FILM I TEATAR

Euphoria je priča o odrastanju koja će vas pogoditi baš tamo gdje treba

Serija koja će vas ujedno oduševiti i zaprepastiti
Pompa stvorena oko novog HBO teen drama serijala istovremeno stvara kontroverzu radi čega ga je nemoguće izbjeći, ali i djeluje kao najgori klišej o „Internet generacijama“ na koji vam se naprosto ne da trošiti vrijeme. Srećom, povela sam se hypeom i završila u bespućima serije koja nije ništa nalik ičemu što sam dosad vidjela.

Kroz Euphoriju nas vodi Rue, 17-godišnja ovisnica o opijatima koja se friško vratila s rehabilitacije koja joj nije preveć pomogla. Ona je umjetnički tip, pomalo izgubljena u svom svijetu no itekako uključena u sve aktualne tračeve u školi, koja od djetinjstva ima problema s mentalnim zdravljem, ali ju je očeva smrt odvela u bespuća ovisnosti. Iako je Rue centar serije koja portretira anksioznost odrastanja gen Z generacije, svaki lik pojedinačno pridonosi šarolikom spektru ljudskih navika i ponašanja koji realistično prikazuju što znači biti mlada djevojka ili dečko danas. Ima tu body positivityja, droge, alkohola, ucjene golim fotkama, igranja s identitetom, seksa, silovanja, depresije i društvenih mreža, koji se čine kao idealan miks svega o čemu se danas priča, ne bi li se nekoga slučajno „uvrijedilo“ u doba kada svi osjećaju prozvanima i kada nisu – no zaista je više od toga.



Euphoria je vizualno iskustvo koje izaziva čistu anksioznost kod gledatelja, ona je moderna priča prikazana kroz moderne likove i za modernu publiku i bez imalo „glamuriziranja“ kaže kako stoje stvari. Ne koristi „guzice i sise“ za gledanost, nema transrodne likove radi „poštivanja norme“, ne preuveličava eksperimentiranje s drogom i pitanjima identiteta – radi to toliko fluidno i prirodno, što nažalost gledatelj stariji od milenijalca ne može nužno osjetiti. Iako nije svako prikazano iskustvo ono s kojim se baš svaki gledatelj može poistovjetiti, zasigurno mu u svijest može prizvati kojeg prijatelja ili daljnjeg poznanika – svi smo mi ovi likovi, nesigurni radi slike svog tijela radi ljudi koje pratimo na Instagramu, u strahu ne bi li nam „nudesi“ procurili ali ipak ne možemo odoljeti sextingu, pa i tražimo odmor od svakodnevice uz alkohol i drogu, ne bismo li samo na djeličak trenutka sve zaboravili i ne osjećali baš ništa. Te „dvije sekunde“ ništavila koje Rue opisuje su čista „euforija“.





Kroz svaku novu epizodu pratimo odrastanje jednog od likova kako bismo shvatili zašto su danas baš takvi kakvi jesu, prije nego li upadnemo u životne zavrzlame ovih srednjoškolaca kojima se doista u svakom trenu nešto događa – baš kao kada vam se jednom u životu činilo da su svi problemi čisto pitanje života i smrti; Nate (Jacob Elrodie) je tipičan američki jock koji je slika i prilika toksične muškosti, njegova on/off djevojka Maddie (Alexa Demie) je proračunata ljepotica koja graniči s tipičnom sponzorušom no radi nesretna odrastanja zapravo ima puno kompleksnosti, Kat (Barbie Ferreira) je nepopularna bucka u školi koja doživljava seksualni procvat, a Cassie (Sydney Sweeny) nije još samo jedna glupa i „jeftina“ plavuša već se od djetinjstva ne zna u potpunosti prihvatiti i izrazito je naivna.

Likovi su iskarakterizirati do posljednjeg detalja, a klišej koji predstavljaju na prvi pogled zapravo ima neopisivo puno slojeva čime fantastično portretiraju mladež današnjice, pomalo izgubljenu u svijetu punom očekivanja i teških životnih situacija – zapravo, ovdje nijedan lik ne zna objasniti što točno osjeća.



Sam Levinson, autor serije, skoro pa mijenja povijest stvaranjem lika Jules (Hunter Schafer) koja je transrodna tinejdžerka, sklona „manga“ oblačenju i eksperimentiranju sa šminkom te seksanju s frajerima koje skuplja preko aplikacija – tako što je skoro pa sekundarno da je transrodna. Njena prpošna osobnost prikazuje ranjivost mlade djevojke koja se želi uklopiti u ideal ženstvenosti po nekim svojim pravilima. Ona i Rue postaju prijateljice, svojevrsni Bonnie & Clyde u potrazi za ljubavi. I prije svega što može šokirati jedne, a drugima biti samo dio svakodnevice, ljubav je upravo središte Euphorije.

Rules“, odnosno prijateljski odnos između Rue i Jules balansira na granici opsesije, ljubavi i eksperimentiranja. Zapravo, kao gledatelj nisi siguran što očekivati, posebice jer punu priču u stvari nemaš; ono što priča Rue, koja naizgled vrlo otvoreno prepričava svoj život, gleda se s dozom opreza jer lik i sam najavljuje da mu se ne smije previše vjerovati, dok o Jules imamo samo vrlo bolne skečeve koji zapravo ne objašnjavaju što se točno događa. No jedno je sigurno, njihova gluma, traženje svakog lika pojedinačno pa i njihov odnos ono je što nosi seriju. Rue u Jules pronalazi novu drogu, kojom proba zamijeniti onu pravu i istovremeno radi nje propada – što Zendaya, bivša Disneyjeva glumica, dočarava toliko dirljivo, realistično i bolno. Iako je Zendaya briljirala u svojoj ulozi, zapravo je zanimljivo znati kako većina glumačke postave u stvari nema previše glumačkog iskustva.





Međutim, nije sve tako crno, jer je serijal prošaran i simpatičnim skečevima koji se direktno upućuju gledatelju, ali i povremenom dozom humora i unutar „neugodnih“ scena. Prije svega, svaka epizoda Euphorije ima fenomenalne „slike“, snimljena je pomalo umjetnički i često priča bez riječi, već kroz prekrasne „close up-ove“ na likove ili šire kadrove koji daju sceni dodatnu dozu ranjivosti. Izgleda poput dobrog video spota kojega prati jednako dobra glazba, iskomercijalizirana do bola s MTv hitovima, ali koja zapravo stvara savršen soundtrack za takvu tematiku.

U Euphoriji je seks seks, penis penis, a depresija čista borba između realnosti i „crnih rupa“. U nijednom trenu priča nije uljepšana ili učinjena gorom ne bi li dobila na dramatici, poanta je jednostavno priču ispričati kakvom ona jest. Mogu garantirati samo jedno, imate li dovoljno dobar želudac da izdržite kroz silovanje već u prvoj epizodi, od Euphorije se naprosto nećete moći odvojiti.
Foto: HBO, imdb
Objavljeno: 08.08.2019. u 12:54

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p