GLAZBA

Odličan novi album domaće glazbenice koji će rasplesati baš sve!

Intervju: Je Veux

Koliko je glazba bitna u našim životima posebice je pokazao period u kojem se nalazimo. U teškim, radosnim ili izazovnim trenutcima glazba nam pomaže da sve jednostavnije prebrodimo i proživimo, a sada je na domaćem glazbenom nebu zasjao poseban album s kojim ćete se vrlo brzo poistovjetiti. Je Veux je umjetničko ime iza kojeg se krije Željka Veverec, dugogodišnja pjevačica grupe Mangroove, a koja je sada publici poklonila album prvijenac pod nazivom 'I Glow'. Ovaj album sažima glazbeno odrastanje, ali i brojna iskustva koja je Željka stekla tijekom godina karijere, a kako voli reći, 'I Glow' je njezin dnevnik, sve ono o čemu je razmišljala i ono što je živjela. Album broji devet pjesama, a kako bismo saznali više o ovom sjajnom uratku, ali i svemu što je prethodilo, u nastavku smo porazgovarali s talentiranom glazbenicom!

Publika te poznaje kao Željku Veverec iz grupe Mangroove, ali sada nastupaš pod umjetničkim imenom Je Veux. Ispričaj nam priču koje se krije iza njega?

Priča iza Je Veux je zapravo priča o meni i nekoj želji da pjesme koje već dugo pišem i na engleskom i s ljudima kojima već dugi niz godina sviram i stvaramo glazbu nekako podignem na tu autorsku razinu i dam svemu tome neki službeni legitimitet. Naime, paralelno s Mangrooveom imala sam uvijek jedan trio, ponekad i kvartet u kojem smo improvizirali i opušteno svirali neke poznate ili manje poznate strane, ali i domaće stvari- naravno na neki naš način, a kako sam i autorica bilo mi je stalo da jednog dana tu baš lijepu glazbenu priču i igru koju imamo zapečatimo autorskim stvarima i tako je zapravo nastala Je Veux.

Razmišljala sam što bi to bilo različito od mog imena, a opet prepoznatljivo ili barem povezano s njim i tako Je Veux znači želim, ja sam Željka, a kad izgovorite Ž.V. rekli ste ujedno i moje inicijale. Je Veux nisam samo ja tu su moji fantastični suradnici, prijatelji, glazbenici – Đuro Dobranić na bubnjevima, Igor Dorotić truba i naravno neizostavni Toni Starešinić klavijature. Na samom albumu I Glow da bi cijela priča zvučala kako zvuči zaslužni su i Janko Novoselić koji je radio mix albuma i Petar Dundov zadužen za Master.

Kako je započeo tvoj glazbeni put? Je li glazba oduvijek bila tvoja strast?

Moja službena glazbena priča počinje dosta kasno – ja sam ušla u neke bendovske vode tek s 23 godine, a onda svoj prvi album izdala sam 2009. godine s Mangrooveom već na pragu svojih 30 ih, ali glazba kao takva je oduvijek bila moja strast i zapravo moja prijateljica s kojom sam se izvlačila iz mnogih stvari i kojom sam izražavala neke svoje lijepe i ne tako lijepe stvari. Kao dijete nisam glazbu doživljavala kao posao ili da će to biti nešto čime se baviš. Ona je sveprisutna, ona je veselje, ona je jednostavno kao i zrak i voda ne misliš da trebaš nešto posebno raditi da bi imao glazbu, samo ju voliš. Taj neki, da tako kažem, osjećaj da je to poziv i strast mislim da dobiješ tek kasnije.

Nedavno je izašao tvoj album prvijenac imena „I glow”. Kako bi ga opisala?

Album 'I Glow' jedan je dnevnički glazbeni zapis koji je dugo čučao u meni i sad kad je izašao naravno sadrži sve ono što sam posljednjih godina kako glazbeno tako i životno živjela, stvarala ,sanjala ,bojala se. To je prije svega jedno otpuštanje i mojih radosti, ali i mojih demona kroz glazbu. Album sadrži devet pjesama koje se baziraju na soulu i elektronskom popu. Ima i podosta plesnih pjesama jer je jedan dio mene jako vezan za ples i mislim da je to odlična terapija za puno stvari, ali osim funka, elektro popa, pa i bluesa može se tu naći i pokoja soul balada. Opisala bih ga kao jedan jako melodično plesni glazbeni dnevnik.


Što je ono nešto što želiš da publika osjeti prilikom preslušavanja albuma i na koji način bi definirala stil glazbe koju izvodiš?

Voljela bih da ljudi slušajući album pronađu neku svoju pjesmu ili daj bože više njih koje će ih odvesti na neka lijepa mjesta,koje će ih rasplesati ili s kojima će proći neku svoju osobnu katarzu. Zapravo sve ono što sam ja voljela i volim kod glazbe koja me nosi, koju pamtim, koju čuvam kao soundtrack određenih životnih razdoblja voljela bih da i slušatelji dožive s mojim albumom. Stil je rekla bih elektro pop soul, a onda naravno svatko će prepoznati nešto ovisno o svom senzibilitetu i samom korpusu glazbe koju sluša.

Kako je protekao kreativni proces snimanja albuma?

Kreativni proces je tekao ja mislim od onog trenutka kad sam oformila svoj trio odnosno danas kvartet i kad smo se počeli igrati na pozornici. Da, tada nisu nastajale autorske skladbe odmah, ali način na koji smo svi sudjelovali i razmišljali na sceni vodio je do toga da ćemo sigurno jednog dana imati svoje stvari. Kuhalo je to puno prije nego ću ja doći s pjesmama i cijela naša glazbena kemija je zapravo doprinijela ovom albumu. Pjesme su nastajale od negdje 2017. do 2019. godine . Ja uvijek krećem od priče i prije nego radim album pitam se što ja zapravo imam za reći o čemu želim pjevati, što mi se događa i što je to što želim izliječiti glazbom jer glazba je i moja terapija.

Onda je krenula priča o meni koja je zapravo priča o svima. Kad konkretiziram te neke stvari koje me vesele ili muče onda je to zapravo inspiracija, onda napravim kostur pjesme s Tonijem posložim kako bi pjesma zvučala u čistoj akustičnoj varijanti iako već tada Toni i ja dobro znamo u kojem bismo je smjeru mogli voditi što se aranžmana tiče i onda krećemo na probu i puštamo da se uz sve nas zajedno dogodi glazba.

Ako sam dobro zaključila, sama si napisala pjesme koje se nalaze na albumu. Opušta li te pisanje stihova i jesu li oni odraz tvojih osjećaja, života i svakodnevice?

Ja sam autorica glazbe i stihova i to mi je velika terapija, ne samo u Je Veux nego i u Mangrooveu. Zvuči jako medicinski, ali zapravo jezik glazbe i kreativno stvaranje kroz glazbu, mislim bilo kakvo kreativno stvaranje, a meni eto kroz glazbu pomaže da prođem puno svari u životu. Naravno da profesionalno bavljenje glazbom donosi niz izazova i stresova u najmanju ruku, ali ako govorimo o samom trenutku kad stvaraš pjesmu kad nađeš način da kroz glazbu izraziš neke svoje svjetove to je terapija. I pjevanje samo kao takvo je jedna prekrasna terapija i svima bih preporučila da se kreativno izražavaju na bilo koji način, da pjevaju, puste glas i kad god mogu da plešu. Naravno da je moja glazba odraz mojih svjetova u svakom smislu bilo da se radi o nekim stvarima koje svakodnevno prolazimo ili o nekim vječitim pitanjima odnosa, ljubavi, strahova nada – sve oko mene i u meni je inspiracija.



U trenutnoj situaciji neminovno je dotaknuti se aktualne krize koja nas je sve zatekla. Kako je ona utjecala na tebe kao umjetnika, ali i tvoj posao?

Da ovo je stvarno ludo vrijeme. Na sve nas glazbenike mislim da je pandemija jako utjecala, ne samo glazbenike, cijela kultura je na koljenima. Iskreno moram priznati da sam u ovih par mjeseci prošla jako puno različitih emocija od anksioznosti preko straha svašta se tu događalo i nakupljalo, sad sam nekako u fazi da se i dalje prilagođavam novonastaloj situaciji i pokušavam napraviti što god mogu da bih radila i živjela. Nikome nije lako, a osobito ne ljudima koji žive od publike i kojima je temelj posla okupljanje koje je sada nemoguće. Ja radim na više fronta da tako kažem i puno toga je prekinuto u ovoj situaciji, to su prije svega koncerti, ali onda i kazališne predstave, sve je to odgođeno ili većina otkazana. Ono što je ostalo je naravno snimanje i stvaranje kod kuće.

Ne mogu reći da me ova situacija motivirala nije to baš lako biti doma i čekati što će se desiti no nije bilo druge – nekako sam pokušala ići dan po dan pa onda evo završiti album Je Veux pa onda radili smo i kao Mangroove suradnju s Jazz orkestrom Hrta tome smo se i veselili i posvetili kako koncertu tako i albumu. Toni i ja radimo i glazbu za novu predstavu u Kazalištu ZKM Čarobnjak iz Oza tako da smo pokušali sve što smo mogli raditi i posvetiti se glazbi u bilo kojem obliku u trenutku kada puno stvari staje. Nije lako i bojim se uopće u kojem smjeru sve ide, ali moramo vjerovati da će biti bolje i da ćemo evo već na proljeće sve ove pjesme od Je Veux svirati pred publikom.

Budući da ti je ovo prvi samostalni album, je li ti bitna kritika struke?

Kritika nije nešto zbog čega stvaramo i radimo, ali naravno da bismo svi mi koji se bavimo glazbom voljeli da se svidimo što većem broju publike i da nas struka prepozna, to je naravno najbolja varijanta. Lagala bih kad bih rekla da mi nije drago kada dobijem lijepu recenziju ili kad netko misli da je moj album dobar- jednako tako jako mi puno znači kad mi ljudi jave ili napišu da im se sviđa neka stvar i da slušaju album i da im je super to je prekrasno, ali naravno da o tome što će reći struka ne ovisi kako ću ja dalje raditi.

Mislim ako radiš iskreno pokušavaš biti ono što jesi bit će svega netko će te voljeti, a netko će baš misliti sasvim suprotno i s tim nekako moraš moći živjeti. Ja sam još u jednoj poziciji da su svi već više manje znali Mangroove i imali neko mišljenje i o meni iz te perspektive autorice i pjevačice i sad sam ono krenula u nešto novo - naravno da i to može biti riskantno jer trebaš se stvarno odmaknuti od poznate sebe i pokazati još nešto što nisi pokazao tako da nije lako i sklizak je teren, ali što je tu je imam te pjesme i želim ih pjevati, pa sad idemo dalje.



Što možemo očekivati u skoroj budućnosti? Imaš li možda u pripremi online varijantu koncerta u skladu sa situacijom?

Planovi u ovom vremenu su nekako kao što sam rekla dan po dan, ali svakako htjela bih promovirati album što više – tako da kad se pojavi mogućnost koncerata na otvorenom u proljeće, da se svi skupimo i uživamo u koncertu. Nisam zatvorena za on line koncerte i Toni i ja smo se u ovoj novonastaloj situaciji prilagođavali i snimali od kuće, ali ipak nekako draže mi je i voljela bih da pravu promociju albuma Je Veux dočekamo uz pravu živu publiku.

Foto: PR, Youtube
Objavljeno: 10.12.2020. u 10:08

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p