FHR MAN

Luka Vidović iz 'pocket palme' ovog ljeta zaslužan je za našu omiljenu playlistu!

Koja je 'priča' iza pocket palme i Luke Vidovića?

Unazad nekoliko godina, na domaćoj glazbenoj sceni pojavila su se neka nova lica koja donose svjež i zanimljiv, drugačiji zvuk. pocket palma je duo za koji ste vrlo vjerojatno čuli, a činjenica kako njihova glazba sažima melankolični retro zvuk vješto upakiran u moderne osamdesete, osvaja već nakon prvog slušanja.

Iza pocket palme kriju se Anja Papa i Luka Vidović, mladi ljudi koji stvaraju glazbu na autentičan način te ne podliježu trendovima industrije. Upravo zato u sklopu FHR MAN rubrike, porazgovarali smo s Lukom koji nam je otkrio kako izgleda kreativni proces stvaranja pjesme, čemu teži u svom radu, ali i što nas čeka u skoroj budućnosti!

pocket palma je ime o kojem unazad godine dana neprestano slušamo, a sve zahvaljujući odličnim pjesmama koje su donijele prijeko potrebnu svježinu na domaću glazbenu scenu. Ipak, šira publika ne zna da ovaj duo postoji već neko vrijeme, samo pod imenom Side Project. Za početak, reci nam kako je sve počelo i koji je bio ključni trenutak u kojem je nestao Side Project, a nastala Pocket Palma?

Side Project je nastao ubrzo nakon što smo se Anja i ja upoznali, još davne 2012. kad smo skupa zasvirali na jednodnevnom srednjoškolskom izletu u Zadru. Počeli smo s obradama stranih pjesama i brzo se bacili u autorske stvari na engleskom. Do 2019. bavili smo se isključivo tim projektom i krenuli postajati neko ime na sceni i iza sebe smo ostavili svojevrsni utjecaj na alternativnu elektro scenu u regiji. pocket palma nastala je sasvim spontano kada smo jednu od pjesama s engleskog preveli na hrvatski, i shvatili da je ono što Anju i mene glazbeno veže u tom trenutku bio pokret retrowavea. U tome smo se najviše pronašli i shvatili kako je hrvatski jezik idealan upravo za te glazbene pravce kao što su retrowave i synthwave. Iako se u početku činilo nemoguće, lako smo se prilagodili pisanju na hrvatskom i to nam je na kraju postalo puno prirodnije.


Jedna od najvećih posebnosti Pocket Palme definitno jest činjenica da Anja i ti sami pišete riječi i skladate glazbu. Kako je to raditi u paru, dolazi li do kreativnih nesuglasica te ako da, na koji način ih rješavate?

S obzirom na to da smo Anja i ja prvenstveno prijatelji na jednoj jako dubokoj i posebnoj razini, kad dođe do stvaranja glazbe – stvaramo kao jedna osoba. Pogotovo u zadnjih par mjeseci kada apsolutno sve radimo skupa. Naučili smo bez prepirki doći do neke zlatne sredine koja zadovoljava obje strane u potpunosti.

Kako izgleda tvoj kreativni proces? Na koji način gradiš pjesmu od samog početka pa do finalnog proizvoda?


Kada radim nešto bez Anje, što je na sreću u zadnje vrijeme rijetkost, započinjem s glazbenom podlogom. Odredim emociju koju tim instrumentalom želim prenijeti. To kasnije pomogne i s pisanjem teksta. Recimo da želim na neki način obraditi emociju koja se u meni javlja zadnji dan prije povratka u sivilo grada nakon dugog sretnog ljeta, prvo bih napravio instrumentalnu podlogu inspiriran tom nostalgijom i osjećajem kako s nekim voljenim imam još samo jedan dan i tada dolazi svojevrsni povratak u stvarnost. Samim tim maštarenjem i odlaskom uma u tu situaciju, vrlo lako mogu smisliti i tekst koji će takvu situaciju savršeno opisati. Uz pisanje teksta pazim na duljine stihova i usput pokušavam smisliti melodije koje su dovoljno zanimljive, ali ne prekomplicirane kako bi barem refren ostao catchy i odzvanjao slušatelju u ušima.

Budući da si jako mlad, a Pocket Palma glazba donosi retro zvuk, odakle ljubav za nečim takvim?

Od trenutka kad sam prvi put sam počeo otkrivati glazbu, ona me vraćala u ranije godine. U početku su to bile 70-e i 90-e, a 80-e me iz nekog razloga nisu zanimale do kasnijih tinejđerskih godina. Ali jednom kad uđeš u vode 80-ih teško se od toga odvojiti. Taj glazbeni, ali i vizualni izričaj jednostavno zna pogoditi u srce baš na pravi način. Prvi put se i razni pretjerani osjećaji nostalgije, patetike, bespomoćnosti i slično uspijeva prikazati na tako jedan ukusan i nepretjeran način. Zbog toga se osjećam najugodnije koristeći elemente baš iz tog perioda. A tu su puno pomogli i novi pravci u glazbi koji se pojavljuju zadnjih nekoliko godina – retrowave i synthwave – koji zapravo kopiraju zvuk 80-ih na način da ta glazba zvuči još autentičnije nego glazba iz pravih 80-ih.

Laskaju li ti priznanja struke, kao primjerice ono da je album 'pocket palma' jedan od najboljih u protekloj godini?

Svakako mi puno znači priznanje kolega s kojima surađujem ili onih čiji rad i sam cijenim. To nije nešto čemu težimo niti Anja niti ja, već jednostavno nešto što objeručke prihvaćamo kad do toga dođe. To nam je definitivno potvrda da dobro radimo to što radimo, premda to često potvrde i neki negativni komentari koji dolaze iz nekih 'krivih usta', ako se smijem tako izraziti.


Žanr kojim se može opisati tvoja (vaša) glazba je synth pop, pa objasni našim čitateljima što to točno označava i koje su glavne karakteristike?

Synth-pop je kao žanr jako aktivan na svjetskoj scenu već dulji period, ali se tek prije nekoliko godina dogodila ta grana slična synth-popu u koju bih radije svrstao našu glazbu, a to je synthwave. Nešto poput novog vala koji vodi slušatelja u prošlost i budućnost u isto vrijeme.

Ako sam dobro zaključila, produkciju potpisuješ ti, ali i Anja. Koliko si samokritičan prilikom rada i koliko ti je bilo potrebno da se upoznaš s tehničkim aspektima posla?

Većinu produkcije sam potpisivao davno tijekom Side Projecta, ali što se tiče pocket palme, Anja i ja podjednako stvaramo. Anja se skroz oslobodila i radi taj synthwavee zvuk čak i bolje od mene po mnogim stvarima. Zapravo je dosta tužno što je ljudima prirodno zaključiti da sam ja taj koji se bavi stvaranjem glazbe u cijeloj toj priči, jer i sam znam jako puno domaćih i svjetskih autorica koje iza sebe nemaju nikakvog muškarca. Volio bih kad bih mogao utjecati na tu percepciju žena u glazbenoj industriji.

Da se vratimo na mene i moju produkciju, ja se time svakako bavim puno dulje jer sam i prije nego što smo se upoznali puno eksperimentirao s raznim softverima i sam se učio dok nisam to doveo do savršenstva. Samokritičan sam samo prema glazbi koju sam napravio prije recimo godinu dana i ranije, ali tad kad sam ju radio nije bilo tako. Vjerujem da je to jednostavno jer stalno napredujemo i zvuk je samim time sve bolji kako se skuplja sve više znanja o produkciji, ali i miksanju i masteringu.

Nakon vrlo uspješnog albuma prvijenca, kakvi su planovi u budućnosti? Planirate li možda eksperimentiranje i s nekim drugim glazbenim stilovima?

Jako aktivno radimo na sljedećem albumu i strašno smo motivirani tim zvukom koji smo otkrili u sebi kad smo postali pocket palma, tako da se za sada sigurno držimo synthwaveaa. Počeli smo producirati i snimati glazbu i za neke druge izvođače kao što su već svima poznate Nika Turković i Ida Prester te dvije debitantice Emmayy i Lady E, koje su se povjerile upravo nama kako bismo skupa stvorili njihove prve singlove. To je nešto u čemu stvarno uživam jer ponekad volim zalutati i u malo drukčije žanrove od onoga na što smo navikli. U svakom slučaju, nastavljam raditi ono što me najviše veseli. Ovo je prvi put u životu da se bavim samo glazbom, i presretan sam što sve priče o tome kako se od glazbe ne može živjeti u mome slučaju ne drže vodu.

Foto: Privatni album, Instagram
Objavljeno: 22.07.2020. u 09:43

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p