DORIS OSTREŠ

Ovih dana svi pričaju o zlostavljanju pjevačice FKA Twigs, a mnogi se pitaju kako je moguće da se to dogodilo baš njoj?

...o toksičnim ljubavnim odnosima i koga u njima zapravo vidimo?

Ovih dana gotovo je nemoguće bilo ne primijetiti novi celebrity skandal, a u čijem su se samom središtu pronašli glumac Shia LaBeouf i pjevačica FKA Twigs, koja je odlučila javno progovoriti o zlostavljanju, iznijevši pri tome sav prljav veš iz njihove jednogodišnje veze. Bez ikakvog susprezanja, baš onako kako to javnost voli, do detalja. Surovo i odrješito prepričala je situacije koje u najmanju ruku okreću želudac, od toga da joj je Shia prijetio kako će izazvati prometnu nesreću ako mu ne dokaže da ga voli, preko brojnih ljubomornih ispada, konstantnog osjećaja straha jer je spavao s napunjenim vatrenim oružjem, pa sve do namjernog prenošenja spolno prenosive bolesti, fizičkih nasrtaja i gušenja. Ovo je samo maleni djelić svega onoga što je FKA Twigs iznijela na račun, sada već njezinog bivšeg partnera, te je cijela priča završila na sudu, tužbom pjevačice za psihičko i fizičko zlostavljanje...

No, kao da je riječ o nekom zakonu fizike, nije dugo trebalo, a da dežurni Internet komentatori ne iznesu svoj stav ili je možda prikladnija riječ sud. Jer zaista, može li ijedan skandal ovakvih razmjera uopće biti dočekan prekriženih ruku? Sasvim je normalno da situacije u kojima je prisutno zlostavljanje, bilo kakve vrste, izaziva kod ljudi reakcije, posebice kada ih svatko od nas jednim klikom može izraziti, a povratna poruka na ovako hrabar čin jedne mlade žene bila je, vrlo blago rečeno, raznolika. Tako su jedni pružili podršku pjevačici, ne štedeći Shia pogrdnih naziva, iskazujući joj pri tom zahvalnost na toliko važnoj poruci koju je svojim činom poslala u javnost, a čime je pružila primjer i drugim ženama koje proživljavaju istu situaciju sa svojim partnerima. Drugi su njezin potez oštro osudili, navodeći argument, a koji datira još iz kamenog doba, da se takvi problemi rješavaju unutar svoja četiri zida. Trećima pak nije bilo jasno zašto je uopće ulazila s njim u vezu jer Shia već odavno nije simpatični Disney dječak, već glumac s epitetom 'Holivudski zlostavljač', zahvaljujući ranijim agresivnim ispadima, dok komentara kako je FKA Twigs ovaj skandal iskoristila u svrhu samopromocije također nije manjkalo. Pored navedenih reakcija, poprilično veliki broj javnosti jednostavno je bio u šoku da se nasilje dogodilo upravo njoj; mladoj, lijepoj, talentiranoj, uspješnoj...nekome tko uopće ne izgleda kao netko tko bi mogao biti nečija žrtva!

Cijeli ovaj slučaj dao mi je jedan throwback na davnu 2009. godinu, kada nije postojala naslovnica, a da njoj nije bilo izobličeno Rihannino lice od batina njezinog tadašnjeg dečka, Chrisa Browna. Tada je zbog fizičkog nasilja Chris 'zaradio' uvjetnu kaznu u trajanju od pet godina, uz šest mjeseci rada za opće dobro. Također je dobio i zabranu prilaska, pa se popularnoj pjevačici nije smio približiti na manje od 45 metara. Mjesecima se ovaj slučaj provlačio po medijima, a svi su željeli dobiti odgovor samo na jedno pitanje, kako je moguće da se to dogodilo baš njoj? Gotovo smo bez daha pratili svaki njezin intervju, a posebno je ostao upamćen onaj u podcastu Oprah Winfrey, kada je rekla kako ga unatoč svemu što joj je napravio u životu, i dalje voli te da je on ljubav njezina života. Mnogima tada neshvatljivo, ovaj odgovor zapravo je bio sasvim logičan i neizmjerno iskren, jer je ipak riječ o unutarnjoj borbi između osjećaja koji su i dalje prisutni te  surove realnosti koju nalaže sam razum.

Iako, nažalost, ovakvih slučajeva ima mali milijun, oba primjera su zapravo potaknula jedno važno pitanje koje se baš uvijek provlači kada se dogodi partnersko nasilje, posebice kada je riječ o nekom celebrity paru, a to je kako zapravo žrtva treba izgledati da bi ju zaista doživjeli žrtvom? I zašto se uvijek iznova iznenadimo kada vidimo da je riječ o nekoj uspješnoj osobi koja zrači samopouzdanjem i za koju baš nikada ne bi rekli da privatno proživljava pravi pakao? Vjerujem da veliki dio problema leži u načinu na koji se kreira u javnosti slika žrtve, posebice putem medija i reklamnih kampanja (koje to isto nasilje žele osvijestiti u društvu), pri čemu je najveći fokus stavljen na fizičke posljedice nasilja. Plavo oko i razbijen nos nešto je što je uvelike oblikuje izgled 'idealne žrtve', no je li to tako zaista u stvarnosti?



O ovoj temi porazgovarala sam s Majom Štahan, koordinatoricom Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja (NPC) i Ivanom Andrijašević, psihologinjom NPC-a:"Često se, možda i nesvjesno, služimo stereotipom o 'idealnoj žrtvi' kao orijentirom oko toga kome vjerovati; idealna žrtva nasilja u vezi bi prema tome bila žrtva teškog tjelesnog nasilja s vidljivim posljedicama, koja na prvi nasilni incident podiže glas i podnosi prijavu vidno potresena. Ako pak ne podnese prijavu, onda tražimo način kako to razumjeti, pa nam je lakše prihvatiti da žrtve nasilja u vezama ostaju zbog svojih karakternih mana, loših izbora ili nedostatka opcija. Važno nam je napraviti takvu 'distancu' od žrtve i njezinog iskustva kako bi sebi vratili osjećaj sigurnosti u vjerovanju da se to nama nikada ne bi dogodilo - jer imamo svoj novac, jer ne toleriramo nikakvo nasilje, jer smo snažnije, pametnije isl." - govori Ivana i dodaje "Kada razmišljamo na taj način ignoriramo činjenicu da nasilni odnosi rijetko kada započinju nasiljem i da su u početku izrazito ugodni, dok se nasilje uvodi postepeno i to rijetko odmah fizičko. U početku je prisutnije psihičko nasilje koje najčešće podrazumijeva stvaranje atmosfere opasnosti i straha u odnosu, pri čemu žrtva ima dojam da stalno griješi."

"Osim psihičkog i fizičkog, u nasilnim vezama je često i ekonomsko te seksualno nasilje. Ono što se najčešće dogodi je da žrtva, u trenutku kada nastupi prvi slučaj tjelesnog nasilja, već provela neko vrijeme u tom nasilnom odnosu i atmosferi sveprisutnog straha. Tada, u takvoj situaciji, baš svatko bi bio ranjiv i jako je teško prekinuti takav odnos bez 'vanjske' pomoći, bilo da se radi o podršci članova obitelji i prijatelja ili pravovremenoj intervenciji i kontinuiranoj podršci institucija i organizacija koje se bave pružanjem podrške žrtvama i svjedocima. Tu je važno znati da se socijalna mreža žrtve, njezina obitelj, prijatelji i kolege, najčešće s vremenom razrijedi. Izoliranje žrtve još je jedan od oblika psihičkog nasilja koji je čest u nasilnim odnosima. Kada se žrtvu ostavi bez njezine socijalne mreže, ona se za pomoć može obratiti jedino institucijama ili organizacijama civilnog društva." - objašnjava Ivana.



Što sam starija, razmišljajući o svim toksičnim vezama kojima sam unazad nekoliko godina bila okružena, što vlastitih, što tuđih, postajem svjesnija prisutnosti psihičkog zlostavljanja kao takvog. Od toga da se partnerici brani nošenje crvenog laka jer je preizazovan za djevojku u vezi, preko toga da se brani druženje s dugogodišnjim prijateljima koji se trenutnom partneru ne sviđaju, pa sve do konstantnog provjeravanja poruka isl. Činjenica je da su nezdravi odnosi, koji uključuju psihičko, a zatim i fizičko nasilje, prisutni u našoj neposrednoj blizi više nego što to možda na prvu mislimo, a statistike procjenjuju da na jedan prijavljeni slučaj obiteljskog nasilja dolazi 10 neprijavljenih. Preciznost statistike izazovno je odrediti zbog tzv. tamne brojke, odnosno broja ne prijavljenih slučajeva nasilja, a čiji su razlozi raznoliki; od toga da je žrtve strah osude okoline, zatim ukorijenjeni mentalitet da se problemi ovakve prirode trebaju rješavati unutar svoja četiri zida, pa sve do nepovjerenja u institucije. Ono što je poražavajuće jest procjena da gotovo svaka treća žena jednom u životu doživi neki oblik nasilja, a kada malo pogledamo oko sebe i sve situacije koje smo možda osobno doživjeli ili svjedočili, ova procjena zvuči sasvim realno.



Također cijela ova situacija s pandemijom nije samo uskratila naše uživanje u dugim kavama, besciljnim šetnjama po trgovinama, izlaske u omiljene restorane i klubove, već je itekako utjecala na porast kaznenih (40%) i prekršajnih (20%) prijava u odnosu na isto razdoblje prošle godine: "Jedan od razloga koji su utjecali na porast broja obiteljskog nasilja, svakako je i pandemija COVID-19 virusa te proljetni lockdown koji su nas sve primorali da većinu, ako ne i svo svoje vrijeme provodimo u krugu obitelji. Neizvjesnost, stres, izolacija, egzistencijalni strah, ograničenje kretanja jesu faktori koji su utjecali na porast obiteljskog nasilja koji je zabilježen ne samo na našem području, nego i u većini drugih svjetskih zemalja."- objašnjava Maja te dodaje kako i NPC, kao i druge organizacije civilnog društva koje se bave pružanjem podrške žrtvama obiteljskog nasilja, bilježe porast broja poziva obiteljskog nasilja za vrijeme lockdowna od 10 %, dok je porast broja poziva na razini godine od 15 % do 20 %.



Možda nam celebrity skandali služe kao svojevrsna razonoda, prilika da malo zavirimo u intimu ljudi koji izgledaju toliko nedodirljivo, pri tom osjećajući satisfakciju zbog činjenice da njihovi životi i nisu toliko savršeni kao što se možda čini na prvu. S druge strane, kada maknemo taj zvjezdani status kojih ih nerijetko dehumanizira, i osvijestimo kako se u takvoj situaciji može pronaći naša sestra, dragi nam prijatelj, roditelji, i druge bliske osobe, pa na kraju krajeva i mi sami, cijela priča zauzima puno ozbiljniji ton, ali i pruža odgovor na ranija postavljena pitanja, da se nasilje može dogoditi baš svakome. Naravno, izlaza uvijek ima, samo što je, prije nego se upustimo u njegovu potragu, važno osvijestiti da koliko god je lijepo nesebično voljeti drugoga, barem malo te ljubavi trebamo sačuvati i za sebe same!

U nastavku smo izdvojili nekoliko adresa i kontakata na koje se uvijek možete obratiti:

- Linija Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja
dostupna je na besplatnom broju 116 006 u bilo koje doba dana i noći
- Ženska pomoć sada (S.O.S. telefon):
0800 655 222 besplatna telefonska linija za korisnice u kriznim situacijama, dostupna 24 sata tijekom cijele godine
- Hrabri telefon za roditelje:
0800 0800, radnim danom 9 - 20 h
- Žensko savjetovalište za žrtve nasilja (Autonomna ženska kuća Zagreb):
0800 55 44, radnim danom 10 - 17 h
- Besplatna pravna pomoć žrtvama nasilja u obitelji:
01 4663 666, radnim danom 8 - 17 h
- B.a.B.e.:
800 200 144, radnim danom 8 - 17 h
- Centar za žrtve seksualnog nasilja:
01 6119 444, radnim danom 10 - 17 h
- Psihološki centar TESA:
01 48 28 888, radnim danom 10 - 22 h

Foto: Unsplash, Youtube, Pexel, Instagram
Objavljeno: 20.12.2020. u 00:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p