LIFESTYLE

Porazgovarali smo s fotografom čijoj se pojavi na špici raduje gotovo svaka djevojka!

Intervju: Goran Čižmešija

Ne mogu se točno sjetiti kada sam posljednji put napisala status na Facebooku ili objavila nekakav drugi sadržaj, no iz nekog razloga imam veliki problem s brisanjem ove društvene mreže, ponajviše zato što na nju gledam kao na jednu malu škrinjicu uspomena. Gotovo svaki odlazak na ovu društvenu mrežu za mene je postao svojevrsni vremeplov, koji uvijek iznova osvježi neka stara sjećanja, istovremeno šokirajući brojkom prije koliko godina su se ta ista sjećanja i dogodila. Tako mi je jednog jutra 'iskočila' fotografija mene, snimljena prije 6 godina, od strane uličnog fotografa te tako osvježila sjećanje na sam početak studiranja, gdje sam se za nagradu nakon uspješno položenog ispita, odlučila počastiti sladoledom iz omiljene slastičarne. Sjećam se da sam bila poprilično iznenađena što je od svih ljudi u gradu zaustavio baš mene, no nakon nekoliko probnih fotografija i sjajnih uputa kako da se što više opustim, nastala je fotka zbog koje sam se osjećala kao kakav celebrity. U to vrijeme Style Seconds je žario i palio ulicama centra, svi su željeli biti viđeni te dobiti svojevrsnu potvrdu kako je njihov modni izričaj sjajan, no tko je zapravo čovjek čijoj pojavi na špici se radovala gotovo svaka djevojka?

Prošao je poprilično veliki broj godina od perioda kada su glomazne ogrlice bile gorući trend, no Goran Čižmešija, najpopularniji street style fotograf u regiji, i dalje žari i pali gradovima brojnih metropola. Tko se sve pronašao ispred njegovog foto objektiva, kako je izgledao njegov početak, ali i kako izgleda jedan radni dan profesionalnog fotografa, otkrijte u nastavku!



Svoju karijeru ste započeli kao modni dizajner, a kasnije se ta ljubav nastavila razvijati kroz fotografiju. Kako je zapravo izgledao vaš početak i jeste li se oduvijek vidjeli u modnom svijetu?

U modnom svijetu sam s jedne strane završio slučajno, dok bi se s druge strane moglo reći da je to zapravo obiteljska crta i da mi je bilo suđeno. Već od malih nogu sam stalno nešto crtao, radio makete i vlastite igračke. Kupovne igračke su mi bile nezanimljive, odnosno, služile su samo kao baza iz koje bih uzeo elektromotor i svaki mjesec ga iskoristio za nešto drugo; brod, avion, vlak, robot, instalaciju isl. U 8. razredu mi je učitelj rekao da bih mogao biti dizajner, što mi je tada bio nepoznat pojam. U potrazi za srednjom školom na temu dizajna, na kraju sam se odlučio za varaždinsku tekstilnu školu, smjer Dizajner tekstila i odjeće, koja je mojem rodnom mjestu (Donja Dubrava u Međimurju) bila ujedno najbliža škola te vrste. Bio je to moj prvi osobni susret s modom iako su gotovo svi u mojoj obitelji bili kreativci i bavili se šivanjem. Unatoč tome, nikad nisam pokazivao interes za modu već prema mojem današnjem zaključku - za industrijski dizajn i arhitekturu. Moji prvi modni crteži bili su tragikomični, ali sam s vremenom shvatio formulu i počeo pobjeđivati na natječajima, a to se nastavilo i na Tekstilno - tehnološkom fakultetu.

Pobjedom na studentskom natječaju osvojio sam usavršavanje u dizajnerskom studiju tada velike njemačke modne kuće Jobis. S tim dragocjenim iskustvom sam počeo raditi kao dizajner u hrvatskim modnim kućama, od kojih bih izdvojio Angel i kasnije Amadeus. Za vrijeme radu u Angelu pojavila mi se želja za snimanjem kampanja za kolekcije koje sam dizajnirao. Posudio sam fotoaparat, zamolio prijateljicu da mi odglumi modela, snimio fotografije na automatskim postavkama fotoaparata, pokazao rezultat nadređenima i dobio zeleno svijetlo za snimanje prave kampanje. Uskoro su uslijedili angažmani od drugih modnih kuća, ali i renomiranih modnih magazina. I tako dođe do 17 godina fotografske karijere unutar aktivne 23 godine u modnoj industriji…

Goran Čižmešija foto by Seka Kožul

 Koliko je zapravo teško biti modni fotograf? Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Posao modnog fotografa nije fizički težak niti svojim poslom direktno spašavamo živote, ali smo djelomično odgovorni za to hoće li brend za kojeg snimamo uspjeti na tržištu i hoće li realizirati svoje poslovne ciljeve. Tu podjednako mislim na brendove stvari, ali i brendove osoba. Za svako to područje je potrebno napraviti psihoanalizu brenda i predvidjeti koji tip fotografije će privući zamišljenu ciljnu skupinu. Potrebno je biti u toku s globalnim trendovima, a opet na neki način biti svoj i prepoznatljiv, te prilagodljiv tržištu. Kao i u svemu drugome, potrebno je pronaći zlatnu sredinu. Za uspjeh je većinom potreban talent i osjećaj, a manjim djelom iskustvo, snalažljivost i komunikativnost. Moj radni dan počinje najkasnije u 8 ujutro pregledavanjem novosti na društvenim mrežama i portalima. Ako je lijepo vrijeme, spremim se u grad snimati street style, a ako je kiša, obrađujem ranije snimljene fotke. Posao street style fotografa se svodi na konstantno druženje s ljudima. S jedne strane upoznaješ nove, a paralelno dogovoriš kave i ručkove s prijateljima i klijentima.

Influencerice u Parizu

Često umjesto street stylea bude studijskih ili terenskih snimanja, ali u svim slučajevima se najčešće vratim doma do 18 sati i tada pregledavam i obrađujem snimljene fotografije. Imam sreće što u mome poslu ima puno druženja, tako da nemam želje za večernjim izlascima kad ih već obavim preko dana (smijeh). Naravno, nije uvijek tako zabavno; svakih pola godine dođu periodi kada se tjednima ne odvajam od računala jer treba što prije zadovoljiti klijente i obraditi fotografije kampanja koje su trebale izaći još 'jučer'.

Koliko već godina snimate zagrebački street style i kakve su zapravo reakcije ljudi kada ih upitate za fotografiju? Pristaju li rado?

Na zagrebačkim ulicama aktivno snimam ukupno 13 godina. U početku je bilo čudnih pogleda i objašnjavanja zašto želim snimiti nekog tko nije celeb, ali već i tada je 80% upitanih pristalo na poziranje. Ljudi mi često kažu da sam im uljepšao dan i podigao samopouzdanje već samim time što sam iz zaustavio zbog zanimljivog i dobrog stila. Danas je street style u Zagrebu dosegao razmjere svjetskog fenomena jer nigdje u svijetu nema izvan lokacije nekog eventa ili modne revije toliko fotografa na ulici koji snimaju anonimne ljude. U skladu s time, ljudi izbjegavaju Cvjetni trg ako ne žele biti snimljeni, a stranci mi govore da su čuli da u centar Zagreba ne smiješ doći nesređen. S druge strane se subotnja špica pretvorila u nešto što je u svjetskim metropolama modni tjedan i promenada influencerica ispred modnih revija. Ako se voliš srediti i želiš biti snimljen, prošeći subotnjom špicom. Tada te, na žalost, neću zaustaviti za fotkanje jer više volim kombinacije koje lovim radnim danima, ali će te sigurno snimiti neki moj kolega (smijeh)!

Influencerice u Londonu, rujan 2019

 Koliko je očita razlika u poziranju nekoga tko se profesionalno bavi modelingom i neke djevojke koja vam pristane na fotografiju?

Na mojim street style fotografijama čak i nema prevelike razlike jer ako zaustavim curu koja pozira kao model, kažem joj da se opusti i ne radi 'hladne' manekenske poze i izraze lica. Ako zaustavim curu koja ne zna pozirati, pokušam je animirati i opustiti da izvučem maksimum. Tako sam skautao i nekoliko danas uspješnih modela, jer sam prilikom tog prvog uličnog snimanja primijetio da uz izgled i stil posjeduju i talent za modeling i da brzo usvajaju upute za poziranje. Slično je i na mojim modnim snimanjima kampanja, editorijala i naslovnica; imam neke svoje kriterije koje zahtijevam od modela, pa se ponekad i iskusni modeli začude kada od njih tražim da drugačije poziraju. Isto tako i od neiskusne osobe uspijevam izvući da na fotografiji djeluje kao iskusni model.

Helena Bordon u Parizu, veljača 2013

 Pored zagrebačkog street stylea, imate bogato iskustvo fotografiranja uličnih stilova i za vrijeme modnih tjedana u Parizu, Londonu, Berlinu...Za koji grad biste rekli da zapravo najviše živi i razumije modu? Koliko se stilski razlikujemo od ovih svjetskih metropola?

U posljednjih 8 godina sam puno puta posjetio modne tjedne u navedenim gradovima, ali najčešće sam ipak bio u Parizu jer sam shvatio da nije bez razloga svjetska modna prijestolnica, kvantitativno i kvalitativno. Ljudi iz cijelog svijeta dolaze na pariške revije, a ispred njih se događa svojevrsni talent show. Od prisutnih stotinjak 'wannabe' modnih influencerica na nas isto toliko fotografa radi se svojevrsna selekcija - koja ima potencijala, a koja nema. Ako imaš stila, osobnosti, lijep osmijeh i izgled, svi će te snimiti i vjerojatno ćeš za nekoliko godina postati nova Chiara Ferragni. Čak i izvan lokacija modnih revija, u ulicama s najluksuznijim trgovinama, restoranima i hotelima, uvijek sretneš stylish ljude i celebe. Pariz je modna metropola u kojoj se vrti veliki novac, pa je logično da ima puno ljudi koji su u skladu s tim i sređeni. Ali ipak; nigdje u svijetu nisam na ulici vidio toliko lijepih i sređenih ljudi kao u Zagrebu, što je dokaz da Hrvati baš guštaju u modi, iako nemamo status modne metropole.

Influencerice u Parizu

 Kako biste opisali stil Hrvatica te imamo li ga uopće? Koliko brza moda 'živi' u ormarima Hrvatica?

Stil Hrvatica najčešće spada pod zlatnu sredinu po sistemu 'svega pomalo'; klasični komadi kombiniraju se s najnovijim trendovima. Na sjeveru je taj stil diskretniji, a na jugu atraktivniji, tako da se odmah primjećuje Splićanka koja svrati u Zagreb. Minus je to što se Hrvatice ponekad previše slijepo uhvate nekih trendova pa se stvore modni klonovi koji istu sezonu nose iste komade i uzorke. U svjetskim metropolama to nisam primijetio, osim u slučaju modnih influencerica na Modnom tjednu, ali one su ionako plaćene da promoviraju nove trendove.

Influencerice u Londonu, rujan 2019

 Postoji li neki modni trend koji vam se nikako ne sviđa?

Moj posao je biti modno liberalan i objektivno izvještavati o kombinacijama koje se istaknu na ulici, ali na neke trendove ću ipak zažmiriti. Jedan od njih je trenutno najdiskutabilniji; tajice nošene kao hlače, na ulici, usred dana. Nekim stvarima je ipak mjesto gdje su prvotno namijenjene; teretane i sportski tereni. U redu je što sportska i praktična moda postaju trend, ali treba paziti i na dobar ukus. Po meni takve tajice prolaze samo kao podstavni artikl ispod nečeg širokog. Također je neukusno kada netko nosi bijele preuske stvari koje pucaju po šavovima. Ali, ako se nekome to sviđa i fetiš mu je, onda na to ima i pravo, kao i na zadovoljstvo koje doživi kada osjeti da je u centru pažnje.

Ispred vašeg objektiva pronašla su se i brojna svjetski poznata imena, poput Care Delevingne i Jessice Albe. Kakav je osjećaj surađivati s tako zvučnim imenima? Koga biste još voljeli fotografirati?


Logično je da si u početku uzbuđen jer komuniciraš i fotografiraš globalnu zvijezdu, ali s vremenom ti to postane normalna stvar. Svi su oni profesionalni i vrlo rado surađuju, osim ako su u gužvi ispred modne revije. Stres i adrenalin koji se stvore među stotinama fotografa i fanova koji uzvikuju tvoje ime teško je kontrolirati. Normalna je stvar da u šetnji pariškim ulicama naletiš na neku svjetsku zvijezdu, koja je smirena i raspoložena za poziranje, ali to je baš suđena slučajnost. Jedina mi je želja da najbržu modnu igračicu Annu Wintour napokon snimim u stajaćoj pozi jer ona ili sjedi, ili trči, sredine nema. Jedanput sam gotovo uspio; stala je i nasmiješila se, ali su je u tom trenutku zaštitari odgurnuli u auto, a ona me samo pogledala i gestikulirala 'žao mi je'. Baš kao u filmu „Vrag nosi Pradu“ gdje nedodirljiva Miranda na momente pokaže i svoju nježniju stranu.

Alexa Chung u Parizu

Tamara Kalinić u Parizu

 Pitanje koje nikako ne možemo preskočiti jest ono vezano uz korona virus. Kako je po vašem mišljenju ova pandemija utjecala na modnu industriju, ali i na vaš posao?

Na neki način nam je sve ovo dobro došlo da se malo restartamo i promislimo o svemu. U modnom svijetu se sve pretvorilo na bezosjećajnu utrku i stalnom željom za promjenama. Globalizacija i društvene mreže su dobre ako se konzumiraju umjereno, u protivnom postanu ovisnost gdje postaneš nezasitan i nezadovoljan. Isto je i s modom, prebrzo se mijenja da bi bila kvalitetna. Meni su se, kao i drugima, smanjili angažmani uslijed otkazivanja projekata, ali sam to shvatio kao priliku da za to slobodno vrijeme radim zaostatke za koje u „staro-normalnom“ nisam imao vremena. Tako sam napokon selektirao desetke tisuća fotografija od posljednjih nekoliko sezona pariškog i londonskog modnog tjedna, a isto tako sam nastavio raditi i na nekim vlastitim projektima i započeo nove. Smatram da treba uzeti stvari u svoje ruke i raditi bilo što nego kukati i ne raditi ništa jer sam se puno puta uvjerio da su mi se „uzaludni“ projekti iz prošlosti pokazali dugoročno isplativima.

Koji su vam planovi za budućnost?

Plan mi je dobro si organizirati vrijeme da uspijem realizirati fotografske angažmane i vlastite započete projekte, a o detaljima kada za to dođe vrijeme…

Manekenke u Londonu, rujan 2019

Foto: Goran Čižmešija
Objavljeno: 07.09.2020. u 14:53

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p