TINA LONČAR

Kako kupiti dobar dizajnerski komad za cijenu tramvajske karte?

Vodič kroz galaksiju za ljubitelje vintagea

Ne sjećam se niti sama tko me je tog divnog proljetnog dana prije svega par godina doveo kao pratnju u šarmantni stančić gospođe Mire na Britancu. S dugim prozračnim zavjesama koje su upijale prve tople zrake sunca, antiknim vazama na policama i zidovima načrčkanim obiteljskim fotografijama bez boje, podsjećao je na pravi mali muzej uspomena. Odisao je nekom posebnom čari, miris nikad zaboravljenih zagrebačkih priča miješao se s dimom cigarete koje je potpuno sijeda i uvijek dotjerana gospođa Mira na dugačkom cigaršpicu palila jednu za drugom, usput nam sjetno prepričavajući dogodovštine iz svoje mladosti.

Vremenom sam doznala sve o obje ljubavi njezinog života, naslušala se sočnih tračeva o poznatim zagrebačkim glumcima i saznala tko joj je sve 'hofirao' no, kada bolje razmislim, nikad nisam doznala tko je ona, gospođa Mira, sijeda dama s neodoljivo šarmantnim purgerskim naglaskom i čitavom sobom prepunom fenomenalne odjeće iz nekoliko dekada modne povijesti. Mislim da je samo željela da joj netko pravi društvo i s njom pije kavu kad su popodneva bila duga, usamljena i dosadna, ali ja znam da je upravo ona krivac što sam se do ušiju zaljubila u vintage. 


Nakon što je teta Mira razdijelila gotovo svu svoju odjeću nekim novim klinkama ludima za modom, otpočela sam svoje prve duge ekspedicije po second-hand shopovima i buvljacima sa zagrebačkih predgrađa. Nisam sigurna je li me više očarao opušteni duh takvih kupovina ili ushit što mogu obnoviti garderobu skromnim studentskim budžetom. Na početku sam kupovala sve, skupljala sam odjeću kao što uzbuđeni klinci skupljaju sličice nogometaša, nepromišljeno i hirovito. Jedne sam prekratke, naočigled ručno sašivene, crvene satenske hlače s gumbima koji su imitirali dijamante, kupila samo zato što su mi bile nepodnošljivo ružne. Zabavljala su me razmišljanja o tom nepoznatom nekome tko je uspio izraditi tako estetski neprivlačan komad i možda ga čak nositi u javnosti. 

Kasnije sam odustala od takvih suludih kupnji i poput pravog pasioniranog kolekcionara razvila vlastitu spartansku strategiju koja je kombinirala kondiciju, slonovsku strpljivost i psihološke igre nadmudrivanja. Potrage za savršenim komadima iz različitih modnih era pretvorile su se u maratone hodanja, vožnje biciklom s jednog kraja grada na drugi, višesatnog proučavanja, beskonačnog prebacivanja odjeće s jedne hrpe na drugu i, naravno, majstorskog cjenkanja. Vremenom sam shvatila da buvljaci i trgovine rabljenom odjećom ponekad znaju skrivati prava zaboravljena blaga. Sjećam se kao da je bilo jučer, dana kada sam prvi puta u neuglednoj hrpi porazbacane odjeće na šljunku pronašla crnu koktel haljinicu s etiketom na kojoj je pisalo Valentino. Okrenula sam je prema suncu kao da provjeravam radi li se o krivotvorenom novcu. Moje uzbuđenje i par oduševljenih jauka dali su prepredenom prodavaču sasvim očigledno do znanja da u ponudi ima nešto vrijedno, nešto što tamo ne pripada, pa se cijena na moju veliku žalost u par sekundi umnožila nekoliko stotina puta. 


U trenutku kada na užeglom ljetnom suncu okruženi starim telefonima, pohabanim cipelama i kičastim vazama držite Chanelov sako, savjet sa zadržavanjem pokeraškog lica lišenog emocija lakše je udijeliti nego primijeniti. Gospoda prodavači vrlo vješto nanjuše slabost i nastoje zaviriti dublje u vaše novčanike pa se stoga uvijek beskrupulozno cjenkajte i glumite ravnodušnost kao da pikirate Oscara. No, najgora početnička greška koju možete učiniti u takvim shopping pohodima jest da si ostavite vremena da razmislite i vratite se kasnije. 'Thrifting' nikako nije sport za neodlučne. Šanse da ponovo pronađete vaš ostavljeni komad odjeće ravan je dobitku na lotu. 

Čak i ako pogriješite, nema veze. Takve greške neće vas koštati zaduživanja kod lokalnih kamatara ili vas odvesti u minus na računu, eventualno će vam još malo popuniti pretrpani ormar. Teško je očekivati da ćete ikada naići na identičan komad iz vaših maštanja, baš onakav kakav ste zamislili i kakav vam u ovom trenutku baš nedostaje u ormaru. Kada bih si zacrtala da tražim nešto specifično poput strukiranog crnog sakoa obično bih se kući vratila s potpuno ludim ulovom koji se sastojao od duge srebrne suknje, šešira širokog oboda i crvene kožne torbe s krupnim žutim točkama. A u tome i jest čar. U maratonskim traženjima, isprobavanjima, šarmantnom čavrljanju s prodavačicom koja vam nezaustavljivo priča o svome psu, u opuštenoj atmosferi i neplaniranim kupnjama. Nemjerljiva je sreća nakon dugih neuspješnih pohoda obnoviti si garderobu pokojim neodoljivim vintage komadom koji vrlo vjerojatno nema nitko drugi u gradu, i to sve za cijenu koja ponekad nije viša od vrijednosti tramvajske karte ili kave u centru. 


Na stranu uštede, 'thrifting' ima jednu pomalo skrivenu i neprocjenjivu vrednotu. Svaki vintage komad odjeće ima dušu, neki šarm prošlih vremena, neku osobnu priču utkanu u konce. Upravo to čini, ponekad zamorno i nerijetko prljavo, kolekcionarsko traženje blaga tako neodoljivo čarobnim. I uvijek želite još, jer ne kupujete samo običnu košulju ili haljinu, već nastavljate neku staru priču.

photos: pinterest, holayessica.com, timeout.com, youonlyliveonce.com.au, ftstyle.sg

Objavljeno: 10.02.2014. u 13:19

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p