TINA LONČAR

Peter Lindbergh - modni fotograf koji ne mari za modu

Pionirska uloga fotografa čija se izložba sutra otvara u Zagrebu

Sve se društvene promjene kao i velika umjetnička gibanja zbivaju sasvim polako, kotrljaju se gotovo nečujno u pozadini i samo ih rijetki naslućuju, poput nekog maestralnog dramskog komada što ga glumci strpljivo pripremaju iza grimiznih kazališnih zavjesa, čekajući strpljivo tren kada će ih konačno razmaknuti. Gotovo je nemoguće odrediti datum začecima nekih novih era, no mi to tako rado činimo nazivajući te dane revolucijama, nesvjesni čitavog spleta okolnosti koji su se zakulisno odigrali, daleko od naših netom otvorenih očiju. 

Kada je davne 1988. na uredničko mjesto velikog Voguea zasjela Anna Wintour, Modna Biblija je već prvim izdanjem dobila jedno posve novo lice. Publiku naviklu da na naslovnicama gleda samo besprijekoran, glamurom i šikom nabijen haute couture, nasmiješena i ležerna Michaela Bercu u trapericama na naslovnoj strani, ostavila je u stanju šoka i nevjerice. Već je tada odvažna Anna znala da oni koji žele biti velikima, najviše riskiraju ako odaberu igrati na sigurno. Ako ste fatalisti, slobodno nazovite ovu priču sudbinskom. U njoj zbilja ima nešto pomalo filmski romantično. Naime, iza te spomenute prekretničke naslovnice stoji jedan od najcjenjenijih i najutjecajnijih fotografa današnjice, Peter Lindbergh.

Čovjek koji o karijeri iza objektiva nije maštao u svojim dječačkim snovima već je u nju skliznuo sasvim slučajno, svoj je kreativni potpis razvio iz zasićenja dosadnim prikazom nedostižnog savršenstva i glamura koji je moda plasirala osamdesetih godina. Ni sam Peter vjerojatno nije slutio koliko će biti jak odjek njegove vizije kao što, uostalom, niti jedan pionir promjena ne naslućuje prije no što val postane dovoljno jak da odnese u povijest čitavu ostavštinu prošle ere. Možda tada nije ni znao što točno želi, no znao je sasvim sigurno što ne želi: visoko stilizirane kombinacije na djevojkama koje sa zaglađenim frizurama i besprijekornom šminkom stoje na fotografijama u preskupim, nerealno urednim stanovima, potpuno lišene duše i karaktera. 

Preneražen, ali istovremeno zaintrigiran Lindberghovim odbijanjem da fotografira žene na prepoznatljiv Vogueov način, slavni urednik editorijala Condé Nasta Alexander Liberman dao je svojeglavom fotografu otvorene ruke. 'Onda, mladiću, pokaži mi što misliš, o kakvim ženama pričaš,' rekao mu je. Ipak, odbiti Vogue bilo je toliko neviđeno i luđački hrabro da bi vjerojatno i potpuni outsider pomislio kako Peter čuva asa u rukavu te zaslužuje šansu da ga pobjednički baci na stol. Nedugo nakon tog slavnog razgovora Lindbergh se vratio s fotografijama koje je snimio na nekoj od plaža u Los Angelesu. Modeli su umjesto raskošnih haute couture haljina nosili obične bijele majice. No, te djevojke u nepretencioznim outfitima nisu bile bilo koje djevojke, bile su to Tatjana Patitz, Christy Turlington i Linda Evangelista (kasnije su im se pridružile Naomi Campbell i Cindy Crawford na prvoj naslovnici 1990.).

Kohorta budućih svjetskih supermodela na okupu. No, nedostatak senzibiliteta za promjene odigrao je svoju štrebersku 'igru na sigurno' i pionirska fotografska ekskluziva par exellance završila je u ladici s ostalim papirima koji čekaju neka bolja vremena! Nasreću, nije tamo ostala predugo. Lansiranje ere supermodela pričekalo je dok u vruću uredničku fotelju Voguea nije sjela Anna Wintour, samo nekoliko mjeseci nakon što su fotografije bile odbačene kao beskorisne. Peter Lindbergh dobio je još jednu, zasluženu priliku da redefinira modnu fotografiju, a ubrzo nakon velikog debija njegov su paradigmatski, posve inovativan stil trijumfalno prozvali novim realizmom.

Gotovo uvijek lišene boja, njegove su fotografije nešto potpuno drugačije. 'On glamurozni svijet mode spušta na zemlju gravitacijskom silom i redefinira postulate na koje smo u tom svijetu navikli.' Slaveći ljudske karaktere i emocije te postavljajući svoje modele u napuštene, prašnjave i nestilizirane industrijske hale, on u fokus nikada ne postavlja modu niti popisi odjeće pune stranice na kojima su objavljene njegove fotografije. Na svojim crno-bijelim fotografijama često narativnog, filmskog karaktera Lindbergh slavi žene koje krase njihove supstancijalne osobnosti, a ne pomno uređena šminka i frizura. Čini se da Peter voli 'making of' više od filma samog. A inspiraciju, kaže, pronalazi tamo gdje ju drugi uopće ne traže. 

U nastojanju da redefinira ustaljeni pojam žene, Peter Lindbergh je bio jedan od pokretača  nove ere, one obilježene fenomenom supermodela, slavnih djevojaka koje nisu 'ustajale iz svojih kreveta ako za to nisu bile plaćene barem 10.000 dolara'. Zahvaljujući njegovoj viziji naslovnice su doživjele invaziju žena čija su lica bila sinonim jedne nove modne revolucije. Bile su važne jer su značile promjenu.

Nakon što je snimio kampanje za kuće kao što su Armani, Prada, Donna Karan i drugi, dva Pirellijeva kalendara, režirao nekoliko hvaljenih dokumentaraca, sklopio ugovor s Harper's Bazaarom i potom se vratio Vogueu, primio prestižne nagrade za postignuća u fotografiji i postavio nebrojene izložbe diljem svijeta, era supermodela već je odavno izblijedjela. Fantastično je to, zbilja, da jedan umjetnik koji u fokusu pažnje nikada nije imao modu, u toj istoj modi ostavi svoj tako neizbrisiv trag. Danas vjeruje kako se to vrijeme neće vratiti, a čini se da ga niti ne priželjkuje. Zašto uostalom i bi? Trendovi ionako prolaze, umjetnost je vječna. 

Foto: Peter Lindbergh

Objavljeno: 07.04.2014. u 13:17

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p