Modni dizajneri današnjice nerijetko tvrde kako nadahnuće za stvaranje pronalaze u proslavljenim hollywoodskim divama, stilskim ikonama koje su obilježile povijest, simbolima ženstvenosti koji zrače samopouzdanjem i iskustvom te su radi toga mnogima predmet obožavanja.
Moda je bajka koja oduvijek nastoji uprizoriti većini nedostižan luksuz i nedosanjani glamur te pritom cilja na debele novčanike odraslih, emancipiranih žena, a ne na oskudne tinejdžerske džeparce. Tome unatoč, mlade djevojke, odjevene i našminkane tako da izgledom imitiraju žene, vrludaju pistama u vrtoglavo visokim potpeticama i krase ulaštene stranice modnih magazina. U tim zahtjevnim ulogama često se nalaze, i potpuno gube, fizički i mentalno nerazvijene djevojčice kojima je mjesto s vršnjacima na školskim igralištima, a ne u nemilosrdnom žrvnju modne industrije. Zar je zbilja moguće da petnaestogodišnjakinje utjelovljuju taj dojam željenog glamura, blještavila i luksuza bolje od punoljetnih žena koje iza sebe ipak imaju više ispisanih stranica životnog iskustva?
Mnoge djevojčice maštaju o blistavim, gotovo filmskim usponima do karijere top modela koji će jednoga dana suvereno koračati pistama velikih modnih prijestolnica poput Pariza ili Milana. Zasigurno niti jedna od njih u tim famoznim snovima ne strepi, oprezna i proračunata, od bankovnih računa koji su opasno zabrazdili u nedozvoljeni minus. Jedino što se u njihovom nevinom djetinjem maštanju crveni su glamurozni tepisi koji vode do zvjezdane slave. No, budući da na modnom igralištu nema mnogo strogo zacrtanih pravila, ono nerijetko podsjeća na pravo bojno polje. Nedostatak radnih prava pogađa sve sudionike modne industrije, a ponajviše one najranjivije kojih je u ovoj branši pregršt - djecu.
Nedovoljno strogo regulirani uvjeti rada u bajkovitom modnom svijetu plodno su tlo za korov koji nosi zastrašujuće nazive: izrabljivanje, netransparentnost u isplati honorara i seksualno zlostavljanje. Kada se u nemilosrdno kompetitivan svijet odraslih upletu mlađahne dječje duše koje, udaljene kilometrima od svojih obitelji, nastoje zadobiti prihvaćanje od grupe ljudi o kojoj ovise njihove karijere, potreban je netko tko će stati u obranu njihovih radnih prava i ljudskog dostojanstva. Kako inače stati na kraj rapidnom povećanju stope samoubojstava, razornim poremećajima u prehrani i post traumatskim sindromima koji haraju svijetom mode?
Odbor američkih modnih dizajnera (CFDA) uputio je apel svojim članovima kojim inzistiraju da se za fashion week-ove ne angažiraju modeli koji imaju manje od 16 godina budući da su prelabilni da bi se nosili s nemilosrdnošću modne industrije, konstantnim odbijanjima isključivo na temelju fizičkog izgleda te zahtjevima kojima ne mogu udovoljiti. Višemjesečne pripreme kakve takvi događaji traže, postavljaju djevojčice u neugodne pozicije u kojima moraju birati između nastavka školovanja ili ganjanja karijere.
'Nakon apela Odbora na castinzima se pojavio čitav niz mladih djevojaka iz istočne Europe, a ja bi ih uvijek znatiželjno upitao kako se zovu, od kuda dolaze te koliko imaju godina' govori Michael Kors. 'Ona bi tada sramežljivo promumljala da joj je ime Svetlana, kako je u New York stigla iz Ukrajine i da ima 16. Baš kao i svaka druga koja bi nakon nje ušla u prostoriju i stala pred mene. Pitao sam se jesam li možda negdje vidio autobus iz Kijeva?' dodaje dizajner istaknuvši tako neučinkovitost pravila radi čijeg kršenja nitko ne može biti kažnjen. Pozivati na moral očigledno nije dovoljno u svijetu gdje je jedini gospodar morala lišen gospodin po imenu - profit.
Nakon što je mlađahna Hailey Hasbrook na svome blogu opisala vlastito iskustvo prekovremenog, iscrpljujućeg i neplaćenog rada za Marca Jacobsa u vrijeme njujorškog tjedna mode, na Twitteru slavnog dizajnera osvanulo je sramotno opravdanje u kojem stoji: 'Modeli su plaćeni u odjeći, a ako za nas ne žele raditi, nitko ih na to ne prisiljava.'
Robna razmjena nikako nije modna nepoznanica. U našoj je svijesti ukorijenjeno da 'plaćanje' u dizajnerskim krpicama opisujemo epitetom 'normalno', ali to nikako ne znači da ne treba redefinirati pravila. Fantastično je imati torbe i cipele s potpisom u ormaru, no pogodite što je još bolje? Dobiti plaću za svoj rad. Plaću koja pokriva stanarinu, režije, hranu i pokoji komad odjeće po vlastitom izboru. Dosad nisam upoznala niti jednog stanodavca koji bi prihvatio da mu umjesto novcem platite jaknom. Šanse da će se maloljetne djevojčice znati izboriti za sebe u takvim situacijama, izrazito su malene. Umjesto toga, nastavit će mijenjati svoj rad za odjeću i eksponiranje u nadi da će ih to dovesti do plaćenih poslova. U međuvremenu su velike šanse da će nagomilati dugove i frustracije. Dobitnik prestižne nagrade dizajnera za životno djelo, Jacobs se usprotivio apelu Odbora čiji je član objasnivši kako direktiva o neangažiranju modela mlađih od 16 godina ugrožava njegovu kreativnu slobodu.
Nasreću, u New Yorku se takve odluke poput one Marca Jacobsa više ne mogu opravdavati nedodirljivošću umjetničke slobode. Bivša manekenka Sara Ziff i njezina organizacija Model Alliance, osnovana kako bi poboljšala radne uvjete u modnoj industriji, odlučila je podići glas za one radnike koje ne štiti niti jedan sindikat te su prepušteni hirovitosti aktera koji vladaju modnim svijetom. Država New York proglasila je zakonom njihov prijedlog o strožem reguliranju pravila kad je u pitanju dječji rad u industriji mode. Granice radnih sati preciznije su određene kako bi djeca mogla nastaviti svoje školovanje bez da se iscrpljuju beskonačnim prekovremenim radom za koji će ih rijetko platiti. Izrabljivanje, seksualno zlostavljanje, vrijeđanje i bilo kakvi drugi zahtjevi koji narušavaju ljudsko dostojanstvo biti će smanjeni budući da svi modeli mlađi od 18 moraju biti u pratnji skrbnika ili odrasle osobe koja je za njih zadužena, a ne prepušteni sebi samima na milost i nemilost moćnih i bahatih.
Tjedan mode u New Yorku ove je godine odisao odraslošću. Promjene u estetici spram vremena kada su pistom koračale petnaestogodišnjakinje gotovo da nije niti bilo. Sve do zakonske regulative, nikakvi apeli koji pozivaju na moral nisu palili crvenu žaruljicu za uzbunu. New York je zakoračio naprijed na evolucijskoj ljestvici ljudskih i radnih prava, a iskreno se nadam da će ovaj trend, kao što to u modi biva, slijediti i drugi. Moda će i dalje, bez žrtvovanja ranjivih dječjih duša i nerazvijenih tijela maloljetnica, moći prodavati nedosanjani glamur i nedostižan luksuz, o tome ne treba brinuti.
photos: the fashion spot, models.com
Objavljeno: 26.03.2014. u 11:06