GLAZBA

Novu godinu započnite glazbom koja tješi i umiruje!

Za nešto sretniju i lagodniju godinu pred nama!

Kao da nam 2020. nije pripremila dovoljno neugodnih iznenađenja, ova godina za kraj nas je dotukla i potresom s epicentrom kod Petrinje. Razorni potres čije nam posljedice još uvijek nisu potpuno poznate, ostavio je traga na svakome od nas.

Tijekom manjih „zagrebačkih podrhtavanja“ koja su uslijedila nakon velikog potresa u ožujku, liječili smo se bijegom u svijet umjetnosti. Tražili smo utjehu u glazbi, bježali od stvarnosti čitajući knjige, gledajući Netflix, odlazeći na malobrojne predstave i koncerte. Nedavno objavljeni statistički podaci pokazuju poražavajuće brojke za kulturu. Hrvatska profesionalna kazališta imala su 34% manje izvedenih predstava i 36% manje publike u odnosu na godinu ranije, a izvedeno je i 30% manje koncerata. Strana kazališta i koncertne dvorane bilježe još veći pad – oko 60% manje izvedbi. U želji da svojim sugrađanima zaliječi dušu ranjenu prvim potresom od 28. prosinca, žažinski orguljaš poginuo je sljedećeg dana u još jačem i razornijem potresu. Stala je glazba. Stalo je srce. Stao je život. Glazba je stala i u oštećenoj sisačkoj Glazbenoj školi Frana Lhotke. Mnogi se glazbenici prisjećaju svojih prvih koncerata i natjecanja koji su se odvijali upravo u toj zgradi. Škola, koja se nalazi u povijesnoj zgradi staroj 140 godina, do nedavno je sugrađane uveseljavala božićnim online koncertima svojih učenika.

Kažu, ako želite svijetlu budućnost, ulažite u mlade. Ako želite vrhunsku glazbu, ulažite u najmlađe glazbenike dok su još nepoznati i probijaju se. Možda se među njima krije budući bečki simfoničar. Nova godina ne bi bila Nova godina bez čuvenog koncerta iz Beča. Unatoč svim dešavanjima oko pandemije i petrinjskog potresa koji je zatresao i Beč, čuveni koncert, svojevrsni novogodišnji „must have“, održat će se i ove godine. Uz glazbu obitelji Strauss te Carla Zellera, Karla Millockera i Karela Komzaka, ove godine na programu će se po prvi put naći djelo rođenog Splićanina Franza von Suppea – „Fatinitza“ marš iz istoimene operete koja je svoju premijeru imala 1876. u bečkom Carltheateru.

Još jedna novost ove godine je što će se koncert održati pred praznom dvoranom, budući da su u Austriji na snazi stroge mjere do 6. siječnja. Ipak, publika će koncert moći pratiti u izravnom televizijskom programu u stotinjak država, a zahvaljujući tehnologiji, simfoničare ćemo moći nagraditi virtualnim pljeskom. Austrijska televizija udružila je snage sa stručnjacima iz tvrtke Poet Audio iz Graza, pa će naš pljesak iz dnevnih boravaka zbilja odjeknuti Zlatnom dvoranom. ORF je pozvao gledatelje da se prijave putem interneta i preko softvera pošalju svoj pljesak. Također, ORF prima i fotografije publike, koje će također biti emitirane i uklopljene u televizijski program. Tako će ovaj čuveni koncert još jednom ujediniti cijeli svijet, pa i sada kada nam se čini da smo toliko razdvojeni.

Bečka filharmonija svoj prvi novogodišnji koncert održala je 31. prosinca 1939., a od 1941. koncert se izvodi na prvi dan nove godine. Iako nastao u najmračnije vrijeme austrijske povijesti i Hitlera, ovaj „običaj“ danas služi kako bi se poslala poruka nade, mira, zajedništva i prijateljstva. Prepoznatljive melodije bečkih valcera bude radost u svakom gledatelju. Upravo će širenje radosti biti najveći izazov na izlasku iz 2020. No, ovaj osamdeset jednogodišnji bečki gospodin pokazao nam je da se bitno prilagoditi situaciji. On je prošao razne ere. Najprije je na čelu orkestra od osnutka do 1964. bio Clemens Krauss, a potom je za novog dirigenta idućih 25 godina bio izabran Willi Boskovsky. Na „kratkih“ šest godina potom je izabran međunarodno istaknuti Lorin Maazel, a onda je Bečka filharmonija odlučila svake godine angažirati drugog dirigenta. Biti angažiran za ovaj koncert stvar je prestiža, a ove godine šesti put na čelo orkestra stat će čuveni Riccardo Muti.

Osim ljubiteljima glazbe, novogodišnji koncert zanimljiv je i dizajnerima interijera i cvjećarima zbog raskošnih cvjetnih aranžmana koji ispune Zlatnu dvoranu, kao i ljubiteljima mode. Ove godine filharmoničari nose odore koje su dizajnirali Vivienne Westwood i Andreas Kronthaler. Ovaj modni dvojac glazbenicima je izradio odijela po mjeri, a svako je dizajnirano po funkcionalnim zahtjevima pojedinog glazbenika.



Moramo biti pozitivni i strpljivi i vjerovati da će sve ovo uskoro završiti. Zahvaljujući tehnologiji vjerujem da možemo približiti glazbenu izvrsnost i atmosferu publici koja je daleko od nas. Bečki valceri koje slušamo na novogodišnjim koncertima su posebni. Ljudi ih vole jer su spoj suza i smijeha, melankolije i nostalgije s jedne strane te nove nade i entuzijazma s druge. Upravo je to jedan od glavnih razloga zašto ovu glazbu tako rado puštamo u svoje domove 1. siječnja i zašto nas ni pandemija neće spriječiti u širenju te poruke.“, izjavio je maestro Riccardo Muti.

Iako je ovih dana u Sisačko-moslavačkoj županiji stala glazba, stao život i slomila se brojna srca, nadam se da ćemo u svoje suze uspjeti umiješati i jedan osmijeh i nadu u srcu. Nadu da je život poput tipki na klaviru – crn i bijel i da je ipak, više onih bijelih.

Foto: Instagram, Unsplash
Objavljeno: 31.12.2020. u 14:19

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p