Tko Je Bez Ovih Beauty Grijeha, Neka Baci Kamen Prvi

Savršena žena. Kamo god se osvrnete, ona je tamo. Virka sa stranica svih ulaštenih magazina, smije se s reklamnih panoa na prašnjavim tramvajskim stanicama i stanuje u TV kutijama s četom drugih žena iz tvornice idealnih. One nam kozmetičke proizvode i tretmane prodaju kao najveće izume kojima je blagoslovljeno čovječanstvo govoreći nam da sve to baš jako trebamo u svojim malim životima. Ona u svojoj kupaonici niže beskrajne kule sačinjene od razno raznih krema, magičnih šampona koje spajaju raspucale vrhove, anticelulitnih preparata koje ravnaju bolje od Photoshopa, kremica za tamnjenje i bijeljenje, mršavljenje, stavljanje i skidanje šminke, ravnanje tragova mrštenja i smijanja te još štošta drugo. Fali samo još i da kavu kuhaju.

Kud god pogledaš, sve nešto napucano nekim "moranjem". Moraš ovo, moraš ono. Da vam pravo kažem, nikad nisam bila posebno luda za tim "moranjem". Neki vražji bunt probudio bi se sa šakama spremnima na borbu kada bi me netko napao nekim "moranjem". Zbog inata nikad nisam "popušila" sve to što se servira ženama kao nešto bez čega se ne može – i ne smije! Nije mi bed priznati, dapače, čak sam malo i ponosna na to svoje nabrijano "ja" kada su standardi ljepote u pitanju kao i svi ti silni trikovi i velebni izumi koji se uvaljuju ženama da im izmuzu još koji novčić obećavajući im zauzvrat ljepotu s naslovnice. Kosu tu i tamo šišam sama, potrudim se da bude ravna, ali ako zeznem, nema veze – narast će ili ću isfurati na neku avangardu. Nekad se već nakon dnevnika osjećam stvarno prebijeno pa zaspem sa šminkom. Nema onomatopeje apokaliptičnog urušavanja svemira. Iskreno da vam kažem, ništa se pretjerano strašno ne dogodi, a ujutro mi je puno lakše složiti uvjerljiv smokey eyes. I da, tijekom zime mi se zalomi da pokoji tjedan zaboravim obrijati noge ili skinuti ostatke laka s noktiju. Sve u svemu, unatoč svim tim "teškim grijesima", ne osjećam se ništa manje ženom od žena koje me okružuju. Provocirajući lijepe, pametne i drage žene u svojoj okolini da priznaju kako nisu "savršene", i kako je to skroz OK, otkrile su mi cijelu paletu tajni ponukane upravo tom spoznajom da i druge cure oko njih "varaju" u beauty rutini.

"Kad mi je kosa malo prljava, a nemam baš vremena za neka komplicirana pranja i ispiranja - operem samo šiške."

"Ako spontano odlučim ići van i baš želim obuti sandale, na brzinu nalakiram samo 2 nokta koja se vide. Ionako se ti nokti na nogama suše stoljećima."

"Nekad mislim da imam volje za nešto kompliciraniju šminku pa krenem izvlačiti ravnu crtu tušem no putem shvatim da to neće ići pa tuš razmrljam u smokey eyes."

"Tu i tamo mi se dogodi da mi se nosi neka midi suknja ili nešto kraće hlače pa onda izdepiliram noge samo do ruba jer mi se dalje ne da, ionako se ne vidi."

"Kosa izgleda kao da je, recimo, oprana ako na nju staviš baby puder."

"Ako mi se ne da ići frizeru na farbanje, čupam sijede pincetom."

"Sušim prištiće pastom za zube još otkako sam taj savjet pročitala u tinejdžerskom časopisu prije 15 godina."

"Recimo da taman izlazim iz stana i uočim kako nisam dugo čupala obrve. Stavim samo malo korektora preko i to je to."

"Vrlo često mi se ne da skidati lak na noktima ili nemam aceton, pa samo preko postojećg nanesem još jedan sloj."

"Ako mi ruž malo pređe rub kad ga nanosim, malo ga obrišem prstom i preko stavim puder ili korektor."

"Jako zalizana punđa ili šešir znače da nisam oprala kosu."

"Nekad mi se ne da čekati da mi se osuši šminka pa požurim proces sušilom za kosu."

"Jedno vrijeme sam koristila ruž za usne umjesto rumenila jer mi se nije dalo otići do dućana."

"Vežem kosu kuhinjskim gumicama. Ali samo za po doma. Sve gumice za kosu sam izgubila i prelijena sam otići kupiti novi paket."