PREHRANA

Kako nam jedan japanski izraz može pomoći uživati u hrani?

Pretvorite svaki obrok u omiljeni ritual
hrana
S
lasno, božanstveno lisnato s kojeg se cijedi malina ujutro gurate u svoj raspored negdje između ulaska u tramvaj i trčanja za istim. Kada ste u svojoj "nadobudnoj zdravoj" fazi, jutra sladite žitaricama i grčkim jogurtom, dok s drugom rukom iscrtavate kirurški preciznu crtu tušem po kapku. Pauza na poslu je rezervirana za ručak i simultano pregledavanje društvenih mreža, uz ekran laptopa najčešće grickate sve dok se, čudom, ne isprazni vrećica ili zdjelica, a eventualno se tek za večerom kod kuće stignete uistinu opustiti i uživati u svakom zalogaju.


Nesvjesno konzumiranje hrane je pošast s kojom se mnogi od nas bore, a što se točno događa dok unosimo zalogaj za zalogajem u svoje tijelo ne razmišljajući o istima poprilično je jasno. Previše unesenih kalorija i pretrpanost baš nikome ne donose ništa dobro, posebno našem želucu i obujmu struka, a dodamo li tome i naviku prebrzog jedenja, dobili smo nezdrav odnos prema hrani za koji su mnogi, nažalost, krivi.

hrana
Kao jedna od najzdravijih filozofija koju bi valjalo razmotriti ako ste se pronašli u gornjim retcima nameće se ona japanska. Riječ je o izrazu Hara hachi bun me, odnosno učenju kineskog filozofa Konfucija koji je svojim spoznajama obilježio kinesku ideologiju i način života. Prema Hara hachi bun me, najpametnije je jesti sve dok nismo 80% puni, odnosno siti, i učenje je to koje su usvojili Okinavci, etnička skupina na otocima Okinawa, postavši jedinom populacijom koja je sama sebi kreirala naviku restrikcije kalorija. Da znanost potpomaže ovaj način svjesne ishrane dokazuju podaci kako naš mozak sa zakašnjenjem prepoznaje sitost, pa se tako često zna dogoditi da tek nakon što smo završili s jelom uvidimo kako smo malo i pretjerali.

Ono što dolazi u paketu s Hara hachi bun me jest onaj neizostavni duhovni dio koji naša kultura većinom zanemaruje, a to je svjesnost svakog zalogaja i, posljedično, uživanje u istom. Svojevrsna je ovo praksa meditacije koja se u svakodnevicu može lako uvesti i ne zahtijeva pretjerani napor niti višemjesečni boravak u nekom zabačenom indijskom ašramu. Biti prisutan za vrijeme jela je najmanje što možemo učiniti za sebe u ovoj jurećoj svakodnevici, i minute su to smiraja u danu koje možemo rezervirati samo za sebe, uvijek i bez opravdanja. Obraćanje pozornosti na okus, miris i okolinu u kojoj se nalazimo svaki će naš obrok učiniti mikro meditativnim iskustvom koje će se reflektirati i na ostatak dana. Riječima Konfucija, Hara hachi bun me, žargonom Skandinavaca hygge, a Dalmatinaca - polako. Kakog god je nazivali, probajte ovu praksu uvesti već sa sljedećim obrokom.


M.M.
Foto: Pexels
Objavljeno: 21.06.2017. u 13:11
Tagovi: zdravlje, prehrana

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p