DORIS OSTREŠ

Marketing straha: jesu li kozmetički proizvodi zaista toliko štetni za naše zdravlje?

Trebamo li zaista pobacati svu kozmetiku s polica kako bi zaštitili svoje zdravlje?

Već nekoliko dana u mojoj glavi živi 'rent free' pjesma predstavnice Srbije na ovogodišnjem Eurosongu čiji stihovi kažu da "umjetnica mora biti zdrava". Osim što ima izrazito 'catchy' melodiju, njezin tekst nešto je što savršeno reflektira 'mindset' današnjeg društva. Riječ je o kritici na histeriju koja već nekoliko godina vlada našim društvom, a koja se rasplamsala dolaskom pandemije. Konstantno pranje ruku, pobožno čišćenje namirnica iz dućana octom te hranjenje paničnim strahom od pandemije život je koji je jedno vrijeme bio naša svakodnevica. Ono što smo dokazali kao društvo jest to da smo zbog osjećaja straha spremni na sve, pa i na stajanje u kilometarskim redovima u dućanu kako bi kupili još jedan paket wc papira ili pak kvasac u količini kao da se spremamo otvoriti pekaru. No, što kada upravo ova emocija koja nas tjera na takve akcije postane glavno sredstvo oglašavanja i same prodaje, pogotovo kada to stavimo u kontekst kozmetičkih proizvoda?

Iako to ne pokazujemo svojim načinom života i svakodnevnim navikama, u suštini nam je zapravo jako stalo do toga da budemo zdravi. Trend 'biti zdrav' počeo je tinjati još prije same pandemije koja ga je svojim dolaskom samo rasplamsala i pretvorila u jednu neutemeljenu opsesiju koja više nema niti glavu, niti rep. Industrija koja to savršeno iskorištava je naravno ona kozmetička koja je sama po sebi prepuna paradoksa, a ovaj trend je toliko uzeo maha da ga je postalo nemoguće ignorirati. Sjećam se vremena u kojima je svakodnevna njega kože dolazila kao nagrada koju bi poklonili sebi samima nakon napornog radnog dana, dok je danas odnos prema istoj prepun strahova i sumnji. Kozmetika je nekada nadilazila svoju ulogu uljepšavanja te je predstavljala ritual koji nas opušta, da bi nas danas pretvorila u pomahnitale teoretičare zavjera koji u omiljenim bočicama više ne vide saveznike ljepote, već neprijatelje vlastitog zdravlja.

Toksičnost kozmetičkih proizvoda nešto je čemu se u posljednje vrijeme pridaje ogromna pozornost, a sve je započelo pojavom takozvanih 'pametnih' aplikacija. Kao i sve drugo u našim životima, tako smo i brigu o vlastitom 'zdravlju' prepustili u ruke tehnologije, pa spomenute aplikacije u svega nekoliko sekundi mogu izdvojiti sastojke iz kozmetičkih proizvoda koji predstavljaju potencijalnu opasnost za naše zdravlje. Iz tog razloga su se brojni proizvodi pronašli na 'crnoj' listi te bi u konačnici završili u košu za smeće, bez obzira na to što možda sjajno funkcioniraju na našoj koži - jer aplikacija je rekla svoje. Ispitani proizvod je štetan, a nama je ipak najbitnije zaštititi svoje zdravlje...

Problem 'pametnih' aplikacija je zapravo ogroman jer iako izgledaju kao praktično i brzo rješenje kojim ćemo sačuvati svoje zdravlje, zapravo je riječ o aplikacijama koje rade na potpuno pogrešnom principu. Izoliranje sastojaka i njegovo demoniziranje u potpunosti je pogrešan pristup razumijevanja kozmetike jer je zapravo 'doza ta koja čini otrov', a ne sastojak kao takav. Ako i postoji u proizvodu pokoji diskutabilni sastojak, on se ne koristi u toksičnim dozama koje mogu imati značajan utjecaj na naše zdravlje. Primjera radi, i voda može biti otrovna ako ju popijemo u prevelikim količinama, a ništa drugačije nije niti kada su drugi sastojci u pitanju.

O ovoj temi porazgovarala sam i s mladom liječnicom iz Zagreba, a koja se nalazi iza omiljenog beauty profila Miss recenzija: "Svako doba ima svoje žrtveno janje, pa je tako donedavno to bio antifriz u hrani (kojeg definitivno tamo nema), a danas su to kozmetički proizvodi, odnosno sastojci u njima. Za ovo su djelomično zaslužne i aplikacije koje nam nakon skeniranja deklaracije odmah na ekranu izbace strašnu presudu (otrovan proizvod) i mi ga odmah bacamo u smeće čim vidimo ‘hormonalni disruptor’ ili ‘neurotoksin’. Odmah ću naglasiti da aplikacije nisu točne! Često sami sastavi koje izbacuju uopće nisu kao na deklaracijama, a etiketu otrova dobije 90 % proizvoda i to neutemeljeno. Lov na vještice se odvija godinama, a trenutno je u fokusu petrolatum (Vazelin). Društvenim se mrežama munjevito šire dezinformacije jer ipak strah najbolje prodaje. Gotovo pet puta na dnevnoj bazi dobijem pitanje ‘Petrolatum je nafta jel da? To je otrov? Misliš li da ga trebam baciti?’. Ne, petrolatum nije nafta! On je pročišćen i apsolutno siguran za korištenje. Primjera radi navodim ricinusovo ulje koje se dobiva iz sjemenki koje sadrže otrov ricin (koji u vrlo maloj količini može ubiti čovjeka). No, preradom ono postaje sigurno za ljude! Isto je i s petrolatumom. Nepravedno optužen, a jako dobar sastojak i to naročito kod ljudi s atopijom, dehidriranom i suhom kožom oštećene barijere. On nije ni 100% okluzivan kako se govori!" - objašnjava Maja.


"Tu nam je i Olaplex (skuplji proizvod) koji je kod dosta ljudi trenutno završio u smeću zbog sastojaka koji je zabranjen od EU od 1.3.2022. zbog potencijalne reproduktivne toksičnosti. Istraživanje je rađeno na miševima koji su hranjeni abnormalnim dozama Liliala (naravno ne jedemo Olaplex) s kojima mi ljudi nikad nećemo doći u kontakt. Osim toga kosa je mrtva i nema krvotok da bi to apsorbirala. Ovo je samo miris tako da će brendovi lako reformulirati proizvode bez njega. EU je ipak zabranila Lilial, ali ne hitnim postupkom. Ovo nam samo govori da kad se nešto učini sumnjivim ili štetnim industrija nas ipak štiti jer je dobro zakonski regulirana! Dolazimo i do one ‘Doza čini otrov’. Sve može biti otrovno u pravoj količini, voda, kisik, vino... Ako popijemo 20 litara vode ili vina premašujemo sigurnu dozu. Isto je i s kozmetikom u koju se stavljaju netoksične doze. Dakle, ne možemo doći u opasnost. Ljudi često misle da se sve što stave na kožu automatski upije u krvotok. To apsolutno nije istina jer koža radi svoj posao jako dobro i štiti organizam. Da je to istina nakon ulaska u bazen bi imali dodatnih 20 kg vode. Da bi se nešto stiglo dublje od površnog sloja kože mora proći nekoliko biokemijski različitih slojeva, mora biti dovoljno malo, mora zadovoljiti različitu topivost svakog sloja. Vrlo je malo takvih tvari, a većina ih se izluči iz tijela i neakumulira." - govori Maja.

Kao što sam ranije napomenula, problem beauty aplikacija je višeslojan, a pored neutemeljenog 'lova na vještice', odnosno toksične sastojke, činjenica je da iza tih pametnih aplikacija stoje i sami kozmetički brendovi koji su ciljano kreirali spomenute aplikacije kako bi upravo njihov proizvod bio prikazan kao 'toxic free'. Ovaj problem još je veći kada ga smjestimo u kontekst paralelnog trenda koji 'trese' beauty svijet, a to je 'clean beauty'. Riječ je o kozmetici koja je prividno oslobođena od svih sastojaka koji su etiketirani kao toksični (najčešće je riječ o alkoholu, silikonima, parfemima, bojama, SLS/sulfatima, kemijskom SPF-u). U suštini nije riječ o revolucionarnom i 'zdravom' proizvodu, već o isključivo marketinškoj strategiji kako bi se pojedini sastojci degradirali, a zatim noviteti koji taj isti sastojak ne sadrže na tržištu prezentirali kao nešto revolucionarno. Također, trend 'cleanwashinga' nameće ideju kako je sve kemijski proizvedeno u konačnici loše za naše zdravlje, odnosno toksično te da bi se trebali okrenuti prirodi zaboravljajući da je molekula vode isto - kemija. Faktor koji u cijeloj ovoj zapetljanoj priči ne možemo ignorirati je i pojava društvenih mreža koje su baš svakome dale pravo glasa, a zbog kojih je postalo teže no ikad selekcionirati informacije. Potrošači su danas žrtve senzacionalizma zbog kojeg je uživanje u kozmetičkim proizvodima palo u posve drugi plan.

No, da nije sve tako 'ružno' u svijetu ljepote potvrđuje nova kolekcija proizvoda popularnog brenda The Ordinary. Ovaj brend poznat je po tome da njegovi proizvodi nose naziv po ključnom sastojku koji se u njemu nalazi, pa je tako The Ordinary Sulphate 4% šampon naišao na niz kritika i prije nego što je uopće stigao u prodaju. Ono što je u ovoj priči kontroverzno jest to što je ovaj brend istaknuo upravo sulfate (Sodium Laureth Sulphate-2, SLES-2) kao ključni sastojak ovog noviteta, a riječ je o sastojku na kojeg se već godinama 'baca drvlje i kamenje' jer se za njega smatra da izaziva rak za što naravno ne postoji niti jedno znanstveno relevantno istraživanje koje bi to potvrdilo. Ovim potezom The Ordinary je odlučio maknuti stigmu s ovog sastojka koji se često koristi u njezi kose, a koji se bez nekog posebnog razloga pronašao na meti kritika.

Ono što je važno razumjeti kada se analiziraju sastojci pojedinih proizvoda jest razlika između 'štetnog' sastojka i alergena. Upravo za alergene imamo tendenciju reći da su toksični, no riječ je o sastojku koji kod nekoga može izazvati reakciju, dok će kod drugih u njezi sasvim normalno funkcionirati. Tako će primjerice nečija koža reagirati na proizvode koji u sebi sadrže određeni postotak alkohola, dok će kod drugih ovaj sastojak proći neprimjetno. Činjenica jest da svaki tio kože drugačije reagira, a što nije dovoljan razlog da se pojedini proizvod etiketira kao štetan! 

U vremenima kada smo okruženi isključivo lošim vijestima i događajima koje je bilo nemoguće zamisliti da bi se mogli ostvariti, strahu je postalo poprilično teško oduprijeti se. No, kada on postane dio i naših omiljenih rituala koji bi trebali predstavljati bijeg od svakodnevice - što nam zapravo ostaje?

Foto: Instagram
Objavljeno: 09.03.2022. u 00:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p