Modne vijesti koje su oblikovale prošlu godinu

 

Golišave parade zvjezdica u svojim nudecore izdanjima, na trenutke je zamijenila pokoja vijest o novim kreativnim direktorima koji su zasjeli na tron slavnih modnih kuća te pokoji odlazak velikana i osvrt na plodno stvaralaštvo kojim su zadužili modu. U godini u koju smo netom zakoračili, preostaje nam samo nadati se kako će se količina trash-a koja zagađuje internetske prostore i podiže prašine epskih razmjera smanjiti na održivu razinu.

 

 

 

Danima su se modnim krugovima, poput peludne groznice, širili tračevi o tome tko će, kao novi kreativni direktor, zasjesti na užareni tron modne kuće Oscar de la Renta. Naklapalo se kako bi tu čast mogao dobiti enfant terrible i showman John Galliano kojeg je maestro glamura prigrlio u svoje redove dok je ovaj bio u progonstvu. No, prognoze modnih Nostradamusa nisu pale na plodno tlo. Oscar de la Renta objavio je javnosti vijest kako je nasljednika pronašao u britanskom dizajneru Peteru Coppingu. Predosjetivši svoj kraj, samo šest dana nakon predavanja modnog žezla kuće, u osamdeset i drugoj godini života, Oscar je izgubio bitku protiv raka, ostavivši scenu zavijenu u crninu. Bonvivan koji je strastveno stvarao više od pet desetljeća, krasio crvene tepihe svojim raskošnim večernjim kreacijama te bio sinonimom profinjenosti i luksuza, ostavio je iza sebe prazninu koju će biti teško popuniti.

 

 

 

Prilikom objave kontroverznog povratka „zločestog djeteta“ modne scene , Johna Galliana, orila su se iz stožera Martina Margiele objašnjenja o velikom talentu koji ne smije ostati vječito zatočenim u modnom čistilištu. „Ne možeš jedan dan biti genije, a drugi dan više ne biti“. Vrijeme je da nas Galliano ponovno očarava čarobnošću svojih kreacija. Belgijski brand „nevidljivaca“ u zagrljaj je velikodušno prigrlio grešnika koji se, protjeran iz Diora, pokajao, navodno temeljito skinuo s tableta za spavanje i Valiuma koje je zalijevao alkoholom, i obećao da više nikada neće vrijeđati ljude po pariškim barovima te zazivati vrhovnog nacističkog vođu. Dovoljno je ispaštao, jadan i sam. Prašina se slegnula, talent je ostao. Incidenta s anti-semitskim, rasističkim doskočicama koje su ga prije tri godine dovele pred strogo lice pravde i oštar jezik moralne osude, modni su se novinari dotaknuli samo ovlaš, onako faktografski. Raspredalo se, naime, nadugo i naširoko očekuje li se sada da se, u Margielinom under-cover stilu, Galliano utopi u sjenu kulisa, bježi od novinara i bude samozatajan ili će pak okrenuti kormilo belgijske modne kuće u nekom posve drugom, sebi svojstvenom, smjeru i nastaviti sa svojim prepoznatljivim teatralnim nastupima. Najnevidljiviji modni brand angažirao je najvidljivijeg čovjeka recentne modne scene, istovremeno potpuno zanemarivši konceptalne razlike u stilskom izričaju. Što li to kola kreativnim krvožilnim sustavom nove suradnje Galliano-Margiela, imat ćemo prilike vidjeti uskoro, sredinom siječnja, kako kažu oko „tea-timea“. Bit će to najiščekivanija revija u novoj godini, a tek smo u nju zagazili. I definitivno najuzbudljivija čajanka u novijoj britanskoj povijesti.

 

 

 

Mrzitelj „običnih“ revija, Karl Lagerfeld, pustio je Bulevarom Chanel četu mlađahnih, mršavih i bogatih djevojaka da, u simuliranom feminističkom protestu, na megafon uzvikuju parole koje pozivaju na važnost borbe za ženska prava i slobode. Marširajući alejom što asocira na Pariz u kojem je živjela Coco, manekenke su suvereno mahale transparentima sa sloganima kao što su:„Dečki bi isto trebali biti trudni“ ili pak „Feministica ali ženstvena“, aludirajući, vjerojatno, na činjenicu kako nositeljica spomenutih ideoloških načela ne mora imati brkove i nositi nezgrapne reklamne majice supermarketa. Totalna pišurija. Fash'n'fem (iliti moda i feminizam) postao je zadnji hype u modnom svijetu. Svima su odjednom bila puna usta feminizma. Feminizam ovo, feminizam ono. Must-have. Stella McCartney pribija se na stup srama zbog proklamiranja „anti-feminističkih ideja“ jer svoju kolekciju opisuje kao „slavljenje mekoće i ranjivosti ženskog bića“, a Rihannina nudecore opravica istovremeno se gura na pijedestal ženske borbe za slobodu i proziva najvećom feminističkom prekretnicom moderne ere. Da nije istinito, bilo bi urnebesno smiješno. Ovako je samo tragično, isprazno i konzumeristički bijedno. Moda nanovo, po tko zna koji put, upada u zamku sebi svojstvenog pojednostavljivanja i od ozbiljne igre za velike cure radi šaradu, bez smisla i supstance. Kvazi-feminizam postao je super-trendy. Čitav cirkus nema ama baš nikakve veze s ideološkom misli, propitivanjem nejednakosti u društvu i sličnim „dosadnim“ temama već prvenstveno s diktatom tržišta i borbom protiv facijalnih dlaka.

 

 

 

Tko se sjeća prelaska britke kritičarke Suzy Menkes iz New York Times-a u Vogue ili pak smrti obožavane profesorice Louise Wilson, kada su prošle godine internetske stupce „probijale“ nauljene, pozamašne stražnjice starleta i jedva postojeće opravice koje otkrivaju, očigledno najvažnije, ženske adute? Kategoriju „Full Monty“, u dobro znanoj maniri „sex i dalje full dobro prodaje“ popunile su Riri i Kim. Prva je u, sheldonovski sarkastičnom tonu, na dodjelu nagrada kojom je proglašena stilskom ikonom stigla u jedva postojećoj haljini Adama Selmana, a druga je pokušala potrgati internet pokazavši još jednom ono što smo već sto puta vidjeli, otkrivši svijetu da ipak posjeduje rijedak talent- balansiranje čaše šampanjca na neprirodno velikim gluteusima. Žiriji supertalenata svih zemalja, budite na oprezu, možda dobijete neprikosnovenog pobjednika! Puno baby ulja za visok sjaj, teške egotriperske „ja,ja, ja“ spike koja, očito, još prolazi i još jedan dokaz kako je svijet zaglibio u duboki mulj potpune bezveznosti. Godina koju smo ispratili dokazala je kako su najveće vijesti upravo one najgluplje.

 

Kanye West, reper koji sam sebe smatra persektivnim modnim dizajnerom i većom špicom od Boga samoga, te odabranica njegova srca i predsjednica kluba „Ništa ne radim i od toga živim“, Kim Kardashian, pozirali su zagrljeni za naslovnicu američkog Voguea podigavši pritom prašinu epskih razmjera. Anna Wintour koja je izjavljivala kako će se isto obistiniti samo preko njenog mrtvog tijela, zagazila je s obje štikle u carstvo trash-a te izložila svetu knjigu mode paljbizgroženih kužera diljem svijeta koji su je mjesecima gađali uvredama kako se „prodala“ i gurnula Vogue u prljave šape konzumerizma. Posljednji bastion istinske mode bio je srušen bez mogućnosti povratka. Suze su isplakane nad metaforičkim sprovodom na kojem je pokopan i zadnji ostatak fashion-a, a prijestolnicu je zauzeo klan Kardashian kao najveći reprezentant ispraznosti današnjeg društva, „slave radi slave“ i popularnosti bez supstance. Hashtag „par o kojem se najviše priča“, odraz je prvenstveno publike koja takav sadržaj mahnito guta i pitanje je uopće, vrijedi li čitava gungula tolike dramatike? Činjenica je da smo kolektivno otišli kvragu. No, ima li nazad ili su neke nove „vrijednosti“ jednostavno progutale one dobre, stare, koje će još neko vrijeme oplakivati nostalgičari?

 

 

photos: Guliver/Getty