KOLUMNE

Hedonistički pohod u šibenske krajeve

Što nam nudi šibenska gastronomija?


Dakle, već tradicionalno otkad je ljetnih festivala, četa mala, ali četa odabrana ide u hedonistički pohod u šibenske krajeve. Lokalni specijaliteti plus vina plus koncerti naša su jednadžba za sreću. Ove godine smo bili razočarani da ih u dosadašnjoj formi nema, ali svejedno smo odlučili da se tradicija mora održati i da mi idemo put Šibenika, samo će nam ovaj puta baza biti Skradin. Ispostavilo se da nam je to bila najbolja odluka ovog ljeta, a interna šala je da smo se konačno prestali lagati da dolazimo zbog koncerata. 

Da vas uvedemo u priču o Skradinu i njegovoj okolici. Skradin se nalazi na Schumanovoj frekvenciji. Schumanova frekvencija je frekvencija Zemlje - tzv. Zemljin otkucaj srca. To je frekvencija od 7,83 Hz na kojoj je ljudski mozak u prirodnom stanju rezonance sa Zemljom te se smatra elektromagnetskom matricom za sav život na Zemlji. Ne vjerujemo da bi vam to mogle sada elaborirati, ali moramo vam reći da nam je prošli vikend sve to i te kako imalo smisla. Zašto vam to uopće pričamo? Kakve veze ima Schumanova frekvencija s plemenitim opijanjem (nobile intoxication)? I zašto se u Skradinu u ljetnim noćima vode razgovori o metafizici vina?

Bear with us..

Očito nas je netko gore pogledao jer prvu večer smo jeli tradicionalni, i sad već kultni, skradinski rižot. Čemu toliko buke oko jednog rižota, pitate se? Kao prvo, rijetko ga kuhaju jer je priprema strahovito zahtjevna, a i u pravilu se kuha za veliki broj ljudi. Kao drugo, radio ga je legendarni Ante Pižić iz Skippers' Club Arka (u marini u Skradinu) koji je definitivno the osoba za pripremu ove delicije. Tome u prilog govori činjenica da ga je kuhao i za Anthonya Bourdaina. No dobro, što je to kultno u skradinskom rižotu? Počnimo od početka. Skradinski metafizičar Darko (da, metafizičar) nam je rekao da on zapravo liječi te da je to i generacijski dokazano. Što se tiče same pripreme, ona je specifična i dugotrajna. U omjerima je to cca 25 kg kapule i 15-18 kg teleće ruže, plus naravno vrhunski mesni temeljac za podlijevanje. Poanta je da se luk miješanjem na laganoj vatri dovede do kremoznog stanja, te se tada dodaje 15-18 kg teleće ruže narezane na manje kocke. Sada to strpljivo treba miješati oko 8 sati podlijevajući temeljcem dok i samo meso ne postane kremozno. Na kraju dodaju rižu. Kažu da je priprema za ovaj naš trajala tjedan dana. Prvo je trebalo naći 15-18 kg domaće teleće ruže (od gotovo izumrle autohtone pasmine skradinskih krava), pa zatim 25 kg domaće kapule, pa napraviti temeljac, pa tek onda zamiješati čaroliju zvanu skradinski rižot. Da li vam uopće trebamo napominjati da smo polizali tanjure? Naravno, sve je bilo još i slađe jer smo bili okruženi prijateljima koje nismo dugo vidjeli, plemenito opijeni vinima. Tu smo noć saznali za tu famoznu sintagmu „plemenito opijanje – nobile intoxication“ (ne možemo se odlučiti da li nam bolje zvuči na hrvatskom ili engleskom) te za Schumanovu frekvenciju i sve je jednostavno i te kako imalo smisla. To je jednostavno neobjašnjiva lakoća postojanja u tom jedinstvenom kutku svijeta u kojem zaboravite na sebe, ali postanete svjesni svega oko sebe. Inače, Antin Skippers' Club Arka je definitivno jedan od najboljih barova na našoj obali. Uz vanserijski izbor pića imaju i odličan izbor zalogaja, ali i fenomenalan pršut Pasquale koji više podsjeća na jamon iberico nego na bilo što što mi zovemo pršutom. I svaku večer svira live muzika – jazz, bossa nova, … Milina!









Sljedeći smo dan proveli u smijehu i kupanju, željno iščekujući večeru kod Rudija u Pelegriniju, u Šibeniku. Restoran Pelegrini je isto jedno od naših omiljenih mjesta. Tako elaborirani koncept rijetkost je vidjeti na našoj restoranskoj sceni općenito, a kamoli u Dalmaciji. Restoran je smještan na idiličnoj lokaciji u palači Pelegrini – Tambača koja gleda na šibensku katedralu Sv. Jakova s terasom na Trgu 4 bunara. Chef Rudi Štefan jedan je od ljudi čija nas ljubav prema gastronomiji uvijek iznova inspirira. Njegov je menu rezultat dugogodišnjeg promišljanja lokalnih namirnica, gastronomskog naslijeđa šibenskog kraja, neprekidnog rada na sebi i osoblju, te želje za napretkom. Stoga ne čudi da nudi jela poput gore spomenutog Antinog pršuta Pasquale, čipsa od tripica od bakalara (to sigurno još niste probali), dimljeni juneći rep u tempuri sa salsom (to morate probati!), kokoš (free range, mekanog mesa s hrskavom koricom) i salatu, pacchere sa srdelom i slatko kiselom mladom kapulicom… Ove je godine reinterpretirao vlastitu kreaciju i jedan naoko jednostavan tanjur - biftek sa zapečenim mišnim sirom - doveo je tehnički i prezentacijski do razine koje se ne bi posramio niti jedan svjetski restoran. Što se tiče vinske liste, na njoj je zaista zavidan broj što domaćih što stranih vina tako da naprosto nema šanse da ne nađete nešto po svojem guštu. Ako ne znate što s čime sljubiti, pitajte uvijek ljubazno im osoblje.







Treći kut ovog gastronomskog trokuta su naši Bibichi. Svake godine gotovo religiozno pohodimo ovu vinsku kuću. Prije svega valja napomenuti da je po nama vinarija Bibich jedan od najboljih primjera vinskog turizma u Hrvatskoj. Alenova vina u kombinaciji s Vesninim gastronomskim kreacijama pričaju priču o ovom podneblju i mikrolokaciji, ljudima koji tu žive i načinu na koji žive. I to sve kroz visoku kuhinju. Poanta njenih jela je da sve što vidite - to zapravo nije, te vas na inteligentan način uvlače u samu esenciju Skradina i njegove okolice koja vam neminovno ulazi pod kožu. O Alenovim vinima je već puno toga rečeno, ali ona nisu tu da bi o njima pričali , već da bismo u njima uživali. Bilo da vas dočeka sam Alen ili njegov Šime, čeka vas eno-gastronomska šetnja kroz prošlost, sadašnjost i budućnost ovoga kraja. Upravo to jest i poanta plemenitog opijanja!







Što reći za kraj, osim da morate doći ovdje! Prvenstveno, prirodno okruženje je divno (tu je i NP Krka!) stoga ne čudi da su to prepoznali turisti i nautičari iz cijeloga svijeta. Nadalje, u trokutu Skradin – Plastovo – Šibenik žive izuzetno kreativni ljudi, srećom naši prijatelji, koji osim što su istinski zaljubljeni u hranu i vino, su i vrhunski turistički i ugostiteljski profesionalci. Jedni su od rijetkih kojima se turizam ne događa već na njemu sustavno i godinama rade. Valja napomenuti da su svi oni međusobno veliki prijatelji koji su si konstruktivni kritičari, ali i najveći promotori. To je turizam kakav želimo – hedonizam s imenom i prezimenom!

Pleasure Seekers

Objavljeno: 14.08.2014. u 09:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p