TINA LONČAR

Dekadencija iza baršunaste vrpce

Studio 54 – Titanic noćnih klubova
Studio 54 
Ono što je gigantski „nepotopivi“ Titanic bio među brodovima, to je u domeni noćnih klubova bila i ostala kuća razvrata u njujorškoj ulici 254 West 54th na Manhattanu - veliki, nezaboravni i nenadmašni Studio 54. Bio je to megalomanski projekt, noćni klub u prostranim halama bivšeg teatra čijim su se zidovima slijevali glitz&glamour, potoci skupog šampanjca i tone ilegalnih supstanci.
 
Noćno odredište prpošnih zvjezdica, umjetnika, atleta, hipstera i drag queen-ova usidrio se u niši povijesti njujorškog noćnog života sedamdesetih i potonuo nakon samo trideset i tri mjeseca plovidbe morima posvemašnjeg hedonizma i to prvenstveno zahvaljujući bahatosti i megalomaniji njegovih vlasnika Stevea Rubella i Iana Schragera koji su si utvarali da su „veći od života“. Nakon samo godine dana bjesomučnog partijanja, Steve je dao izjavu za njujorški dnevni list u kojem je tvrdio da samo „mafija zarađuje više od njih“. Okretali su milijune i u rekordnom roku zaradili kultni status. Sve je moglo proći, kao da ispod disco kugle dok je treštala muzika nisu vrijedila baš nikakva pravila koja su važila na ulici. Bilo je to carstvo raspuštenih koji su svake večeri u tjednu, bez obzira bio ponedjeljak ili subota, partijali kao da ne postoji sutra pronalazeći u Studiju i disco kulturi smisao vlastitog postojanja. Bila je to oaza mladih, zgodnih i poznatih koja se dičila sveopćom dekadencijom ispod svojih kristalnih lustera. Noćni klub s prokletom sudbinom Titanica.
 
Studio 54 
Studio 54 povezan je s ekscesima disco ere više no bilo koji drugi klub u povijesti i dosad ga niti jedan drugi nije uspio svrgnuti sa simboličnog trona posvemašnjeg razvrata. „Tajna njegova uspjeha nalazila se u diktaturi na ulazu i demokraciji na podiju“, rekao je Andy Warhol, jedan od inventara studijskih prostorija. Umjetnik je navodno bio toliko opčinjen diskotekom da bi, u slučaju da je morao propustiti izlazak, rano ujutro počeo nazivati ljude telefonom da mu prepričavaju što se događalo i tko se sve pojavio. „Diktatura na ulazu i demokracija na podiju“ , ili preciznije rečeno anarhija na podiju, postali su trademarkom kluba i svi su željeli biti dijelom ove moderne Sodome i Gomore. Ispred kluba ulicom su se protezali kilometarski redovi jedinki u svojim najboljim izdanjima što su svojim izgledom nastojale impresionirati devetnaestogodišnjeg studenta politologije, Micka Beneckea koji je stajao na ulazu i procjenjivao tko smije proći ispod baršunaste vrpce, a tko je osuđen da ostane vani. Biti pušten u Studio 54 značilo je da si netko i nešto makar su ponekad ispred zatvorenih vrata ostajali i Mick Jagger i Frank Sinatra. I upravo se time klub i najviše dičio. Bili su Bogovi noćnog života i procjenitelji nečije bitnosti. Bahati, prepotentni ali, prije svega, popularni.
 
Studio 54 
U tri godine postojanja, podijem Studija proharala je čitava četa celebritija s A-liste, od Lize Minnelli, Biance Jagger, Grace Jones, Diane Vreeland, Cher, Warhola, Diane Ross i brojnih drugih. Svi su oni bili dijelom zlatne ere njujorškog partijanja, u kojoj je stolovao sveopći razvrat, šljašteći glamur i megalomanija organizacije kojoj ništa nije bilo too much. Za rođendan Dolly Parton klub su ukrasili sijenom, a podijem su trčkarale svinje, koze i kokoši. Za Armanija su priredili balet drag queen-ova, a jedne se godine Bianca Jagger umalo ugušila u lavini plastičnog snijega iskočivši iz gigantske torte. Za doček nove godine sa stropa bi prosuli četiri tone šljokica kako bi se osjećali kao da hodaju „po zvjezdanoj prašini“, a jednom su prilikom pustili i golubice da lete no jadne životinje spržile su se od jačine lightshow-a. Suludih poteza totalne megalomanije bilo je pregršt, niti jedna večer nije bila obična i dosadna, no na stranice povijesti svakako se najdebljim slovima upisala Bianca ujahavši u klub i svoj trideseti rođendan na bijelom konju. Slobodni seks bio je posve uobičajena pojava u Gumenoj sobi ali i na stubištu, garderobi pa i na podiju, droga se dijelila bez ikakvog skrivanja, a sa stropa je visjela skulptura mjeseca koji šmrče kokain iz ogromne srebrne žlice.
 
Studio 54 
Iza baršunaste vrpce diktatorskog procjenitelja na ulazu sve je bilo OK, ništa nije bilo neobično i sve je bilo ostvarivo. Bio je to dekadentni san svih razvratnika i onih koji su to u međuvremenu postali. No, kako to obično biva, san se brzo rasplinuo u sudskim parnicama koje su se vodile s bahatim, razmetljivim vlasnicima koji su potpuno izgubili doticaj s realnošću misleći da su iznad zakona, Bogovi, veći od samog svemira. U to su vrijeme zlatne ere njujorškog noćnog bjesomučnog partijanja krajem sedamdesetih postojali i drugi klubovi poput Mudda, Danceterie, Xenona i AM/PM-a, no niti jedan nije uspio nadmašiti Studio 54 koji je u svom kratkom periodu slave uspio odigrati formativnu ulogu u rastu disco muzike i kulture noćnog života te se zauvijek ucrtao na kartu kultnih i nezaboravnih.
 
Studio 54 
Studio 54 
Studio 54 
Studio 54 
Studio 54 
Studio 54 
photos: Tom Papageorge
Objavljeno: 31.12.2014. u 10:16

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p