GLAZBA

Vrijeme je za jazz: Mladi glazbenik Dorian Šestan u Zagreb je donio poznati njujorški zvuk koji je osvojio sve prisutne!

Jedinstvena kulturna lokacija u centru grada ponovno je postala epicentar vrhunskog glazbenog događanja

Ljeto nam je stiglo i napokon možemo početi uživati u koktelima te večernjem ritmu grada Zagreba. Tople ljetne večeri idealne su za šetnje gradom, izlazak s prijateljicama, ali i opuštanje uz dobru svirku uživo kakvu je u četvrtak priredio mladi talentirani glazbenik Dorian Šestan i njegov jazz kvartet koji je, bez sumnje, oduševio sve prisutne!

Dorian je pjevač i gitarist koji je svoj glazbeni put kao tinejdžer započeo u Istri, a nastupima na poznatim zagrebačkim pozornicama (Johann Franck, Zrinjevac, Tomislavac, Mimara, MUO) svoj zanat teše već deset godina. Nakon boravka u Americi, Dorian po povratku osniva vlastiti kvartet sastavljen od Armanda Filipija na bassu, klavijaturi-sta Josipa Šajnovića i mladog pop/jazz bubnjara Roka Jurineca. Njegovi metropolitanski snovi, istančan glazbeni ukus i pozadina u grafičkom dizajnu objedinili su se u autorski projekt pod nazivom Dorian: Unofficial. Premijernim nastupom u Kulturnom Centru Mesnička Dorian & Trio izveli su sjajne autorske aranžmane poznatih jazz, pop i blues standarda, a o budućim planovima, glazbi i životu u Americi porazgovarali smo s Dorianom u kratkom intervjuu koji možete pročitati u nastavku članka!

Kako je započela tvoja ljubav prema glazbi? Kada si otkrio da je upravo to ono čime se želiš baviti?

Ljubav prema glazbi otkrio sam kada sam kao mali kod bake i djeda prvi putčuo ploče s klasičnom glazbom i jazz/soul kazete. Moja baka radila je od doma te je imala pozamašnu kolekciju ploča i kazeta biranih umjetnika koje je obožavala. Tako sam s pet, šest godina prvi puta čuo Ray Charlesa, Ellu Fitzgerald, Louisa Armstronga, Franka Sinatru, Chopina, Tschaikowskog i mnoge druge. Slušao bi ih danima, kao u transu. Jednog dana kada sam imao devet, mama mi je u autu pustila Elvisovu kazetu i pjesmu “Hound Dog”. Tad sam odlučio da je upravo to ono čime se želim baviti. Nakon Elvisa nije bilo povratka.

Kakvu vrstu glazbe najviše voliš slušati? U čemu se najviše pronalaziš?

Često me pitaju koju glazbu najviše volim, no teško mi je na to jednostavno odgovoriti. Kao glazbenik, na glazbu gledam slično kao kuhar: moram poznavati što više namirnica kako bih mogao biti što bolji u svome poslu. Tako slušam sve, a osobno mislim da ne postoje loše namirnice (žanrovi, elementi), postoje samo loše kombinacije. Cilj je dobiti što bolju i puniju, dobitnu kombinaciju, a ako slušatelj ostane pod dojmom elemenata koje nije očekivao, tu leži sva sreća mene kao glazbenika. Uvijek me zanimalo kako “skuhati” novu glazbu. Tako volim Avicija koji spaja dance glazbu sa countryem, John Mayera koji spaja pop i blues, Queen koji ubacuje operu u rock, a najdraži bend u odrastanju su mi bili Guns N’ Roses. Osobno se najviše pronalazim u bluesu i hip hopu. Moj top 1? BB King i njegova Lucille. Za mene nema dalje.

Kada je pala odluka o preseljenju u daleki L.A.? Jesi li odlučio otići isključivo zbog glazbe/karijere ili je ipak i nešto drugo presudilo?

Odluka pala kada sam imao šesnaest. Jednog dana sam došao mami i rekao: “Mama, ja idem u LA” na što me ona pitala jesam li poludio. “Moram tamo ići. Ne treba mi ništa, samo moja gitara i sve ću ostalo riješiti.” Naravno, kao svaki odgovorni roditelj, nije se moglo reći da je bila oduševljena. Trebalo je proći 11 godina prije nego se moj put u L.A. obistinio, no zahvalan sam da je. U tih 11 godina naučio sam puno o glazbi svirajući na ovim prostorima, a odlazak u SAD postao je prirodan sljedeći korak u potrazi za nečim višim. Imam potrebu shvatiti glazbu i htio sam saznati kako to rade najbolji. Zbog glazbe bih otišao i na kraj svijeta da treba, uvijek postoji nešto što još ne znaš i to me pokreće.

Vjerujemo da glazbena scena u L.A-u ima bezbroj prednosti, no jesi li otkrio i neke nedostatke u odnosu na hrvatsku scenu?

Stvarno ne znam kako bi ih uopće usporedio. Dva su to različita svemira. Jedan ima publike na izvoz dok drugi jedva ima, jedan je poticajan i za najmanje korake prema naprijed, drugi te razapinje za svaki. Mislim da bih kao jedini nedostatak scene u L.A.-u naveo to da oni koji tamo krenu niti ne znaju koliko im je dobro pa to olako shvaćaju i još lakše odustaju pri prvom zapinjanju. Kada bi samo znali koliko im je put popločen poticanjem, prilikama, resurima i konekcijama, radili bi još više. Zastrašujuće, ali tako razmišljaš kada naučiš da se za svaki korak moraš boriti. Zato obožavam L.A.: kada položiš Hrvatsku, L.A. je raj.

Koliko ti je važno ostati prisutan i na hrvatskoj sceni? Planiraš li se potpuno vratiti u Hrvatsku ili je i ostanak u Americi moguća opcija?

Oduvijek sam se htio baviti glazbom jer je ona univerzalni jezik. Za nju ne postoje granice i ako dobro odradiš svoj posao, svatko na svijetu će te razumijeti. U Hrvatskoj sam odrastao i dugujem joj mnogo. Tu su mi roditelji, braća i sestre i naravno da želim da oni budu ponosni na moj rad, no isto tako shvaćam koliko im više mogu pružiti ako se glazbi posvetim na globalnom tržištu. Želim li to raditi kako spada, ostanak u Americi i dalje je bolja opcija. Vidjeti ćemo kako će se stvari razvijati.

Možeš li nam otkriti neke planove koje imaš za bližu budućnost?

U planu je proširenje trenutnog sastava i nastupanje na turneji ukoliko to uvjeti sa regulacijama radi očuvanja zdravlja dozvole. Želim dovesti nešto novo pred ljude, mislim da to zaslužuju. Dosta je bilo “uvijek istog”. S druge strane već par godina snimam ideje, motive i isječke za koje vjerujem da će uskoro ugledati danje svijetlo u obliku pjesama, no ništa ne mogu predvidjeti. Glazba dolazi iznutra, a za to mi je potreban moj bend, vidjeti ćemo koliko će nam regulativa to dopustiti. Imamo puno posla pred sobom.



I za kraj, što bi poručio mladim ljudima u Hrvatskoj koji svoju karijeru vide upravo u glazbenoj industriji?

Uz današnje tehnologije i društvene mreže ništa vam ne stoji na putu prema globalnoj publici, na vama je da svaki budni sat uložite u to ako to stvarno želite. Vaš najveći neprijatelj ste vi sami, nitko drugi. Taj dio je najteži za progutat, no kad jednom nešto postignete, shvatit će te istinu u tome. Kada pokorite glas u glavi, pokorili ste svijet i ako ja kao netko tko je radio kao sezonski vrtlar nakon škole mogu sanjati i posljedično postići, svatko može! Nebo vam je granica. I možda najbitnije za kraj: Ako netko drugi ima, ne znači da ti nećeš imati. Znači da ima i za tebe. Radite na svom daru i stvorite strpljenje. To bih i sam volio da sam prije uvidio. Neka vam je sa srećom!

Foto: Kristijan Gradečki i Kristian Šorman
Objavljeno: 27.06.2020. u 13:45

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p