MAKE UP

Kozmetika i bioetika: testiranje na životinjama

Humanost i kozmetika kao (ne)spojivi koncepti
Testiranje kozmetičkih proizvoda na životinjama vrlo je osjetljiva i kontroverzna, a istodobno nedovoljno osviještena tema među konzumentima kozmetike. Pobornici ideje napuštanja in vivo testiranja predlažu radikalan odmak od još uvijek aktualne prakse korištenja životinja, poglavito manjih glodavaca, u svrhu provjere toksičnosti i iritativnosti pojedinih sastojaka ili gotovih kozmetičkih proizvoda.
 
Laboratorijske životinje najčešće su prisiljene na konzumaciju i udisanje potencijalno opasnih kemikalija, ili se na njih topično nanose, odnosno injektiraju, iste sirovine i završni proizvodi. U mnogim slučajevima te su životinje specifično uzgojene za testiranje zbog čega nikada zapravo ne iskuse život izvan laboratorijskog kaveza, a nakon testiranja su u pravilu uvijek usmrćene.

Iz svega dosad navedenog, jasno je da se radi o neodrživoj i etički neprihvatljivoj praksi, a obzirom da su alternativne metode testiranja proizvoda (poput in vitro testiranja) danas poznate i vrlo dostupne, apsurd je time veći. Dodatni argument za prestanak testiranja je i spoznaja da rezultati in vivo testova (primjerice, u pogledu senzitizacije) nisu uvijek potpuno egzaktni i primjenjivi na ljudske jedinke. Europska je Unija, spoznavši manjkavost ovakve prakse, počela aktivno raditi na dokidanju in vivo testiranja i konačno je u ožujku 2013. donesena zakonska zabrana distribucije testiranih proizvoda na području Unije.

Međutim, da bi određena kompanija uistinu vodila cruelty-free politiku, potrebno je zadovoljiti više kriterija pa tako potpuno etična kompanija svoje proizvode ne smije prodavati u Kini (s iznimkom Hong Konga) jer ona zakonski obvezuje proizvođače da prije ulaska na kinesko tržište svoje proizvode testiraju sukladno kineskim propisima. Nadalje, niti gotovi proizvodi niti sirovine iskorištene za njegovu izradu (a dobavljene od treće strane) ne smiju biti testirane na životinjama. To, nažalost, u stvarnosti znači da brojne kompanije na području EU još uvijek nisu posve etične i oslobođene testiranja “na živo”. Mnogi brendovi koji načelno ne testiraju (odnosno, ne provode samostalne testove in vivo na gotovim proizvodima) nisu cruelty-free, premda će proizvođač na poleđini proizvoda dvosmisleno naznačiti kako “ovaj proizvod nije testiran na životinjama”. Nažalost, ovdje se samo radi o semantici i zadovoljavanju prividne bioetičnosti kompanije kod uglavnom neosviještenog i needuciranog kupca.
Srećom, diljem svijeta postoje mnoge kompanije koje nose “leaping bunny” oznaku (zec u skoku) koja garantira zadovoljenje standarda cruelty free kozmetike, a među njima se nalaze Burt’s Bees, Alba Botanica, Jason, Dessert Essence, Andalou Naturals i mnoge druge. Druga provjerena oznaka na koju se možete osloniti u potrazi za kremicom “bez okrutnosti” je tzv. HCS, odnosno Humani standard kozmetike, kojeg zadovoljavaju brendovi poput Urban Decaya, Too Faced Cosmeticsa, Floramea i Paul Mitchella. Ovakvi su brendovi sadržajnom kvalitetom, ali i humanom pozadinom, primjer održive kozmetičke industrije kojoj osnovna agenda nije samo uljepšati ljudska lica. Tvornica ljepote dovoljno je dugo eksploatirala svoj okoliš, ali i neznanje vlastitih konzumenata te je danas, uz mnoštvo lako dostupnih informacija i na rastućem tržištu koje zadovoljava bioetičke standarde, konačno moguće i jednostavno dokinuti ovaj odnos moći koji nanovo prešutno uspostavljamo kupnjom od neetičnih kompanija.

Jelena Skendžić

(Babushka's Suitcase)

Objavljeno: 14.07.2014. u 12:55
Tagovi: kozmetika

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p