MAKE UP

„Make up je jedan od aduta s kojim se žene mogu nametnuti"

Intervju: Boris Čavlina

Razgovarati s čovjekom koji iza sebe ima toliko iskustva u umjetnički relevantnim pitanjima zaista je čast. Razgovarati s Borisom Čavlinom, čovjekom koji se bavi profesionalnim make-upom već dvadeset i četiri godine i to s istim onim žarom s kojime je počeo, užitak je koji bi najtvrdoglavije primjerke mrzitelja estetike nagovorio na povratak dobrim te pomalo zaboravljenim vrijednostima te bi u konačnici rezultirao povratkom sebi kao biću koji se njeguje, voli, živi i raduje.

Make up artizam, kojim Boris suvereno vlada od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, samo je maleni fragment jedne životne priče koja je odavno prestala biti pričom o elementarnom šminkanju.

Kada razmišljate o svome stvaranju, o estetici i ljepoti koja stoji iza svakog pokreta kistom, što prvo pomislite? Kako biste definirali ljepotu, ako se ona uopće može definirati?

Ljepotu je oduvijek bilo teško definirati. Njena pojava postoji oduvijek, samo je poprimala različite forme kako se mijenjala misao, osnovno viđenje svijeta i onoga oko nas. Najlakše bi ju bilo definirati kao sklad - nebitno da li se radi o čovjeku ili prirodi. SKLAD je osnovna crta na koju pomislim kada razmišljam o „lijepom". Ukoliko bismo pričali o čovjeku , onda trebam naglasiti kako, estetike radi, treba uskladiti psihičku i fizičku stranu. Nije sve u dobroj frizuri, make-upu ili odjeći - zaista je istina u načinu na kojeg pojedinac njeguje svoj karakter i to se mora vidjeti.


                               Mariana Braga, muza Tom Forda i model Vinicius Cenzi

Ima li razvoj LJEPOTE veze s podnebljem na kojem se nalazimo? Vjerujem  da je dosta teško promišljati o ljepoti kao nastavku kulture, naročito kada se sjetimo koliko se toga zbivalo tijekom povijesti? Kako biste uopće pozicionirali kulturu Hrvata?

Na ovako teško pitanje odgovor je vrlo jednostavan. Tražiti kulturu u miljeu hrvatskog društva je nemoguća misija, ne zato što je nikad nije bilo, nego zato što je otišla u instinkciju. Ona je ugrožena vrsta na ovome terenu. Evidentno sistem ne pronalazi potrebnim investirati u kulturu pa čak ni u njen opstanak, kamo li razvoj. Tražiti kulturu na domaćem terenu zadaća je koju rijetki uspiju uspješno obaviti. Kultura mora biti dio života, nešto što nam čini svakodnevicu bez da ju moramo forsirati.

Naši će vam ljudi navesti kako je ljepota kao segment kulture dio luksuza, kao dio nečeg „skupog i nedostižnog" - što je, naravno, posve krivo i neshvatljivo. Ulaznica za, npr. HNK, mnogo je jeftinija nego li bon za mobitel ili svakodnevno ispijanje kave. Stvar je stava - ukoliko želiš unijeti kulturu u svoj život, to ćeš bez problema i učiniti. Moraš zaboraviti na lijenost, kako tjelesnu tako i duhovnu.

Boris Čavlina i Jane Fonda

                                                    Jane Fonda&Boris Čavlina

Prije dvadeset godina počeli ste svoju karijeru. Živjeli ste u Münchenu, kasnije i u Beču gdje ste i danas pozicionirani. Vaše tržište je, dakako, mnogo šire( Italija, Hong Kong, Francuska, Španjolska...). U austrijskoj metropoli nalazi se i sjedište Vašeg MINISTARSTVA LJEPOTE gdje održavate tečajeve za buduće make-up artiste. Kako ste se odlučili napustiti Hrvatsku?

Vrlo jednostavno. Radilo se o egzistencijalnoj potrebi da odem negdje gdje mogu napredovati na svim razinama zato što bih na ovome tlu uvenuo. Tu dosta toga ne raste. Ne donosi plodove. Ovo je tlo na kojem daleko bolje raste korov.  

U to vrijeme nije bilo previše mogućnosti u kojima bih se mogao realizirati kao osoba koja zaista voli ono što radi. Moj odlazak u inozemstvo bio je uvjetovan raznim ponudama koje sam dobivao od agencija. Inicijalni poziv došao je iz Njemačke. Ubrzo nakon toga mojih mjesec dana boravka pretvorilo se u pola godine pa u godinu...  

Gdje se rodila ideja o Ministarstvu, odnosno MAKE-UP AKADEMIJI? Kako ste se opće odlučili krenuti u tako zanimljiv projekt? Vjerujem da ste imali potporu prijatelja i dovoljnu količinu entuzijazma za takav pothvat.

Odluka o otvaranju Ministarstva ljepote donijeta je u Beču nakon što su mi mnogi ljudi prilazili sa željom da mi asistiraju. Budući da moj rad na setu ne može biti privatiziran, odluka o otvaranju Akademije bila je neizbježna. Moja prijateljica, kolegica i poslovna suradnica Silva Stojanović bila je ključna karika bez koje ne bi došlo do realizacije zagrebačke filijale Ministarstva ljepote.

Make-up akademija, čiji su tečajevi proteklog tjedna privedeni kraju u Varšavskoj 14, gdje smo pozicionirani, ponovno su potvrdili moju vjeru i ljubav prema ljudima gladnih znanja. Nadam se da će mojim „đacima" biti lakše nego meni kada sam počinjao. Upravo zbog teških početaka koje sam proživio učeći u Parizu, i kasnijim radom u inozemstvu, odlučio sam ponuditi set tečajeva kako bih uvjerio svoje učenike kako se ipak može, samo se treba truditi i vjerovati u sebe.

Boris Čavlina i Zhang Ziyi

                                                   Boris Čavlina&Zhang Ziyi

Dakle, smatrate se dijelom procesa demokratizacije mode koja je počela još s velikim imenima dizajnerske scene?

Demokratizacija mode nužnost je kako bi se otvorili širokom auditoriju, odnosno tržištu kojeg, barem za industriju ljepote, ne nedostaje. Razmislite, nalazimo se u teškim vremenima recesije i opće krize - ako nešto doživljava procvat, onda je to industrija ljepote i eskapizam kojeg nudi. Bijeg iz stvarnosti, bijeg u bolja i zdravija vremena dio je nas, dio je naše esencije kao bića. Dakle, pobjeći je opravdano. Moj make-up dio je takve priče. Odavno je prestao biti skrivanje nedostataka i bazično ukrašavanje. Žene isto tako moraju shvatiti kako im je make-up jedan od aduta u rukavu kojim se mogu nametnuti u privatnom i poslovnom okruženju. Velike korporacije u Americi, kolijevci modernog načina života, imaju službene šminkere koji u pauzama za ručak dolaze u urede i osvježavaju lica mnogih žena i muškaraca. Takav stav prema poslu je esencijalan i u konačnici donosi uspjeh.

Kada već razgovaramo o demokratizaciji mode i dizajnerima koji su dio tog procesa, koga pratite i cijenite na dizajnerskoj sceni? Imate li svoje favorite?

Jedan od najboljih dizajnera na domaćoj sceni, ali i daleko šire, je Ivica Klarić kojeg kao prijatelja i dizajnera iznimno cijenim. Njegov izbor inspiracije, materijala i boja odgovara mojem senzibilitetu što rijetko tko zna pogoditi.

Od inozemnih velikana dizajnerske scene rado odjenem Armanija, Karla Lagerfelda, Jean Paul Gaultiera te Valentina. U spektru njihovih kreacija pronalazim elemente koji mi se čine idealnim za izgradnju osobnog stila. Ta četvorka uspješno pokriva sve razine moga ukusa i senzibiliteta.

Ako biste me pitali kome se divim na make-up sceni - onda je to ikona PAT MCGRATH koja radi revolucionarni make-up te stvara trendove. Uz nju, izdvojio bih Serge Lutensa kao umjetnika koji je potvrdio make-up kao legitimnu formu primijenjene umjetnosti.

Postoji li na domaćoj medijskoj sceni osoba kojoj se divite, osoba koja je izašla iz okvira mediokriteta kojima smo svakodnevno okruženi i koji nam uzimaju energiju bez da smo to tražili ili htjeli?

Naravno da postoji. Vjerujem da pogađate - radi se o jedinoj i neponovljivoj Josipi Lisac. Vračajući se na definiciju ljepote, možemo se njom poslužiti kao primjerom apsolutne harmonije talenta, intelekta, duha i karizme. Josipa je toliko uspješna u svome bivanju da bi svaki pokušaj imitacije ispao krajnje smiješan i patetičan.

Kakvi su Vam planovi za budućnost, imate li viziju razvoja Ministarstva ljepote?

Naravno. Postoje stvari koje bih htio realizirati, pogotovo sada, nakon godina profesionalnog rada, kada sam uvidio sve mogućnosti industrije ljepote.

Iznimno mi se sviđa ideja stvaranja branda make-up proizvoda kojima bih, kroz vlastitu viziju žene i ljepote pridonio ideji demokratizacije mode.

Pristupačnost je ideja vodilja čitavog projekta. Kreiranje parfema mi je također blisko srcu.

Molim za malo strpljenja - ako se jedan od ovih snova približi ostvarenju, bit ćeš prvi koji će o tome pisati.

 

Marko Banjavčić

Objavljeno: 29.10.2010. u 09:14

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p