FHR MAN

Tople ljudske priče kroz objektiv mladog fotografa nešto su što će vas sigurno inspirirati!

Intervju: Benjamin Strike

Još uvijek se sjećam upitnika iznad glave mojih roditelja kada sam im pri završetku srednje škole obznanila da bi voljela studirati socijalni rad. U njihovim glavama je ta ideja izgledala pomalo mazohistično, no u meni je uvijek postojala velika želja da upravo ja budem ta koja će nekome pružiti ruku podrške te biti tu kada je to zapravo najpotrebnije. Pri završetku studija, moj život je krenuo u jednom sasvim drugom smjeru, a u kojem je itekako ostalo mjesta za moj izraženi altruizam, kojeg zapravo kanaliziram na razne načine, ponajviše kroz pisanu riječ. Ono što posebice volim u kreativnom svijetu jest to što nudi bezbroj načina putem kojih možemo izraziti svoje stavove, želje, misli i osjećaje, dok s druge strane on može biti i koristan alat s kojim možemo uvelike mijenjati svijet oko sebe. Na bolje ga definitivno mijenja i socijalni radnik Ivan, koji nakon izlaska iz ureda 'postaje' Benjamin Strike, mladi fotograf, kroz čiji objektiv upoznajemo tople ljudske priče, a trenutno na svom Instagram profilu objavljuje one ponosnih roditelja LGBTIQ osoba pod hashtagom #volimtebezali, stoga u nastavku otkrijte koju crticu više o Benjaminu, ali i o samom projektu, koji je pokrenuo temu koja se zaista više ne bi trebala gurati pod tepih...ili u ormar!

Po zanimanju si socijalni radnik, a koji se u slobodno vrijeme bavi fotografijom. Od oba zanimanja, koje te zapravo više ispunjava te jesi li ikada razmišljao u potpunosti se posvetiti fotografiji?

Ovim se pitanjem u zadnje vrijeme zapravo dosta bavim. U trenutku kada sam birao koji ću fakultet upisati, socijalni rad je za mene bio jedini izbor. Dijete sam razvedenih roditelja pa se u tom trenu u životu činilo kako je socijalni rad dobar izbor za mene, da pomognem nekom drugom djetetu čiji se roditelji razvode. To mi je bio primarni cilj, no sada vidim da sustav funkcionira drugačije od onog što sam ja zamislio. Pokušavam posao ostaviti iza sebe u 16 sati kada zatvorim vrata ureda te se baviti sa što više kreativnih stvari koje mi služe kao ispušni ventil za smanjenje stresa na poslu. Fotoaparat tu jako pomaže.

Iako sam fotkao još dok sam bio klinac, pravu sam ljubav za fotografiju razvio tek nakon što sam već završio fakultet i nikada mi nije bio plan baviti se njome, već sam ju odabrao samo kao jako zabavan hobi. Protekom vremena sam se sve više zaljubio u fotografiranje, a ono mi je postalo i dodatan izvor prihoda. Fotoaparat mi je najdraži materijalni predmet koji posjedujem.

Kada se rodila ljubav prema fotografiranju i što najviše voliš fotografirati?

Najviše volim fotografirati ljude, fotka mi jednostavno nije TO ako na njoj nije neka osoba. Volim ljude, volim lica i volim priče koje se iza njih kriju!

Svojom fotografijom često šalješ i brojne društvene poruke, s ciljem osvještavanja o aktualnim problemima. Tako si pokrenuo i projekt #volimtebezali u kojem fotografiraš ponosne roditelje LGBTIQ djece te objavljuješ njihove priče. Kako napreduje projekt i koliko su zapravo ljudi otvoreni ka razgovoru o ovako, još uvijek, osjetljivim temama?

Projekt je sada u završnoj fazi, tj trenutno sam u procesu objavljivanja priča koje objavljujem svaka dva do tri dana na svoj Instagram profil. Imam fotografije 10 roditelja, no nakon što je cijeli projekt lansiran na Instagram javili su mi se još neki te sam trenutno u pripremi vol. 2 čemu se jako veselim. Uz fotografije sam objavljivao i priče roditelja o njihovom putu prihvaćanja što je zapravo posebno zanimljivo.

Roditelji LGBT djece u Hrvatskoj već 20 godina gromoglasno šute o ovoj temi te je vrijeme da ih (se) probudi iz tog sna. Kod nas u Hrvatskoj postoji ta poremećena inverzija logike u kojoj su roditelji zakazali ako ime je dijete LGBT, a nisu zakazali ako svoje gej dijete psihički zlostavljaju, izbacuje iz kuće ili odbiju bilo kakav angažman za poboljšanje LGBT prava. Vrijeme je da se to promijeni i to je glavni cilj ovog projekta koji je do sada polučio popularnost iznad svih mojih očekivanja.

Iza sebe imaš dosta suradnji, no koju bi nekako istaknuo kao najdražu?

Uz #VolimTeBezAli, najdraži mi je projekt na kojem sada radim, a koji nije fotografski već snimateljski. Riječ je o Drop of comfort Sessions, akustičnim svirkama iz mog dnevnog boravka koje radim u suradnji s Lukom iz Pocket palme, a koji je nastao za vrijeme korona pandemije. Projekt ima svoju posebnu Instagram stranicu, a u dnevnom boravku su se za sada našli Sara Renar, Irena Žilić, Nika Turković, a u pregovorima smo s još mnogo drugih glazbenika i glazbenica.

Kako je situacija s korona virusom utjecala na tvoj posao fotografa?

Od kad je korona počela kroz fotkanje nisam skoro ništa zaradio, ali sam pandemiju iskoristio da nekako posložim svoje prioritete što se fotografiranja tiče. Imao sam puno više vremena posvetiti se sebi i onom što ja zapravo želim raditi te sam ponovno počeo fotografirati više za sebe.

Kada je prvi val malo popustio snimio sam i svoj prvi video spot ikad, na što sam bio jako ponosan, za pjesmu 'Ima nema nas' Pocket palme, s nula kuna, bez asistenta, šminkera, dodatne opreme osim stativa i podvodnog kućišta za kameru te bez ikakvog scenarija i razrade, no završni je produkt svejedno ispao jako simpatičan... Sad se veselim snimati druge stvari. Kad se sjetim da me to u budućnosti čeka osjetim leptiriće u trbuhu!

Postoji li nekakav upit za suradnju koji si možda odbio jer se ne uklapa u nekakav tvoj koncept rada?

Pa za sada se to nije dogodilo. Odbio bi da me za fotkanje zamoli ekipa iz U ime obitelji i srodnih im udruga, ali to se neće nikad dogoditi ako samo okrznu okom moj profil.

Sigurna sam kako je vrlo maleni djelić tvog rada objavljen na Instagram profilu, no iz njega se može zaključiti kako posebno voliš 'fotografiju s pričom' i da te zanimljivi pojedinci posebno inspiriraju. Od svih ljudi s kojima si surađivao, tko će ti ostati još dugo u sjećanju?

Pa zasigurno gospodin Nikica Simić kojeg sam fotografirao za projekt #VolimTeBezAli, s kojim sam se dugo dopisivao i dugo razgovarao prije nego što mi je dopustio da „opalim“ samo par njegovih fotki. Bilo mi je zabavno fotkati Drag kraljice iz House of Flamingo kako se spremaju za nastup. Volim tu čaroliju kad se iz jedne osobe pretvoriš u drugu uz pomoć makeupa.

Koliko je posao fotografa zapravo težak i jesi li mišljenja da se zahtjevnost ovog posla često podcjenjuje?

Fotografija je jako 'skup sport'. Kada ljudi unajme fotografa oni trebaju biti svjesni da ne plaćaju samo tih sat vremene koje on utroši na fotografiranje već i; foto opremu, rasvjetu, kompjuter, softvere za obradu, na stotine sati utrošene na edukaciju i učenje, putne troškove, vrijeme obrade fotografija...ako se netko fotografijom bavi profesionalnije tada i website troškove, prostor studija itd. Ne radi se tu samo o tome da 'ti malo poškljocaš i to je to'. Mislim da je bitno osvijestiti ljude oko takvih stvari!

Koji su ti planovi za budućnost? Imaš li još neke projekte koje bi htio razraditi kroz fotografiju?


Sigurno ću se nastaviti baviti LGBT temama te već imam razrađene neke projekte za dalje, samo su isti još u povojima. Zapravo se veselim svemu što će mi fotografski život donijeti. Primijetio sam da mi se interesi i stil stalno mijenjaju tako da tko zna što će na kraju 'ispasti od mene'. Volim taj proces rasta i upoznavanja samog sebe.

Foto: Instagram, Benjamin Strike
Objavljeno: 05.08.2020. u 17:01

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p