Daphne Guinness- neokrunjena kraljica ekscentričnosti

 

 

Od dijamanata se ne odvaja čak ni na plaži. Vježba na steperu u baletnim špicama. Usne maže lakom za nokte. Na vrh svoje prepoznatljive frizure koja neodoljivo podsjeća na onu Cruelle de Vil često, uz četu asistenata, ugrađuje maestralne šešire Philipa Treacya što podsjećaju na skulpture ili pak na makete gotičkih arhitektonskih zdanja. Halama aerodroma i osvjetljenim ulicama New Yorka manevrira u svojim neboder-visokim Noritaka Tatehana cipelama bez pete. Praktično i lako, kao u tenisicama. Nosi voluminozne nabore od fine čipke, baršunaste choker-e, metalne krune i dandy frakove. Plave, aristokratske, krvi, njezina neobično elegantna pojava zaogrnuta je velom dokone Stepfordske supruge koja voli klasičnu glazbu i postmodernu umjetnost te se odaje dekadenciji kada je muž na službenom putu van grada. Profinjena, riječi joj klize s usana polako i tiho tako da joj se morate približiti i pritom šutjeti. Rođena sa zlatnom žlicom u ustima, Daphne živi u nekom magičnom, paralelnom svemiru u kojem je posve uobičajeno kupovati čitave dizajnerske kolekcije bez da se pita za cijenu. U kojem biti „bez love“ znači slučajno zaboraviti novčanik u stanu. U svemiru u kojem su gradske ulice metafora za kazališne daske, a odijevanje prilika za navlačenje kostima mračne i teatralne, pomalo tragične junakinje koja ustvari nema radi čega patiti. Kao da se odijeva za neku bizarnu scenu futurističkog filma, njezini kostimi nose neku osobitu snagu pritom koketirajući s mazohističkom surovošću kakvu posjeduju baletne plesačice čiji prsti, dok plešu, krvare radi ljepote i umjetnosti. U grču te patničke samodiscipline krije se neka neodoljiva doza krhkosti. Doima se poput djevojčice na čijem se licu, makar u kasnim četrdesetima, tek ovlaš naziru godine.

 

 

„Kada vam ljudi nalijepe etiketu ekscentričnosti, obično vam žele reći kako misle da ste posve ludi“, govori Guinness u jednom od dokumentaraca dok se ogrće prozirnim velom te dodaje kako je često sanjala o plaštu koji bi ju činio nevidljivom. Neobična izjava za nekoga tko svojom pojavom privlači pozornost na svakom koraku. No, ona će za sebe reći kako je ustvari beskrajno sramežljiva i kako su njezini haute couture kostimi samo kamuflaža, čelični oklop koji ju štiti od svijeta, način da se odvrati pozornost od nje same na nešto što je na prvi pogled vidljivo. Contra mundum, oduvijek je, kaže, imala dojam da se bori protiv svijeta.

 

 

Daphne Guinness ima sve predispozicije da ju obični smrtnici postave na pijedestal te joj se istovremeno dive i zdušno je preziru. Bogata nasljednica kultnog pivskog carstva Guinness, kao klinka je odrastala u ladanjskim kućama, a ljeta bi provodila u španjolskom Cadaquésu, u susjedstvu umjetničke kreme poput Salvadora Dalija, Man Raya i Andya Warhola. Najveću količinu stresa doživljavala bi pri povratku u školu koju je pohađala britanska aristokracija kada ostala djeca nisi vjerovala njezinim opisima u školskim sastavcima u kojima bi pisala o ljetu provedenom u Španjolskoj. Sanjala je da postane operna pjevačica, gutala je filozofske knjige i obožavala umjetnost. Osamdesetih godina seli u Grad koji nikad ne spava i s devetnaest se godina udaje za Stavrosa Niarchosa, sina bizarno bogatog grčkog magnata. Nakon deset godina braka koje danas opisuje kao zatočeništvo u pozlaćenoj krletci, lomi šipke i izlijeće slobodna, teža za još dvadeset milijuna funti.

 

 

Poput zatvorenika željnog slobode počinje se intenzivno vrzmati šarenom njujorškom scenom. Na jednom od razvratnih partya upoznaje osebujnu Isabellu Blow, genijalnu modnu ikonu koja će joj kasnije postati najboljom prijateljicom. U paketu s fantastičnom Issie stigao je i Lee McQueen, a osebujni trio sam je sebe nazivao klubom romantičnih shizofrenika. Zajedno su radili na brojnim snimanjima i odlazili odmoriti na mondena mjesta poput Malibua gdje bi McQueen stenjao jer su mu nedostajala svjetla velegrada. Nakon što si je Isabella pod teretom vječite depresije oduzela život, Daphne je zaustavila aukciju njezine odjeće i otkupila čitav ormar ne želeći da se ostavština njezine prijateljice pretvori u morbidnu memorabiliju i izazove grabež beskrupuloznih sakupljača suvenira koji će ju raščetvoriti.

 

  

S artističkom notom u krvi, Daphne se baca i u filmsku umjetnost režirajući i producirajući kratke filmove od kojih je jedan, naziva „Cashback“, bio nominiran za prestižnu nagradu Akademije. Pojavljivala se kao model u kampanjama velikih modnih kuća, dizajnirala je i odjeću i parfeme, a najpoznatiji je upravo onaj stvoren u suradnji s Comme des Garçons, no ono po čemu će Daphne u svom nadrealnom, mračnom kostimu tragičarke biti upamćena jest to što je njezina vanzemaljska pojava služila i još služi kao vječita inspiracija dizajnerima poput Karla Lagerfelda, Garetha Pugha ili Philipa Treacya. Socialite, muza, mecena, stilska uzdanica, bogata nasljednica s artističkom notom pomiješanom sa zrncima plave krvi… Sve što Guinness radi ima tu patinu teatralne aristokratske dokonosti koja se umjetnošću, ili glazbom ili modom bavi iz puke zabave, no unatoč tome što joj je život tako velikodušno podijelio toliko joker karata, ne možemo joj osporiti da sve što čini, čini zaogrnuta beskrajno lijepim velom ukusa, sofisticiranosti i stila.