FILM I TEATAR

Sjećate li se serije Gruntovčani? Upoznajte 'modernog Dudeka' iz aktualne kazališne predstave!

Intervju: Matija Šakoronja

Za nekoga tko je odrastao u obitelji koja drži do starih domaćih klasika, koji se religiozno gledaju baš svaki put kada su na TV-u te u kojoj su poznati citati iz istih dio svakodnevne, međusobne komunikacije, dolazak Gruntovčana na kazališne daske Kerempuha u meni je izazvalo veliko oduševljenje. Ima nešto u tim dramskim serijama čije se ključne scene prenose i pripovijedaju generacijama, ponajviše zahvaljujući sjajnom prikazu nekadašnjeg društva, na vrlo autentičan i duhovit način, stoga me poprilično zanimalo kako će se Dudek, Regica i ostatak poznate ekipe snaći u ovom čudnom, modernom svijetu 21.stoljeća. No, većinu planova, pa tako i odlazak u kazalište, poremetila je korona, kao i sama karantena, pa je tako gledanje ove, vjerujem sjajne predstave, još uvijek na čekanju. Popularno nazvano 'novo normalno' razbolje nešto je na što se još uvijek prilagođavamo, a kako se u cijeloj ovoj zbrci snašlo kazalište, otkrio nam je Matija Šakoronja. Matija je zasigurno je najistaknutije ime u kazališnoj predstavi Gruntovčani, budući da utjelovljuje kultnog i nezaboravnog lika Dudeka, a bolje ga možete upoznati u nastavku!

Jesi li oduvijek znao da želiš biti glumac ili si razmišljao i o nekim drugim zanimanjima kojima bi se mogao baviti?

Iskreno, nisam oduvijek htio biti glumac. Dosta dugo nisam znao što uopće želim, pa me pred kraj srednje škola uhvatila želja upisati arhitekturu. Nisam prošao prijemni, pa sam se odlučio upisati ekonomiju dok ne smislim što ću. To ljeto su me roditelji i prijatelji nagovorili da probam upisati ADU. Išao sam probati - i upao na fakultet. Bogu hvala, jer kako često znam reći, ne znam što bih drugo radio u životu.

Kako izgleda zapravo radni dan jednog glumca i koliko je naporno učenje samog teksta za predstavu?

Ovisi o dosta faktora. Jesi li zaposlen ili freelancer, radiš li samo film ili kazalište ili i jedno i drugo, koliko imaš premijera godišnje, itd. Mogu govoriti samo u svoje ime, pa moj radni dan otprilike izgleda tako da ujutro odem na probu koja najčešće traje četiri sata i opet se vraćam navečer igrati predstavu, što bi značilo da sam u kazalištu opet oko 19 sati, pa do kraja predstave. Ukoliko nemam probi uvijek uleti neko snimanje ili nešto drugo. Za kazališnu predstavu postoji prije svega puno više vremena za naučiti tekst budući da proces nastanka predstave traje po 2 mjeseca. Svakodnevnim ponavljanjem, tekst ti već počinje i izlaziti na uši van (smijeh), ali ako se radi o filmu ili seriji, pogotovo seriji, tekst se uči kod kuće i imaš puno manje vremena, pa je i teže.

Koja uloga ti je do sada najbolje odgovarala, a u kojoj se nikako nisi pronašao?

To bi trebali pitati publiku (smijeh)! Najdraža mi je uloga huligana Zrksa u monodrami "Huligan". U toj ulozi najviše mogu pokazati što znam, a i užitak je interakcija s publikom koje u toj predstavi ima itekako.

Tko ti je najveći kritičar kada je karijera u pitanju i imaš li nekog kazališnog uzora?

Najveći kritičar je uvijek moja obitelj. Oni me najbolje poznaju i prepoznaju i najmanju laž, pa su najbolji detektor za kvalitetu. Možda ih ne bih nazvao uzorima, ali da, ima glumaca i glumica koje volim gledati i uživam u njihovim glumačkim kreacijama.

Imaš li želju glumiti u filmu te koja je zapravo razlika između kazališta i filma? Što je lakše, a što zahtjevnije?

Naravno da bi, tko ne bi (haha)! Samo nisam imao sreće toliko snimati, no još sam mlad, to se može promijeniti. Po meni i film i kazalište imaju svoje lakše i teže strane. Drugačiji je proces nastajanja predstave i filma, pa mi je doista teško dati presudu.



Kako se nosiš s tremom prije izlaska na scenu? Nestaje li ona s angažmanima?

Definitivno nestaje. Veliki sam štreber, pa se trudim čim ranije biti siguran u tekst i materijal kojim se koristim, pa je trema manja, ali treme uvijek ima, makar i one pozitivne!

Kako je cijela situacija s korona virusom utjecala na kazalište i općenito na tvoj posao?

Dosta loše. Nezavisna scena je u strašnim gubicima, manje je posla, svi se boje za svoju budućnost, kazališta su prorijeđena mjerama... Ja se nekako trudim ne obazirati na te stvari koliko je moguće i raditi svoj posao, dok ga još imam. Ali da, situacija nikako nije bajna i nadam se da će čim prije sve to biti iza nas!

Koji su ti planovi za budućnost? Planiraš li ostati i raditi u Hrvatskoj ili se vidiš i van granica Lijepe naše?

Svaki sam dan druge pameti, pa ako danas odgovorim da ne bi išao nigdje, do vremena kad izađe ovaj intervju promijenit ću mišljenje. Zasad mi je Lijepa naša još uvijek lijepa!

Foto: Instagram, Privatan album
Objavljeno: 26.08.2020. u 14:58
Tagovi: kazalište

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p