KOLUMNE

Superman ni(je) u mom krevetu

Ženski izlazak srijedom navečer

Superman

Jeste li se ikada našli u periodu u kojem jednostavno nemate vremena ni za što? Posao vas toliko zaokuplja da vaš privatni život ne da pati, nego imate osjećaj kao da ga ni nemate. Ljudi iz poslovnog okruženja postaju vam „sve“. I onda se jedan dan probudite i kažete si – „Danas idem van! Okupit ću nekoliko frendica i idemo se opustiti. Neki klub, dobra cuga i cijeli svijet je naš.“ 

Otprilike tako nešto dogodilo se meni. Nakon sto gladnih godina uspijem se organizirati da izađem van, da odvojim to dragocjeno vrijeme svog života upravo za sebe. Čak i svog 22-godišnjeg brata nažicam da mi pričuva E.
 
Superman

Skupi se nas nekoliko ženskih mozgova. Svaka sa svojom brijom u glavi, spremne za dobar provod. Večer krene, kao što obično kreću ženski izlasci – red ljubavnih jada, red ogovaranja tih groznih ljudi s posla, red smijeha. Sve u svemu – zadovoljavajuće. Na prvom martiniju/čaši vina/jeger-coli smo još uvijek zatočenice vlastitih poslova. Na drugoj čaši razgovora svakodnevni stres popušta, a na trećoj krećemo po jednoj od najomiljenijih tema svih dvonožnih misaonih bića – seksu.
 
Superman

Tko god tvrdi suprotno – laže. Muškarci su ti koje se proziva, ali mi to radimo uvijek studioznije i podrobnije. Usudila bih se reći i puno više nego oni. Moja I. kreće s pričom o fatalnom muškarcu u njenom životu. Izlazak prvi, drugi, treći i vrijeme je da se napokon dogodi i nešto konkretno. Završe kod njega u stanu, priča. Kad ono – potpuno razočarenje. Nije ni uspjela shvatiti, a još manje procesuirati činjenicu da je gola u njegovom krevetu, a on je već bio gotov. „Pobogu, zar već?“ – prepričavala nam je ponavljajući svoja pitanja njemu? Znate li koji je bio njegov odgovor? „Znaš, meni ti seks i nije tako važan u životu.“ Sve smo umrle od smijeha. To obično kažu oni koji imaju neki išju kao što ga ima Superman iz priče moje I. Da ne povjeruješ. Muškarac tek zakoračio u 30-tu. Frajeri, kontrola je bitna. I mi postojimo i to nam je jaaaaako važno. Puno važnije nego što ćemo vam ikada priznati.
 
Superman
 
No, V. je imala puno jaču priču. Ženskica puno radi, puno previše i društveni život odnosno mogućnost upoznavanja ikoga svela joj se na društvene mreže. Iskreno, ja se na takve stvari automatski primam za glavu, no vrijeme u kojem živimo je očito takvo. Dakle, moja V. se s tipom XY dopisivala puna tri mjeseca, a da ga nije upoznala. Uvijek je bilo nešto. I nakon tri duga mjeseca imala je što i vidjeti. Čovjek je bio sve suprotno od onoga za što se predstavljao. Catfish rekla sam joj.

„Stara moja, osim dnevnika na televiziji ima povremeno i nekih zgodnih stvari za pogledati. MTV pušta cijeli serijal o takvim i sličnim ili još gorim prevarama. Ljudi se navuku, zaljube, stvore virtualne, imaginarne odnose i onda – PAF! Realnost ispadne drugačija.“
 
Superman
 
Kad smo rezimirale naša loša ljubavna iskustva utješile smo se činjenicom i rekle – „Palac gore, jer nas još uvijek nisu uhvatile priče o bolestima.“

I onda ja, vrlo nadobudno, kao i obično, da prekinem blebetanje – predložim da potražimo neko mjesto gdje bismo mogle plesati. Nije trebalo dugo i potraga je započela. Odjednom – grohotan smijeh, rez prvi – stvarnost te lupi po glavi takvom silnom brzinom da se za čas otrijezniš (od to malo alkohola što si ga unio u sebe) – Srijeda je. Živimo u Zagrebu. U centru grada pet i pol ljudi na cesti pola sata iza ponoći. I naravno – nekoliko pogubljenih zbunjenih stranaca koji jednako tako traže mjesto za dobar provod. Ali, ne dajmo se smesti. Imamo vremena. Noć je duga. Još se puno toga može dogoditi. Uzimamo mobitele u ruke i krenemo Google – naš najbolji prijatelj. Pretraživanje ponude na vrhuncu.

  Superman
 
Četiri para štikli toptaju glavnim trgom metropole. Prvi klub do kojeg smo stigle nudio je odličnu glazbu, a u njemu su se nalazila ravno dva zaštitara. Zaobilazimo ga. Dobro, gdje su svi ti ljudi?! Zar nije srijeda, nekada, bila dan za izlaske (između svih ostalih dana u tjednu)? Odtopotaju tako naše štiklice do Tkalčićeve ulice i završimo u kafiću/klubu za kojeg smo procijenile da ima najviše ljudi i da se, potencijalno, nešto i događa. Rez drugi – šok i nevjerica! Prvi put osjećaj – starim, stvarno starim. Drage moje, cijeli 3.C je bio vani. Cijeli 3. f.... C! Moj brat bi se ovdje osjećao staro, a kamo li ne ja. Umirala sam od smijeha. Valjda je to onaj smijeh iz čistog očaja, na korak do ludila. Trebam li napominjati da su me moje drage prijateljice poželjele nekoliko puta tokom večeri zadaviti, jer eto samo meni može pasti napamet izići srijedom (?!). Što je tu je. Barem ćemo popiti piće. I onda rez treći i četvrti istovremeno – DJ je zapeo u 90-tima. Svira trash nad trashevima. Žestoko zapeo. Hang the DJ. 3.C u laganom deliriju. I onda on – Superman preko puta šanka baca pogled i počinje zavodnički ples na temu „17 mi je godina tek“. Ok, rez peti – idemo doma!

„Kako će ta djeca sutra u školu?!“...
Foto: Pinterest
Objavljeno: 04.05.2015. u 15:19

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p