GLAZBA

Edo Maajka otvoreno o karijeri, obitelji i nastupu!

Razgovarali smo s Edom o glazbi, životu i koncertu na "Baš Naš" festivalu
Sjećam se kad sam po prvi puta, s petnaest godina i kusur, čula za Tram11, General Woo-a i Edu Maajku. Do ušiju zaljubljena, poput pravog tinejdžera odlučila sam poslušati ono što je mojoj simpatiji treštalo iz slušalica svaki dan pod velikim odmorom te stihove što je natipkavao na nekom tamo Facebooku statusu za koji nismo imali pojma čemu služi. Malo po malo, pjesmu po pjesmu, gotovo svaki naš razgovor sveo se na glazbu koju smo slušali, a ja sam otkrila čitav jedan novi svijet. Prošli su mjeseci i ljubav nije pukla, dapače, nikad se nije ni dogodila, ali zato se na mom iPodu pojavila nova playlista rezervirana za rap i hip hop. Bilo je svega, od Tupacka i Biggieja, Wu-Tang Clana do Tramovca, Elementala, Frenkieja, Sky Wikluha i Ede Maajke.

Jedno desetljeće prošlo je u trenu i sad, kusur starija i upitno pametnija, još uvijek pamtim niz pjesama koji su se ucrtali u moju memoriju na isti način kako Proust opisuje madlenin kolačić. Klasike poput „Prikaza“, „No sikiriki“ i „Znaš me“ iza kojih stoji Edo Maajka, tad pravo osvježenje na rap sceni, bili su primorani slušati svi moji ukućani na velikom razglasu. No umjesto demonstrativnog gašenja kad bi zidovi počeli podrhtavati pod visokim basom, uskoro smo svi naučili svaki stih nove pjesme, a Edin glas postao je glas regije.



Još dok su se video spotovi gledali preko televizije i nasnimavali se piratski CD-eji, početkom novog tisućljeća na domaćoj sceni pojavio se karizmatični Bosanac koji je sa svega nekoliko pjesama zaradio tisuće obožavatelja. Prvi singl bio je „Znaš me“, a uslijedile je „Jesmo'l sami“ i postalo očito kako je zvijezda rođena. Novo lice rapa i glas malog čovjeka postao je Edo Maajka s čijeg su jezika s lakoćom sklizale kritike državi i vlasti, glas razuma čija je rima ujedno nasmijavala i tjerala suze na oči. Kako i neće kad je dvadesetogodišnjak dobio jedinstvenu priliku progovoriti u ime svih izbjeglica iz rata, čitave jedne regije čiji govor je ujedinio one koji mediji i političari toliko vole nahuškavati protiv. Dovoljno je nekoliko stihova da bi vas uvukao u vorteks sirovih emocija i strašne istine pa su rijetki oni koji ne znaju pjesme poput „Alma i Mahir“ ili „On je mlađi“ s početka karijere.

A danas, gotovo dvadeset godina nakon, njegove pjesme otkrivaju nove generacije i s jednakim oduševljenjem pamte i recitiraju. „Na većinu tih pjesama s početka karijere gledam s ponosom i guštom, dobar dio njih ljudi na koncertima i sada žele čuti, preživjele su dosta godina i pojavljuju se novi klinci koji ih slušaju. Meni je to ludilo, publika koja je rođena kad sam izbacivo prvi album sada sluša taj album, jave mi se na mail i pričaju mi o tim pjesmama koje su njihovo godište.”

Teški cinizam i još teži humor postali su lajt motiv svake Edine pjesme, a on reprezentativan uzorak kako izgleda talentirani storyteller. Njegova pripovjedačka sposobnost okrunjena je rijetkom autentičnošću pa je Edo pridobio simpatije svih uzrasta, neovisno o kulturi i podrijetlu, a njegov talent najviše se iskazao u simbiozi nekoliko stilova i žanrova koji su postali prepoznatljivo "njegovi". Današnja rap scena, koliko god drugačija bila od nekadašnje, nikada nije bila jača. "Neo-rapu" kojem danas svjedočimo, Edo je doprinio.

Nemoguće je spomenuti jedan od najvećih radijskih i televizijskih hitova "Bomba" koji su pjevušili klinci iako nisu imali pojma o čemu Edo zapravo pjeva. Izreći istinu za njega nikada nije predstavljao problem, no način na koji je svakoj temi pristupio bio je odviše prirodan i iskren da bi mogao biti percipiran kao negativan ili uvrjedljiv. Edo je bio jedan od prvih čije su hitovi poput „No sikiriki“ i „Pržiii“ podizali obrve jer se radilo o jasnom utjecaju narodne glazbe, no isto tako su u trenu zavukle svima ispod kože.

Rep je manje više sada u svakom muzičkom pravcu, rep je mainstream, totalni. Tako da imate standardni rep, imate novi rep, novi rep koji je pomiješan s popom, pomiješan s narodnjacima, pomiješan s rockom, itd… Ako pogledate Top 20 u bilo kojoj zapadnoj državi vidjet ćete da je barem 15 izvođača rep muzike na toj top listi. To samo kod nas na Balkanu nije baš tako, ali je svejedno jako dobra situacija za repere. Imate neke mlade hip hop izvođače koji imaju jako puno publike, možda više od nekih etabliranih pop imena, ali imate i izvođače koji ne mogu imati više od 50 ljudi u klubu. Ja sam optimista i mislim da je zadnja godina bila jako dobra za regionalni rep.”, ističe Edo Maajka.

Nakon pet studijskih albuma i pregršt osvojenih nagrada, odrađenih koncerata i turneja, Edo je prije nekoliko godina odlučio uzeti stanku. Kako i sam ističe, nije osjećao da ima više što za reći, pojavile su se neke nove životne okolnosti, a glazba je pala u drugi plan. Nakon gotovo 15 godina, Edo se povukao i posvetio obiteljskom životu.



Preselio sam se u novu sredinu i u tom novom okružju nitko nije poznavao, mogao sam se odmaknuti od Ede Maajke i vidjeti da je Edvin Osmić super lik. Od nove okoline možeš jako puno naučiti i mislim da je svaka promjena super za ljude bez obzira koliko im promjena nekad može teško pasti. Očinstvo je super, učim cijeli vrijeme, pokušavam skontat' svoje greške i ispravljati ih, pokušavam postaviti limite, ali mi ide poteško. S druge strane, polako sam za muzikom ogladnio…

2010. predstavio je album “Spomen ploča”, oduševio obožavatelje i kritiku i tom poglavlju svog života dao kraj. Edo se preselio u Izrael i ostavio publiku žudeći za novim pjesmama. No osam godina nakon, na kolektivno oduševljenje, osvanuo je novi album “Put u plus” predstavljen prošlog rujna, a kritika se raspisala o istome kao “jednim od ponajboljih domaćih izdanja”.

Ogladniš za muzikom, nakon nekog perioda kad ti muzika ide na živce dođe naravno period kad ne možeš zaspati dok nešto ne napišeš ili ne složiš neki beat ili nešto slično. Meni je jedan od najboljih osjećaja onaj trenutak kad imam nešto napisano i to nešto znam samo ja, u mojoj glavi već zvuči odlično i jedva čekam da složim to nekako i izbacim van. Imao sam puno nekih skica, kad sam složio bend otprilike sam i znao kako će taj materijal zvučiti. Na probama smo jako brzo završavali svaku pjesmu i cijeli materijal je bio spreman za snimanje vrlo brzo. Dvije tri pjesme sam doradio u samom finišu, dan dva nakon snimanja u studiju, dosta brzo smo složili i snimili sve. Miro Vidović koji je miksao album je u zadnji tren izbacio neke zanimljive verzije mikseva, tako da smo dobili taj neki živi zvuk, kao da vam s bendom sviram u sobi.

No umjesto u sobi, ovog puta će zapjevati pred brojnom publikom na Platou Gradec na festivalu BAŠ NAŠ. Nakon posljednjeg velikog koncerta u Domu sportova, na zagrebačkoj pozornici Edo će, sa Frenkijem i DJ Soulom prirediti pravi spektakl u kojem ćemo se prisjetiti nekih od njegovih najpoznatijih hitova, ali i pjesme s novog albuma. Koncert je zakazan ovog petka, 07. svibnja, a ulaz na festival je slobodan. Ipak, zbog velikog interesa, tražit će se mjesto više stoga ne bi valjalo propustiti koncert za pamćenje!


Foto: Nino Šolić, Marina Filipović
Objavljeno: 07.06.2019. u 11:20

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p