KOLUMNE

"Hrvatska javna scena ušla je u začarani krug"

Za Fashion.hr Style Community: Tihana Harapin Zalepugin
Već dulje vrijeme u hrvatskoj je javnosti primjetan fenomen posvuduša, ženskih i muških, koje su nakon godina obilaženja evenata u istima pronašle odličnu priliku za podebljati svoje novčanike. Iako su vremena recesijska i financijski prilično oskudna, službenih događanja poznatih tvrtki i brandova više je no ikad, a gore spomenuti i dalje neumorno čine prvu liniju fronte na eventima, potom obavezno iskačući s naslovnih strana hrvatskih novina, časopisa i portala. Zašto je tako bitno da ih spazimo u gomili okupljenih? Je li njihov cilj zarada ili promocija? Ili oboje? Demistificirati ovu temu pomogla nam je naša ugledna modna agentica i nova kolumnistica Tihana Harapin Zalepugin, koja je u ovotjednom intervjuu/kolumni za Fashion.hr Style Community jasno secirala profil i motivaciju "posvuduša", objasnila pozadinu društvenih događanja u Hrvatskoj te otkrila kako se dostojno pojavljivati na eventima bez dobivanja spomenute etikete.


Jeste li primjetili kako se na raznim modnim i inim događanjima u Zagrebu okuplja neka nova vrsta "posvuduša", odnosno profesionalni pratitelji evenata koji u konačnici niti ne znaju gdje su i što bi trebali gledati, raditi ili komentirati?

Mislim da je naša "javna" scena ušla u jedan začarani krug i teško je točno definirati tko je zapravo glavni krivac. Naime, klijent želi da mu se o eventu piše, daje zadatak svojoj PR službi da pozove sve medijima zanimljive osobe - jer je jako dobro shvatio da direktne reklame nema tj. nitko neće napisati da se otvorilo to i to. No, kroz ispitivanje "poznatih" o svemu i svačemu nekako se daje naslutiti gdje su to uhvaćeni i kod koga su davali izjave.

To je tzv. indirektna propaganda, koja se u posljednje vrijeme masovno koristi u gotovo svim aspektima - najčešće modnim. Jer, još uvijek se teško provuče informacija da je netko odjeven u neki domaći brend, a na sva usta se hvale komadi koji na sebi /ili kod mudrijih/ skriveno imaju napisano ime dizajnere. "In" je biti u skupom i inozemnom, a manje zanimljiv u domaćem.

Vraćam se na često pojavljivanje istih imena u javnosti: vjerojatno su zaista i pozvani. No, mislim da bi svatko ipak trebao sebi odrediti prioritete i mjesto pojavljivanja. Bilo bi poželjno da je događaj barem donekle u skladu s njegovim osnovnim zanimanjem. Nije čudno vidjeti Ćiru na utakmici, mene /da ne piknem nečije krivo ime/ na modnom eventu ili Ninu na glazbenom događanju. Kad se to pobrka - nastaju nesporazumi i vaša pitanja.


Je li možebitna medijska prisutnost i želja za guranjem u društvene kronike osnovni poticaj za dolazak na evente?

Svakako je osobama koje nisu poslovno direktno vezane uz event jedan od motiva eventualno pojavljivanje u medijima, koje im je potrebno ili zbog ukazivanja na vlastite projekte, ili naprosto žele biti zapaženi. Ono što najviše zamjeram "poznatima" je nastojanje da se dođe u prvi plan, da se na revijama sjedne u prvi red - a čim se pogase svjetla kamera i fotoaparata naprosto nestanu. Svoju misiju slikanja su obavili, a sadržaj događanja ih niti najmanje ne zanima. Kad se svjetla ponovo upale njihova mjesta su prazna.


Jeste li primijetili njihov styling? Naime, djevojke često znaju pretjerivati ne bi li skrenule pažnju na svoj izgled. Realno, nije da će imati prilike pokazati intelektualne kapacitete u zatvorenoj dvorani prepunoj manekenki, urednika, novinara i fotoreportera.

Pitanje stylinga je vrlo osobno i ne bih se previše miješala u ukuse i neukuse pojedinaca. Činjenica je da su prečesto isforsirano utegnute, prenaglašeno namazane, odjevene neprimjereno godišnjem dobu i samom eventu. No, i to mi je draže vidjeti nego tzv. nonšalantno dolaženje u kazalište ili koncertne dvorane, čime omalovažavaju umjetnost i pokazuju koliko zapravo znaju i razumiju. Odjeća mnogo govori o njegovom vlasniku i odnosu prema onome sto ga okružuje i gdje se nalazi.


Što mislite, postoji li ova "supkultura" i na inozemnim događanjima ili PR-ovci bolje filtriraju svoje liste? Odnosno, mislite li da se pozivnice smiju slati samo na provjerene adrese klijenata?

Naravno da inozemna događanja imaju svoje samostvorene "zvijezde" i osobe koje na bilo koji način žele svoj trenutak medijske pažnje. Nitko ne zna čime se zapravo bave, ali naprosto su tu i privlače pozornost svojom pojavom, pričom ili izmišljenim problemom. PR agencije dobro su upoznate s njihovim ambicijama, ali ih ponekad propuste naprosto zato što znaju da event bez skandala ili neke čudno namontirane osobe - nije event o kome će mediji pisati. Doći sa pozivnicom u ruci je već znak da si nešto, pa je ona često traženi predmet želja poput najskuplje torbice ili cipela. I bez nje se ulaziti ne može. Event je značajniji što su redovi na ulazu duži i što su pregledi temeljitiji. U tom momentu svatko glumi svoju predstavu i svi su jednako važni: oni koji ulaze, kao i oni koji ih propuštaju.

Zašto je to tako? Odakle tolika potreba da se bude viđen? Da li zaista slava automatski donosi i neke životne povlastice? Mislim da je mnogima ta percepcija sasvim pogrešna i da dozive velika razočaranja kada osjete gorak okus drugog lica tzv. slave. Tada se pogube, ne znaju se nositi sa okolinom i sami sa sobom, ne znaju kontrolirati vlastito ponašanje i pojavljivanje, ne znaju dozirati svoj svijet i pokušavaju bijeg u nešto što će ih dovesti do ruba vlastitog opstanka - ovisnost o potrebi da budeš viđen često je put do onih drugih ovisnosti. A od toga nažalost najčešće povratka u "normalu" nema. Da, teško je postati slavan - ali još teže ostati i opstati. To mogu samo najmudriji i oni koji su zaista javnosti imali što reći i pokazati.


S obzirom da ste javna osoba i kao takva često izložena medijima. Kako birate svoja pojavljivanja? Jeste li nekada odbili pojaviti se na određenom eventu iz razloga jer smatrate da ste previše u javnosti?

Bez obzira što ponekad ne izgleda tako, ali jako sam selektivna po pitanju pojavljivanja na eventima. Obavezno posjetim događanja na kojima su moje djevojke angažirane kao manekenke ili modeli. Uglavnom su to modne revije poput onih koje organiziraju Fashion.hr ili Cro-a-porter te pojedinačna prikazivanja autorskih kolekcija. Mislim da mi je to čak i obaveza - i prema djevojkama, kao i klijentima koji im daju povjerenje da nose njihove kreacije. Vjerujte, to je ujedno i provjera njihovog napretka. Revije mi pokazuju na čemu trebamo raditi, koji detalj još nije dovoljno dobar, gdje strah ili trema pojedu njihovu sigurnost. Uvjerila sam se da im moje sms poruke nakon revije mnogo znače i poslušaju savjet.

Pojavim se i na manifestacijama za koje suprug i ja procijenimo da bi bilo pristojno odazvati se domaćinu koji nas je pozvao, ali rijetko se radi o sadržaju koji nije modnog karaktera. Osjetim gdje mi nije mjesto.


Na kakve evente nikada ne idete?

Nipošto se ne odazivam na Facebook ili sms poruke. Ukoliko netko zaista iskreno želi da dođem, pretpostavljam da ce to pokazati osobnim pozivom ili poštom poslanom pozivnicom. Možete to nazvati i "starinskim" načinom komunikacije, ali ne odustajem. Naravno, bitan je i sadržaj. Doći samo zato što se nešto otvara, a nije usko vezano uz posao koji obavljam - naprosto za mene nema smisla. Osjetila bih da varam samu sebe i da sam došla zaista samo zato - da budem viđena. A to mi nikada nije bio cilj. Nadam se da niti neće, jer to bi značilo odustajanje od sebe same i svojih životnih načela.


Po vašem mišljenju, koliko hrvatsku javnost živciraju/iritiraju "no name" osobe koje su poznatije po broju evenata koje pohode nego po nekom značajnom ostvarenju u karijeri?

Teško mi je decidirano odrediti tko je tu zbog koga - da li "no name" postoje zbog medija ili ipak zbog publike koja potajno prati njihova pojavljivanja. Tko ih je stvorio? Mediji? Ili javnost zaista želi ulaskom u tuđe živote prikriti dosadu ili tugu vlastitog? Primjećujem kako većina zlobno komentira detalje koje su negdje čuli, pročitali, vidjeli... Znači, ipak su gledali ili čitali! Jer, kako bi znali o novoj tetovaži, rastanku, putovanju, svađi ili shoppingu!? Čudno, ali izgleda da se radi o snažnom spoju onih koji negiraju jedni druge - a tako se zapravo trebaju.

     


Savjetujete li vaše djevojke na kojim se događanjima pojavljuju? Može li takva stavka (preeksponiranost bez cilja) utjecati na karijeru modela?

Moram priznati da u tom smislu nemam problema sa svojim djevojkama. Vrlo su decentne i diskretne. Viđate ih uglavnom na modnim pistama ili magazinima. Uspjela sam stvoriti ekipu mladih osoba kojima je modeling zaista ozbiljno zanimanje, ali ga nipošto ne povezuju s javnim isticanjem svoje privatnosti. Moj web prepun je imena o kojima ne znate gotovo ništa /najpoznatije su Anita Dujić ili Vedrana Linardić/. Ponosim se njihovim obrazovanjem, školskim i fakultetskim uspjesima - isto kao i modnim angažmanima. Shvatile su da se posao dobiva na castinzima, a ne tulumima ili obilaženjem evenata. Vjerujte, često pomislim kako bi moje djevojke komentirale neko moje pojavljivanje ili način odijevanja. Bitno mi je što misle o meni, kao što znam da je i njima važno moje mišljenje o onome što i kako one rade. Sretna sam zbog te uzajamnosti i povjerenja koje nas veže više od bilo kakvog ugovora.

 

Tihana Harapin Zalepugin

Marko Banjavčić

 

Objavljeno: 28.05.2012. u 14:09

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p