GLAZBA

Mirela Priselac - Remi: ''Nikada nisam radila rodnu razliku između ženskih ili muških glazbenika''

Porazgovarali smo s poznatom pjevačicom i repericom  Remi o novim glazbenim projektima

Drugi dan Baš Naš Gourmet&Music festivala obilježit će nastup poznate pjevačice i reperice Mirele Priselac - Remi koja će se ovoga puta predstaviti u ulozi DJ-a na setu ''Črni petak by Remi''. Ususret samog nastupa, dobili smo priliku porazgovarati s ovom uspješnom, svestranom umjetnicom, a što smo sve saznali otkrijte u nastavku!

Mirela Priselac -Remi, karizmatična žena sa stavom, reperica i pjevačica, zaštitno lice glazbenog sastava Elemental te autorica stihova i tekstova koji se ne boje uputiti kritiku društvu na sceni je već preko 20 godina, a osim ljubavi prema glazbi, Remi je svojom nedavno objavljenom zbirkom poezije pokazala i da njeguje ljubav prema jeziku i pisanoj riječi. Ususret koncertu na Baš Naš Gourmet&Music festivalu, porazgovarali smo s Mirelom o glazbi, najnovijem albumu Elementala, objavljenoj zbirci ali i planovima za budućnost.

Prošlo su gotovo 22 godine otkako je osnovan Elemental povodom čega su potom održani koncerti i objavljena je biografija, a grupa je zasluženo poprimila kultni status na regionalnoj sceni. Gledajući unatrag, koliko je zapravo bilo teško uspjeti kao žena u svijetu hip hopa na našim prostorima ?

Nikad nisam radila rodnu razliku između ženskih ili muških muzičara, jedina kategorizacija prema kojoj sam se vodila bila je kvaliteta. Zato nemam najpametniji odgovor na ovo pitanje “kako je ženama u hip-hopu”. No to što ja ne vidim razliku u rodu među muzičarima, ne znači da je drugi ne vide i ne perpetuiraju. Ako ćemo mak na konac, u svakom smo žanru deficitarne i većinom u isturenoj poziciji “lica benda”, pogotovo u popu. Ja bih voljela da imamo više bubnjarki, više gitaristica, pa tako i više reperica. Štoviše, da uđemo u kanone umjetnosti kao kvalitetne slikarice, kiparice, skladateljice, što i jesmo... Što se tiče mojih reperskih kolega, s njima sam uvijek imala korektne odnose. Nismo se previše prisno družili, ali smo bili korektni jedni prema drugima.



Prije desetak dana Elemental je objavio i svoj najnoviji album ''Ilica'' koji je na neki način svojevrsna oda gradu Zagrebu. Možete li nam više reći o inspiraciji albuma, po čemu je drugačiji od svih prijašnjih i jesu li ga obilježili nedavni događaji koji su zadesili metropolu? Kako je izgledao kreativni proces stvaranja albuma?

Album je nastajao u periodu od 2018. do 2020., a koncept s lokalnom temom smo dogovorili odmah pri početku rada. Ime se kristaliziralo nakon nekoliko mjeseci rada i album je počeo poprimati svoj oblik. Napravili smo još barem tri puta toliko pjesama, međutim, htjeli smo ovaj put snimiti kratak album – naš prošli album “Tijelo” bio je dvostruki, s 18 pjesama. Zato smo znali da ovaj novi mora svakako biti kraći i jezgrovitiji. I tako smo došli do osam pjesama za osmi album benda! Album nije “osjetio potres”, barem ako govorimo o kreativnom radu pisanja i skladanja jer smo ga dovršili krajem februara i početkom marta. Nismo ga htjeli izdavati u doba najgore pandemije jer smo smatrali da nije pravo vrijeme za umjetnost dok se ljudi bore za goli život.



Osim albuma, u srijedu izlazi i vaša zbirka pjesama ''Masarykova'' čiji naslov također vezujemo uz zagrebačke ulice. Zašto baš Masarykova? Možete li nam otkriti nešto više o samoj zbirci? Otkud želja za ovakvim potezom?


Za razliku od muzičkog rada, ovaj poetski mi je nov i nepoznat. Pišem poeziju od 2013. ali je se nisam usuđivala nigdje objaviti, pa čak ni na internetu. U jednom trenu sam shvatila da pisati i spremati pjesme u folder na računalu nema nikakvog smisla. I okuražila sam se – počela sam pjesme objavljivati na svojoj FB stranici “Remi na internetima”. Ni u ludilu nisam mislila da će naići na toliko odobravanje i to me iskustvo ponukalo da se okuražim i ukoričim pjesme. Odabirom naslova “Masarykova” nastavljam toponimsku simboliku, a pjesme su podijeljene u pet podgrupa i zamišljenje kao “šetnja” Masarykovom. To je ulica koja je uvijek u mojim prohodima gradom, a njezin značaj za umjetničku dušu u Zagrebu ogroman. Postoji i Masarikova u Beogradu u kojem sam također često, pa mi se taj naziv učinio zgodnim da povežem svoja dva draga grada. Zbirka izlazi 17.6. u nakladi VBZ-a, a promocija je 30.6. u Botaničaru.

Koliko se razlikuje pisanje poezije od stvaranja tekstova za pjesme Elementala? Koja su očekivanja od publike?

Još na albumu “Tijelo” neke pjesme koje smo napravili s bendom ekstrahirane su ih moje poezije, što se tematika tiče. Npr. Pjesme “Breza” ili “Meni je sve jasno” isprva su bile zamišljene kao poezija, no onda sam ih ponudila dečkima na probi pa smo ih uglazbili. Što se tiče pisanja poezije i pisanja za uglazbljivanje, to nije isto. U poeziji koristim slobodan stih, dok je za uglazbljivanje sve u rimi. Drukčija je ritmika stiha.Što se tiče očekivanja publike, zaista ne kalkuliram. Pjesme su tu, zbirka je objavljena i jedino se mogu nadati da će kod publike naići na otvoreno srce.

Kako je ovo razdoblje karantene i izolacije zapravo utjecalo na vašu glazbu/stvaralaštvo i je li uopće utjecalo?

Tijekom karantene nisam baš bila previše vična pisanju i stvaranju. Vježbala sam sviranje gitare, da ne izgubim dodir s time. Nije mi bilo lako doprijeti do onog dijela mene zaduženog za pisanje jer sam bila u grču zbog nesigurne situacije u kojoj smo se svi našli. Dok su sa svih strana pljuštale preporuke da karantenu iskoristimo za “čitanje knjiga koje nismo stigli pročitati” ili “pisanje i stvaranje jer sada imamo vremena”, meni to nije polazilo za rukom jer mi je fokus izmicao. Frenetično sam pratila vijesti, pogotovo prvih tjedan, dva, i nije mi bilo baš ni do čega. A onda – potres. Dalje ne moram ni pričati.

Veselite li se nadolazećim koncertima nakon ove, poprilično duge stanke? Mislite li da će se načini održavanja koncerata u potpunosti vratiti na staro ili da zaista svjedočimo stvaranju ''novog normalnog''?

Ako ova situacija s malim brojem zaraženih potraje, nadam se da će se koncerti i festivali vratiti u neku predkoroničku dinamiku. Nedostaje mi pozornica, publika i putovanja s bendom. Nisam od onih muzičara koji se uživaju zakopati u studio, ja više volim onaj dio procesa kada izlazimo na pozornicu i svoju umjetnost predstavljamo publici. To je najneposrednije iskustvo koje možeš imati s publikom i odnos u kojem nema mjesta “foliranju”. Na pozornici se sve vidi, doslovno, ne možeš sakriti ništa od publike. I ja to volim, volim tu vrstu neposrednog odnosa. Ne bih rekla da su “online” ili “drive in” koncerti najspretnije rješenje – mislim da u njima nikada nećemo uživati kao u pravom, punokrvnom koncertu. I zato se nadam, i zbog nas muzičara i zbog publike, da će se stvari normalizirati.

Večeras ćemo imati priliku gledati vas i slušati na zagrebačkom BAŠ NAŠ festivalu, ali u ulozi DJ-a. Kako se rodila ljubav i je li naporno balansirati toliko različitih angažmana; solo projekti, Elemental, poezija, DJ-ing...?

Meni je u glavi sve to vrlo usko povezano. Slušam ogromne količine muzike, svakodnevno, i to me inspirira za smišljanje i skladanje novih melodija koje onda nosim na probu s Elementalom. Sve ono između, ono gdje stanuje “ostatak života”, inspirira me za pisanje stihova. Sve se to prirodno nadopunjava. Poistovjetila bih to s principom spojenih posuda. Često puneći jednu, niti ne shvaćaš da se negdje, na drugom dijelu tebe, puni i druga. To su moje “posude” - muzika i riječi. Čitam, slušam, pišem, skladam i sviram. Sve me to čini sretnom i zato mi ništa nije teško. Radim poslove u kojima istinski uživam – nije floskula. Smatram se blagoslovljenom što mogu živjeti od poslova koje volim.

Elemental se u mnogim svojim pjesmama bavi društvenim i političkim pitanjima. Smatrate li da je važno da se umjetnici bave i reagiraju na brojne probleme u društvu? S kojima se upravo suočavamo, a o istima progovarete?

Ne mogu selektivno promišljati o svijetu – ako promatram što se događa oko mene u društvu i to me inspirira, onda je neminovno da ću promatrati i što se događa u političkom životu. Na Balkanu je dnevna politika tema koje ponekad ima i previše, ako pogledamo kojom smo količinom podataka iz svijeta politike svakodnevno bombardirani. Kao empat, ne mogu ne reagirati na nepravedne situacije koje vidim – i zato se njima bavim kroz pisanje i kroz muziku. Umjetnici moraju pozivati na akciju, osvještavati i utjecati na društvo. Barem prema mojoj definiciji umjetnika. Znam da se mnogi ne slažu sa mnom, ali ja zaista ne mogu pisati isključivo ljubavne pjesme i “gorjeti” za nekim fiktivnim frajerom 20 godina.

Za kraj, što biste poručili i savjetovali mladim djevojakama koje svoju budućnost vide upravo u hip hopu?

Djevojčice, djevojke, žene – samo hrabro naprijed!

Foto: Remi
Objavljeno: 19.06.2020. u 09:47
Tagovi: intervju, Elemental, Remi

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p