KOLUMNE

Nagrade koje su stvarale supermodele

Nenad Korkut o povijesti VH1/Vogue Supermodels nagrada

Kako procijeniti uspješnost modela? Na koji način ih rangirati? To je pitanje vječno prisutno u svijetu mode i Vogue je jedno kratko vrijeme pokušao odati priznanje djevojkama koje su obilježile svijet u kojem su kriteriji uspješnosti vrlo promjenjivi. Nagrada za model godine prvi puta je bila uručena 1995. godine u suradnji s muzičkim kanalom VH1, pa je ovo dobra prilika da se podsjetimo svih dosadašnjih pobjednica, a i pokoje gubitnice. Taj spisak je vrlo dobar presjek onoga što se dešavalo u svijetu supermodela tih godina.

Čast da prva ponese titulu najbolje među najljepšima imala je Kanađanka Shalom Harlow. Iako tada već velika zvijezda, ta bivša balerina, a danas glumica, nagradu je pred nosom odnijela svojoj favoriziranoj prijateljici Amber Valletti. Njihovo prijateljstvo, toliko rijetko u svijetu taštih manekenskih zvijezda već je legendarno. Često su zajedno slikane za prestižne naslovnice. No kada bi ih slikali odvojeno Amber je imala nešto više sreće.

                        

Iako je Amber nesumnjivo najveća manekenska zvijezda devedesetih (samo na naslovnici najvažnijeg, Američkog Voguea pojavila se čak 15 puta što nije ni približno uspjelo niti jednoj od njezinih suvremenica), Shalom je oduvijek zbog svoje elegancije bila muza najvećih modnih kreatora. Ne čudi stoga da je baš ona izabrana za naslovnicu jubilarnog broja modne biblije «W» kojom su 1997. proslavili svoju 25. godišnjicu.

               

Kada su svi mislili da će Amber već sljedeće godine dobiti svoju zasluženu nagradu, opet je zaobiđena ovoga puta u korist Kate Moss. Nagrađivanje Kate Moss nije bilo veliko iznenađenje ako znamo da je ta modna ikona zaslužna za promociju sasvim novog tipa ljepote, u potpunosti suprotnog od do tada zastrašujuće savršenih žena s kraja 80-ih koje su pojam supermodela uostalom i promovirale u medijima.

               

Kada je 1997. nagrađena Karen Elson svima se činilo da je vrijeme klasičnih ljepotica iza nas. To je bila najosporavanija nagrada nekom modelu, jer se modni sladokusci tada nisu mogli pomiriti da djevojka takvog izgleda uopće može raditi u modnom biznisu, a kamoli pobijediti u konkurenciji ljepotica poput Carolyn Murphy, Georgine Grenville i Kiare Kabukuru. Da život supermodela nije baš uvijek samo bajka dokazuje i ispovijest Karen Elson o borbi s bulimijom i krizom koju je preživljavala nakon što joj je dugogodišnji dečko umro od droge. Iako se mnogima tada učinilo kako Karen nije zavrijedila nagradu ona im je svojom dugogodišnjom karijerom u modi dokazala kako su bili u krivu.

                   

No već sljedeće godine pobjeda Carolyn Murphy vratila je stvari na svoje mjesto. Američka princeza i miljenica modnih urednika često je uspoređivana s Grace Kelly, pa ne čudi da se okušala i kao glumica u Barry Levinsonovom filmu «Liberty highs». Zasićena modnim svijetom nakratko se povukla u osamu na Costa Ricu, ali kako to biva u životu, tamo je upoznala naočitog surfera za koga se uspostavilo da je bogati vlasnik trendovskog New Yorškog restorana.

Udala se, rodila i nakon dvogodišnje pauze vratila u modni svijet senzacionalnim ugovorom za kozmetički gigant Estee Lauder, čime je s tog posla istisnula Elizabeth Hurley. Novac koji je time zaradila učinili su je najbolje plaćenom manekenkom tog doba.

Bitka za Vogueovu nagradu nikada nije bila tako izjednačena kao 1999. godine.

Kada je početkom godine na pariškom tjednu visoke mode prelijepa Estonka Carmen Kass nagrađena nagradom «Venus mode» kao najbolja manekenka, novinari su poludjeli za njom, a nije bilo kreatora koji je nije isticao kao svoju muzu. Anna Wintour honorirala je to naslovnicom Američkog Voguea na kojoj se nakon dugo vremena pojavilo neko novo lice.

                          

Međutim, nešto kasnije iste godine modni svijet bio je svjedokom jednog rijetkog fenomena, strelovitog proboja Brazilke Gisele Bundchen koja je samo u par mjeseci od gotovo anonimne djevojke postala dio kolektivne (ne samo) modne svijesti, vrativši svojim oblinama na modne piste u sjećanje zlatno doba supermodela. Na kraju godine Vogue se odlučio nagraditi Gisele.

Kako pobjednice više nisu u konkurenciji za tu nagradu, svima je bilo jasno da će sljedeće godine Carmen Kass lako trijumfirati. Tako je i bilo. I kako se o Gisele manje više sve zna, jer je svojom slavom odavno prerasla svoj značaj u modnom svijetu, a učestalim pojavljivanjem na naslovnicama gotovo je zasitila tržište, vratimo se na Carmen. Ta estonska amazonka neobična je pojava u svijetu modnog biznisa. Kada je kao 18 godišnjakinja istodobno pozvana u finale za izbor Miss Estonije i na jedan modni casting u Paris, odlučila se za Paris. I da je postala Miss Estonije danas bi vjerojatno bila priležnica neke lokalne nogometne zvijezde, a ovako ne samo što je jedna od najslavnijih manekenki već je i najbogatija žena u Estoniji. Uz to smatraju je intelektualkom među modelima. Poznato je da sjajno igra šah, a Vogue je cinično primijetio predajući joj nagradu «supermodel 2000.» da među svojim kolegicama nije pronašla dostojnog partnera za igru.

                    

No ako se tri godine za redom nitko nije bunio oko imena pobjednica, 2001. opet je u medijima proliveno dosta žuči oko nagrađivanja Britanke Stelle Tennant. Prije same dodjele modni svijet je raspravljao da li će nagradu ponijeti Amerikanka Angella Lindvall čime bi se honorirala njezina četvrta uzastopna nominacija ili će biti nagrađeno novo veliko Vogueovo otkriće, 17-godišnja Čehinja Karolina Kurkova koja je naslovnicu američkog Voguea dobila nakon samo par mjeseci rada, što se u povijesti tog časopisa rijetko događa, jer za naslovnice koristi samo već etablirana imena. Kada su upitali Annu Wintour kako se to dogodilo, lakonski je odgovorila da Karolinu vidi kao supermodel budućnosti. Ne trebate biti posebno modno obaviješteni da bi shvatili kako je to bio znak svim modnim urednicima, te je od veljače do srpnja 2001. osvanula na naslovnici svih Vogueovih izdanja širom svijeta. Ali ni to joj nije bilo dovoljno da ponese titulu najbolje te godine, pa su se mnogi počeli pitati da li se nagrada dodjeljuje djevojci koja je objektivno najviše napravila u toj godini ili se radi o nagradi za životno djelo? Jer ako ju je 2001. dobila Stella Tennant koja je najbolje dane svoje karijere imala prije 5 i više godina, zašto onda nikada nije nagrađena Amber Valletta koju je i sam Vogue puno više preferirao od Stelle? Zlobnici tvrde da je Anna Wintour ipak samo Britanka koja ne može a da ne bude fascinirana aristokratskom prošlošću Stelline obitelji, a još više je nagradila činjenicu da je Stella do tada bila već dva puta rodila i nakon toga se uvijek vraćala na modne piste bez problema.

                  

Nepravda prema Kurkovoj ispravljena je već sljedeće, 2002. godine, što svakako nije bilo prekasno za djevojku koja tada još nije bila ni punoljetna.

Karolina je ujedno bila i posljednja dobitnica ove nagrade koja se nakon samo 8 godina ugasila, što zbog čestih kontroverzi oko pobjednica ali više jer se Vogue više nije želio baviti nečim toliko netransparentnim kao što je izbor najboljih u protekloj godini. Naime osim modela nagrade su dodjeljivali i kreatorima te zvijezdama crvenog tepiha, pa je nezadovoljnika među onima koji nisu bili nagrađeni bilo sve više.

 

Nenad Korkut

Photo: Vogue Us, Vogue UK, Harper's Bazaar

Objavljeno: 04.03.2013. u 11:32
Tagovi: Vogue, Nenad Korkut

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p