SVJETSKA MODA

Moda u triler i horor filmovima

Filmovi strave u kojima se isplati obratiti pažnju na modu
Horror&Fashion 
Niske bisera, dijamanti i sjajne satenske haljine, fantastično zgodne, ali tragične junakinje zaogrnute velom bezvremenskog chica, dramatični zapleti i strah u očima lijepih glumica u high fashion opravicama… Film i moda oduvijek su imali neki vragolasti pakt u zajedničkoj tendenciji da fetišiziraju nasilje i prikazuju ga na neki bizarno glamurozan način.
 
Kao da potoci vibrantno crvene krvi prouzrokovani bestijalnim serijskim ubojstvima manijaka i psihološki izmučeni likovi s paranormalnim sposobnostima i osvetničkim porivom prirodno dolaze upareni s nečim, do u tančine, vizualno izbrušenim, visoko stiliziranim, posh&glam, gotovo editorijalski modnim. Modu ionako nikada nismo poimali kao nešto čedno i neokaljano. Uvijek se uz nju, nekako samo po sebi i bez osobito dubokog filozofskog promišljanja, vezala čitava plejada grijeha. Horori i trileri, čije su radnje ispisane brutalnim, hladnokrvnim ubojstvima i serijom događaja, koji se poigravaju sa zdravim razumom, sklopili su, očigledno, neki nepisani đavolji ugovor s modom koja, kao i glazba, imaju velike uloge u scenarijima filmova koji igraju na kartu straha. Poneki se od njih čak i tematski dodiruju modne industrije stavljajući u centralnu poziciju modele, agente i fotografe zajedno s čitavom paletom pripadajućih poroka.
 
Eyes of Laura Mars (1978)
 
Eyes of Laura Mars 
Psihološki triler s kraja sedamdesetih u kojem teret glavne junakinje nosi Faye Dunaway, kontroverzna modna fotografkinja koja, kada prinese objektiv očima, dobiva vizije ubojstava kroz oči serijskog ubojice, možda i nije na top-listi kultnih filmova ljubitelja spomenutog žanra. No, ako bismo nešto mogli opisati epitetom istinskog chica, onda je to bez sumnje ovaj film. Scena nazvana coats and lingerie photoshoot, koja ekranizira visoke, vitke i fantastične manekenke u bundama i halterima kako se čupaju za voluminozne kovrče na improviziranom fotografskom setu ispred gorućih automobila, ne može se opisati nikako drugačije osim riječima - brutalni glam. Totalni Vogue je i scena u kojoj plejada modela pozira u blijedo ružičastim, pomalo prozirnim haljinama koje lepršaju pred naletim vjetra iz ventilatora, a dojam nevinosti i čistoće kvari pištolj uperen u muškarca koji leži na podu u klasičnom crnom odijelu. Prilično Helmut-newtonovski, sa zamagljenom linijom između stila i nasilja. Eyes of Laura Mars čista je esencija onoga kako se poima modna industrija, kao kokainski ovisnog bahatog društva privilegiranih koje koketira s nasiljem i raskalašenošću disco ere. Šteta što se fashion scene razbijaju radnjom filma.
 
The Birds (1963) 
 
The Birds 
Remek djelo Alfreda Hitchcocka, pedantnog perfekcionista ovisnog o svakom detaljčiću, osim produkcijske genijalnosti odlikuje se i briljantno promišljenom kostimografijom famozne dizajnerice Edith Head. Plavokosa diva Tippi Hedren tijekom radnje filma u Bodega Bayju mijenja svega tri outfita, jedan crni kostimić uparen s kožnom clutch torbicom i dugim crnim damskim rukavicama te dva u nježno zelenoj, s bundom i chanelovskim sakoom. Jednostavne linije, nenametljive, a opet hoch, zajedno s bisernim naušnicama i ogrlicom, vrište nekom bezvremenskom elegancijom i naglašavaju privilegirani društveni status glavne junakinje. Hitchcock je, navodno, svojim izbrušenim okom, nakit odabrao sam, a Edith je za film izradila šest zelenih odijela budući da su morali biti rasparani pod naletima poludjelih ptičurina.
 
Carrie (1976)
 
Carrie 
Ekranizacija istoimenog bestselera Stephena Kinga, Carrie je definitivno kultni hororac. Pogotovo scena u kojoj dražesna glavna junakinja s telekinetičkim moćima u prozirnoj rozoj maturanoj haljini i s krunom na glavi biva okrutno zalivena kantom svinjske krvi. Odjeća, ustvari, nije nimalo impresivna, nema nekog posebnog razmetanja coutureom, no ono radi čega je zanimljiva jest stoga što savršeno reprezentira tipične sedamdesete. Kratke old school hlačice za tjelovježbu, zvonolike traperice, retro veste, šilterice na večernje haljine, leptir mašne i volani te frizure s loknama na četku preslikavaju gotovo udžbenički jednu prpošnu i veselu eru tinejdžerske mode. Veselu, na stranu radnje s osvetničkim krvavim porivom glavne glumice.
 
Blood and Black Lace (1964)
 
Blood and Black Lace 
Talijanski triler originalnog naslova Sei donne per l'assassino, koji potpisuje Mario Bava, radnjom tematizira sve chic gadosti modnog svijeta poput razbacivanja kokainom, ucjena i traffickinga, brutalnih serijskih ubojstava ljepotica iz modnog couture salona i jednog dnevnika prepunog inkriminirajućih tračeva. Dugi, crveni, izmanikirani nokti, usta namazana ružom i zgodne cure u noćnim haljinama centralni su killer-fashion moment filma. Sve su junakinje, jasno, stilski pic-mic, dotjerane do kraja i lijepe kao s naslovnice modnog magazina, a film, uvodeći u radnju beskrupuloznog ubojicu bez lica koji pomalo vuče na margielovsku faceless estetiku, spaja glamur i nasilje u toliko voljeni amalgam.
 
Suspiria (1977)
 
Suspiria 
Horror Daria Argent,a s mlađahnom Jessicom Harper u glavnoj ulozi, prava je vizualna (a bome i auditivna) čarolija. Poput bizarnog, pomalo tripoidnog sna, na ekranu se miješaju živahne boje, fantastično stilizirani kostimi koji briljantno upotpunjavaju karaktere likova i bajkoviti interijeri ispunjeni vitkim tijelima balerina i baletana, koji plešu kroz prostor u ritmu klavira slijepog pijanista, koji prebire po tipkama. I, opet, na stranu radnja i paranormalne vještičje aktivnosti, Suspiriu treba gledati široko otvorenim očima jer svaki moment filma izgleda poput slikarskog platna. Čak su i krvave scene sa staklom zabijenim posred glave umjetnički upareni s modernog crno-bijelom pozadinom hladnog poda. Remek djelo.
 
Rosemary's Baby (1968)
 
Rosemarys baby
 
Psihološki, atmosferični horor film Romana Polanskog, sa super-slatkom Miom Farrow u glavnoj ulozi, pravo je remek-djelo kostimografkinje Anthee Sylbert. Unatoč okultnim radnjama i tome što glavna, netom udana, junakinja u sebi nosi sjeme zla, Mia tijekom gotovo čitavog filma i nebrojeno mnogo promijenjenih outfita, izgleda poprilično nevino i dječački, kao cura iz susjedstva te svojim stilom fantastično reprezentira modnu eru sredine šezdesetih godina. Spixie-cut frizurom Vidala Sassoona, neodoljivo podsjeća na heroinu svoga vremena, Twiggy, a po mini dužinama haljinica ravnih, jednostavnih linija vidi se neprikosnoveni utjecaj Youthquakea, Mary Quant i Andréa Courrègesa. Petar- pan kragne, prozirne najlonke kao modna inovacija desetljeća, karirane kratke haljinice, šeširići, frizure te posebice đavolje crveni kompletić, svaki kostimografski detalj Rosemary's Baby pomno je odabran i genijalna je preslika šezdesetih netom prije no što je svijet obuzelo hippie ludilo. 
Objavljeno: 20.01.2015. u 13:52
Tagovi: film

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p