DIZAJN I ARHITEKTURA

'Nisam fan hladnog i minimalističkog stila, interijer treba isijavati toplinom'

Intervju: Ivy's Design

Iza imena Ivy's Design krije se Ivana Bukvić, dizajnerica interijera koja je hrvatsku adresu zamijenila onom berlinskom gdje radi i živi svoj san. Ivana je moderna i urbana kreativka koja nije dopustila da joj nedostatak formalnog dizajnerskog obrazovanja stane na put, već je sve svoje ideje i ambicije uspjela realizirati radom, trudom i konstantnim učenjem onoga što ju životu najviše veseli, a to je dizajn i uređenje prostora.

‘Neslužbeno se počinjem baviti istim mnogo prije početka formalne karijere, kada sam bila zaslužna za opremanje i preuređivanje starih i trošnih stanova koji su se zatim preprodavali. Pothvat je svakako bio uspješan što zbog dobrih poslovnih poteza, što zbog primamljivog dizajna interijera, ali i zbog grada u kojem ljudi vole kombinaciju modernog dizajna i klasične arhitekture.’

Prvi vrlo uspješno realizirani projekt svakako je coworking prostor u Berlinu, Schönebergu. Spomenuta kompanija upravo na temelju dizajna interijera naglo dobiva na popularnosti, pa Ivana, prema zaslugama dizajnira interijer još triju prostora iste kompanije- onaj s adresom nizozemskog glavnog grada, coworking u Dortmundu, i veličanstveno zdanje na zavidnoj lokaciji u berlinskom Mitteu- te se tako utemeljuje CI firme. Ono što je posebno u Ivaninu radu je činjenica kako svaki prostor ima određenu vlastitu temu, od Alise u zemlji čudesa, šarenila svemirskog broda pa sve do samog Berlina koji je poslužio kao lajt motiv.

Ivana nakon uspješnih odrađenih projekata polako odlučuje da je vrijeme da gradi vlastiti brend, pa 2017. osniva Ivy’s Design, a djevojke su početkom veljače ove godine preselile u vlastiti Studio na zavidnoj Berlinskoj lokaciji: Rosenthaler Platz, Mitte, u blizini Alexanderplatza.

‘Novom studiju neopisivo se veselimo, i smatramo ga veoma bitnom prekretnicom, i značajnim sljedećim korakom za Ivy´s. Studio smo uredile same, pa služi i kao showroom, ne samo inozemnih i lokalnih brendova koje najčešće koristimo i s kojima najviše surađujemo, već i vlastitih nam idejnih rješenja. Osim toga, I kao galerija u kojoj rado izlažemo radove naših kolega, umjetnika i akademskog slikara Damira Mumbašića, Vesne Salmon te fotografkinje Nadje Tobias.`



Kada govorimo o inspiraciji, Ivana nam je otkrila da joj iste nikada ne nedostaje i da ono što je zapravo najviše nadahnjuje jesu ljudi za koje dizajnira prostor. ‘Smatram da bi svaki prostor trebao biti namijenjen ljudima, a koji ne bi smjeli prezati od slobodnog korištenja, te uživanja istog. Beskonačna tapeta ljudskih karaktera i osobnosti, sve te silne različitosti i jedinstvenosti upravo jesu moja glavna zanimacija kod kreiranja dizajna specifičnih prostora. Upoznavanje svakog klijenta naosob najbitniji je zadatak, prije početka projekta. Trudim se ne nametati svoju estetiku i stil, već se samo nadgraditi na onaj postojeći, klijentov. Koliko crpim inspiraciju, toliko me još više nadahnjuje ideja da i sama budem inspiracija drugima. Kao žena koja se snalazi i djeluje u prevalentno muškom poslovnom svijetu, i dalje nailazim na predrasude. Od zastarjelih šovinističkih ideja prema kojima lijepa žena koja nosi pete ne može biti i uspješna poduzetnica, preko viceva o plavušama, do stereotipnih nametanja isključivih uloga majke i supruge susretala sam se sa svime; uspješno se i neumorno protiv toga borila i nastavljam boriti. Prkosim predrasudama. Glasna sam, uvijek i po cijenu svega izražavam svoj stav i mišljenje, ne gazim preko vlastitih principa i morala, te mi je misija ispuniti vlastite ideale o ženi današnjice.’

Zanimljivost koja nam je odmah zapela za oko je činjenica kako Ivana voli tražiti i prepoznavati neotkriveni potencijal, pa tako od najneuglednijih i zabačenih prostorija napraviti highlight prostor, a posebice se voli baviti kupaonama i toaletima.

‘Svakako bih voljela spomenuti svoj većinsko hrvatsko i ženski tim. Više smo od suradnica, granica između profesionalnog i privatnog je odavno prijeđena, i kod svake upravo cijenim ono po čemu se najviše ističe. Iako ni jedna nije imala odgovarajućeg iskustva, talenta i ustrajnosti nije nedostajalo, te smo zajedno od Ivy´s designa stvorile dizajnerski studio čija je putanja kontinuirano uzlazna.’


Na pitanje kako bi opisala interijere koje uređuje, Ivana odgovara kako nije ekskluzivna po pitanju biranja projekata već se trudi imati što raznovrsnije izazove. ‘Od komercijalnog do rezidencijalnog, od velikih projekata i bitne klijentele do jednostavne preinake dnevnog boravka. Pored novih berlinskih ureda za TTI investitorsku kuću, ili pak našeg najnovijeg i najvećeg pothvata do sada­ uređenja HTK akademije­ privatne prestižne akademije za dizajn i umjetnost, te pripadajućeg im kampusa u Hamburgu, svakako se trudimo ostati dostupni i klijentima koji ne raspolažu zavidnim financijskim sredstvima. Štoviše, to nam je, pored dizajniranja community prostora svojevrsna specijalnost. Voljeli bismo dokazati i pokazati kako se i s malim budžetom, a uz veliku kreativnost, mogu postići sjajni rezultati.’

Berlin je grad poznat po određenom hladnom industrijskom tonu, no Ivana nije pobornik takvog stila. Ona voli toplinu doma, udobnost i ugodu. ‘Nisam fan hladnog i minimalističkog stila. Interijer treba isijavati toplinom­ to je najbitnije. Ne podliježemo trendovima, trudimo se nametati iste. Naginjemo dizajnu koji je postojan i snažan. Jarke boje, kontrasti I mixmatch estetika jesu imperativ, a organski i prirodni materijali su sastavni dio svakog interijera kojeg smo uredili. Do sada smo stvorili široku mrežu vrsnih majstora i kooperanata koji su zaslužni za produkciju svih custom made komada koje osmislimo. Antikni komadi u industrijskom prostoru, graffiti art pred mramornih stupova: anything goes, if it goes well! Velika sam ljubiteljica umjetnosti, i zidnu umjetnost uvijek uspijem ukomponirati u zadani projekt.’


U radu s klijentima, Ivana svakome pristupa individualno, no ključna načela ostaju ista i konstantna. S obzirom na dosadašnja iskustva, Ivana ima razrađenu iskonsku filozofiju koja je primjenjiva na svim projektima, a njezini entiteti su zajednica, ljudskost, boje, priroda i umjetnost.

‘Dizajn je moja strast i moj posao. Shvaćam ga osobno, a pristupam mu emotivno. Pa kao takav, i ne može biti išta drugo nego jedinstven i neponovljiv. U mojoj branši, ponekad je veoma teško razlučiti inspiraciju od kopije, no jedna stvar koju je nemoguće kopirati jest emocija i karakter, pa se upravo stoga trudim unijeti u svaki prostor dašak sebe.’

Zavirite li u Ivanine dosadašnje projekte, sigurno ćete primijetiti veliku zastupljenost biljaka, pa smo se zapitali zašto je taj motiv toliko prisutan. ‘Od prirode potječemo, priroda smiruje. Tu povezanost s prirodom pokušavam unijeti u svaki prostor. Osim emotivne komponente, a prema kojoj ne samo da od prirode potječemo u filozofskom smislu, već me podsjeća na dom i rodnu Derventu, svakako je bitan i elemenat urbanizma. Smatram da bi svaki interijer, jednako kao i eksterijer u arhitektonskom pogledu, trebao biti uklopljen u okolinu. Kako se većina prostora koje dizajniram nalazi u urbanim područjima, gdje prirode gotovo i nema, moja opsesija biljkama svojevrsni je izazov temeljen na toj zamisli: ako postoji i jedan prirodan detalj kojeg zamijetim u okolini nekretnine, svakako je prenosim u unutrašnjost, kako bih stvorila osjećaj povezanosti s onime što nas okružuje, te zaokružila priču u homogenu cjelinu.’



Pri kraju ovog intervjua, upitali smo Ivanu što je najljepše, a što najgore u njezinom poslu.‘Veoma se lako pretvarati da nam priznanja i potvrde nisu bitne. Svakako nisam jedna od tih osoba, prežem od lažne skromnosti. Ambicije nikada nije nedostajalo, a želja za uspjehom je nešto što ne skrivam. Štoviše ponosim se tom osobinom. I poštujem je kod drugih, posebno kod žena u poslovnom svijetu.'

'Ono što nikako ne volim, jest nepoštenje i nedostatak integriteta. Njegujem dobre odnose koje sam dugo gradila, bilo s klijentima, bilo s kolegama i kolegicama, no nikada nisam neiskrena. Ne podnosim prijetvornost, pohlepnost ni podmuklost. A toga u ovome poslu, na žalost, ima na pretek. Smiješno je ponekad, koliko ljudi dizajn interijera ni najmanje ne doživljavaju kao posao gdje psihologija i sociologija, te ljudski faktor igraju toliko veliku ulogu. Na kraju krajeva, kad pričamo o dizajnu, pričamo o ljudima. Da ne bi ispalo sve tako negativno, postoji i druga strana medalje. Pa ako je najnezahvalnije baviti se nezahvalnim ljudima, nema ničeg ljepšeg nego raditi s onima koji jesu. I više od toga. Od svog talentiranog tima, do prijateljica koje su mi pružile priliku ,krajnja je želja da se svi ponosimo interijerom koje sam/ smo koncipirala/ e.’

Foto: Berliner Lichtbild, Jeffrez Mac Nac, Andreas Lukoschek
Objavljeno: 30.03.2019. u 08:04

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p