TINA LONČAR

Što će modi Steven Klein?

Kako je modna fotografija nadišla estetiku...

Kad neki od svjetskih modnih časopisa, kao što su Vogue ili i-D, na svojim ulaštenim stranicama objavi nove fotografije Stevena Kleina, žmirkave crvene lampice počnu nervozno titrati u glavama samoprozvanih čuvara ćudoređa. Alarmi za uzbunu vrište kako je granica dobrog ukusa iznova prijeđena. No, očigledno, ili taj 'alarm za pristojnost' ne buči dovoljno glasno ili je jednostavno svima dosadila moda u kirurškim rukavicama, uglancana do krajnjih granica, ona moda kojom su nas (pre)dugo hranili, a odraz je lažno glamuroznih, odglumljenih života za kakvima smo svi nekoć čeznuli, makar smo oduvijek duboko u sebi znali da nam je servirana samo lijepo zapakirana laž i farsa. 


Tome u protest, Kleinova fotografija uznemirujuće je nasilna, neskriveno koketira s pornografijom, zamagljuje rodne uloge, krvava je, eklektična, iskrena i subverzivna. Reklo bi se i presubverzivna da bi ikada mogla postati dio mainstreama, kao što je jednom prilikom zaključio slavni McQueen. No, moda je sasvim očigledno željna tog kleinovskog, prljavog i razotkrivajućeg sadizma. I ne samo sadizma, željna je iskrenosti i hrabrosti da se pogaze pomno izbrušeni identiteti, skinu lažno nasmiješene maske te da se voajerski proviri kroz ključanice ne bi li se razotkrilo sve ono što je moda oduvijek vješto štitila od znatiželjnih pogleda promatrača kojima je željela imponirati.

Modna industrija obožava baš takvog surovog Kleina, čovjeka koji svoju fotografsku karijeru duguje upravo tome što je pravila te iste industrije čitavo vrijeme gledao s podsmijehom. Njega nikad nisu zanimale plastične i neukusno savršene Barbie lutke, ono što njega zanima je refleksija stvarnosti, ono što se noću kotrlja sporednim gradskim ulicama ili skriva iza dvostruko zaključanih brava. Fabriciranje idealnih života dosadno je i besmisleno.


Kleinove fotografije imaju dašak naracije, tjeraju vas da zagrebete dublje ispod površine, a gledajući ih neodoljivo podsjećaju na izrezane scene iz nekog europskog filma koji se prikazuje samo u kasnim večernjim satima. On priznaje da voli šokirati i toga se ne srami. Uživa u glamurizaciji nesavršenosti, u prikazivanju psihološki rastrojenih likova, u seksualnoj submisivnosti, u raskrvarenim licima, muškoj golotinji, živčanim slomovima, starenju i propalim plastičnim operacijama. Tome unatoč, fotografije su gotovo posve lišene emocija, modeli izgledaju neprobojni i ledeno hladni, kao da odaju dojam nesvjesnosti da ih se snima ili kao da je sve ono čime su okruženi potpuno uobičajeno stanje stvari. No, ovaj je fotografski provokator istovremeno i nenadmašni majstor reinterpretacije identiteta.

Celebrity statuse doživljava kao maske, s užitkom ih skida i po njima gazi, preispitujući pritom društveno kreirane uloge, izbrendirane imidže te razbija vizije i predodžbe publike o osobama iz javnog života. Klein uspješno prodaje mračniju verziju zvijezda u suludo površnom bućkurišu pop-kulture. Dok je javnost još davne 2005. samo nagađala o ljubavnoj vezi između Brada i Angeline, on ih je u editorialu za W smjestio u šezdesete godine, u naoko idealnu obitelj s mnogo djece, gdje se prije ručka moli, ona ima savršenu frizuru, a djeca čiste ispeglane košulje, no dok djeca spavaju kućom vlada nesigurnost, histerija, dosada i obiteljsko nasilje. U nekoliko navrata ispred njegovog objektiva stala je i Madonna, a Justina Timberlakea je iz plačljivog dječarca iz boy-banda preobrazio u muškarca koji može obrisati krv s razbijene usnice i bez majčinog zabrinutog gugutanja. 

Steven Klein pasionirani je umjetnik, makar svoje fotografije niti u ludilu ne bi opisao kao umjetnost. Ovaj nesuđeni slikar s Rhode Islanda zaglibio je u eksperimentalnom fotografiranju još kao desetogodišnjak, zaljubljeno prateći posvuda svoju prvu muzu, školsku kolegicu kojom je bio zaluđen. Upravo ona mu je prva pokazala sve čari francuskog Vogue-a. Nakon što je uspješno zaključio studij slikarstva, dobio je prvi posao u Parizu, i to ni manje ni više nego snimiti reklamnu kampanju za novu maskaru Christiana Diora. Kleinu su se tako širom otvorila vrata modne fotografije te su uslijedile kampanje za Calvina Kleina, Toma Forda i Dolce&Gabbanu, njegovi provokativni uratci našli su mjesto i na stranicama respektabilnih modnih časopisa kao što su Vogue, i-D, Numéro i Arena Homme, a čak i Anna Wintour ne libi se počastiti ga salvama komplimenata. 'Njegove fotografije iznimno su inteligentne, konceptualne i ultimativno lirične.', izjavila je slavna urednica te dodala pogodivši bit: 'Kleinu date haljinu, a zauzvrat dobijete djevojku u haljini s robotom u vrtu.'


Prihvaćajući objeručke ovog fotografskog provokatora u svoje redove, moda je priznala da je mnogo više od odjeće. Nepredvidiv, pomaknut, ponekad bolno iskren i istovremeno izrazito talentiran Klein svojim fotografijama zasigurno diže na noge one koji u oklopima stoje na braniku ćudoređa, ali on za to ne mari i moda ga upravo takvog surovog, eksplicitnog i nasilnog treba. Treba ga jer je pretvaranje jednostavno postalo dosadno. Glamurozna modna fotografija koja projicira savršene živote bez ijedne mrlje mrtva je forma koju je sama moda poslala u zalagaonicu prošlosti.

photos: vogue.com, interviewmagazine.com, wmagazine.com, whoisscout.com, hufmagazine.com

Objavljeno: 20.01.2014. u 12:29

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p