TINA LONČAR

Tko je Michèle Lamy?

Misteriozna dama crnih prstiju koji pozlate sve što taknu
 
Kuloarima živahne scene Los Angelesa uvijek su kolali svakojaki tračevi o Michèle Lamy. Zidovi njezina noćnog kluba Les Deux Cafès godinama su upijali priče, sulude i sablasne poput onih koje se tihim i teatralnim glasom prepričavaju uz tinjajuću logorsku vatru na kampiranjima izviđačica u horror filmovima.
 
Kultno mjesto u kojem je, iza zatvorenih željeznih vrata bez ikakvog natpisa, stanovala dekadencija i razvrat holivudske kreme obožavalo je tajanstvenu i ekscentričnu Lamy, poput neke okulte svećenice koja raspolaže posebnim vanzemaljskim moćima. Prepričavalo se žustro kako je Michèle kao djevojčicu odgojio čopor vukova na obroncima Ardena, kako se rodila u kampu francuskog pokreta otpora, a nagađalo se i o njezinom vampirskom i vještičjem podrijetlu te o misterioznom broju njenih godina. Stali su na posve suludom broju 1600, koji se ne mijenja jer famozna Lamy, navodno, više ne stari. Niti kasnije, nakon što su se zatvorila teška vrata legendarnog Les Deux Cafès, nije iščeznula fascinacija koju scena gaji spram Michèle Lamy, jednoj od posljednjih istinskih modnih ekscentrika. Sićušna dama duge ljubičaste kose i prodornog pogleda, s vrhovima prstiju umrljanima u crnu tintu i odjećom koja podsjeća na uniformu berberske kraljice ili druidske proročice s daškom steampunka, ona zbilja izgleda kao da dolazi iz nekog zasebnog, intergalaktičkog modnog svemira ili pak nekog posve drugog, zaboravljenog vremena.
 
 
Dok polagano i tiho izgovara riječi neodoljivo šarmantnim engleskim s pomalo nerazumljivim francuskim naglaskom, iz nje isijava ona zarazna, nepresušna strast za životom što se nezaustavljivo razlijeva prostorom u koji je netom kročila. Neprestano se smije i živahno gestikulira zveckajući nakitom koji krasi njezine ruke, a dijamantni i pozlaćeni umetci koje nosi na zubima neprestano izazivaju reakciju izbezumljenog čuđenja i fascinacije. Opčinjena tribalnim, posred čela iscrtava crnu simboličku liniju za koju vjeruje kako ju drži prizemljenom, a kosu često ukrašava marama radi čega neodoljivo podsjeća na egipatske sfinge. Njezini crni, plemenskim motivima istetovirani prsti koje boja japanskom hanom za prekrivanje sijedih vlasi, sve što dotaknu pretvore u zlato.
 
 
Neustrašiva, potpuno svoja i neopisivo inspirativna, ekstravagantna Francuskinja alžirskog podrijetla prestala se bojati života, kaže, negdje tamo sedamdesetih godina kada se danonoćno gubila u posvemašnjem šizofrenom, anti-edipovskom razvratu sačinjenom od beskrajno puno droge i poezije. „Jedne sam noći, čini mi se da je bilo '71., upala u nekakav trans u kojem sam pričala nezaustavljivo devet sati, zatvorenih očiju, sve dok nisam povratila, zaspala i probudila se idućeg dana kao ponovo rođena,“ izjavila je za jedan od intervjua iskreno i posve otvoreno Lamy. Njezina priča, toliko slojevita, zanimljiva i na trenutke čudna, podsjeća na neke luđačke filmske scenarije ili izmišljene zaplete likova iz romana. Aktivno je sudjelovala u francuskim uličnim protestima '68, a sedamdesetih je maštarila o tome da bude Bob Dylan, neprestano pakirajući kofere i mijenjajući mjesto.
 
 
  
Živjela je život nomadski se seleći kroz bezbroj posve različitih karijera. Istovremeno je radila kao odvjetnička praktikantica i striptizeta u noćnom klubu stanujući u komuni s transvestitima, bila je učenica filozofa Gilles Deleuzea, pjevala u cabaretu, producirala filmove, mentorirala mlade dizajnerske nade poput Garetha Pugha, imala svoju odjevnu liniju, vodila restoran i radila kao stilistica, a ono po čemu je danas najpoznatija jest suradnja s legendarnim rock-starom modne scene - Rickom Owensom s kojim je u braku već više od desetljeća. „Ona sve što vidi i takne pretvara u čaroliju“ govori njezina kći Scarlett, a isto o fascinantnoj Michèle misli i Owens koji često napominje kako je upravo ona neprikosnovena muza i kreativna energija njegovog branda te da njezinoj intuiciji vjeruje više no svom proračunatom i pragmatičnom umu.
 
 
Poput dva suprotna pola, jedan od najzanimljivijih modnih parova vjeruje kako je njihova ljubavna veza i poslovna suradnja uspješna upravo radi činjenice što su toliko prokleto različiti, no pritom bespogovorno smatraju kako ih veže nešto posve nadrealno i magično. Priče o slučajnom, gotovo filmskom, upoznavanju, izgleda kao da se nikada neće zasititi te će ju vječito, sa smiješkom, prepričavati znatiželjnim novinarima željnima sočnog naslova. Upoznali su se, naime, sasvim slučajno, preko tadašnjeg Owensovog ljubavnika, koji je bio i prijatelj Michèle Lamy, a ona ga je ubrzo nakon tog prvog slavnog susreta pozvala da dođe raditi kao dizajner na njezinoj novoj odjevnoj liniji. Dotada je vjerovao kako mu sudbina leži u konfekciji i izradi vjernih kopija slavnih dizajnera. Prepoznavši skriveni talent i magičnu snagu Owensovih kreativnih ideja, Lamy je usmjerila životnu priču danas renomiranog i proslavljenog Ricka Owensa nekim drugim, ljepšim cestama. Nasreću, vući konce jednog od najslavnijih svjetskih modnih brandova, Michèle nastavlja činiti i danas, nižući uspjeh za uspjehom, inspirirajući i fascinirajući scenu te pozlaćujući svojim tintom umrljanim prstima baš sve što dotakne.
 
 
Objavljeno: 21.11.2014. u 09:53

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p