ovaj čas nastupao, koje bi to mjesto bilo?

Međunarodna svemirska postaja! Uz stand-up i bicikl, obožavam i svemir. Htio bih jednog dana otići van atmosfere, vidjeti planet svojim očima i gore ispričati foru te postati prvi stand-up komičar u svemiru.

Kakvi su planovi za budućnost, možemo li očekivati neka iznenađenja s domaće 'comedy' scene, neke nove projekte?

Razvijanje domaće stand-up scene, prvo i najvažnije. I naravno da možete očekivati hrpu novih i zanimljivih stvari iz radionice Studija Smijeha. O budućim projektima neću previše otkrivati, no možete biti sigurni da će sve više ljudi uživati u smijehu. Ako želite detalje pratite me na Facebooku i web stranici Studija Smijeha! :)

 

Matea Martek

photos: Tina Kadoić, Facebook

 

Objavljeno: 27.03.2014. u 16:22

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p