GREEN

Znamo li što zapravo kupujemo pod nazivom 'veganska koža'?

Točan odgovor na ovo pitanje nije tako jednostavan!

Svake godine nekoliko milijardi životinja je ubijeno kako bi se proizvelo dovoljno kože za obuću, odjeću, pokućstvo te razne dodatke. Istovremeno održivost i ekološka osviještenost imperativ je industrije odjeće te područje aktivizma i marketinških akcija istih. Znamo li što su zapravo alternative koži koje su nam na raspolaganju ili odabiremo slijepo vjerovati proizvođačima?

Do sada smo već svi upoznati s greenwashingom kojim se određeni brendovi služe kako bi zadovoljili formu održivosti, bez konkretnih promjena i dodatnih troškova u poslovanju. Strategija EU-a za održive i kružne tekstilne proizvode, iz ožujka ove godine, je pokazala da bi u sektoru tekstila, odjeće i obuće potrošači mogli naići na 39 % lažnih ili obmanjujućih tvrdnji o održivosti što direktno šteti zaštiti okoliša i ispunjenju planova unutar okvira održivosti. Osviještenost o održivosti i očuvanju okoliša, posljednjih nekoliko godina u fokusu je društvenih pitanja. No, uz široko postavljene zakonske okvire i smjernice i dalje ostaje puno mjesta za interpretaciju određenih kategorija proizvoda. Zbog toga se i postavlja pitanje - „Što zapravo znači veganska koža?“



Odavno smo svjesni zablude da proizvodnja kože nije samo posljedica mesne industrije. Naime, u brojku od nekoliko milijardi godišnje ubijenih životinja zbog kože, ubrajaju se i konji, mačke, krokodili, zmije, tuljani, emui, jeleni, ribe, psi i mnoge druge vrste. Uz okrutnost i nehumanost uvjeta u kojima se nalaze životinje koje se koriste za proizvodnju kože, nusprodukt ove industrije je i nepovoljan utjecaj na okoliš. PETA uz probleme s okrutnim postupanjem, navodi da proizvodnja materijala životinjskog podrijetla (vuna, krzno i koža) pridonosi klimatskim promjenama, devastaciji zemljišta, zagađenju i kontaminaciji vode.


Najraširenija alternativa životinjskoj koži kojom se neki proizvođači služe je rebrendiranje materijala baziranih na fosilnim gorivima, koji su jednostavno rečeno samo vrsta plastike. Istina je da ti materijali nemaju sastav životinjskog podrijetla, ali se ponovno nameće problematika recikliranja i proizvodnog procesa takvih sirovina. U već spomenutoj strategiji EU-a procjenjuje se da su oko 60 % vlakana koja se upotrebljavaju u tekstilu sintetička vlakna, većinom poliester, a rezultat toga je 40 000 tona sintetičkih vlakana koje se svake godine ispuste u otpadne vode i to samo iz naših perilica rublja.



Sljedeća alternativa životinjskoj koži su „plant-based“ ili materijali biljnog podrijetla. To su mješavine poljoprivrednog otpada, industrijskih biljaka ili nekih drugih vrsta bilja s poliuretanom zbog svojstava čvrstoće i trajnosti. Dok je prethodno spomenute plastične opcije relativno lako prepoznati i izbjeći, situacija je nešto kompliciranija s ovom alternativom. Kako BoF navodi u članku „The Truth About ‘Vegan Leather“, opširna zakonska regulacija dopušta korištenje naziva „plant-based“ za materijale koji sadrže primjerice 70% bio-sadržaja kao i za one koji ga imaju samo u tragovima. Uz razne varijacije postotaka i vrste sastojaka koji se miješaju u ovakvim materijalima, bez transparentnih informacija nemoguće je znati što etiketa s jednostavnim marketinškim nazivom znači. Materijali poput MIRUM-a, GRS-s certificiranog recikliranog poliuretana, Desserto-a, VEGEA-e, AppleSkin-a i Piñatex-a, transparentne su i dobre alternative koži životinjskog podrijetla.

Svjedoci smo da ni luksuzni brendovi većinu vremena nemaju ambiciju ulagati u održivije alternative, jer plastika je i dalje ekonomski najisplativiji scenarij. Ipak, uočavaju se pomaci jer sve više brendova odlučuje uložiti u istraživanja i sintetiziranja novih materijala baziranih na biljnom sastavu.



Sažetak problematike, kako veganske kože, tako i pitanja održivosti u tekstilnoj i modnoj industriji je standardizacija procesa, materijala, naziva i uvjeta koji moraju biti ispunjeni. Možemo zaključiti da odgovarajući standardi i metodologija uopće ne postoje, stoga je potrošačima otežano donositi ispravne i zelenije odluke. Naravno ta činjenica nas ne oslobađa odgovornosti za svoje kupovne odluke. Svatko od nas bi trebao preispitati svoje potrošačke navike i u nedoumicama izabrati preskakanje kupovine jer je to jedini efektivan način smanjenja razornih posljedice odjeće na okoliš.

Foto: Instagram, Unsplash
Objavljeno: 25.11.2022. u 16:27

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p