CELEB STYLE

"Sve dok sam ovako mlada i poželjna, bit ću pred kamerama"

Intervju: Daniela Trbović
Jedno od mnogima najdražih televizijskih lica današnjice definitivno je Daniela Trbović, talentirana voditeljica koja se do danas okušala u brojnim voditeljskim formatima, od kojih teško da možemo izdvojiti onaj najdraži; od samih početaka s emisijom Hit Depo, preko voditeljice britka jezika u Najslabijoj karici, do odličnog angažmana u talk showu "8. kat", koji slovi za jednu od najpopularnijih emisija na HRT-u. Kada imate dragu nam Danielu za sugovornicu, znate da vas očekuje jedan ugodan i ležeran, ali nadasve elokventan i argumentiran razgovor, a osim što se zajedno s nama prisjetila početaka svoje karijere, uvijek duhovita i dovitljiva ikona HRT-a otkrila nam je kako danas izgleda njen radni dan, kakva ju glazba pokreće te što za nju znače moda i ljepota.


Iza tebe su brojni uspješni voditeljski angažmani, imala si epizodne uloge u televizijskim serijama, plesala sa zvijezdama, bila kolumnistica i spisateljica, a sada si sretno situirana u talk showu "8. kat" kojeg na dnevnoj bazi prati pola milijuna gledatelja. Po tvojoj više ili manje skromnoj ocjeni, tko je Daniela Trbović danas?

Moram priznati da je s godinama sve leglo na svoje mjesto. Kada je čovjek na pragu pola stoljeća života, kao što sam ja, dosad si je već slijedom događaja morao posložiti neke stvari. Ja sam, napokon, nakon deset godina honorarnog rada na HRT-u, krajem '99. dobila stalni posao. Time sam postala kreditno sposobna i bila koliko-toliko sigurna. Dobila sam dijete, imala sam brak, kupila sam stan, zdrava sam, koliko čovjek u mojoj dobi može biti zdrav, i danas moram priznati da mi je lijepo - ostvarila sam se i poslovno i privatno i zasad se nemam razloga za buniti. Prilike koje su mi se, i privatno i poslovno, ukazale tijekom ovih dvadeset godina sam iskoristila.


U svojoj emisiji "8. kat" često se susrećeš s najrazličitijim ljudskim sudbinama, a gosti, od anonimnih do poznatih, s tobom rado dijele najljepše, ali i one najteže trenutke u svojim životima. Kada bi morala birati, koji su te gosti dosad najviše dirnuli svojim pričama?

Snimili smo preko 260 emisija, a to je najmanje petero, šestero ljudi po emisiji, tako da sada imam kompilaciju svega i svačega u glavi. Naravno da je bilo onih ležernih, veselih i raspjevanih emisija, u kojima se svi smijemo i baš nam je ugodno, no isto tako je bilo onih emisija koje vas potresu - teške ljudske priče koje taknu gledatelje, taknu i mene, jer na neki način dijelimo istu sudbinu. Naše priče su usmjerene upravo prema tome da dirnu gledatelje, da im daju neke nove informacije, da im pokažemo da u nekim teškim situacijama nisu sami, da ima ljudi koji se s time nose na određeni način. Zadnje što smo snimali, a emitirat će se na jesen, jest emisija "Djeca rata". Imali smo djevojčice koje su proživjele rat kao bebe i ostale bez bliskih članova obitelji, a danas su kao 18-godišnjakinje i 20-godišnjakinje došle ispričati svoju životnu priču. Dakle, to je emisija za koju smo očekivali da će biti zanimljiva, no totalno nas je potresla, i režiju i mene. Djevojke su tako sjajno ispričale tu svoju priču i toliko su bile uvjerljive, tople i životne, da smo trebali imati sponzora s papirnatim maramicama - svi su šmrcali u publici, a meni je titrala brada, tako da smo morali nakratko stati, kako bih mogla najaviti drugu gošću. Tako da nas gosti, koliko god to predvidimo, često potresu i potaknu.


Kako obično izgleda tvoj radni dan i tjedan u vrijeme kada se snima "8. kat"? Koliko vremena imaš za sebe i svoju obitelj?

Moj radni dan zapravo ovisi o vremenu kada se snima i kada se ne snima. Kada krene sezona snimanja, onda se samo radi, nema godišnjih, ni skijanja, ni ljetovanja. Ponedjeljak dolazim na televiziju i dobivam pripremu za sutradan, snimamo po dvije emisije na dan, i tako do četvrtka. Neprekidno svaki dan i snimam i pripremam emisije za sutradan pa moj sin Lovro stalno kuka da non stop učim, a ja volim vjerovati da je to tajna moje mladosti. Zezam se da si stavim USB stick pa ga napunim sadržajem - s obzirom na činjenicu da imamo šest emisija u tri dana, treba pohraniti tako veliku količinu informacija, pa se zato stari sadržaj briše kako bi bilo mjesta za novi. Onda dolazi vikend i tada se pokušavam odmoriti jer loše spavam. Radim sve ono što ne stignem preko tjedna; nabavljam , kuham, spremam i pripremam za tjedan, a nekad gledam prašinu i kažem "sutra ću".

        


Šira te javnost po prvi puta imala priliku upoznati kroz zabavno-glazbenu emisiju "Hit Depo", koju si vodila s Hamedom Bangourom i koja se doista isticala kvalitetom i moramo priznati kako smo 2004. zbilja žalili zbog njena ukidanja. Kako danas gledaš na to dugogodišnje iskustvo? Nakon "Hit Depoa", mnogi su glazbeni programi na HRT-u doživjeli istu sudbinu, dijeliš li mišljenje da na televiziji danas fali kvalitetnih glazbenih sadržaja?

"Hit Depo" je imao svoju vrijednost, jer smo započeli početkom 90-ih, jer nije bilo ni kabelskih televizija, satelita i interneta pa je mom Lovri općenito teško objasniti da je postojao život prije mobitela i interneta, koji kao da se odvijao prije nekoliko tisuća godina. Mi smo u to vrijeme imali svoju emisiju, bili smo doista pogled u svijet svjetske i domaće glazbe te smo s godinama postali relevantna i respektabilna top ljestvica. Ljudi su se rado odazivali i gostovali u našoj emisiji i za CV nekog banda bio je važan podatak da je bio na tom i tom mjestu domaće top ljestvice "Hit Depoa". Naravno da danas takva emisija više ne bi imala tu snagu, jer uz sva čuda napredne tehnologije i interneta, kada klinci mogu u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu pogledati što je novo, naravno ne možete biti toliko ažurni, ali zasad još uvijek imamo neke emisije koje su sjajne, iako idu jako kasno, kao na primjer Garaža, Ružiona i Rekonstrukcija. Meni termini osobno odgovaraju, jer ja gledam televiziju od deset navečer nadalje, ali sigurno je da ljudima koji su u toj industriji fale takve emisije.


Na glazbi si mogli bismo reći i odrasla. Kakav žanr preferiraš danas i posjećuješ li koncerte?

Jako volim rock i indie, no svakodnevno slušam zbilja raznoliku muziku, i to zahvaljujući svojim dečkima doma. Volim otići i na dobar koncert pa se tako spremam sad na Zaz, a očekuje me i nastup Red Hot Chili Peppersa krajem osmog mjeseca, na koji sam obećala voditi Lovru za njegov rođendan. Na dnevnoj bazi najčešće slušam radio u autu, a za putovanja je idealan iPod s glazbom po mom guštu.


Koje filmove biraš kada se želiš opustiti od napornog radnog dana?

Televiziju doista kasno gledam i na većini kasnih termina zaspim. Jako volim BBC-jevu produkciju pa Oliver voli reći "čim vidiš BBC, odmah ti je dobro", ali doista volim njihove proizvode. Europska produkcija - i filmska i televizijska - mi je bitno drugačija, bliža i kvalitetnija od one američke, tako da ju pratim kada stignem. Kada biram filmove u videoteci za Lovru i sebe onda se trudim da tu ima i malo krvi, pucnjave i akcije, da nam bude zanimljivo.


Prošle si godine od strane gFk proglašena govornicom godine, što i ne začuđuje s obzirom na razinu elokventnosti, ali i brzinu te dovitljivost kojima se možeš pohvaliti. Što za tebe znače ovakva priznanja?

Tu nagradu sam osvojila na konferenciji Ciceron i tamo su mi otkrili da sama priča nije išla na način da se bira između pet ponuđenih voditeljskih imena, već su ljudi sami trebali reći ime i prezime omiljene govornice, tako da nagrada ima još veću težinu. Naravno da mi je drago zbog nagrade i veseli me što ljudi primjećuju moj rad i stavljaju ga u grupu nečeg s pozitivnim predznakom. Sa mnom u konkurenciji bile su i Barbara Kolar i Mirjana Rakić, tako da je pobjeda još slađa, jer njih dvije doista uvažavam i obožavam.


Na ovogodišnjoj dodjeli Porina imali smo te prilike vidjeti od glave do pete odjevenu u iznimno hvaljenu suradnju LINK by Ogi Antunac i Zoran Mrvoš, koja te pokazala u jednom sasvim novom svjetlu. Prereriraš li i inače takvu estetiku?

Ovaj styling je bio drugačiji za mene utoliko što je bila specifična prigoda. Jasno je da u takvoj odjeći neću voditi "8. kat", koji je poslijepodnevna emisija u kojoj voditelj treba biti nenametljiv. Kako za "8. kat", tako i za "Porin", za moj je styling bila zaslužna televizijska kostimografkinja, nenadmašna Nataša Svekler, koja je izabrala Ogi i Zorana (i njihov LINK). Moram priznati da je još jednom napravila sjajan posao, jer smo i za sam Porin htjeli da djeluje rokerskije, tako da sam i ja bila odjevena u tom kontekstu. Sjajno mi je to što njih dvoje rade i bilo je itekako primjereno. Normalno je da Splitski festival neću voditi tako odjevena, sve je stvar mjere i sadržaja u koji se morate uklopiti, tako da Nataša to radi sjajno i volim kada mi olakša posao.


Jesi li planski ili kompulzivni kupac i kakve komade najradije biraš u svakodnevnom životu, kada nisi ispred televizijskih kamera?

Kupujem pretežito kod nas, i to planski u kombinaciji s kompulzivnim. Evo prije dvadeset sam minuta skoro kupila balerinke, koje bi mi bile treće u mjesec dana. S obzirom da nisam žena od štikle i stalno sam u starkama, balerinke su mi ženstvenija varijanta i skoro sam ubola jedne, ali sam se ipak svladala. Nekad kupim jer si želim popraviti dan ili si kažem "ti to zaslužuješ, ajde daj se malo razveseli", nekad kupujem na više rata, jer to su "kapitalne investicije". Ponekad kupim neudobne balerinke, ali u principu sam neopterećena i racionalna; nemam velike izlete, imamo što jesti zbog moje kupovine, neću dovesti u pitanje otplatu kredita, tako da sam kontrolirana. Ponekad se volim počastiti i to je sve uglavnom low budget. Ako se žena mojih godina, koja radi na televiziji, razveseli kupovinom u Zari i H&M-u, onda sam stvarno jeftina za održavanje. Posebni mi je gušt otići na dječji odjel spomenutih trgovina i ubosti si komad svoje veličine. Svakodnevno biram vrlo jednostavna i ležerna izdanja s trapericama i tenisicama, ne šminkam se i dopustim si da odem van bez opterećenja i pitanja "što drugi misle".


Što su za tebe moda i stil i patiš li imalo od modne kritike?

Nisam osoba koja se prezentira na način da privlačim pozornost kako bi me netko modno trančirao, no jasno je da neki stilovi i trendovi utječu na mene. Iako nemam razvijen neki svoj prepoznatljiv stil i dio sam "urbane konfekcije", modu obožavam pratiti putem časopisa - listam i gledam što mi je sve super, ali na kraju si uzmem ono što mi je ugodno i u čemu se dobro osjećam. Vjerojatno sam tako opuštena i ležerna jer ipak kroz svoj posao ispucam štikle i stylinge koje si prosječna žena ne može priuštiti, od toga da sam nosila krasne haljine inozemnih dizajnera poput Celine do najboljih kreacija naših dizajnera. Tu potrebu za ženstvenošću ispunim kroz posao.


Koliko ti je bitna domaća kvaliteta? Kupuješ li odjeću hrvatskih dizajnera?

Ne da nemam običaj kupovati odjeću domaćih dizajnera, već nemam običaj kupovati dizajnersku odjeću uopće i doista ne znam imam li koji brand u ormaru. Davno sam imala Bossovo odijelo, zahvaljujući svojoj sestri koja obilazi trgovine pa je kupljeno 70% sniženo. U principu, imam neki limit do kojeg idem kad su u pitanju komadi robe. Ne želim marginalizirati, ali to je odjeća, nešto što je potrošno i ne pada mi na pamet dati tisuću eura za neki komad robe. Daleko od toga da mi se ne sviđaju neke stvari, da ima prekrasnih stvari naših i stranih dizajnera, ali jednostavno ne živim tim životnim stilom, živim od svoje plaće i postoje neki prioriteti.

                                  


Estetska krirugija i uljepšavanje lica i inih dijela tijela kozmetičkim zahvatima. Odobravaš li to ili se protiviš?

Sve je stvar izbora. Ja sam prije godinu i više koristila hijaluronsku kiselinu na gornjoj usnici. To nitko nije mogao skužiti, jer nisam stavljala u vanjski rub, nego u unutarnji. Imala sam priliku učiniti to na dermatologiji u Nemetovoj pa sam isprobala. Kako imam mala usta, jedva se i primijetilo, ali ja sam to osjećala i dala sam do znanja svojim bližnjima da sam napravila zahvat. No to se resorbira, organizam to razgradi nakon pola godine, tako da od tih mojih putenih i senzualnih usana nema više ništa. Naravno, koristim posebne kreme oko očiju, posebne kreme za njegu lica i uvijek skidam šminku, ma koliko sam umorna. Također imam zahvalni ten, nekad je bio mješoviti/masni, a sad se s obzirom na godine suši. Sve je stvar izbora, no za neke rezove nemam ambicije. U svemu treba imati mjeru, ako se negdje pritegnete, nategnete i ako vas to veseli, zašto ne, ali to treba onda biti doista dobro napravljeno. Grozno mi je kada svi izgledaju kao da su bili kod istog "vulkanizera".


Već dugi niz godina vjerna si bob frizuri, koja je postala tvoj zaštitni znak i kojoj s vremena na vrijeme oduzimaš ili daješ na duljini. Pamtiš li kada si se prvi puta tako ošišala i bi li pristala na promjenu da ti danas netko ponudi kompletni make over?

Evo, sada više nije bob, budući da su šiške izrasle, no nosila sam ga neko vrijeme. Moram priznati da mi kosa ipak nije fetiš, već imam poprilično ležeran odnos prema njoj, za razliku od svoje mlađe sestre koja je sto godina imala jednu dosadnu, istu frizuru s centimetar-dva gore-dolje, a ja sam ipak imala faze kada sam radila drastične rezove, od toga da bih se iz duge ošišala na kratko ili bi tu kratku kad bi izrasla narepala pa sam svašta kombinirala. Prije par godina sam imala taj bob sa šiškama i varijacije njemu na temu, a sad mi je dosadilo imati šiške pa ćemo vidjeti kad će mi dosaditi i ova promjena. Moja sreća je što ne bojam kosu, bez obzira na stresan život - boja je potpuno prirodna, a kosa zdrava. Promjene su zapravo odraz mog osobnog raspoloženja.


Započela si studijem medicine, a završila novinarstvo. Vidiš li se i dalje u toj profesiji? Imaš li već jasnu viziju što bi voljela raditi nakon 8. kata?

Sve dok sam ovako mlada i poželjna, bit ću pred kamerama. Imala sam sreće da sam odradila doista sve od igle do lokomotive što se može raditi u zabavnom programu; od najava programa, do prime time showova, talk showova i tako dalje. Vjerojatno na mene još računaju s obzirom da su sad i na Porinu vidjeli da teta od 50 godina može fatalno izgledati ako se utegne u kožu i lance. Vjerujem da bih još mogla dobro plivati u nekom late night terminu, imali smo taj format na našim televizijama, to je neki format koji vani postoji već desetljećima. Nešto što bi išlo uživo, polulepršavo, gdje bismo mogli mogli razgovarati o svemu i svačemu, najčešće o seksu i religiji. Tako da vjerujem da će biti još posla, a nakon toga ćemo vidjeti što mi život nosi.

 


Hana Bartolović

photo: Porin, pixsell, fashion.hr

 

Objavljeno: 28.05.2012. u 12:35

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p